Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Boje vjernosti i ljubavi

 

 

Fantazije umivene plavim

 

Visovi modre Rijeke  Blagoslov Modre rijeke

Visovi Modre rijeke                                                            Blagoslov Modre rijeke

Plemenito nebo Modre rijeke   Predvečerje Modroe rijeke

Plemenito nebo modre rijeke                                           Predvečerje Modre rijeke

 

Modra rihjeka brod ljubavi   Modro zeleni vodopad

Modra rijeka i brod ljubavi                                                Modrozeleni vodopad

 

Jesenja rapsodija  Ljubavna fantazija

Jesenja rapsodina                                                                      Ljubavna rapsodija

 

Zimska noć   Cvijetna harmonija

Zimska noć                                                                         Cvijetna harmonija

 

Led se topi  Svijet maglica

Led se topi                                                                                    Svijet maglica

 

Proljetna rijeka  Snježne gore Bosne zemlja Božije milosti

Proljetna rijeka                                                         Sniježne gore Bosne zemlje Božije milosti

 

Mjesečevi cvjetovi na Modrom rijekom   Snježna idila nad Modrom rijekom

Mjesečevi cvijetovi nad modrom rijekom                    Snježna idila nad Modrom rijekom

 

 

 

Prever – Pjesma za djecu zimi

 

 

U zimskoj noći

galopira jedan veliki čovjek

bijeli

 

To je Snješko Bijelić

sa svojom  drvenom lulom

da to je veliki Snješko Bijelić

progonjen  oštrom zimom

 

On stiže u selo

i vidjeći negdje svjetlost

zastaje

 

U jendu kučicu

ulazi bez kucanja

da bi se ugrijao

on sjeda na užarenu peć

i najednom nestaje

ostavljajući samo svoju lulu

usred oveće lokve vode

 

Zaista

ostavlja  samo svoju lulu

a uz nju

i svoj otrcani šešir

 

 

Kao Marija / Song – Lyrics

 

Kao Marija da te ljubim

tvoju rijec da cuvam ja

kao Marija da je nosim

sred srca svojega

 

Ref.

Samo tebi da se klanjam

samo tebi predam se

da te ljubim srcem cijelim

kao Marija, Isuse

 

Kao Marija da te ljubim

tvoju bol da dijelim ja

kao Marija da te pratim

sve do kriza tvojega

 

Ref. 2x

 

Kao Marija da te ljubim

tvoj put da slijedim ja

kao Marija da ti sluzim

da ti predam zivot sav

 

 

Nestvarnim Maslinjakom tišine suza rastankom cvili

 

 

Kućerak svjetlosti pun

 

Talasanje

 

Grimizni zastor

 

Tišina samuje

 

Svjetlost u violetnoj noći

 

 

 

 

U kučici toploj

kamin gori

svjetlošću crvenom

 

u sobi ljubavi

ležaj se talasa

ljubavlju plavom

 

na ležaj  strasti

grimizni zastor je pao

snove  nadanja zaledio

 

nestvarnim Maslinjakom  tišine

suza rastankom  cvili

gdje se pogubismo mili

 

u svjetlosti violetne noći

samoćom leluja lik coprnice

život je prelijep zar ne

 

Ambasadori – Zemljo moja / Zadivljujuća milost

Ljubav  Centofilija  Nebeska ruža
Zemljo moja

Vidim polja sto se zitom zlate

i na brijegu vidim rodni dom

svakog trena mislim na te

zemljo moja, zemljo moja

 

A u polju moja dusa spava

u sred zita kao zlatna klas

postelja joj meka trava

zemljo moja, zemljo moja

 

Ref.

I dok ja nisam tu

pokraj nje, da skupa predamo se snu

svaku noc cujem glas

koji zove, dodji, sreca ceka nas

 

Ovdje noci nisu tako plave

nigdje sunce nema takav sjaj

ovdje nisu takve trave

zemljo moja, zemljo moja

 

U tom klasu nek mi ljubav spava

nek me ceka, ja cu brzo doc’

nek je ljubi tvoja trava

zemljo moja, zemljo moja

Modiljani , Đejn i Blentovije / Iz serijala Oni jašu a Mojsije harmonike baca

 

(Oni još uvijek jašu , a Mojsije harmonike baca, ono kad ih ima , a ponekad i ograišu.)

