Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija


 

Svejtlost i strast                                                                  Duga u vrtlogu

 

 

Suton između dvije oluje                                        Čarolija centofilija

 

 

Nježna sjenke                                                                        Fantazija Modre rijeke

 

Razigrana svjetlost

 

 

 

Cvijetni perivoj                                                             Zbunjeni krajolik

 

Jasna čarolija

 

 

Đardin ljubavi i strasti                                                 Vodopad strasti

 

 

Zaljubljen u sne

 

 

 

U raskoraku                                                                       Krhke zimske ruže

 

  

Ja Konj                                                                     Krv i led

Prever – Gasite svjetla

 

 

Dvije laste mjesečinom obasjane

iznad neke kapije

čučeći u svojem gnijezdu

okreću svoje glavice

i osluškuju noć

 

A noć je sasvim jasna

jer crni mjesec svijeta

blista od vasionosti

 

Tada neka dobričina sva bijela

i izbezumljena od očaja

lupa na vratima mjeseca

Gasite vašu svjetlost

jer dvoje zaljubljenih baš se sad

vole na Trgu Pobjede

Gasite vašu svijetlost

jer svijet ih može vidjeti

 

Ja sam se šetao neodređeno

i nabasao baš na njih

ona je dotjerivala svoju suknju

a on je zatvorio svoje oči

ali ona oka njena dva

bila su kao dva kamena u ognju

 

Dvije laste mjesečinom zasute

iznad neke kapije

čućeći u svome gnijezdu

okreću svoje glavice

i osluškuju noć

 

 

pB

Versna Parun – Za sve su kriva djetinjstva naša

 

 

Izrasli smo sami kao biljke.

I sada smo postali istraživači

zapuštenih predjela mašte

nenavikli na poslušnost zlu.

 

Iznikli smo pokraj drumova

i s nama rastao je strah naš

od divljih kopita koja će nas pregaziti

i od kamena međašnih koji će razdvojiti

našu mladost.

 

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.

Dva netaknuta oka. I srce

u kojem se nije zaustavio jauk.

 

Svijet je u nas ulazio neskladno

i ranjavao naša čela

zveketom svojih ubojitih istina

i bukom zvijezda zakašnjelih.

 

Starimo. A bajke idu uz nas

kao stado za ognjem u daljini.

I pjesme su nam takve kao i mi.

Oteščale i tužne.

Bleki- Ja nisam taj

 

 

Bleki godinama što prolaze Bajka prastara Snovi ljubavni , mnoštvo snova Prelijepi dani

 

Ispod kape nebeske čarolija Umilni snovi Svijet iskri Snovi u vrtlogu duge

 

Stepenice do raja  Tuga nebeska Srce od kristala  Ona Sanja

 

Krhka ruža

nenadano sleti na dlan

probudi

Nadu donese

od iskona prepoznat

godinama što prolaze

 

 

Jedna bajka prastara

svoje snove odmara

i počinje da sanja

snove ljubavne

mnošto snova

prelijepih dana

 

ispod kape nebeske

čarolija

umilni snovi

svijet iskri

u vrtlogu duge

stepenica do raja

oh tuge nebeske

 

srce od kristala

Ona sanja

šapat dobrote

Volim te

ali ja nisam taj

dušo duše moje

 

Ti oprosti mi

ja nisam taj

ja nisam taj…

 

 

 

 

 

Svjetlost

 

Anđeo nebeski  Iskon 2

U našim je srcima Kula na nebesima Rađanje Svketlost

 

Nebeske suze Zemlja svjetlosti   Zadivljujuća Milost

 

 

Životi prolijeću i nestaju  pred nama tako brzo  da mi   nemamo vremena zastati i pogledati one darove neba koji nas umivaju čim se probudimo.

Žalosno je to jer propuštamo neke stvari koje život znače.

Znamo, reći ćete , ali zadeverali su nas tolikom količinom krvi i nestajanja da se nema vremena ni disati.

Toliko je boli i tuge u ovim vremenima da  se druge stvari više ne primjećuju.

Sve će proći i bol i tuga.Mrtvi će otići tamo gdje vječno proljeće vlada i nikad im više niko neće moći nanijeti bol.

A mi ćemo ostati sami sa svojom praznoćom i beznađem.

Ne mora tako biti.

Svuda oko nas su prelijepi Božanski darovi koji čine život ljepšim ili bar podnošljivijim.

Pričali smo o bojama, a pomenuli smo Svjetlost.

Svjetlost je prvo što se javi po našem buđenju. Prati nas čitav dan dok ne usnijemno. Kad usnijemo naša duša sanja o Ljubavi i Svjetlosti.

I tako čitav naš život; koji traje kao let krhke grlice. Sve se kreće brzinom od 50 000 kilometara na sat ali se ništa ne mijenja.

Rekoše nam da smo trebali da prvo pišemo o Svjetlosti pa tek onda o bojama.

Mi ne smatramo da treba praviti neke redove kada su Božiji darovi u pitanju.

