Izlazeće sunce Boje radosti
Svijetlost u violetnoj noći Jesenji osvit
Uzburkani đardin
Neuzvraćena ljubav Tirkizni snovi
Majsko cvijeće Boje ljubavi
Ledeni visovi
Uzburkana duga Razvedravanje
Bajka Mjesečeva modra rijeka
Volim da slušam vjetar i kišu i da sam
Lutam unaokolo kroz šumske ugrijane tmine.
Kad oblaci nebom zaplove, ja sve njine
Nade bih htio i sve ciljeve da znam.
Mirim se kad kao putnik u neki strani stan
Kroz prozor gledam: tiho sav taj svijet nepoznati
Posmatram kako živi i sretan je a i pati,
Pa, negledavši se, sve to nosim u svoj dan.
Al`noću, kada zvezde gledaju u moj log
I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,
Zebem u dnu svog bića i posmatram sa stravom
Tuđinu silnu i pustoš usred samog srca mog.
pB
heravo
krivo, koso, ukošen0, savijeno, šepav0 , neprvilno, zrikavo, razroko
Ne nikako mi nije svejedno
što mi ne dolaziš
što puti ti više
mengelama malograđanštine skršeni
ne dolaze meni
boje tijelom da mi kradeš
a bijaše dijete plemenito
vjernošću oplakano
snova orošenih
bole te
znam
šest godina
zvjezdanih
ljubavlju bremenitih
a bješe šest stađuna
previše
i isto toliko premalo
voljelo se
a nije smjelo
u plamtećoj vatri
kradenih noći
umiralo
neuki braniše
i zato
budi ponosna
stisni zube
i više nikad
ne plači zlato
izađi na prozor sretni
kad mahala si
proljeće milo
željeznom mostu
gdje ono drugo dijete
neumoreno čeka vjernu ljepotu
sa krvavom suzom
u očima s okusom boli
slika aleju platana
iskonu što odi
Modroj rijeci od kristala
ljubavi našu snije
Les feuilles mortes
Oh ! je voudrais tant que tu te souviennes
Des jours heureux où nous étions amis.
En ce temps-là la vie était plus belle,
Et le soleil plus brûlant qu'aujourd'hui.
Les feuilles mortes se ramassent à la pelle.
Tu vois, je n'ai pas oublié…
Les feuilles mortes se ramassent à la pelle,
Les souvenirs et les regrets aussi
Et le vent du nord les emporte
Dans la nuit froide de l'oubli.
Tu vois, je n'ai pas oublié
La chanson que tu me chantais.
{Refrain:}
C'est une chanson qui nous ressemble.
Toi, tu m'aimais et je t'aimais
Et nous vivions tous les deux ensemble,
Toi qui m'aimais, moi qui t'aimais.
Mais la vie sépare ceux qui s'aiment,
Tout doucement, sans faire de bruit
Et la mer efface sur le sable
les pas des amants désunis.
Uvelo lišće
Oh, željela bih da se uvek sećam
Srećnih dana naše ljubavi
Tada je život bio mnogo lepši
I sunce blistavije bilo no danas.
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Sjećanja i kajanja
Hladni vjetar ih odnosi
Sve zajedno u noć zaborava
To je pjesma koja nas podsjeća,
ti, koji si me volio
I ja koja sam te voljela
I mi smo živjeli oboje zajedno,
Ti koji si me bolio
vi koji me voli,
i ja koja sam te voljela
Ali život razdvaja one
One koji su se mnogo voleli.
O, sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pesku
Koraka razišlih se ljubavnika.
Znate li onu plahu srnu
Frku proljećnu
Pa još Frku frkicu
Nesrećnu.
Lirik, pjesnikinja
Reći ćete – kanda
Frka da – nikad luđakinja
Donekle – valjda..
Ali – vapaja ljubavi
Krika ljubavi
Željna
I posne korice hljeba
I gladna ljubav traži
Hoće da se da.
Njen očaj krik
Plaši
Muškarce
– biti kukavice
Bola krik
Plaši
ženskinje
– zle vučice
Muškarce na kuje sviklih
Ne na Srne u ljubavi niklih.
Žene na grubosti obučene
Na prinčeve male naučene
gutat i blatit
Ne na ljubav frkičavu
Neštedimice što se daje
Ljubav majke preplašene
Bol-žene ostavljene.
Bol djeteta dobrote
Anterija od safira
Nježne mile krasote
Let malog leptira.
Bol srne ljubavnice
Što u jadu vremena
Što u jadu jada
Što u jadu sjemena
Što u jadu pada
Ne želi potkovice
Bol košute majke
Troje djecu što ljubi
Dvoje spašava od hajke
Sina od istih neljudi gubi
Put rubina želi da kroči.
