Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

 

 

 

Vjetrovi Levanta Rijeka želja Djevojčica sa fransuskom kapom među ružama

Vjetrovi Levanta                                 Rijeka želja                                 Djevojčica sa francuskom kapom

 

Svileno ljeto Rasuto srce Vejte snjegovi

Svileno ljeto                                                  Rasuto srce                                   Vejte snegovi

 

Mladost i krv Sunce tjera mjeseca  Iskre plešu

Mladost i krv                                       Sunce tjera mjeseca                         Iskre plešu

 

Led se topi Cvijetni san Bebica

Led se topi                                Cvijetni đardin                                      Bebica

 

 

Rafael Alberti – Dobri andjeo

Dodje andjeo koga sam volio
i kog sam dozivao.
Ne onaj sto cisti nebesa nezasticena,
zvijezde sjajne bez stanova,
lune bez domovine,
snjegove.
Snjegove te sto padaju iz ruke neke,
imena nekog,
sna,
cela.
Ne onaj sto je za kosu svoju
privezao smrt.
Vec onaj koga sam zelio.
Onaj sto ne razdire zrak,
ne lomi lisce ni pokrece stakla.
Onaj sto je za kosu svoju
privezao spokoj.
Da mi, bez bola,
iskopa obalu slatke svjetlosti u mojim
grudima
i dusu ucini plovnom.

Bleki – Adagio

 

Adađo

kao stanje uma

kao bljesak duše

kopni

kao sjenka

a gubi sjaj nevinosti

postaje običnost

 

Adađo

kao stanje srca

kao bljesak duše

kopni

kao krhka ruža

a gubi miris čednosti

postaje svakodnevnica

 

Adađo

kao stanje duše

Ljubavi , oprosti mi

ja sam samo sanjar

ljubavnik poetske duše

Maksumče bol  u koroti  rosi

opraštati  sa običnošću nije sviko

Francesca Gagnon ~ Querer / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

 

Raspjevani đardin Plavet leprša Ruka ljubavi

 

 

Querer

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

 

Querer

Sin mirar hacia atrás

A través de los ojos

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

Y volar

 

 

Želim

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

 

Želim

Ne osvrćući se

očima

Uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

letjeti

Moj otac , Stari most i ja

 

  

Stari most

 

Most i zmaglica

 

Bosna zemlja Božije milosti (III fragment)

 

Snježni most

 

 

 

Mostovi povjerenja

**

Otac me djetetom nije vodio na akšamluke.

Učio me slikati.

Blago rečeno , uz dužno poštovanje , pojma on nije imao o slikanju,

jer rekoše mu  :

-Kist je za lijenčine , klošare , ljubavnike i pijance.

Al’, mnogo  toga je znao o duši.

Onol'ko kol'ko to očevi znaju.

Dovoljno.

Kao bekrija možda je mogao naučiti koju pride.

 

Jednoć , dok su kandilji i ezani imali miris neba, pita me:

-Plaćao sam da te uče slikati?

-Hvala oče!

-Ne zahvaljuj,konju jedan, moja dužnost.Nego, jesi'l što naučio?

-Misle da jesam ,  malo me  ko razumije.

-Ti mu , ko biva , svoj pa svoj. Reci iskreno , bil’ ti meni znao naslikati Stari most.

-Oče, ne slikam ljudske tvorevine.

-Šut’ ćafiru jedan. Taj Most je duša čitavog  jednog dunjaluka.

 

Poslije me vodio na njegove akšamluke ispod Starog mosta.

On ćejfio , a ja oči , u polumraku bečio i gubio, tražeći dušu mosta.

On bi zasjeo  sa drugim “hadžijama”  i polako akšamlučio.

 

Meraklijski , meka domaća šljiva 33 grada

i  bukadar meze i mezica.

Hladna Modra rijeka ispred tiho rumori prošlost , sadašnjost i budućnost,

uh , neba mi, obavezno i tople raskošne i rosne žena,

s ibrikom u ruci , podno skuta , ljepotu maglicama daruju.

A Stari most mudro nijemi , svjedoči i pamti.

 

Zacvilila bi violina ,zatitrala gitara ,krneta zajaukala,

def zadamaro , titraji  harmonike se prosuli Modrom rijekom,

sevdah bi se polako zanjihao i zaplovio ipod Starog mosta ka vječnosti.