Dugo se mahalom o Jahačima i Mojsiju  prepričavalo svašta nešto.

Ponešto zapišemo, ali samo ako ima vjerodostojnih svjedoka za

garantovati istinitost.

I dan danas  poneka ženska suza zaiskri, srce zatitra a tijelo se uskomeša.

Priču koja slijedi je  jednom ispričao Mojsije.

Kome ćemo vjerovati , ako nećemo mahalašu sa takim časnim imenom,

koji uvijek nosi  lakovane čizme, đah ljeti,đah zimi.A mošte misliti i u proljeće i jesen.

Jošte je i slikar,ali odavno ne slika , prevarila ga umjetnost, pride  svira harmoniku, uglavnom majstor

u prebiranju. Po dirkama, jakako.

On volio pričati priče iznebuha.Ništa uvod,ništa poetika ,ništa stilizacija , po staromahalski drito u čelenku.

Reče Dobrom , jedna prelijepa Dama , koja je tada bila sama:

-Podsjećate me na nekog slikara , ali ne znam kojeg.

Dobri ,  pas ga ne takario, kao uvijek ko zapeta puška na usluzi

žemskom rodu, od šesnest do šezdeset, ono radi zakona,

a kažu nije mu mane i koju jedva dozrelu razdeliju po mahalskim

đardinima skupljati i brati, kaže šteta ih ostaviti neubrane, (a more se i kaki neuki zalećet i eto jazuka):

-Ah, vi vjerovatno mislite na Modiljanija!?

Ona oduševljeno:

-Kako znate?

-Pretpostavio sam, jer sam slično ludi a i rod smo.

-Pa to je divno!Sada mi je ta sličnost jasnija.Kakav ste rod?

-Moja baba i njegova majka pod istim nebom, istim štipaljkama, na isti štrik veš sterale.

-Baš je to lijepo , a tako ste mi vi ,ljepotom i bojama  slični,

i srcu prirasli.

-Pa i jesmo vrlo slični ,a i nismo nimalo nalik.

-???

Jesmo jer ljepoti ne možemo odoljeti,a slikamo mimo akademskih

zakona i nije nas briga šta ko misli o našim slikama.Bitno je da su

nježne , prelijepe, raskošne i nalik djevojčicama koje snimo  i da se ženama

sviđaju.

Lijepi smo i pametni ,i nije nam mrsko, što nas ljepote vole , a muškarci mrze.

I on i ja smo počeli kao skluptori, ali nismo ludi umarati se  tucajući

kamen.Zamorno , a ne baš učinkovito i plaho žuljevito, ma koliko on i

mramoran i sedefast bio. Nismo ludi to raditi kada možemo bez napora

i sa uživanjem vajati najljepši nebeski dar.

Volimo  akšamluke, jer čitav život je niz neprekinutih akšamluka,

a akšamluk bez žene, tog anđeoskog cvijeta je samo prazno maglovito ništa.

I volimo se belsirati, iako nismo blentovije.

-U čemu ste različiti?

-Ma to je malo nezgodno za izgovoriti.Nismo toliko bliski da bih vam se,

sada vako na brzinu povjerio.

Samo ću reći da sam malo sporiji od njega, u …

Zašuti Dobri i zagleda se u njene oči.

Nakon vremena ili par osvita on joj otvori dušu.

-Vidiš mila, Modiljani je  glupan bio i umro sa  trideset pet  ,

a meni naka izgatala sedamdeset dvije, i koju pride.

-I ti joj vjeruješ?

-Normalno da vjerujem. Bila je malo luckasta pa… recimo uz ostalo ,

uzela je samo jednu sliku  za … gatanje i uspomenu.

-Takva mu sudbina!

-Pa što je nije prevario ili podmitio?

-Kako?

-Pravio se da je ne primjećuje ili joj poklonio  portret.

-Ti vjeruješ da Suđaja ima lice .

-Jok, ti imaš.

-Ovo je bilo bolno i ružno.

-Nije mila moja,to je bilo nježno i prelijepo.Svaki anđeo ima predivni lik, pa tako sasvim normalno imaš i ti.

-To je već bolje; izvukao si se.Po čemu se još razlikujete?

-On je volio sutonom, a ja osvitom slikati, a u intermecu…eh, znaš već.

-Ah, znam već i  zato te nisam nikad vidjela da slikaš.

-Kako ćeš vidjeti , spavalice jedna?

-Ti si kriv.

-Uglavnom. A Modiljani se još verao po krovovima , da tamo boji i

zelenu vilu ljušti. Ja jok. Štoš se penjat po krovovima ,

kad imaš pravu vilu na šiltetu , jal dušeku, kad…uh,znaš već.

-Da, znam već, naučila sam.

-Nisam glup sudbinu izazivati i propuštati svilene dodire.A i na krjau krajeva, poslije je čednije slikati i nagu žensku ljepotu pogledima milovati. A šta misliš ,ako  se  sudbi neka moja slika ne bi svidjela,  da li bi mi išta  pomoglo osim da pomislim :
I pad je let.

-Ne sluti zlo, bleso mila.

-Ma ne slutim ja ništa, a mnogi su ničim izazvani zazvali takvo nešto.

-Šta to?

-I pad je let, a nisu bili anđeli, ko ja.

-Baš si mi plaho pametan.Da te ne znam pomislila bih da si uobraženi idiot.

-Ma nisam nepametan, ili nisam ko Modiljani, iako još nikad nisam poletio.

-Kako to?

-Njemu jedna ljepota bila dostatna za dvadeset šest  portreta.

-Pa?

-Meni je dvadeset šest krasota jedva dovoljno za jedan portret.

Tajac.

On čeka.

Tišina.

On je u oči uporno gleda , ona muči.

Suza joj u oku klacka.

-Šta je malena, nešto upalo u oko ili ti se sunce zaplelo među trepavice.

-Nije ništa slično?

-Nego?

-Tužna sam  što neću imati svoj portret.

-Kako znaš?

-Pa reče maloprije , dvadeset šest žena za jedna portret.

-I ti mi vjeruješ?

-Normalno da ti vjerujem,nikad me nisi slagao.

-Ne brini se ,  ti vrijediš za još dvadeset šest  žena  ,jer ti si najređa krhka ruža i ime ti je Đejn,

iako ja nikada nisam bio Tarzan, već samo Srećo , čim te život poslao u moje odaje.

I imaćeš ti dvadeset šest slika i jedan portret , ha  nakupimo dovoljan broj osvita.

Mojsije klima glavom i zaključuje priču:

-Glupaci kažu pogled u nečije oči je pogled u njenu dušu. Aha, kako ne. Pogled u njene oči te vodi u

rajske đardine ili pržun. A ponekad se i poleti.

Pita Deba :

I šta bi dalje?

-Nakupio se dovoljan broj osvita.-lakonski će Mojsije.

Deba:

-Jel ženska dobila svih dvaset sedam slika?

-Jesi glup,kako to moš pitat. Znaš Dobrog, i više ,nikad ne laže, a kad ljubi glavu gubi,valja ova.

Lenji će:

-Ti ko da si u lakovanim cipelama , i  to je sve?

-Vidiš li da sam u lakovanim čizmama , konju jedan. Šta im fali?

-Ništa , samo se ne moš se u njima verati po planini, eto što im fali.

-A što bi se ja to vero po planinama u lakovanim cipelama.

-Ne znam , možda bude neke preše?

-Kake preše konju jedan konjcki.

-Možda neka Žana zakuka – upomoć zino vuk .

-I ti misliš da će žensko zvrištati zino vuk   i da će baš mene pozvati u pomoć.

-Nikad se ne zna , a ja bih te pozvo.

-Šta imaš ti mene  pozivati upomoć, konju lipcanerski jedan.