Srna Ljubavnica
Srna prijateljica
Srna poetesa
Srna umorna
Uvijek samo nježne žene
Bijelini anterije da iskoči.
U ljubavi uzlet vidi
A bila je samo – lane
Što hoće da se svidi
U proljeća snene – dane
Golubica u sve dane ružne
Kraljica vrišteće boli
U sve njene snove tužne
Nikada nikoga ne moli.
Starog a novog zadnji dan
Dragana milog spoznala
Ostvari se djevojčaki san
Al’ se njemu nije dala.
Dugo se molilo i snilo
Za hiljadu pahulja dan
Nekako se dockan zbilo
Iako bio je dugin dan.
In momoriam jednoj anteriji i jednoj nevinosti.
I jednoj poetesi što umire u bolu usamljenosti.
Ti si njezan cvijet
ja sam vjetar ludi
i ne zivim ja k'o svi
drugi ljudi
ti si njezan cvijet
ali necu te ubrati ja
Ako ranim te
nek’ mi nebo sudi
ja ti sanjam let
bolje s’ drugim budi
zato pusti me
neka boli, al’ odlazim ja
Ref.
Ja sam samo vagabundo
mene ljubit’ to je ludo
bijelo jedro na sred mora
mene zove nova zora
Pod zvijezdama si zaspala
ja sam samo vagabundo
ti si mene sanjala
Tek toliko da se podsjetimo
Kolinda Grobar Kitarović izjavljuje :
„Apsolutno odbijam bilo kakve optužbe o miješanju unutarnje stvari zbog traženja izmjene izbornog zakona, jer upravo je sam Ustavni sud BiH donio odluku da je izborni zakon neustavan. Prema tome, sve što tražimo jest da se taj zakon uskladi s Ustavom““
(“Slobodne Dalmacije” 2.Novembra/Listopada 2018.)
**
Otvoreno pismo merebitnoj go'poji Kolindi Gobar Kitarević.Ovo merebitna je radi pučanstva. inače nikad gopoje , od garantovane ustašice , neće biti.
Odbijala ga ti ili ga ne dobijala, merebitna go'pojo , ‘vako vam napriliku stvari u Bosni i Hercegovini , glede izbora 2018. za člana predsjedništva iz redova hrvatskog pučanstva,stoje :
U Bosni i Hercegovini po popisu iz 2013. živi 497.883 Hrvata.Od tog broja starosno podobnih za glasanje je 398.306 .
Glasanju je pristupilo manje od 50% glasača.
Za Dragana Čovića glasovalo oko 155.000.
Željko Komšić dobio 225.500 glasova (od toga 20.000 u županijama sa 100 % hrvatskim stanovništvom ).
Glasovanje je bilo tajno.
Mi nismo vidoviti da znamo ko je je za koga glasao,
ali realnost iz glasačkih kutija govori da za morbidnog,robijaša DraganaČovića nije glasalo oko 260.000 Hrvata (otprilike dvije trećine).
Ponavljamo: Za morbidnog,robijaša Dragana Čovića upravnika ratnog konc logora ,nije glasalo dvije trećine bosanskohercegovačkog pučanstva sa hrvatskim predznakom ili oko 260.000 Hrvata.
Go'poja Kitarević Grobar morate shvatiti i prihvatiti da Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije htio da izabere nečovjeka Dragana Čovića za člana predsjedništva iz redova hrvatske zajednice.Vjerovatno se sjećaju da je bio upravnik konc logora, a to je svakom normalnom čovjeku van pameti.
To uopšte nema veze sa Bošnjacima ,Bosanskim muslimanima, Bosanskim Srbima ,Sejdić-Fincijima i Ostalima koji žive u Bosni i Hercegovina. Čak ni sa aparthejdima vezanim za južnoafrikance ili Aboridžane, još manje sa Jevrejima,Ciganima,Srbima i ostalima glede “civilizacijskih” normi NDH, kojima stremite i Vi lično, i vaš HDZ i vaša politika.
Ovo je doba demokratije. Jedan čovjek jedan glas.
To je nešto isključivo u volji Hrvatskog naroda i ostalih naroda koji živi u domovini im Bosni i Hercegovini.
Dakle morate prihavtiti poraz i činjenicu da je 2/3 bosanskohercegovačkih Hrvata bilo protiv izbora ljigavog Dragana Čovića ( i njegove mafijaške HDZ klike ) u predsjedništvo BiH..
To je poraz Vas lično , Čovića ,vaše i HDZ politike na obje strane granica BiH.
