Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

medena-velovitost   suncica

Medena velovitost                                                                 Sunčica

 

zivo-zivlje   njezna-muzika-ljubavi

Živo življe                                                                          Nježna muzika ljubavi

 

suncicin-univerzum   suncicin-dan

Sunčicin univerzum                                                        Sunčicin dan

 

medena-u-sumi-cudesa  hiljadu-velova-njezne-dobrote

Medena u zemlju čudesa                                               Hiljadu velova Nježne dobrote

 

grijeh-i-kazna  raskos-njezne-dobrote

Grijeh i kazna                                                                 Raskoš Nježne dobrote

 

putem-sna  dusa-njezne-dobrote

Putem sna                                                                         Duša nježne dpbrote

 

veloviti-dan   sunceva-magija

Veloviti dan                                                                            Sunčeva magija

 

medeni-snovi   sto-godina-samoce

Medeni snovi                                                                     Sto godina samoće

 

ona-i-cvijetni-snovi  dodir-dva-svijeta

Ona i cvijetni snovi                                                      Dodir dva svijeta

 

njeniih-osamnaest-godina  mocna-suma

Njenih osamnaest godina                                                 Moćna šuma

 

 

Lord Bayron – Da, mi nećemo lutati više

 

 

Da, mi nećemo lutati više

u kasnoj noći ti i ja,

i zalud srce ljubavlju diše

i mjesečina još uvijek sja.

 

Jer duša kreće već iz grudi

uz mač što hrli sad u boj;

za predahom mi srce žudi,

i ljubav traži kraj već svoj.

 

I zalud noć sva voljenjem diše

i zalud njoj će uskoro kraj,

nas dvoje neće lutati više

uz mjesečine blistav sjaj.

Bleki – Žao mi prijatelju

 

 

Žao mi prijatelju moj

zadnji su dani bili

rat je i sunce je sijalo

zlaćana jesen nas slavila

lišće još svježe od krvi

stopala nam milovalo

junake

više konji bijeli

što neobuzdano za vatrama vranim jure

gledali smo u mjesec

vidjeli u njemu oči đardina naših

sanjali o mramornim grudima

i ruci što se titrajući zavlači

tamo gdje je stid

negdje u daljini puče

ti sa osmjehom na licu

kao i uvijek reče

ova je moja

gurnu me daleko

što  dalje si mogao

i nesta

a nisi ni trebao biti tu

 

žao mi prijatelju

što sam gledao mjesec

tražio oči moje malene

sanjao o mramornim grudima

što ruku sam zavlačio

tamo gdje je stid

žao mi što ne rekoh

ova je moja

kasno je sad da te gurnem

da odlepršaš kao grlica bijela

Svjetlosti

 

žao mi prijatelju

više ni jedna negdje u daljini nije pukla

tvoja je poslijednja bila

sunce i dalje sija

neka nova mladost ne vidi mjesec

zlaćanu jesen duginih boja

lišće još svježe od krvi

ni junaka

više bijelog konja

konji bijeli

što neobuzdano za vatrom vranom juri

Francesca Gagnon ~ Bella / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

Ruže u polju ljubičica

 

Ljubavna čarolija

 

Prava ljubav

 

 

 

C'est l'enfant fragile

Qui dort au fond de moi,

Égarée, déçue,

Seule sur une île

D'où elle s'évadera.

 

Adieu mes sanglots,

J'ai le rage de vivre.

Quitter les jours

Qui brisent me peau

Et respirer l'amour.

 

Bella…

C'est l'enfant qui veille

Sur nos desirs cachés

Du jardin d'Eden.

Aux milles merveilles

Un tresor oublié.

 

Éloigne de moi

Naufrage et dérives.

Oh! Ma vie se bat

Pour ne pas mourir

Et respirer l'amour.

 

Pourquoi se fermer les yeux?

S'arrêter de prier son Dieu

Donnez-moi une cle

Un secret divin

Pour libérer tous mes rêves

Et respirer l'amour …

 

Pourquoi déchirer son coeur ?

Déserter et noyer ses peurs…

Donnez-moi une cle

Un pays sans fin

Pour traverser mer et monde.

