Miloš Crnjanski – Ljubav

Već prvi put kad si zbacila odelo
smešan mi beše tvoj pogled ohol.
Već prvi put mi ljubav beše samo bol.

Već prvi put mesto da slušah
u zoru kako se topiš kao sneg,
ja jurnuh u šume gde upada breg,
i grane što pokrajah jecahu
kao moja duša.

U njima sam krio obraze moje
tople od tvojih grudi.
Nežnije no ruke tvoje
biljke sam pozn’o po stisku.

Strasnije nego na tvoje grudi
pao sam na njih,
u bludnom, bezumnom vrisku.

 

Bleki – Laku noć mila

 

Sada je noć sasvim tiha

večeras su ljudi položili svoje molitve

i zaspali

Neki ne spiju

to su sanjari

oni su naivni

dobri

uglavnom

ko im kriv

zaleđeno stanje uma

 

i ples

pružam ruku

ne mogu drugačije

njihove riječi ne misli niko

preleti se preko njih

da preleti se preko njih

sanjari ponekad shvate

da ne bi trebali pričati

bilo bi im lakše

a ne mogu

duša ih tjera

 

i ljepota jesenje noći

u kojoj samo o ljubavi sanjaju

kaže traži daće ti se

kucaj otvoriće ti se

tražio sam

i dobio

kucao sam

otvorilo mi se

no ostalo je samo jedno pitanje

a šta sa dunjalukom Mili Bože?

ja tu još uvijek

obitavam

 

i Tišina i sni

a opet

kada se probudim

samo nastavim sanjati

u meni gori

Nada

nekom treba

barem

jedna jedina

suza

moja

laku noć

mila

Ti oprosti mi

Dame biraju

 

Ana Ahmatova – Večernja soba

 

Govorim sad reči koje tami streme
I samo se jednom rađaju u duši.
Pčela oko bijele zuji hrizanteme.
Jastučić starinski za miris me guši.

U sobi, čiji prozori su uski
Još prebiva ljubav i starine skrama,
I nad krevetom napis po francuski
„Gospode, smiluj se nad nama“.

Kazivanje drevnih, tajanstvenih slova,
O dušo moja, ne diraj ne išti…
Buni se odbljesak sevrljskih kipova
Ispod odežda tame što ih tišti.

Poslijednji zračak žućkasti i gordi
Vene u buketu jarkih georgina
I, ko u san, kaplje: zvuk sa violina
I s klavira jecaju akordi.

 

Tin Ujević – Vječni prsten

 

 

Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
i ti crni dani, i te plave noći,
i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle;

jednom tamo poslije hiljada, hiljada
i hiljada ljeta opet ćemo naći
ista svježa čula, ista srca mlada,
i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.

Tada opet jednom nad svladanim grobom
motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem.
Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom,
i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem;

samo ipak neće tada, nadajmo se,
da nas jošte taru ove brige ružne,
i da polet u vis događaji kose
i plamen za ženom naše usne kužne.

-Pa da barem tada, za hiljadu hiljada
i hiljadu ljeta, i još mnogo veće,
primimo na naša srca uzdišuća,
kao nikad doslije, jedan uzduh sreće.

Bleki – Prepoznah te

 

Zalutah u mističnu šumu

Tamo ugledah lice čedno

Prepoznah te

Onu koja ima sreće

U sjaju mjeseca

U sjenci trešnjinog stabla

U šapatu uzdrhtalog srca

Ugledah iskre očiju tvojih

Osmjehom mi milinu ubra

Zovnuše me usne tvoje

Jer oduvijek postojimo

U svim mirisnim noćima

Samo

Ti i ja .