Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

 

 

Ples svjetlosti                                                                                Krajolik čežnje

 

 

Svijetlost u violetnoj noći                                              Majsko cvijeće

 

 

 

Neuzvraćena ljubav                                                      Jesenji osvit

 

  

Vali se pjene                                                                    Jesenja radost

 

  

Nebeska čarolija                                                       Svitanje nad Sarajevom Gradom čednosti

 

 

Nježni obrisi                                                                      Jesenja idila

 

 

Lepršavi svijet ptica                                           Srebrena mjesečina nad Modro zelenom rijekom

 

  

Djelić krajolika otrgnutog iz snova                                               Zelena piramida

 

 

 

Franc Prešern – Snaga uspomene

Drugi u pomno postavljene mreže
nestalno srce ulovi ti, zla;
za mene ipak još te nešto veže,
što — to se jedva među nama zna.
Između drugih kad me vidiš ljudi,
u govoru se često spleteš ti,
mnogo me puta tvoje srce žudi,
tražiš me okom u kom strah se skri.
Često, dok sjediš umorna k'o sada od buke,
sama, zamišljena sva,
na um ti padne pjesnik tvoj bez nada,
skoro bi da se vrati prošlost ta.
Često, kad tvoj ti ljubljeni zapoje,
i ljubavnom se srećom hvasta mlad,
u srcu bodu pjesmice te moje,
što nesretan ih zbog nje pjevah tad.
Sama si strogo sudila me prije,
sama me oštro sudiš i sad još;
kažu da drugi ipak plaćen nije dobro,
kad tebi kaže da sam loš.
Među nama se diže tvrda stijena,
iz bezdna strmog pod nebeski tron;
al skritih želja plamen neće njena
visina spriječit, da ne sukne on.
Da pamtiš ih, to drugi su te bili
molili, ne mog gordog srca glas;
ne misliš na njih, al’ mene po sili
pamtit ćeš sve do u svoj zadnji čas.

Bleki – Sanjam da ginem

 

 

Danima sanjam tu 1915. godinu

a sanjam da ginem

danima sanjam da ginem

posttraumatski stres kažu hećimi

tek sam izašao iz bolnice

četeres dana tri četiri put urokan

sitnica

borac za slobodu se ulijeni

počne da sanja

sanjam da ginem a ne znam kako

tišina i sni

nebo su plavetni do blijedila

 

Vidim tebe poput

svejtlosti lebdiš

u polju djevičanskih ljubičica

smješiš mi se

polako tvoj lik blijedi

sve više nestaje plaveti

bijela svjetlost prekriva krajolik

mene boli odlazak tvoj

poletim za tobom

granata u tu ljepotu grune

poslijednje misli

odakle granata

ko je ona svjetlost

 

Sebe ne vidim

ali osjećam da sam tu

prelijepi plavetni konj

dolazi do mene

oči su mu tužne

blistave nalik mojim

znam da sam sjeo na njegova leđa

mekana su i sedefasta

jurimo putem koji si ti odlepršala

 

U nama nada i želja

da te stignemo

konj i ja

Ja konj

vidimo svjetlost

prelijepu svjetlost

koja mi se smješi

 

Tu se san završava.

 

Ja konj
Svjetlost u tunelu

Drugi način – Lile su kiše / Song Lyrics

 

Bol Modre rijeke

 

Um smotan u fišek  Nada Krhka bjelina

 

Lile su kiše na staklene krovove grada.

Nikog, samo svijetla nijema,

i onda si znala šaputati dugo bez kraja

dragi, i sutra bit ću tvoja.

 

Čudna je tama, tebi ni traga,

samo pustinja stara.

Nekog trebam ja,

bilo da si ti

neka, druga moja sreća

da nisam sam –

sve mi značiš ti.

 

Lile su kiše na staklene krovove grada.

Nikog, samo svijetla nijema…

…na pločniku mrtva priroda,

mrtvim bojama uprljan kist,

još jedna je moja ljubav

uvela kao žuti list.