 

Et pourquoi se fermer le yeux ?

S'arrêter de prier son Dieu

Donnez moi une cle

Un secret divin

Pour inventer d'autres rêves…

 

Bella…

C'est l'enfant fragile,

Qui dort au fond de moi …

 

Bella

Je krhko dijete

Koje spava u  srcu  mom

izgubljena, razočarana

Usamljena  na otoku

Od svega želi pobjeći

 

Zbogom moji jecaji

U  bjesu života

Ostavljam dane

Koje  slamaju kožu

A udišu ljubav

 

Bella

To je dijete koje zagledano preko

Naših  skrivenih  želja

Od edenskih vrtova

Sa hiljadama čuda

Zaboravljenog  blaga

 

Odlazi od

Brodoloma i bura

Oh, moj život je tukao

Da ne  bi   umrla

I udisala ljubav

 

Zato smo zatvarale oči

Stajale moleći danam naš Bog

Da  ključ

Nebeskih  tajni

Da oslobodimo  sve svoje snove

I dišemo ljubavju

 

Zašto slamamo naša srca

Bježanje i crtanje naših strahova

Daj mi ključ

I beskrajne zemlja

Da da dođem iznad oceana  i svijeta

 

Zato smo zatvarale oči

Stajale moleći da nam naš Bog

Da  ključ

Nebeskih  tajni

Da oslobodimo  sve svoje snove

 

Bella

 

To je krhka dijete

Koje spava u  srcu mom

Nikolovska – Piši mi – Jedno neposlato pismo / I ona pjeva

Mila moja

Tvoj čuperak plavi i bandak osmjeh još mi se motaju u glavi.Vrijeme je zakazalo.Nije izbrisalo tvoj lik iz moje uboge duše.

Mnogo si mi prelijepih pjesama poklonila. U moje srce si mnoge nježnosti i Oči svoje utkala,da nikad ne pobjegnu od mene.

Glas Tvoj miluje moje  ljubavi i sjećanja, i  u moju samoću ih zovu. Bude mi lakše. Mrven. To je sasvim dovoljno da upijam darove tvoje i da se Bogu Jedinom molim da te čuva na tvom putu.

Pjesma ova , već dugo vremena tišti.

Nekada davno,  sunce bilo je purpurno, nebo safirno, trava smaragdna, srce milostivo, a duša nevina. U toj ljepoti se gubim i vidim Tebe, malena moja.

Osmijeh si prekrasni , krajoliku poklonila, a plače ti se.

Pišeš mi pismo, a boli Te.

Pišeš mi pismo, a ne žališ se i ne plačeš.

Samo pitaš da li  volim Te i koja me tada ljubljaše.

Ponosna si žena , djevojčica , srna , a moje ćeš laži i nevjeru preboljeti  samo da ostanem.

To me zabolilo mila.

Ponos

Ti nisam mogao oprostiti. Bio sam mlad i nisam znao šta ću sa tolikom ljubavlju, koju si mi poklanjala.

Sada znam šta bih sa njom i evo pišem Ti.  

Ali ne znam gdje si Ti,  kako da Te pronađem.

Pišem Ti ,  jer nemam , skoro da i nemam , kom.

Sve moje ljubavi su bile umorne i samo su odlepršale.

Sve moje ljubavi su otišle.

Pišem Ti , jer sada razumijem Tvoju ljubav i Tvoju tugu.

Ja sam još uvijek ovdje, a gdje si ti?

Malo je žena voljelo kao  kao što si Ti i imalo osmjeh i pjesmu što se Ljubav zovu.

Umorna od čekanja mene neuviđavnoga Ti mi pobježe.

Ne znadoh gdje!

Kad saznah , kasno bi za sve.

Al’ viđam Te.  Još si  mi ista, mila moja.

Prelijepa i krhka.

Ko Grlica u polju djevičanskih ljubičica , što željna  radosti osta gladna , jer nevinost ne želi kljucati.

Takva si Ti.

Izvini, nije pošteno , ali rečiću :  ista ja.

Srce daješ, a ne pitaš ništa.

Sebe darivaš,  a boli Te.

Iščekuješ jednu ruku ljubavi , usne zaljubljene da Ti djetinje lice  rose i miluju.

Pišem i ne tražim da mi kažeš gdje si.

Sram me mila moja .

Pustih Te da odlepršaš, ne saznavaši koliko ljubavi u mome srcu diše za Tebe.

Stidim se mila moja.

Dozvolin san ,  da Te oni bezumnik , oni gnjida od čovika, što tuđe grijehe slika i obznanjuje svitu, međ’ tujine odvede, a ne progovorin, ni dvi-tri riči , da mi oprost daneš i ostaneš.

Moja duša sada je umorna i upraljala bi bjelinu Tvoje, kao što su tamo tujinci htjeli.

Pišem i ne tražim da mi kažeš kako je  srce Tvoje umorno.

Da i neugodno mi je, što više ne znam od kojih pjesama tebi bude lakše i koja tebe tišti.

Ali molim te vrati se, biće nam lakše.

Možda ćemo tugovati , ali opet ćemo se voljeti, makar ti živjela međ’ velovima sunčanih vala,  a ja u snježnim  danima kajanja.

Možda će nas boljeti, ali bićemo na pola koraka , na dohvat one, djetinje  ruke što miluje i voli.

Da vrati se mila, biće nam lakše smiraj naći.

I oprosti mi.

P.S

Mila moja,

Volim te i vratio bih Ti , sve pjesme i ljubav tvoju. Ali mnijem, šta bih je radio bez osmijeha i očiju tvojih. I pjesama da mi dušu steru.

      Ona Sanja  Još nježnije  Govor srca

 

  Ona sa cvijećem u kosi Stablo Djeca

 

Piši, piši mi, da l još me voliš ti?

Piši, piši mi, još ove jeseni

Kaži tko, kaži tko ljubi te

Tko mi krade te, krade od mene, uzima mi sve?

 

Piši, piši mi kad više nemaš kom

Piši, piši mi k o prijatelju svom

Kaži mi, kaži gdje da tražim te

Gdje da nađem te, sakrijem od nje, sakrijem od nje.

 

Piši, piši mi, ne ostavljaj me ti

Piši, piši mi, o svemu piši mi

Kaži kom , kaži kom lažeš sve

Laži i meni, samo ostani, samo ostani.

 

Kaži tko, kaži tko ljubi te

Kaži kom lažeš sve

Laži i meni, samo ostani, samo ostani

Laži i meni, samo ostani, samo ostani

Snežana Đurišić – Jutros mi je ruža procvjetala / Song – Lyrics

 

Ruža ljubavi Obnažena nevinost   Rasuto srce

 

 

Jutros mi je ruza procvjetala

ruzu gledam pa sam zaplakala

ruzo moja mladost sam ti dala

svojom sam te suzom zalivala

 

Kolko sam te puta poljubila

jos pupoljak mladi dok si bila

ispijala rosu s tvojih grana

mesto usne mojega dragana

 

Moj je dragi otiso davno

ja ga cekam vec godinu ravno

ruzu gledam na te mislim dragi

na te usne, na tvoj pogled blagi

 

I noći lepršaju

340 noći ovog lijepog lita odlepršalo.

Tek tako.

Nismo ni opazili.

Imali preča posla.

Trebalo je posteljinu ravnat.Ono , sa jstucima i dušecima raditi.Narod to kaže jastučiti i dušečiti.

Ali smo opazili da mnogi insani nedostaju.
Noći će se garant vratiti , dogodine.
Inasani jok.

Pošteno?

Tko da zna?
Kom si kom sa.

Joj , postali smo kako se ono kaže poljigljote.
Jesmo vas prešli.

Znamo kako se kaže. Samo mahalaši uvijek ostaju mahalaši.
Što bi filjozofi rekel – persistiraju.
To im u krvi.

Lijepa je ta riječ.
Persistiraju.
Čista filozofija i logika. A bome i usud đardina, oliti umjeća življenja..
Pogledajmo je i dobro otvorite oči.

Nemojte nas unaprijed pitati :
Koga?
Ili
Čega?
To su pitalice za padeže.