To vas boli, s tim se ne možete pomiriti i to želite ispraviti na prisilni , nedemokratski način, uspostavljanjem nacističko-fašističkog izbornog zakona u susjednoj, suverenoj BiH ,na osnovu kojeg bi 14o.ooo Hrvata presudno odlučivalo o sudbini „aparthedske manjine“ od 2,079.000 stanovnika .
Što je mnogo, zaista je previše. Ni Hitler i njegovi nacisti nisu mogli zamisliti te ambicije.
Svjesni ste ukoliko ne uspijete u svom naumu HDZ pada i tone u glib vlastitih prljavština.
I molimo vas oprostite nam na izrazu – merebitna gospojo,jer po nama jedna dama nikad ne laže i ne smije sebi dopustiti ispoljavanje nacističko – šovinističkog zla.
(Nećemo u kontekst politike navoditi da je gospodi nepojmljivo, da se oblajhana, oblokana, raspamećena,bestidna i razuzdana obljubljivačica svega što je muško, na ruskim stadionima , more dovesti i kontekst gospoje.)
I mo'š ti ženo pričat šta hoš , ali ti i tvoja mafijaška HDZ klika se debelo ,bez presedana, kranje nedobronamjerno , agresorski i fašistički mješašate u unutrašnje stvari jedne suverene zemlje.
A znate , povijest vam govori ,napose poslijednja,kako agresori prolaze glede čednosti , divne, mile, snene i ponosne Bosne, zemlje Božije milosti.
Čak nećemo ni razmisliti o mogućnosti da vas pitamo:
Ko ste vi da ocjenjujete ustavnost ili neustavnost bilo čega u susjednoj državi?
jer kod fašista ništa ne dopire do malog mozga.A upitno je da li velikog imaju!?
I nama se ne sviđa vaša , HDZ fašistička vlast u Hrvatskoj, koja porobljava vlastiti narod, pa se nikad ne petljamo u vaše mafijaško-genocidne poslove i nakane.
**
Molimo, skrušeno molimo ostatak pučanstva, na koje se ne odnosi naš zapis ,da nam oprosti na nekim, eventualno neprimjernim riječima i povišenim tonovima.
I da , ljuti smo,veoma smo ljuti i bijesni zbog konstantnih, svakodnevnih, bezobraznih, primitivnih, neosnovanih i krajnje morbidnih i necivilizacijskih ataka na suverenitet i opstojnost naše ljubljena domovine Bosne zemlje Božije milosti.
Pogledom ugasila je plamen dviju svijeća
Desilo se obratno
Nestala je tama
Riječi neke govorila je tiho
Nije mogao razumjeti je nitko
A stvari oko nas počele su igrati i pjevati
Molio sam nju, vrati me u svijet
Gdje vrelim plamom vatra gori
Gdje ljudi danom svakim bar
Za dan taj jesu stariji
I nebo ako je gore
Tada zemlja dolje mora biti
Molio sam nju za svijet
U kome topla srca kucaju
Pogledom ugasila je plamen dviju svijeća
Desilo se obratno
Nestala je tama
Riječi neke govorila je tiho
Nije mogao razumjeti je nitko
A stvari oko nas počele su igrati i pjevati
Molio sam nju, vrati me u svijet
Gdje vrelim plamom vatra gori
I nebo ako je gore
Tada zemlja dolje mora biti
I nebo ako je gore
Tada zemlja mora biti dolje
I nebo ako je gore
Tada zemlja mora biti dolje
…
Dama pod velom je Džuna Jevgenija Juvaševna Davitašvili.Moćna žena,naturalizovana ruskinja porijeklom iz Irana.Pomalo nesrećna,siroče.Kada je imala jedanaest godina umro joj je otac,godinu dana kasnije majka.
Džuna je upoznala Indexe kada su oni drugi put bili na turneji po Rusiji.Indexi su bili (blago rečeno) fascinirani ovom magičnom ženom.
Pjesma Fadila Redžića Ugasila je plamen je (1972) je izlepršala kao nizovi prekrasnih nježnih velova i sjećanja na to predivno stvorenje.
Nažalost dama nas je napustila 1o.juna ove godina.
Sve moje jeseni su tužne
Dani plačni su svi
A moje oči još su vlažne
Bola i suza trag
Za tebe čujem da si srećna
Ljubav prati te svud
I ruže drugom da si dala
Što nama donese maj
Zar nisi mogla meni opet da se vratš
Dobro si znala tebe da još čekam ja
I uvek jesen kada dođe
Kiše stignu u kraj
Tad moje oči suze vlaže
Setim se našega sna