 

Znam, dug put me čeka

životu dok pronađem sklad,

a bio sam tako blizu cilja…

…Svrativši nedavno na stari grad.

 

Sjećaš li se dana kada smo se sreli

na starom gradu

okruženi oronulim zidovima katedrale,

obasjani sjajem svijeća,

povezani muzikom.

 

Opet sam ovdje,

opet slušam Baha,

gdje si ti…?

 

Da li je trebalo da kažem tad

da svratiš opet na stari grad?

Te blijede slike katedrale sive,

igra svijetla, vizija

vedra i naga kao val.

 

Zaboravio sam Baha u onaj tren

kad u oku tvome vidjeh sjen,

suze trag, pogled blag.

 

Od tonova čudnih rodi se glas

i tvoja duša dobi stas,

laka kao san,

nježne ruke tople kao dah

i jedan tango, dodir plah,

svijet od svijeća, ruke od papira,

slika sreće i sjećanja,

plamen svijeća, zvona zvuk.

 

Bijeli dan i dodir grub

opet sna i jave rub,

nad mojom glavom ptica guk,

oblaci, nebo i dugi put…

 

Egzistencijalizam – Ono što niste znali

Egzistencijalizam

Promakao nam.Šta ćete?

Ne dopada nam se  nadobudni Sartr i njegovor šuplje djelo, koje je sam popljuvao, odrekavši ga.

Neki ljudi navikli spavati malo duže. Slaviti novu godinu,jašta,i druge stvari i blagdane.Zbog toga nas neće valjda ukantat što ne zavirujemo u svijet  apsurdnih  i vehtih egzistencijalista.

Nas su zadeverale dvije  rečenice hroničara o djelu Alberta Kamija.

-Književni rad temelji na ideji o apsurdu (simbolika mita o Sizifu) i revoltu (simbolika mita o Prometeju).

-Apsurdnosti svijeta suprotstavio je stvaralaštvo, jer, kako je napisao, “stvarati znači dvaput živjeti”.

No, da bi o njima razmišljali trebali  bi smo se dohvatiti egzistensijalizma.Ako se hvatamo egzistencijalizma,moramo otići na njegove korjene.Počev od  Kjerkegora,Dostojevskog,Ničea,zatim do predstavnika Sartra i Kamija i njihove dekadentne filozofije.

Jedino je Dostojevski uspio dati puni književni obol čovjeku apsurda.Njemu je to bilo lako.On ima ruskog čovjeka koji je sam po sebi apsurdan.Apsurdnost nastaje iz uprostavljenosti aristokracija,seljak i siromah.Samo je trebao stvortiti situaciju.To mu je bilo još lakše,On je vrstan pripovjedač.Kao Rusu poznata mu je širina i bol duše i kobnog trenutka kada se ta duša razdvaja ili tone.

Kjekregor je čovjek koji vješto barata riječima pokušavajući da ospori Hegela.To mu ne uspijeva,ne zato što je Hegel neoboriv,već zato što je Kjerkegorova teološka filozofija opterećena biblijskim shvatanju čovjekove krivice.Kriv ili ne ,to je čovjekov usud oko koga mu se vrti egzistencija.To je besplodni  perpetum mobile njegove filozifije koja se vrti u krug.

Niče je  na putanjama Kjerkegora.Kjerkegor traga za uzrokom prerane smrti svoje majka i petoro njeno djece.Zaključuje to je grijeh.Njegova majka je zanijela prije udaje,van crkvenih normih.Znači zgriješila je i zato je nmorala biti kažnjena i njena djeca  .Na tom zaključku razvija svoja teološka bulažnjenja o apsurdnom svijetu pojedinca.

Niče, opet ,ne može sebi objasniti  zašto je njegovo otac,izuzetno pobožan čovjek godinu dana umirao u najvećim mukama.On se odriče Boga i prihvata Darvina za svog vođu i sanja da će se društvo razviti u “nadljude”.Odrekavši se boga on se odriče i ljudi.Povlači se u svoj um i zahvata ganištavilo.A ljudi nisu postali nadljudi.Razvili su se u monstrume.

