Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

dardinski-velovi  cvijetni-vodopad-ii

Đardinski velovi                                                                   Cvijetni vodopad II

 

jesnjei-nemiri   oblaci-u-tirkiznom-krajoliku

Jesenju nemiri                                                                         Oblaci u tirkiznom krajoliku

 

proljetni-mozaik-triptih-ii   zabroravljena-cednost

Proljetni mozaik / Triptih II                                        Zaboravljena čednost

 

pretezno-violetbno-ljeto   zimsko-talasanje

Pretežno violetno ljeto                                         Zimsko talasanje

 

cvijetna-mladost  ona-u-vrtlogu-proljeca

Cvijetna mladost                                                                  Ona u vrtlogu proljeća

 

cekajuci-razvedravanje   preoljece-kao-krhkost

Čekajući razvedravanje                                           Proljeće kao krhkost

 

ona-i-velovi   oda-prirodi

Ona u velovima                                                                                   Oda prirodi

 

povratak-stvarnosti    djetinji-dardin

Povratak stvarnosti                                                                                     Djetinji đardin

 

 

Žak Prever – Ptica

Ptica koja leti tako nečujno
Plica crvena i topla kao krv
Ptica tako nežna kao ismijavač
Ptica koju nenadano obuzima strah
Ptica koja samu sebe tuče
Ptica koja bi htjela pobjeći
Ptica usamljena i izbezumljena
Ptica koja bi htjela živjeti
Ptica koja bi htjela pjevati
Ptica koja bi htjela vrištati
Ptica crvena i topla kao krv
Ptica koja leti tako nečujno
Oh to je tvoje srce lijepa djevojko
Tvoje srce koje krilom tužno udara
O tvoje čvrste i bijele grudi.

 

pB

Bleki – Slike o komšinici

 

Ponekad uzmem slike

prizor prvi

gledam komšinicu zavaljenu u travi

sjaj u kosi

plavetnilo na usnama

dvije ruže na grudima

 

Vidim je mladu blistavu

prizor drugi

lijepa i nasmiješena

tek pokoja ljubičica

blaga svjetlost visi na obrazima

leprša mi srce

 

Oči te dodiruju jedina moja

prizor treći

pretočena u krajolik

nemnirna kosa

plavetnilo neba

miluje mi dušu

 

Moje zaljubljeno srce

prizor četvrti kojeg nema

pretvara te u najljepšu sliku

što moji dvori ljubavi sniju

krajolik mekog pijeska

a se klizi kroz ruke tvoje i moje

šarajući ljubav i mirise tijela tvoga

u novom zagrljaju mom

 

Isabel Pantoja – “BUENOS DIAS TRISTEZA” / Song-Lyrics-Prevod na bosanski jezik

 

Buenos Días Tristeza

 

El dia que llegaste junto a mi,

dejaste tu equipaje en un rincón,

pusiste tu mirada sobre mi,

y luego te instalaste en mi sillón.

A veces en la noche te escuché,

cruzando de puntillas el salón,

y hoy en la mañana desperté,

y estabas dentro de mi corazón.

 

Buenos días tristeza,

cuentame si conoces a alguién que sea felíz.

Dime como se llama,

cuentame por favor,

pero nunca me digas que su nombre es amor.

 

El dia que llegaste junto a mi,

volaron tantos sueños a la vez,

los tuyos que luchaban por vivir,

los mios que murieron sin querer.

Pero ahora estoy contigo ya lo ves,

me estoy a costumbrando a verte aquí,

a veces entonando una canción,

y a veces caminando por ahí,

Buenos días tristeza,

 

dime tu si lo sabes,

quién se acuerda de mi.

Dime como se llama,

cuentame por favor,

pero nunca me digas que su nombre es amor.

Buenos días tristeza,

 

 

Buenos días tristeza,

sientate junto a mi,

cuentame si conoces a alguién que sea felíz.

Dime como se llama,

cuentame por favor,

pero nunca me digas que su nombre es amor.

**

 

Dobro jutro tugo

 

Dan kada si došla za mnom,

ostavila prtljagu u uglu,

pomilovala me očima svojim

a onda si zaposjela   moju stolicu.

Ponekad noću sam čula

Kako hodaš na prstima po dnevnoj sobi,

i jutros sam se probudila,

a ti si bila u mom srcu.

 

Bonjour Tugo moja

sjedi pored mene,

Reci mi ako znaš nekog ko je sretan.

Reci mi kako se zove,

Reci mi molim te

Ali nikad mi reci da njegovo ime nije ljubav.

 

Dan kada si došla za mnom,

Doletješe mnogi   snovi odjednom,

Tvoji se bore za život,

Blago koje umire slučajno.