-Joj kakva je pusta! Tako mi imana…

 

A otac bi rahmetli , Bog da mu duši prosti ,

svaku uzdišući milovao i zazivao :

Eh , moja  prelijepa  Emina

natočider nam…

Koštano mori mome ubavo,

boli , mnogo me boli život moj…,

zapjevaj mi onu moju.

Po mahalski – boli dertli glava  od ljepote tih Anđela.

 

Ovo materi nikada nisam spominjao.

Sasvim logično , jer se nije zvala Emina , a bome ni Koštana.

Nek mi duši prosti.

Sada garant  sve zna. Na nebu nema tajni.

Bila je iskrena vjernica. Oprostiće.

 

Jednom , kad počeh cvjetat , radi jedne Koštane ,

zanesen neizmjernom ljepotom i haremskim glasom ,

pokušah , aman ,prekršiti  očev zeman i pridružiti se akšamluku.

-Jok! veli.

Ti ćeš mi biti ravan i sjesti sa mnom  ,tek kada  naslikaš dušu mosta ,

koja nas sada ljepotom miluje i mudre snove nam priča.

 

U taj vakat nikad nisam akšamlučio sa njim.

Do nekog vremena ,  nisam ni imao vremena.

Mladalačko traganje za ljepotom i srodnim dušama.

Sada mi ponekad biva žao, jer odjednom vremena se nema.

Roditelji odu nekako tiho i polako, skoro neprimjetno ;

kao da nam ih neko ukrade.

 

Mnogo puta sam naslikao most . Svaki moj pokušaj je poderan.

Prestao sam se buniti kada mi reče:

-Takve mostove i djeca mogu slikati. Vidiš , luk povučeš krivuljarom,

dvije kose linije trokutom razvučeš, osjenčiš tabije, dodaš modrila ispod ,

objesiš pun mjesec na tamnu plavet  iznad , ni veliki ni mali ,

samo nek je okrugao.

I eto , ko biva natandario si most.

Eh ,sine moj, a gdje je tu  duša?

Ona što nas oplemenjuje ,ona što  je Starac  svakodnevno upija i poklanja.

A, na priliku, šta je sa tvojom dušom ili ćeš navijek ćafir biti.

 

Dođe rat , nestadoše Stari Most.

Reče mi otac:

-Sada si zreo.Ratnik si. Naslikaj mi Stari most, kakav je u svojoj ljudskosti  bio , umiješ ti to.

U mome vaktu , ostavštini mojih  djedova, morale su se bez pogovora slijediti očeve želje.

Naslikah most, skoro pa minjatura.Nije se imalo ni boja, ni platna.

Mnogi ni života.

 

Ništa posebno mislim ja, to i djeca znaju slikati.

-Biće nešto od tebe! Znao sam se  da imaš dušu. Sin si mi.

Natandari jedan čempres nasred Ćuprije, radi uroka,molim te i to je to.

Oćutim . Pored očeva, za čjim  mislima i nježnošću u duši Starih ćuprija

moraš tragati, nekako saburu svikneš.

Pomislih , sprco sam 44 kuke u poleđinu, samo dvadeset osam godina  slikanja na grbači ,

u očima , u rukama , na usnama i među skutima. Od života skoro ničeg propuštenog.

Jedna štura Nada da će nešto od mene biti  i  savjet – natakari  čempres nasred mosta.

Nije loše, za ” početnika”.

 

Ono „Znao sam da imaš dušu“ nisam bio siguran.

Bojao sam se , da je nije koja granata raznijela .

Ipak , sve nešto mnijem,   dobro sam prošao.

Više nisam morao slikati Mostove, ljudske tvorevine , iako  je otac proživio još desetak godina.

I naravno , akšamlučio do kraja života.  Moje društvo mu je , odjednom najviše prijalo.

Valjda zbog onog  čempresa. Ipak, zažmirio bi ,vrtio glavom i slijegao ramenima. Što'no bi rekli, ibretio se:

-Kurvoazije i akšamluk.Blentovija uvijek ostaje blentovija.Ajd’ živio ti meni mazalo umjetničko.

Mislim da se , zbog toga što sam mu , u nekim značajkama, koje su mu se

najviše dopadale , bio nalik,pomirio sa mojom mazalačkom sudbinom.

 

Umro je par mjeseci prije nego ozidaše novi  frizirani Stari most.