Sartr i Kami su  u djelima Mučnina i Strancu pokušali ići putem Dostojevskom.Nisu uspjeli.Njihov patos je manjkav i  neiživljen.

Mučnina je bezvoljna tlapnja o nečemu što ni sam pisac ne razumije.

Kami je malo jasniji jer u Stranca unosi autobiografske crte.-To je snaga romana.Kad uključuje egzistencijalizam u djelo postaje nejasan i normalno jedino ga može završiti apsurdom.

Ali obojica ubijaju čitaoca dosadom i insistiranju na nečem što nije apsurdno,već uopšte nema smisla ni uporišta u stvarnom životu.

Dostojevskog isključujemo iz kruga egzistencijalista i zbog njegovog odnosa prema životu.Njegov čovjek može biti apsurdan ,ali on je živ i senzibilan.Nije prazna čahura ,bez emocija, koja tone u ništavilo koje ga vuše sa sobom u nerazumljiv čin.U tom životu žena ima svoje mjesto.Ponekad malo iščašeno,ali i to je Dostojevski.

U egzistencijalista, žena nije čak ni misaoni pojam.Ona je samo objekt u krajnjem obliku.Objekt kojii je tu da zadovolji potrebe apsurdnog čovjeka,jednog sintetičkog usamljenika kome je dosada pokretač tlapnje.

Ono što bode oči svakog leika je da je apsurdni čovjek muškarac,nikad žena.Postavlja se sasvim opravdana  dilema da li su tvorci apsurdnih muškaraca imali ikakvih iskustava sa realnim ženama.Kjerkegor i Niče ,.zbog opjednosti grijehom koji izvire iz odnosa  muško-žensko ,sasvim izvjesno  su se distancirali od žena.

U vrijeme kada je pisao Stranca Kami ,nije imao žena u svom životu.Zato nije znao pisati o njima.Osim o plaćenim.Kada su žene ušle u njegov život ,isključio se iz kruga egzistencijalista.

Sartr je bio  odbojan i fizički i mentalno,čovjekomrzac – „ inteketualac“ koji se sablažnjavao bliskosti kao malo ko , sam jke sebe osudio na npoznanicu zvana žena.

Kami je rano shvatio da je egzistencijalizam šuplja priča i povukao se. Nas je začudilo da nobelovac mora pisati novi roman da bi objesnio šta je htio reči prethodnim.

Srtr mu je to oštro zamjerio i bio izuzetno kritičan prema njemu.Pred kraj života je priznao da je večina njegovih egistencijalističkih šupljanja pravo sranje.

I Kami i Sartr su dobili Nobelove nagrade.Sartr nije htio da primi svoju.

Egzistencijalisti su umjesto nas ispričali suštinu ideje o apsurdu i stvaralaštvu.

Mi ćemo biti laici i reći ne može postojati egzistencijalizam prije života, ljubavi i milosti . Milost rađa ljubav.Ljubav rađa život, Život rađa egzinstencijalizam.To je naše razmišljanje o perpetum mobile.  Života.

Ko je stvorio život ili kako je nastao život u   filozofskom i prirodoslovnom fantmozgarijama  je  lični odabir svakog pojedinca.Svako ima pravo da se kreće i da bude kreten,ili ne.

Neko vjeruje u Boga.Neko je postao od majmuna,neko je egzistencuijalista.To je sasvim u redu.

Stvarati uglavnom ne znači živjeti.Ili je stvaralac prno u fenjer,ili se plašio da pogleda kako je napolju.Ima časnih izuzetaka koji potvrđuju pravilo.Oni su svoj život prenosili na papir.U predahu,između dva uzleta.I dva pada.

Isto tako stvarati ne znači i stvaralaštvo.Buve i Pekiše su stvarali višetomska djela,a bili su samo prepisivači.Knjigovođe.

Poslije ovog blic pisanja, one dvije rečenice dolaze na svoje mjesto:

Egzistencijalisti nisu čak ni prepisivači.Oni su ublehe.Prosipanje iz šupljeg u prazno. Tako bi rekli neuki.