Ali, ja sam sada  s tobom zar ne vidiš

Ja  sam ponekad zadovolljna da te vidim ovdje,

ponekad pjevaj pesmu,

a ponekad i miluj me  lagano,

 

Bonjour Tugo

sjedi pored mene,

Reci mi ako znaš,

koji me pamti.

Reci mi kako se zove,

Reci mi molim te,

ali nikada mi ne reci   da  njegovo  ime nije ljubav.

Dobro jutro tugo Tugo

 

Bonjour Tugo

sjedi pored mene,

Reci mi ako znaš nekog ko je sretan.

Reci mi kako se zove,

Reci mi molim te,

ali nikada mi ne reci   da  njegovo   ime nije ljubav.

 

Bleki -Ne tugujem , srešćemo se opet!

U vremešnosti pokidanih listova kalendara

mnogo puta osjetih dah bremenite smrtnosti

što neumitno steže obruč oko prelijepog života

 

Tokom vremena u zabiti malog mozga

na periferiji djetinje hipofize

bez mogućnosti posredovanja velikih vijuga

polaskan i obradovan shvatih

da su se listovi mojih kalendara

sami od sebe otkidali brzinom svjetlosti

 

Počesto su se u jednom danu

znala izmjenjivati sva četiri stađuna

a opet znalo se činiti da su se četiri godišnja doba

smjenjivala u uzdahu jednog poljubca

 

U nedostajućem vremenu

ljubavlju poklonjenom anđeoskim bićima

nježnostima dodirima bojama riječima …

sjećanja ostavljam duboko zakopana

u magičnim seharama snova

daleko od zaprljanih misli neukih

 

Na kraju puta

testamentarnom bolnošću dolazim do optužnice

 

– Žena to čarobno biće

briše granice prostora i vremena

tkajući nepregledne maglice ljubavi

 

I presuđujem

 

– Malena neizmjerno ti hvala na čaroliji

kojom život činiš prelijepim.

 

I ne tugujem jer srešćemo se opet!

 

Neadresirana pisma roditeljima / Iz Arhiva

 

Neadresirano pismo roditeljima

 

Sveta Tereza je jedne prilike  rekla:

„U životu nisu bitna velika dela, već velika ljubav“.

Jedini Milostivi Stvoritelj je sušta Ljubav.

On od vas ne traži,a priori, da svu svoju ljubav poklonite gladnima.To mogu učiniti samo jake,izuzetne i u Boga Jedinog zaljubljene osobe.

On želi da  vi  nahranite gladnog,poklonite mu povjerenje,riječ i malo pažnje.I  too je velika ljubav.

A ima ljubavi na koje ljudi ne obraćaju pažnju i uzimaju je zdravo za gotovo.To su ljubavi prema Bogu jedinom i roditeljima.

Bog je Milosrdan i ljudima prašta njihov nemaran odnos prema Sebi.Od ljudi traži samo jedno,da budu djeca dostojna  svoga Stvoritelja.

Jedna od najsvetijih Ljubavi je ljubav prema roditeljima.

Možda su nam se majke i očevi činili kao obični,pomalo neobrazovani i prosti ljudi!?

Možda još osjećamo tešku očevu ruku ili majčinu kletvu.!?

Možda su nas neke zabrane povrijeđivali?

Možda su nas neki rastanci boljeli?

Možda  nam se činilo da su nas ponekad osramotili,pa smo ih se stdjeli i bježali od susreta u javnosti!?

Možda!

Sada,kada ih nema,nedostaju nam.I ljuti smo na njih.

Ne želimo praviše da mislimo na njih.Nemamp vremena?

Ljuti smo što su nas ostavili.,a nismo stigli da im se zahvalimo za sve muke, koje su prošli da od nas naprave ljude.

Poželimo da smo ih koji put više zagrlili i stisnuli.Cjelov dali.

Nikad im se nismo stigli izviniti za mnoge znane uvrede i povređivanja.Koliko je onih boli koje smo im nanijeli ,a kojih nismo ni svjesni? Ili jesmo?

Kad roditelj umre,   ljudsko biće je žalosno.Odjednom mu se srušio svijet.

Ali to je ,ponekad,tako površan osjećaj.Čovjek ne žaluje  roditelje.On žali sebe .Ostao je siroče.Više nema tople majčine grudi ili čvornate očeve ruke,da se ih prigrli, da svoju tugu odloži.Žali sebe,jer više nema kome da vjeruje.

Kome sada da ide?Kome da pobjegne od teškog rada,problema i života koji pritišće?Sa kime da podjeli breme života.