-Mislim , moš se okliznuti i strmeknuti niz kaku liticu, da Deba i ja kontamo na koji si način

presvisno;jal si crko , jal si krepo, jal si rikno , jal lipso, mandrkno  ili si samo vrat slomio.

-A šta se vas dvojicu blentovija  tiče kako ću se ja skončati?

-Normalno da nas se tiče , jaran si nam.Deba, dobar mu ovi izraz skončati, ko da ga je Dobri nacifrao.

-Jes, al ima jednu falinku.

-Koju?

-Neće neupućeni  čojk znati kako je Mojsije skončo.

-A vi ćete ,ko biva znati mahlukati blesavi.

-Jašta ćemo nego znati.

-Kako?

-Fino , Dobri će naslikati mjesto zločina i onda ćemo ocijeniti kako si skončo.

-Dobri, i ti'š me naslikati ako se strmeknem?

-Hoću ako šta od tebe ostane i ako me njih dvojica nagovore da prije slikanja skinem lakovane čizme,

da se i ja  ne strmeknem.

-Kako misliš , ako šta od mene ostane i čije čizme.Moje ili tvoje.

-Zavisi  kako si zamislio – i pad je let. Ako je predugačak , na belaju si, ništa ne ostaje. Jok Debine.

-Što njegove, kad ih nikad nije obuo. A i tolikačke  brojeve od laka ne prave.

-Nagovoriće ga Lenji da obuče lakovane čizme , makar i tri broja manje ne bi li se i Deba strmekno.

-Zašto bi se on strmekno?

-Pa jesi li mu jaran ili nisi?

-Deba jesam li ti ja jaran.

-Normalno da nisi.

-Zašto?

-Kako ćeš mi biti jaran ,ako u lakovanim cipelama poletiš spasavati neku Dobričinu hanumu,ha ona

poviče  zino vuk, pa se strmekneš ,prije nego vidiš koji je to vuk zino. Taki levati mi nisu

nikad bili jarani.

-Joj, kad vuk zine to je belaj.Nikad nahraniti.

-I ti bi hranio vuka?

-Normalno da ne bih, nisam lud.

-A vučicu?

-E to je već nešto …

Dobri se smješka;taki su oni .

Umjetnici u presipanju i obrtanju pameti na pamet , sve jedna od druge imaginarnija i životnija, a

bome i dobre pouke nose.

Zapravo ponekad su tako životinjski živopisni da razmišljaju da izdaju zbirku basni. Normalne ne o

njima.

Nećemo sad o poukama , misle mahalaši, nekad ih možda zapišemo i prosvijetlimo neuke prepisivače.

 

Oliver Dragojević – Stine / Song -Lyrics

 

 

 

 

Stine – potrošilo je more;

Ja san potroši dušu bez suza, bez smija

Stine – potrošilo je more;

Ja san potroši ljubav bez bola, bez grija

 

Ne ostavljaj me sad u ponoru bez dna

Budi sa mnom još mi triba svitlost tvoja

Ne ostavljaj me sad dok preklinjem te ja

Budi sa mnom mir dok nađe duša moja

Ne ostavljaj me sad, ne ostavljaj me sad, bez nade

 

Stine – potrošilo je more

Ja san izgubi dušu bez suza, bez grija

 

Stine – potrošilo je more

Ja san potroši dušu bez bola, bez grija

 

Stine – potrošilo je vrime

Umirilo se i more a nov sviće dan

 

Indexi – Ti si mi bila u svemu naj

Plavo bijeli svijet

 

Peručica Bjelašnica Snježna ljepotica Sarajevo Grad čednosti Magla nad Maglićem

 

Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj

i u dobru i u zlu, i u dobru i u zlu

vjerovali ili ne

ti si meni sve naj, naj

naj, naj (u svemu naj)

 

Ref.

Svi mi drugi svoju tamu nude

a iz tebe sija vjecni sjaj

zato si u svemu za me naj, naj, naj

naj, naj, naj, u svemu naj

 

Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj

i u dobru i u zlu, i u dobru i u zlu

vjerovali ili ne

ti si meni sve naj, naj

naj, naj, u svemu naj