Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna galerija

 

 


 

Miris Lipnja                                                                 Maglovita strast

 

Plavi ožiljci i iskrice

 

  

Pahuljice i ljubičice                                                           Violetna raskoš

 

 

Tanani povjetarac                                                           Svjetlost uskršnjih blagdana

 

 

Krvava čipka                                                                      Usplahirenost

 

More mimoza

 

 

Krvava Mjesečeva putanja                                         Zelena ruža i krvavi veo

 

  

Ogoljeno drveće                                                                               Plavo žuti vrt

 

Prever – Obletao je oko mene

 

 

Obletao je oko mene

Za vrijeme mnogih  mjeseca  danai časova

I stavio je najzad ruku na moje grudi

Nazivajući me svojim malim malim screm

Istrgao  mi je obećanje

Kao što se istrže cvijet iz zemlje

I zadržao ga u svome sjećanju

Kao što se čuva svijet u zimskoj bašti

A ja

Zabioravila sam na svoje obećanje

I cvijet je brzo uvenuo

Oči su mu se iskolačile

Pogledao me je poprijeko

I uvrijedio teško

A drugi je došao i nije mi ništa tražio

Ali me cijelu obuhvatio pogledom

U času za njega bila sam naga

Od glave do pete

I kada me je svukao

Dopustila sam da radi od mene šta hoće

A nisam znala ni ko je on

Bleki – A mi

 

 

A mi

samo smo se igrali

i ljubili i jurili

i opet igrali

i ljubili i jurili.

 

 

igrali

i jurili

i ljubili

za loptom

za nebom  suncem

jedno za drugim.

za mjesecem  zvijezdama

za morem

 

i opet

jedno sa drugim

 

igrali

i jurili

i ljubili

sa pjeskom

sasvim sami

oko nas kao da nije bilo nikoga

 

nije nas bilo briga

ta bili smo djeca

skoro pa djeca cvijeća

 

Željko Joksimović – Ne dam nikom da te dira / Song – Lyrics

Ne dam nikom da te dira

ne dam nikom duso moja, tugo

kad bih mog'o da te vratim

kad bih mog'o eh da biram

ja bih opet bio s tobom

(2x)

 

Ref.

Nemam cemu da se radujem

samo vinu kad se napijem

srce stane kad se seca

sad znam sta je to

jednom imo onda nemao

 

Sta sam hteo imao sam

svud sam bio duso moja, tugo

prevarih se poverovah

sada vise niceg nemam

nista vise nije ostalo

 

Ref.

 

 

Neadresirano pismo roditeljima

 

 Sveta Tereza je jedne prilike  rekla:

„U životu nisu bitna velika dela, već velika ljubav“.

Jedini Milostivi Stvoritelj je sušta Ljubav.

On od vas ne traži,a priori, da svu svoju ljubav poklonite gladnima.To mogu učiniti samo jake,izuzetne i u Boga Jedinog zaljubljene osobe.

On želi da  vi  nahranite gladnog,poklonite mu povjerenje,riječ i malo pažnje.I  to je velika ljubav.

A ima ljubavi na koje ljudi ne obraćaju pažnju i uzimaju je zdravo za gotovo.To su ljubavi prema Bogu jedinom i roditeljima.

Bog je Milosrdan i ljudima prašta njihov nemaran odnos prema Sebi.Od ljudi traži samo jedno,da budu djeca dostojna  svoga Stvoritelja.

Jedna od najsvetijih Ljubavi je ljubav prema roditeljima.

Možda su nam se majke i očevi činili kao obični,pomalo neobrazovani i prosti ljudi!?

Možda još osjećamo tešku očevu ruku ili majčinu kletvu.!?

Možda su nas neke zabrane povrijeđivali?

Možda su nas neki rastanci boljeli?

Možda  nam se činilo da su nas ponekad osramotili,pa smo ih se stdjeli i bježali od susreta u javnosti!?

Možda!

Sada,kada ih nema,nedostaju nam.I ljuti smo na njih.

Ne želimo praviše da mislimo na njih.Nemam vremena?

Ljuti smo što su nas ostavili.,a nismo stigli da im se zahvalimo za sve muke, koje su prošli da od nas naprave ljude.

Poželimo da smo ih koji put više zagrlili i stisnuli.Cjelov dali.

Nikad im se nismo stigli izviniti za mnoge znane uvrede i povređivanja.Koliko je onih boli koje smo im nanijeli ,a kojih nismo ni svjesni? Ili jesmo?

Kad roditelj umre,   ljudsko biće je žalosno.Odjednom mu se srušio svijet.

Ali to je ,ponekad,tako površan osjećaj.Čovjek ne žaluje  roditelje.On žali sebe .Ostao je siroče.Više nema tople majčine grudi ili čvornate očeve ruke,da se ih prigrli, da svoju tugu odloži.Žali sebe,jer više nema kome da vjeruje.

Kome sada da ide?Kome da pobjegne od teškog rada,problema i života koji pritišće?Sa kime da podjeli breme života.

Kad četere'stina prođe,sve ponovo kreće svojim tokom.Samo se javlja neka praznina. koja se uvlači ,na pola puta , između srca i duše.Pa leta gore dole i guši.Svakim danom je sve veća.Ne osjetimo,ali je i tužnija.Nema tople ruke da ti se pruža,da te pomiluje, zagrli i zaštiti. A napolju je hladan i surov svijet.

I zato dok imate roditelje,zagrlite ih,ponekad pomilujte i poljubite.Ne morate ništa govoriti.Oni su sada kao  djeca.A djeca sve znaju ili osjete.

Roditelji znaju da im se kraj bliži. Prihavtaju to.

Nije njima žao mrijeti.