A Svjetlost i boje imaju samo jedan imenitelj. Svjetlost stvara boje.

Kod Boga Mudroga nema razmeđa ili  razvastavanja.

Samo Svjetlost i Harmonija.

Onog momenta kad je Bog Milostivi rekao budi – iz njegove Svetosti nastala je Svjetlost.

Svjetlost se širila dvanaest i pol milijardi godina učeći tamu o svim Božjim naukama i nakanama. Činila je to , da bi joj hladna tama pomogla, da sve u Univerzumu bude potaman.

Dok se širila ,svjetlost je hodila jednom određenom mjestom u toj tami, gdje će moći posložiti neke svoje zamisli.

Prije četiri i po milijarde godina Svjetlost je zakovitlala i smotala  prašinu jedne zvijezde koja bi mogla biti dostojna Božjeg Stvaralaštva. Samo par stotina miliona godina poslije osmišljena je plava planeta iz spektra boja koje je Svjetlost rasijavala Univerzumom.

Uobličavanje planete je trajalo četiri milijarde godina. Morala je biti savršena za ono što slijedi. Bilo je tu mnogo posla.Toliko detalja i detaljčića ,koji su do u valere morali biti posloženi kako je to Harmonija zahtjevala.

Neki trenutak prije ovog pisanja, toj planeti Bog Ljubavi i Milosti je udahnuo svoja čeda. U Svojoj uzvišenoj nakani podari tim čedima razum i svoje osobine: Svjetlost i Ljubav.
To čedo je vrlo mlado i djetinje i vrlo često nerazumno biva. Plavu planetu je nazvalo jednostavnim imenom zemlja. U kosmičkim razmjerima to je nikakvo ime. Zemalja ima na sve strane ,a plava planeta je samo jedna.

Njeno puno  ime je:  Plava planeta Božije Svjetlosti i Ljubavi.

A čeda toliko nerazumna bivaju da pretvaraju plavu boju u krvavu, rubin boju. Da, vrlo često Milost i Ljubav Svetosti i Svjetlosti izazivaju.

Ali Bog Milosrđa je i Gospodar vremena njegovog Univezuma.

Svjetlost nije samo dar , ona je datost i vječna trajnost Jedine Singularnosti.

Zbog toga toliko praštanja i popustivljosti nezrelom biću.

Među njegovim miljenicima ima mnogo dobrih koji razumiju i vole njegovu Ljubav i Svjetlost.

Radi njih, onim drugim iznova i iznova pruža šansu da spoznaju Veličanstvenu Svjetlost i Svetost Njegovu.

Kad god pričamo o Bogu Sveopćem Dobročinitelju mi vidimo Svjetlost. Svaka naša molitva priziva Svjetlost. Svaka naša suza rastužuje Svjetlost.

Svaka bezrazložna smrt jednog jedinog čeda izaziva tugu Nebesku.

U Svjetlosti su utkane naše ljubavi i snovi.

Svaka naša riječ i djelo je obasjano Njegovom svjetlošću. Naše duše blješte milošću Njegove Svjetlosti. Njegovo Svjetlo je neuslovljena Ljubav koja nam se svakodnevno poklanja.

Koliko mi shvatimo, prihvatimo i upijemo te Ljubavi i Svjetlosti toliko smo bliži onome dobru koju nam Svetost želi.

Nama se ljudska definicija svjetlosti čini pomalo smiješnom.

“Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku.”

Koje li šturosti i bedastoće.

Ima i ona druga malo poetičnija vizura svjetlosti koju smo mi sali da bi je doveli u odnos sa bojama.

“Boja je bijela sunčeva svjetlost ljudima od neba darovana. Kad je prospete kroz prizmu pojavi se spektar duginih boja nijansinare valerima crvene, neranđaste, žute, zelene i plave boja.”

Kažu da crna boja predstavlja totalno odsustvo boje i uz tu boju vezuju neke grozne stvari. Neka govore i neka vezuju šta god hoće.

Za nas je crna boja Univerzuma samo refleksija,drugi oblik Svjetlosti koja Ljubavlju drži Univerzum na okupu.

A Svjetlost je ona tiha milozvučna melodija koja izaziva ganuće i ljubavi raznježe iskreno Božijem čedo i koje se riječima ne može objasniti.Ni okom obuhvatiti.

No, mi smo samo djeca koja vjeruju u Boga Jedinoga i puno toga ne znamo. Ko će našim pričama pokloniti pažnju. Ponekad su previše lijepe,naivne i jednostavne.

Hvala na darovima Bogu Jedinom Gospodaru svjetova.

I svi bi se trebali ustati , pokloniti se i reći :

-Halelijah.

-Amin!