Da li je dio svoje dobre duše utkao u njega , nisam baš siguran.

Trebaće mu cijela da svjedoči protiv njega , za onu:

-Ne ide grijeh u usta , nego iz usta.

I za onu:

-Tamo teku rijeke vina koje ne zanosi i kojeg ti prinose djevice čiste

kao biser .Joj mamo, mamice,moš misliti ljepote i rahatluka,a niđe mamurluka.

I napose onu:

-Da su Emine i Koštane neko zlo, zar bi hurije u raju akšamlije služile.

 

Lijepe godine,lagodan život , mnogo akšamluka , bome i svitanja…

poklopila je tišina sjećanja.

Oprosti mi majko , bio sam zauzet slikanjem Starog mosta, ništa ja nisam vidio.

Ponekad mi nedostaje. I mater. Tada slikam Stare mostove i Bogu milostivom se zahvaljujem…

I normalno bucam ih. To bi i djeca mogla naslikati.

 

Dva poslijednja nisam poderao.

-Most i izmaglica.

-I most na slici  Bosna zemlja Božije milosti.

 

Ni dva prije njih.

-Snježni most.

-Mostovi povjerenja.

 

Nešto me priječi.

Pomisao ; očevi uvijek imaju pravo?

I djeca kao i stari mostovi imaju sjećanja i dušu.

 

Vasilija Radojčić – Mito bekrijo / Song – Lyrics


whitni 1  

 

Zvijezdice Vali  Usnula ljubav

Mali princ Prekrasan dan Duga sna

Kapija Ljubav povjerenja Copy (3) of ona spavau plavom

Mito bekrijo

Ponoc vec je prošla

vreme da se spije

srce još je budno

davnu želju krije

ej, kraj pendžera stojim

čekam da ti vrata otvorim

 

Ref. 2x

Zašto dušo ne dodješ

da me kući povedeš

da ti svoje srce predam

da ti staru majku gledam

Mito, Mito bekrijo

 

Obećo si Mito

da ces jedne noći

kad se varoš smiri

ti po mene doći

ej, cveće tvoje belo

već je ćekajuci uvelo

 

Ref. 2x

Zašto dušo ne dodješ

da me kući povedeš

da ti svoje srce predam

da ti staru majku gledam

Mito, Mito bekrijo

 

Sa drugari svoji

po me'ane odiš

s vino i sa pesma

noći ti provodiš

ej, mladost pusta prodje

Mito, ti po mene ne dođe

 

Ref.2x

Zasto dušo ne dođeš

da me kući povedeš

da ti svoje srce predam

da ti staru majku gledam

Mito, Mito bekrijo

 

 

 

Bleki – Umor dertli kalendara

 

 

“…bolan bija. Bolan od kako se rodija. – Toj sam ja!… Pa od t'j bol, jad, – dert li je, prokletija li neka, – eve na nogu ginem. Idem, pijem, lutam po mejane, dert da zaboravim, s'n da me uvati. A s'n me ne vaća. Zemlja me pije… Noć me pije… Mesečina me pije… Ništa mi neje, zdrav sam, a – bolan! Bolan od samoga sebe. Bolan što sam živ. Od kako sam na svet progledaja, od t'g sam još bolan.”

 

 

 

Umorom  dertli kalendara

kad te tuga svlada

sjećanja se vrnu

bore milosne žaluju

zapretenim bolom

čudesnih dana

prelijepog života

 

 

da znaeš mori momo ubavo

kolko se mjesečinom jubilo

mnoga mi ljuba

do zore pjevala

mnogo mi anđelče

djetinje srce ukralo

 

da znaeš mori momo ubavo

kad bi umorom svladana noć

zorom rumenom otidla

sneno mome ubavo

na grudi bi me primila

međ skute stisnula

cjelovima suze brisala

na moju sudbu

svijeće radosnice palila

Zana – Rukuju se rukuju / Song -Lyrics

Vodopad strasti  Poplava    Zima

Otisli su drugovi

najeli se, napili

casa prepun sto

ne sme znati to

kol'ko smo se voleli

 

Otisli su drugovi

sve sa sobom odneli

casa prepun sto

nije kriv za to

sto smo se mi rastali

 

Ref. 2x

Rukuju se, rukuju

oni koji putuju

kad se dvoje rastaju

oni zorom druguju