Josip Broz Tito – 7. svibnja 1892. – 4. Maj 1980.

 

Možda bih trebao početi sa :

Hvala ti za sve što si učinio za svoj narod.

Ali ne ide!

Oprosti nisam nezahvalan ,

saćekaću tvoju reakciju na jednu malu molbu.

 

Druže Broz ,

davno se nismo čuli, još od devedeset i neke  prošlog vijeka.

Umišljati nije loš  fakat.

Mnijem , imam neka prava.

Davne 1974./1975, su me poslali da položim ako treba i svoj život za tebe.

Nećemo sad o tome da li su me pitali ili nisu.

Imao sam dobar i simpatičan  CV i neophodnu   visinu.

i poslaše me na Dedinje i ponekad u Karađorđevo.

Jednom sam , ko’ slučajno , na petanest dana zalutah u Dobanovce,

Volio si ; hajd’ recimo,prirodu

Kažu pazi nam na   Tita.

Jašta ću drugo raditi  , nego paziti.

Te godine skoro da mi nije dozvoljeno da imam pametnijeg posla.

 

O danas šta  da ti rečem Stari?

Velim , nema potrebe da ti pričam, vidiš i sam šta se dešava.

Gledaš nas , a žaloste te ljudi zli koju nam ubijaše Majku domovinu

prelijepu i časnu Jugoslaviju.

Još više te boli plemeniti narodi koji ko stada kurbana , janjadi za klanja,

šutke prihvataju da ih zatvaraju u torove ,

i prinose kao žrtve na sotonske / šejtanske oltare .

 

Znam , tužan si jer i  dalje ubijaju tvoje časno pučanstvo.

I pljačkaju ga i porobljavaju , u fašističke ih konc torove trpaju.

Četiri decenije zla je previše da bi to nevini ,

napaćeni narod mogao izdržati.

Ali trpi.

Dokle ,pitaš se?

Eh , i ja se pitam!

 

Neću ti puno tupiti štovani druže.

Volio si da te oslovljavaju sa druže Tito,

jer bio si najveći tovariš.

a veći si dinGospo od svih monstruma zajedno,

svih onih zlotvora i ubica   , koji te ruše ,

i uzludno guraju  tamo gdje je njima mjesto ,

na smjetljušte historije/istorije/povijesti.

 

Imam samo jednu skromnu molbu .

Za tebe prava pravcata sitnica.

Ti si uvijek imao veza i znao prave riječi koja otvaraju  svaka čarobna vrata.

Daj molim te , potegni neka poznanstva , tamo gore , progovori koju.

Mislim da je vrijeme da se  sva fašistička , nacionalistička ,mafijaško – pljačkaška bagra i fukara m

pomete sa lica zemlje i uputi u mjesto koje joj po zasluzi pripada:

u pržun oliti pakao.

 

Hvala unaprijed i drugarski pozdrav.

 

Do tada:

Smrt fašistima / fašizmu , sloboda narodu.

I HVALA ti za sve.