 

Bleki – Uglavnom volim da volim

 

 

Uglavnom volim

volim da volim

volim da sanjam Bijelu damu

 

Uglavnom volim

volim da živim

volim jednu Tišinu da volim

 

Uglavnom volim

volim da se smijem

volim da smijeh Krhkoj ruži mamim

 

Uglavnom volim

volim da bojim snove

volim da riječima slikam Crnu čarobnicu

 

Uglavnom volim

volim da volim milion ruža

volim da ih berem s njene rose

 

Uglavnom volim da ne volim uglavnom

volim da volim bez ikakvih brana

volim da joj srce ljubavlju smaram

Beatles – All we need is Love / Song – Lyrics

Vrelo istine  Nebo ljubavi Stvarnost

 

 

All we need is Love

There's nothing you can do that can't be done

Nothing you can sing that can't be sung

Nothing you can say but you can learn how to play the game

It's easy

 

Nothing you can make that can't be made

No one you can save that can't be saved

Nothing you can do but you can learn how to be you in time

It's easy

 

(x2)

All you need is love

All you need is love

All you need is love, love

Love is all you need

 

Nothing you can know that isn't known

Nothing you can see that isn't shown

Nowhere you can be that isn't where you're meant to be

It's easy

 

All you need is love [All together, now!]

All you need is love [Everybody!]

All you need is love, love

Love is all you need [love is all you need]

Yee-hai!

Oh yeah!

She loves you, yeah yeah yeah (x2)

 

 

Sve što želimo je ljubav

Ništa ne možeš učiniti što nije učinjeno

Ništa otpjevati što nije otpjevano

Ništa reći ali možeš naučiti igru

Lako je

 

Ništa ne možeš uraditi što nije urađeno

Ništa spasiti što nije spašeno

Ništa ne možeš učiniti ali možeš naučiti da bude tvoje vrijeme

Lako je

 

Sve što želimo je ljubav

Sve što želimo je ljubav

Sve što želimo je ljubav

Ljubav je sve što želimo

 

Ništa ne možeš saznati što nije saznato

Ništa ne možeš vidjeti što nije viđeno

Nigdje ne možeš biti gdje misliš da  si poželjeo biti

Lako je

 

Sve što želimo je ljubav ( Sada vi )

Sve što želimo je ljubav ( Sada svi zajedno)

Sve što želimo je ljubav,ljubav(Baš  svi, maleni naši)

Ljubav je sve što želimo( Ljubav je sve što želimo)

 

Je

O je

Ona voli, je je je

Bodler – Nakit

Dragana beše naga, ali je, znajući me,
zadržala svoj zvonki nakit, i njeno lice
likovalo je gordo, sve ozareno njime,
srećno ko što su katkad mavarske robinjice.

Kada u igri zveči podrugljivo i jasno,
taj svet što se metalom i kamenjem preliva
ushućuje me, i ja volim besno i strasno
stvari u kojima se zvuk sa svetlošću sliva.

Na divanuje tako ležala, sasvim gore,
i smešila se milo onome kom se dala –
ljubavi mojoj blagoj, dubokoj kao more,
što se k njoj propinjala kao put svog žala.

Gledajući me, nalik na ukroćenog tigra,
sanjalački je razne zauzimala poze,
i nevina je ova i pohotljiva igra
krasila novom draži njene metamorfoze;

Njezine ruke, noge i slabine i bedra,
glatki ko nauljeni i labuđe gipkoće,
tkali su ispred moga pogleda oštro-vedra;
a trbuh njen i grudi, to je moje zrelo voće,

Umiljatiji nego Anđeli zla, put mene
bližili su se da mi dušu iz mirovanja
trgnu i da je smame s kristalne one stene
gde se spustila, željna spokojnog samovanja.

Bokovi Antilope i grudni koš dečaka
kao da neki novi crtež spoji:
struk joj je tako uzan, a stegna tako jaka.
Kako joj divno šminka na smeđem licu stoji!

Kad se svetiljka zatim ugasi, zatreperivši,
jedino još je kamin po našoj sobi sjao
i s vremena na vreme s uzdahom proplamsavši,
njenu je ambra-kožu krvlju obasipao

Šarl Bodler

Ana Štefok – Gitara romana / Song – Liric

 

Rasuto srce   Zamagljene misli  Zaleđeni insert

 

Gitara Romana

 

Zvijezde blistaju sjajne,

Grad naš tone u mrake,

Razočarana sam,

Nemam mira ni sna,

Samo patnja me zna.

 

REF:

Nježno sanjaju ruže,

Sretni ljudi su svi

O, gitara Romana,

Tiho prati me ti !

 

Pjevaj, pjevaj mi, gitaro

Nek’ još jednom srce plače

Neka strune bruje jače

Ostaješ mi samo ti

 

Neka strune zvone tiše

Dok moj glas daleko leti

Nek’ ta pjesma nekog sjeti

Da smo sretni bili mi

 

Na balkonu sam bila

Jedne noći u ljetu

Sav je blistao grad

Nije bilo k'o sad

Ljubav donosi jad

 

Ref.

 

Tješi, tješi me, gitaro,

Sad kad srce moje plače

Neka strune zvone jače

Ostaješ mi samo ti.

 

Nek’ daleko glas moj pođe

Kao ptica koja leti

Nek’ ta pjesma nekog sjeti

Da smo sretni bili mi

 

O, gitara Romana,

Tiho prati me ti !