Njima žao vas;što vas nisu više mazili i ljubili. Što nisu,ljubav neizmjernu, koju su imali,  svaki dan, svaki tren pokazivali.

Njima žao vas, jer nikad nećete biti svjesni koliko su vas voljeli i koje su žrtve podnijeli da bi bi postali  roditelji.

Ljudi nisu skloni tuzi i bolu.U  životu  mora vladati harmonije .Postoji vrijeme za sreću,i vrijeme za tugu.Za radost i bol.Život i smrt.Za ljubav i rastanak.

Naši roditelji su samo ljudi.A ljudi prave greške.Nećemo reći da su naši roditelji bezgrešni.

Reći ćemo da je ljubav Boga Milostivog i roditeljska ljubav    jedine  bezuslovne ljubav. U životu se dese  i druge ljubavi koje bivaju bezuslovne,sli uglavnom,  ne prođu sasvim dobro.

Kad smo srećni ,zašto  misliti na tugu. Treba je osdtaviti sa sastrane.Ona zna svoje vrijeme.Ali kad tuga dođe, neka prošli , srećni dani budu njen lijek. Koliko je radovanje bilo žestoko,to će tuga biti žešća.

Ljudi plaču za izgubljenim,otišlim ljubavima.Osjećaju se prevarenim.Nikad se zapitaju koliko su sreće imali što su imali tu ljubav.

Otišla je,pa šta.ostali su snovi i mila sjećanja.Ljubavi ne treba zaboravljati,već se sa radošću na nju osvrtati.

Nova će ljubav doći.Eno je iza, ugla ide.

Zašto  insan plače nad danima kada je sretan bio?

Današnji dan posvećujemo senima i snovima krhkih bića koji su   poklanjali najviše svjetla i ljubavi u našim životima.

Kemal Monteno – Dušo moja

 

Zima Bosne zemlje Božije milosti Nebo srušenih nada  Neizmjerna ljubav

 

 

 

Duso moja, ja ne znam vise

koliko dugo ovdje stojim

dok slusam kako liju kise

pod mracnim prozorima tvojim

 

Duso moja i kada krenem

tako bih rado da se vratim

ti ne znas da je pola mene

ostalo s’ tobom da te prati

 

Ostalo s’ tobom da te ljubi

kad budes sama i bude zima

jer ja sam onaj koji gubi

i prije nego ista ima

 

Duso moja, k'o kaplja vode

i ti se topis na mom dlanu

jer s’ tobom dodje i bez tebe ode

stotinu dana u jednom danu

 

Duso moja, ti umorna si

i bez tebe ti lezaj spremam

na nekoj zvijezdi sto se gasi

ja trazim svijetlo koje nemam

 

Pod hladnim nebom ispod granja

stavices glavu na moje grudi

jer ja sam onaj koji sanja

i zato necu da te budim

Moji razgovori sa neznancem

 

Otrgnuto sa stranica jednog Ženskog atipičnog dnevnika.

Hronološki po datumima i treptajima duše.

Ili po damarima čežnje ljubavne.

**

Uloge:

Ja – Modra i kristalno bistra kao njegova rijeka

On – Totalni neznanac

Dekor – Zavisi od aktera. Ipak, ima mogo sjećanja , boja i   slika.

**

Predgovor

 

Krenulo je iz dosade.

Smislih, nekoga naći malo ga podražavati.

A pojma vam nemam šta je to blog fb, instagram ili virtuelna komunikacija.

Znam kako našminkat sebe,valjda ću naučitii i te kerefeke.

 

Znam se i zaljubiti i zavoljeti, ali nekako mi kroz skute sve propadne i …

Naučila sam kako i zavesti i dozvoliti da budem zavedena.

Ovo drugo mi bolje ide.

 

Ide mi i ono prvo , ali uglavnom mene zavedu kao najveću blesaču.

Nisam vam ja neka naivka, ali ” naivci” su premazani svim mastima.I uglavnom glupi.

A ima ih koji to nisu, ali mi se oni ne sviđaju.

 

Ćini mi se da sam rođena da radim pogrešne izbore.

Čudno je to što je svaka moja ljubav prava i jedina.

Zato čekam onu najpraviju, a ove svakodnevne preskačem.

—————————————————–

Vi se sigurno čudite što sam ovo podvukla,

a da ništa pametno nisam rekla.

Ja se ne čudim, jer svako malo neku crtu podvučem.

Bilo to dobro ili loše.

A ništa ne košta.

Samo povučeš.

I čini se posao obavljen .

A nije.

 

I koji posao , moliću lijepo.

Od kada je to ljubav postala posao.

Katkad zastanem, i pitam se:

– Koja ljubav Malena.

Tako me on zvao.

Ko?

On.

Koji on?

Pa, neznanac.

**

Krah prvog dijela.

Boli me – Magazin / Song -Lyrics

 

Sad pitaj me, pitaj kako mi je

kad prolazis mene i ne vidis

 

Ref.

Jer boli me kad govore

da moram te drugoj dati, duso

jer boli me, boli, da znas

boli me sto samo tebe ljubim

a ti ne znas to

 

Sad pitaj me, pitaj kako mi je

kad zastanem, tebi se okrenem

 

Ref.

 

Sve, mogu sve, samo bez tebe ne

sto nema te sad kad najteze je

 

Ref.

Bleki – Ženi čarobnoj

 

 

 

 

 

Bijela dama

 

Mjesečava Bajka

 

 

Čarolija u suton

 

Čarolija

 

Krajolik snova

 

Vjernost MBS

 

Čarolija MBS noći

 

Cvijetni vodoskok

Duša MBS

 

Sunčica

 

Bleki

 

 

**

Ženi čarobnoj

**

Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam

Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati

**