Bleki – Tragom kiše Tišina i sni

   kise-jesenje

 

 

 

 

Gledam u rijeku

Osjecam svaku kap njenih damara

Oprosti mi milo moje

Sto ponekad sam tek tisina i sni

Oprosti mila meni žao ni što uvijek si

Tišina i sni

jer moj život do ruke ljubavi tvoje su

Tišina i sni

Nemoj se ljutiti ljubavi moja

a su moj život

i ne žeim da se budim

Tišina i sni

Hvala ti mila što rodi se ta

Tišina i sni

Malo ti zahvaljujem

Tišina i sni

Mila moja nemoj da me budiš

nek život moj i dalje bude

moja

Tišina i sni

Tragom kiše

Tragom kiše

Usamljenik tišina i sni

Usamljenik tišina i sni

Šarl Bodler – Jednoj kreolki

 

 

U mirisnom kraju kojim sunce žari,

pod purpurnim svodom palmovih stabala,

otkud lenjost plavi oči poput vala,

ja videh kreolku još neznanih čari.

 

Bleda joj put žeže; smeđa čarobnica,

dok, visoka, tanka ko lovac korača,

otmeno uzdiže lepi vrat dugačak

i mirno se smeši, samosvesnog lica.

 

Da u kraju slave vi živite, dete,

kraj zelene Sene ili kraj Loare,

vi biste krasili zamkove nam stare,

 

U čijem bi hladu pesnici sonete

za krupne vam oči u svom srcu vili,

i od crnaca vam pokorniji bili.

Bleki – Zaboravljam mjesto

 

 

 

Vali dobrote MBS

 

 

Zaboravljena prošlost

 

Ljubav i magija

 

Blagorodna udolina

 

 

Zaboravljam mjesto

nevjesto moja

gdje sam te

prvi put poljubio

od punoće usana tvojih

mozak mi se pomutio

ipak  kroz maglu slutim

obelisk u odsjaju

tvojih očiju

shvatih to je moj dom

u hramu tijela tvog

i orošeno mjesto

gdje sam te

prvi put poljubio

 

Bleki – Tebi koja si čuvarica mojih grijeha

 

Tebi
koja si čuvarica mojih grijeha
strožija od Kerbera
poklanjam ključeve
Tišina i sni
u kojima srce moje
od iskona počiva
čekajući da mi se javiš
da mi u život dođeš
da te sleđenu i blistavu
čednom ljubavlju grijem

Tebi
radi koje riječi  nježnije su
od suze djeteta
kada mu dojku iz ustiju otmu
poklanjam čula svoja
a mi kažu
voljeti bez suza
ne biti dobro
ljubiti bez boli
nema okus grijeha
darivati se bezuslovno
jedino vrijedi

Tebi
koja svojim putima odiš
lepršavija od labudice
vraćam slobodu
oceana i dodira
u kojima duša moja
od iskona tebe traži
čekaću da mi se vratiš
da nađeš svoju sjenku
drugu polovinu mene
bez koje  se živjeti
nikada nije moglo