Mi kažemo : prosipanje šupljeg u šuplje, i iz praznog u praznije.

 

Arsen Dedic – Una / Song – Liric


Noćni gradovi pusti

Mora bez svjetionika

Ja sam živio vječno

Strogi život vojnika

 

Od početka oluja

I samoća i zima

Al sam sabrao jedva

Ovo malo što imam

 

Una, Una

Ja sam najgore škole prošao

Gledam drukčije svijet

Ja ustvari i nisam imao nikad

Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet

 

Niti svjetla na licu

Niti suze u oku

Ko je prešao jednom

Vodu tamnu duboku

 

Ne bih mogao opet

Da me ruše i dižu

Ja te voljeti ne smjem

Mene godine stižu

 

Una, Una

Ja sam najgore škole prošao

Gledam drukčije svijet

Ja ustvari i nisam imao nikad

Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet

 

Una, Una

Ja sam najgore škole prošao

Gledam drukčije svijet

Ja ustvari i nisam imao nikad

Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet

 

Una, Una

Ja sam najgore škole prošao

Gledam drukčije svijet

Ja ustvari i nisam imao nikad

Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet

 

 

Sretan je ovi D'bri / Iz serijala oni jašu

 

Jednom za lijepog ljenog sutona , Mojsije će iznebuha:

-Pas ga ne takario , sretan je ovi D'bri.

Deba:

-Rikno?

Lenji:

-Jašta će on riknuti .Nije lud. Prepametan je on za dunjalučke tabut tahte. On će  samo dodati gas

i preseliti se na viši nivo.

-Ma, rikno ili dodo gas isto ti se kanta, crkno vako ili krepo nako ,mandrk rikavela ti slijedi.

-Što meni,još nisam skončo?

-Ma nije to konjine konjske, nije zbog toga sretan, a ako nastavi vako presvisnuće svakako.

-Nego zbog čega je sretan.

-Nešto sam razmišljo…

-Čuj ti razmišljo.Otkad si to posto pametan. Prvih triset četiri godine te pametna riječ krasila,a nisi mozak upotrebljavo.Ha si mislio ,belaj te strefio.

-Pusti čojka na miru.Da mu vidimo pamet, možda opet od Zlate dobije nogu.

-Vako napriliku.Jel Dobrom prva žena bila štovana Izraelićanka ?Jest!Jel ga prevela na judaizam?

Normalno nije.

-Kakve  veze čifutkinja ima sa srećom.To ima veze sa dobrim takarom ili kamatama.

-Uduni’ bilmezu jedan, ne prekidaj.Jel mu druga žena bila prečasna Katolkinja. Jest!Jel ga prevela na katolicizam?Nije.

-Ih jes mu naka sreće ženio se dva puta , a nije se mjenjo.Zadrt je on vazda bio.Žene pa žene.Evo ja , rečemo biva , sa svakom sam bio njene vjere i veći vjernik od nje, i od pape , i rabina i arhiepiskopa i od reisa ako je trebalo.

-Ne puštaj kvake, papa ti bio pogan ko mnoge pape.

-Moj papa je bio ćafir, duša čafirska da mu prosti, ali  papa atesita, zar ima i toga.

-Odrtine , udunite.Je’ mu treća bila presvijetla Pravoslavka ? Jest! Jel'…

-Što jes’ jes’ bila je vala blijeda ko avet na groblju.

-Ne prekidaj firaunu jedan čafirski, dok ja teftišim.Jel’ ga prevela među Kopte ? Nije.

-Kako će ga ba’ prevesti međ Kopte kad nije tamne puti? Namah bi ga prokužili da folira.

-Ne baljezgaj.Jel mu četvrta  bila Ciganka.

-Misliš Romkinja?

-Ma kakva te romkinja strefila.U ovo naše , zlatno doba jema samo ciganki i cigančica. I život je bio prelijep. Kasnije,mnogo kasnije će im neko narediti da su odsad Romi.I nema prigovora i tačka.

Jel ciganka ga prevela na budizam.Nije?

-Čuj ciganka i budizam?

-A jašta će no biti. Jesul’ Cigani sa indijskog potkontinenta?Jesu!I šta će drugo biti nego budisti.

-Možda muslimani?

-Baš si glup , da nisi pametan bio bi glupko. Oklen prije dvije tisuć ljeta mnogobošcima u Indiji međ

hiljadu sekti jedan bog.Ne razvaljuj žvalje bezveze .

-Slutim da je ovo neki traktat o religiji, jer se i hriščanstvo i Islam podijelili u hiljadu sekti. I svaka

svoje znanje sebi prti i hvali.Otelo se kontroli.Ne sluti na dobro.

-Kakva te religija spopala, nalet te bilo.Daleko joj kuća od moje pameti.

-Sad si me razočaro.Ja mislio ti vjeruješ u Boga Jedinog.

-I vjerujem , iskreno i predano, ali vjerovanje u Boga nema veze sa religijom. Religija je opijum za

pljačkanje naroda.

-E ta ti valja, da si žensko sad bih te pomilkio.

-Da sam žensko glavu  bi ti otfikarila.

-A š'o?

-Većeg komada teletine u životu ne bih vidjela.

-Daj ba, vas dvojica ,manite se ćorave priće.Šta bi sa jadnim Dobrim. Hoće li se on do jutra svoje

sreće dohvatiti, il’ će je, zahvaljujući vama , gluperdama , morati po đardinu po vas cijelu noć

naganjati.

-Otkud znaš šta sma mislio rjeti?

-Šta to?

-Kako sam skonto da je D'bri sretan mulac?!

-Valjda zato što mu je peta žena bila ateistkinja.Ta ga nije imala đe prevoditi, osim drito u pržun.

-Nije ga ni ta pržunu prevela, a ni Muslimanka ga ne izvede na pravi put.

-A ona što je po džamirisjkom tabijatu zapiso za navjestu, ona vjenčana  šamanka što mu zamal oči nije iskopala.

-E pa vidiš, sada si valjda shvatio zašto je D'bri sreten čojk.

-Jok ja , tebe mi.

-Vidiš ljubomorna  Šamanka mu sihru bacila. veli ako ne moš moj biti, nećeš ni jedne.

-I?

-Potrefila i pogriješila. Potrefila ,jer  više nije bio  njen i nikad se više nije ženio.Pogriješila, jer je sada

svake žene koja ga molećivo pogleda.

-Kako to?

-Iz očiju mu istina viri.

-Misliš takar, ha?

– Joj budale žene, Jok ba !Vide mu u očima da mu vjera nije važna, da ne moraju misliti hoće li

ih ženiti , jer neće, i znaju da će ih plaho pripaziti ,  jer hoće. Šta će im više?

-I kakva je to sreća?

-Ne znam , nikad je nisam taku okusio, ali znam da je oko njega u đardinu mnogo smijeha i cvrkuta,

a većina ihke i zakuka :joj, mamo mamice.

-Čuj, ti skonto da je D'bri sretan jer mu ženske cvrkuću i mamicaju.

-Ma i to , ali uglavnom što nema vremena za ljudske  gluposti.

-Kako će ga bolan imati ,kad nema vremena ni za šta osim za tak…

Odjednom se diže strašan vjetar , crn ko antracit sa svjernog pola i hukom vrisnu:

-Udunite blentovije, od vaših gluposti  i oluji se nadiglo ; da takari pošten svijet.

 

 

 

 

Bleki – Nisan ti mogao doći

 

Ah , to proljeće

Srećo moja

tugo moja

klecaš pomalo

za prošlošću

prelomljenom u zraku nestajanja

 

nemoj

odi ponosno

nisan ti mogao doći

metalni farovi me presjekli

bez poljubca osta

kao neubrana nevjesta

 

ne izgovorih

poslijednje Zbogom

u ranom jutarnjem svjetlu

nestade me

zlo

 

ne tuguj dušo moja

dolazi ah to proljeće

a ja ti sanak snim

srešćemo se ponovo

sa mirisom juga u grudima

**