Ta riječ neizmjernom poetikom obojena .
Sadrži slogove per – sis (t)i i raj.

Eto , ne rekosmo li da smo pametni.
Izmisli smo novu riječ :
Persisiraj.
Ono “t” nam se učinilo malo pregrubo, pa ga nogirali.

T kao tup , top , takar, tandar, …Nije bitno.
Možemo ponekad ono drugo „ i „ preničati i zamjeniti. Ubaciti nešto drugo .
Dodati , zatvoreni, poluotvoreni ili zatvoreni.

Samoglasnik, dakako.
Svašta , nalet vas bilo, šta vam hudim neće pasti na pamet.
Još da ste skontali da je ono per na latinskom i da mu dođe ko melem na ranu?

I milina kad se uklopi sa nastvakom.
Joj , lipo nam je , ne da nam se buditi.

Milina , e pa to vam je.
Hvala vam ,mile na blagodarjima kojima nas svakodnevno obasipate.

 

 

Kemal Monteno – Pusti me da plačem / Song – Lyric

    Milozvučni velovi  Nježni plamen ljubavi  Muzika samo za nas

Pricacu ti o svome zivotu

reci cu ti zasto tesko disem

pitaj kako pjesme me zabole

pitaj zasto samo tuzne pisem

 

Ne pitaj me zasto suze teku

dok pjevam o svom gradu uz rijeku

i o parku na kraju grada

i o njoj, sto ne znam gdje je sada

 

Ref.

Svaka pjesma jedna uspomena

dio onih lijepih vremena

ti ne moras znati sto to znaci

al’ kad placem, reci samo placi

 

Pjesma vrati sve ljubavi stare

prijatelje, mjesta i gitare

ti ne moras znati sto to znaci

al’ kad placem, i ti sa mnom placi

 

Pricacu ti o svome zivotu

 

Pusti moje suze neka teku

dok pjevam o svom gradu uz rijeku

i o parku na kraju grada

i o njoj, sto ne znam gdje je sada

 

Ref.

 

I ti sa mnom placi

 

Blistavi dani

 

Blistavi dan

 

Boje sa mirisom nevinosti

 

 

Bijela Dama

 

Plišani dodiri

 

Plavetni san

 

Dan je sunčan , plavetan i radostan, kao i svi pređašnji.

Bilo ih je mnogo , ali nekako prekratki su bili ,

jer toliko je ljubavi trebalo pokloniti ,

a on  , nažalost ,

samo jedan.

Život se novi rodio , ljubav je kao uvijek  pobijedila

Nježna sjećanja miluju… jer trebalo je dolepršati do ovog  rađanja , do ovog sna.

Recimo…

Najveći problem našeg najboljeg  prijatelja slikara su  žene , koje se nisu uspjevale brzo skinuti , kada bi u atelje , nepozvana i bez najave , banula njegova žena.

Nakon vremena mu je prestala vjerovati , da je svaka žena koju zatekne u ateljeu model. Nakon još nekog vremena ga je izbacila  iz stana u kojem je bio atelje, iako je stan bio njegov, plaćen  njegovim slikanjem.

Grešni jadnik , u svojoj dobroti i velikodušnosti  , se nije  mogao snaći. Zabunom je otvorio  Galeriju umjesto Ateljea.

U smušenosti damari ga varaju i  ne zna  koje su žene modeli , a koje ljubavnice. Više nema izbora.  I dalje slika  u strahu  ;  svaku ljepotu , unaprijed , za svaki slučaj , pretvori u model.

 

Što ti je usud?

On , inače , veoma  rijetko slika aktove.

Baš nam ga nešto žao !

Prelijepe nevolje ne dolaze same , one se jednostavno umnožavaju.

 

Sreo je  Nju , nježnog Anđela , za koju vrijedi i život dati-

Ploveći plavetnim snom , slike se obojiše mirisom nevinosti,

sanjajući plišane dodire.

 

Ali već je bilo kasno(?) , u trenu je spoznao sve;

Djevojčica bjeline je tkana od velovitih odlazaka.

 

U svojim pjesmama i slikama , on  ne želi da je budi  i pušta je da leprša…

Uh, zato  je život prelijep.