Bleki – Danas je dan za valcer i snove

 

Danas je dan za valcer i snove
sasvim vedar i nasmijan
kao ljepota tvoja i iluzija
što lebdi ko snene oči tvoje
u mojima tražeći  ljubav vječnu

plešeš za nas dvoje
zaleđen od mirisa tvojih
pokušavam utkati nestvarni let
u bilo moje čežnje

ali ti ne želiš mir
hoćeš titraje što ljubav uznose
u preplitanje rasplitanja
u muziku tijela koja se spajaju
u tisuće krhkih ruža
nalik svilenim valovima
a plove obalama naše strasti

ne mareći što dan je prekratak
na kraju svake zore
ti odlaziš sa osmjehom
što liječi moju bol
jer tako prelijepi život hoće
drži me budnim
željnim tvoga sna

Aleksandar Sergejevič Puškin – Cvijetak

Uveli cvijetak bezmirisni
pušten u knjizi gledam ja.
I gle, već mnoštvom čudnih misli
duša se moja puni sva.
Kog prolleća je cvao cvatom
i čijom rukom skršen bi?
Da l’ poznatom il’ nepoznatom?
Zašto ga ovde ostavi?
Možda za spomen na poznanstvo
il’ na rastanak možda dug?
Na kakvu šetnju kroz prostranstvo,
kroz tiho polje, tamni lug?
Živi li on il’ ona živi,
gde li je njihov kutak sad?
A možda su i uvenuli
ko ovaj ovde cvjetić mlad?

 

Prever – Deca kad se vole

 

Deca kad se vole

ljube se stojeći

po kapijama noći

dok prolaznici ukazuju prstom na njih.

 

Ali decu kad se vole

Baš briga

da l’ ih ko vidi

jer tu su samo njihove senke

treperave u noći

koje izazivaju kod prolaznika

bes,

prezir,

smeh

i zavist.

 

Deca kad se vole

nisu ovde ni za koga.

Tada su dalje odavde

nego što je noć,

i mnogo dalje

nego što je dan.

Ona su

u zaslepljujućoj svetlosti

prve ljubavi.

Bleki – Okus čednosti

 

Hvala ti što dođe

da pored mene noćas bdiješ

ugodno je znati da na grudima

dobrota naslonjena

ruku ti drži

pogledom mazi

pa stidljivo pogled spušta

rumeni se

nije svikla

možda zaboravila

da njen dragi

samo o njoj sanja

ko mjesec o Bosni

onda blago

od duše

rukom

lice mu ljubi

miluje snove

koje sretnik

samo za njih dvoje snije

i kada čuješ mila

muziku u srcu svom

to moja duša pjeva