Kad četere'stina prođe,sve ponovo kreće svojim tokom.Samo se javlja neka praznina. koja se uvlači ,na pola puta , između srca i duše.Pa leta gore dole i guši.Svakim danom je sve veća.Ne osjetimo,ali je i tužnija.Nema tople ruke da ti se pruža,da te pomiluje, zagrli i zaštiti. A napolju je hladan i surov svijet.

I zato dok imate roditelje,zagrlite ih,ponekad pomilujte i poljubite.Ne morate ništa govoriti.Oni su sada kao  djeca.A djeca sve znaju ili osjete.

Roditelji znaju da im se kraj bliži. Prihavtaju to.

Nije njima žao mrijeti.

Njima žao vas;što vas nisu više mazili i ljubili. Što nisu,ljubav neizmjernu, koju su imali,  svaki dan, svaki tren pokazivali.

Njima žao vas, jer nikad nećete biti svjesni koliko su vas voljeli i koje su žrtve podnijeli da bi bi postali  roditelji.

Ljudi nisu skloni tuzi i bolu.U  životu  mora vladati harmonije .Postoji vrijeme za sreću,i vrijeme za tugu.Za radost i bol.Život i smrt.Za ljubav i rastanak.

Naši roditelji su samo ljudi.A ljudi prave greške.Nećemo reći da su naši roditelji bezgrešni.

Reći ćemo da je ljubav Boga Milostivog i roditeljska ljubav    jedine  bezuslovne ljubav. U životu se dese  i druge ljubavi koje bivaju bezuslovne,sli uglavnom,  ne prođu sasvim dobro.

Kad smo srećni ,zašto  misliti na tugu. Treba je osdtaviti sa sastrane.Ona zna svoje vrijeme.Ali kad tuga dođe, neka prošli , srećni dani budu njen lijek. Koliko je radovanje bilo žestoko,to će tuga biti žešća.

Ljudi plaču za izgubljenim,otišlim ljubavima.Osjećaju se prevarenim.Nikad se zapitaju koliko su sreće imali što su imali tu ljubav.

Otišla je,pa šta.ostali su snovi i mila sjećanja.Ljubavi ne treba zaboravljati,već se sa radošću na nju osvrtati.

Nova će ljubav doći.Eno je iza, ugla ide.

Zašto  insan plače nad danima kada je sretan bio?

Današnji dan posvećujemo senima i snovima krhkih bića koji su   poklanjali najviše svjetla i ljubavi u našim životima.

Indexi – Pozovi me na kafu draga / Song – Lyrics

Zvijezdice      Samoća  Mjesečev osmjeh

 

U svome malenom stanu

vecernja svjetla palis

i dobru kafu sada

mozda drugom spremas

cesto se pitam u sumrak

da li bar nekad zalis

sto me vise nemas

 

Onog tuznog proljetnog dana

bili smo lose volje

mnoge smo uvrede rekli

do tada nerecene

sad mi se cini draga

bilo bi mnogo bolje

da si pored mene

 

Ref.

Pozovi me na kafu sada

ako si tuzna ili sama

dosao bih da te cuvam

jer znam da te plasi tama

 

Pozovi me na kafu, draga

za ovu noc il’ zivot cijeli

suvise te volim i nikom vise, nikad

ne bih dao da nas dijeli

 

 

Fragmenti o bolu – V / U uglovima očiju tvojih vidim

 

U uglovima očiju tvojih snovi vriju

prepoznah plavetnilo neba našega

i modre rijeke što iskri na kraju puta

kamo smo ljubav snili

 

Tada opazih tvoju sjenu malu

nasmješenu i vedru od milovanja

mene za ruke drži i ljubi

moje maleno čedo radovanja

 

Pomislih na ružu ljubavi

plač vremena što đardinom klizi

usred raširenih prsta htijenja

zastor je iznenada pao

 

Jecaj je što slama utrobu

izviruć iz dubine tkiva

osjeti se na daleku prošlost

kad si djevojčica bila

 

U očima tvojim prepoznah kutke

maglovitih sjećanja i vrišteće boli

zarobljene u vlažnoj tami

poput zatučene grlice male

 

Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih

kroz otvorena usta što traće dah

nesrećnica mila grca i pije suze

zbog zla što joj djetinju ružu uze

 

U tami kutaka očiju tvojih

vidim grlicu jednu

koju tjeraju koju siluju i siluju

kojoj kamom život uzimaju

 

Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih

u srca mi prodire trn ruže ljubavne

režuć oštro do srži do smrti do zvijezda

da osjetim tvoju bol malena moja

 

U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila

ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom

zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života

toliko je teška ko da planini zla pripada

 

Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi

užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg

plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje

blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih