Jutro sa Blekijem – Ubiše je

 

Zvuk nijemi se prolio

neko mislima vrisnu

plavi cvijet sam volio

ubiše moju jedinu

 

na ljubicama mila glava

kosu suze svjetlosti rose

na odru sada ono spava

sa sobom moju dušu nose

 

čime tugovati

ljubav se snila

kome bolovati

ljubav je bila

 

ne vrijedi kleti sada

ljepote moje nježne nema

nebu je otišla moja nada

srce je moje slika njena

Majakovski – Oda Revoluciji

 

Tebi, izviždanoj, praćenoj kikotom topova,
tebi, koju rani bajoneta ogovaranje zlo,
ushićeno uznosim nad lebdećim psovkama
ode svečano „O“!

O, zverinja!
O, detinjska!
O, petparačka!
O, velika!
Kakva ti imena još nisu doneli?
I koji ćeš još lik uzeti, dvolika?
Oblik građevine skladne il’ ruševina gomile?

Mašinovođi – što je obasut prašinom ugljenom,
rudaru – što probija slojeve ruda,
ti kadiš, kadiš rečju oduševljenom
u slavu čovekova truda.

A sutra hram Blaženog
ukrase svoga krova uzalud uznosi,
milosti željan – tvoji šestopalačni,
poput veprova ruše vekove Kremlja.

„Slava“ na predsmrtnom putovanju cvili bono.
Cik sirena – ko da se prigušeno plače.
Ti šalješ mornare na krstaricu što tone,

Bleki – Nije zgodno

 

 

 

Tamo niže

u ulici Prkosa

moja mila Grlica

usnila al’ zaspala ni

uvijek zaboravna ona bi

granata monstruma je napala

glavu joj milu načisto otfikarila

Grlica tijelo ispotiha moli i kumi

priđi mi bar malo bliže molim te

nije zgodno da nas dvije atraktivne

na pute nebeskih putanja hodimo odvojene

Prever – Jutro

 

 

Pjetlov krik

Labudova je pjesma noći

Jednolika i dosadna poruka

Koja mi više

I danas se ona ponavlja

Ali danas eto danas eto

Ne čujem tvoju romansu

I pravim se gluv

I ne slušam tvoj krik

Ipak ustajem srećan

Gotovo svakog dana života

I davim se ne sunčevoj svjetlosti

Najljepše snove mojih noći.

Bleki – Ona

tisucu-velova-jedne-zene

 

Ona

Paprati i travke

nad glavom mojom šušte

šaš se ljuti

nije pomenuta

ovog prekrasnog jutra

kad meni brodi

 

Ona

ispravljam se

papravti travke i šaš

nad mojim minulim danima lebde

sunčana dolina postaje tiša

na zaravan se uspela

 

Ona

posjetilac stalni

koja još uvijek svoju ljubav boli

i miluje

 

Ona

sa sobom prti

jezero neisplakanih suza

u mome uvelom oku

 

Ona

radost iskri

ja joj kažem

volim te malena

 

Ona

nemoj sada da te štosom mlatnem

pobjeguljo jedan

i ja tebe ako će ti biti lakše

 

Ona

tako meni

po mahalski

zna da bi mi bilo drago

da me mlatne

kako to mahaluše rade

kao e-e-ej nekada

Ona