Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

   Bosna jedina

 

 

Prvi snijeg   Modra rijeka sanja

Prvi snijeg                                                                         Modra rijeka sanja

Snježni oblaci nad Gradom Čednosti     Bjelašnica Snježna ljepotica

Snježni oblaci nad Gradom čednosti                           Bjelašnica Snježna ljpotica

Sleđeni vodopad    Dašak proljeća

Sleđeni vodopad                                                            Dašak proljeća

 

Planina  Fantazija

Planina                                                                                        Fantazija

 

Mir    Tišina

Mir                                                                                              Tišina

 

Svjetlost u srcu  Nadanje

Svjetlost u srcu                                                                 Nadanje

 

Usamljena duša   Obala

Usamljena duša                                                                        Obala

 

Snovi lelujaju   Svjetla na kraju puta

Snovi lelujaju                                                                              Svjetlost na kraju puta

 

Marina Cvetajeva – Iz zbirke Jato galebova

Ja ću te oteti, od svih zemalja, o svih nebesa
Zato što mi je šuma – kolevka, a grob – grm potkresan
Zato što po zemlji na jednoj nozi šećem
Zato što o tebi pevam – kako niko neće
Ja ću te oteti od svih vremena i noći svih
Od svih zlatnih zastava, od mećeva svih
Ključeve ću baciti, pse oterati sa trema
Zato što sam u noći vernija od psa verna
Ja ću te oteti od svih žena – što da uvijam? –
Nećeš biti ničiji muž, ni ja žena ničija
I u poslednjem trenu, uzeću te – ne pričaj! –
Od onog s kojim Jakov u noći skita
Al dok ti ruke ne skrste na grudima –
O prokletstva! – u tebi još tvoje krvi ima:
Dva tvoja krila u etru traže lek
Tebi je svet – kolevka, a grob – svet.

Đino Banana – Mače moje / Song – Lyrics

Kao mali glumac sto sred scene stoji

zaboravlja svoj tekst jer se neceg boji

potrcace rijeci sa mojih usana

ko usnule nade iz vojnickih rovova

 

Ref.

Mace moje cupavo

ko te nocas volio

jos mnogo mogu da ti dam

al’ ja cu ipak ostat sam

 

Mace moje cupavo

ko te nocas volio

jos mnogo mogu da ti dam

al’ ja sam sam, ja sam sam

 

Ponekad me plase snjegovi s planina

postao sam i ja srednji, bojim se visina

tako ti moje mladosti, ne daj me

ne daj me tudjim ljudima da me ljube

 

Ref.

Bleki – Jednoj nevinosti

 

 

Malena

sva tvoja stanja i velovi se odraze

na moje slikanje

ponekad ne idu me

slike i boje

ne slušaju me

izgubila se radost

pobjegla od  slika

 

više me ne prepoznaješ

izgubih se na lutanjima svojim

zavolih dijete

sada ne mogu prepoznati ženu

prisutna je velika zbunjenost

tuga

mnogo nježnosti

ali sve je izgubljeno u nedefinisanosti

nejasnimim obrisima

 

platno vrišti

gdje je žena

izgubljene čednosti

znaju boje

nedovršenih slike

prazninu srca

 

nedostaješ mila

svakim danom se budim sa nadom

prelijepa djevojčica će doći

drži me Nada

Malena me se nije odrekla

zaboravila

doći će

 

a h a d'bro

čitaš li moje sne njimu tvoje riječi plove

i ljubav naša

imam još iskrenih otkucaja

krvavog srca

rosi kristalnoj nalik

koliko sjećanja

u sehari ljubavi zaključane

tuguju

 

susprežemo sve da ih šaljemo

bojim se da te ponovo ne uplašim

bojiš se da me ne zaboliš

misleći na tebe

ja opet sanjam bajku čudesnu nalik tebi

nježnu a iskričavu

čednu a raskošnu i čulnu

kao trešnjine usne tvoje

u mojoj

 

eh kad bi ti smjela vrisnuti

a da te ne zaboli

u našoj bajci

u čednosti lepršaš

snena Princeza

privid

 

nazvah te princezom

to ti po rođenju pripada

u srcu ostaje zaleđena fotografija

predivne Djeve iz bajke

u polutami mojeg sjećanja

svaki pogled u ružičasto

sjećanja

još uvijek žive i miluju

raduju i raznježuju

 

Omjehuješ mi se onim anđeoskim osmijehom

punim djetinje dobrote i snene blagosti

kojim si me zarobila

i uzvijek iznova pomišljam

Mili Bože

kako je lijepo ovo dijete

milosti puno

ugodan let Anđele moj

Bleki – Bolero,more , Princeza i ja

Princezo

Ovih mjeseci sanjam isti san. Noćima lebdim. Iskopao sam ga iz mladosti. Bio je zapreten godinama mojih traganjem za tobom.

Bože mili , koliko ja to godina imam?

Sasvim dovoljno da počneš stariti.

Aha ,kako ne?

A ti tek dijete!

Ne znam , nekako mi se ne čini da je rapodjela poštena.

San sam nazvao Bolero , more ,Princeza i ja.

Pitam se : Što li sudbo?

Sunce treperavo , se uranja u more koje blista , otvara se i šalje blještavu stazu ka nama.

Staza sjaji i titra poput djevičanskog maslinovog ulja ,po kojem lebde platinom optočeni blistavi dijamanti. I svakim se lahorastim mreškanjem vjetra ,prelijevaju u svjetlucave iskre u tvojoj kosi. Ona se stapa sa rumenim nizovima iskričavih rubina i lelujavim nagovještajima djetinjih osmijeha.

Ne sjećam se da li sam te gledao u krajoliku ispred sebe ili sam krajolik slutio u tvojim očima. Talasi, kao da su u pozadini naših bila, neprimjetno, uporno, akord po akord uvodili zvuke Bolera. Mnogo bolera.

Sunce lagano klizi po pučini, tiho uranja u more. Tanka nit koja dijeli sumrak i noć, pretvara se u čežnju koja smiruje ludu djecu u nama.

Mi sada želimo samo da smo jedno.

Ti me upitno gledaš?

Žalim, iako želim, ne mogu zaustaviti Sunce, zaustaviti Bolero . Odvraćam pogledom , sliježem ramenima, kao da kažem ;nemoćan sam zaustaviti tu ljepotu da i dalje tone i potone. Skoro da osjetimo dah nemoći, tuge.

Spašava nas Mjesec.

Ti se veselo smiješ mojoj nemoći ili ne htijenju. Izazivaš me, jer novi akter , bajke ove noći , je nasmijani srebreni nestaško.

Onaj veliki krvavi Mjesec koji se katkad javi , kad pokušava da dostigne Sunce i kada ona poslijednja crta tone u more u bijegu Mjesecu i podvodnom traganju za novim danom.

Kao u nekom bijesu što ne može sustići Sunce, Mjesec preuzima vlast na večernjem nebu i moru. Obasjava pučinu, koja postaje nepregledno polje tamnih ljubičica, koje se neprestano biserno prelijevaju i klize.

Poput Sunca i Mjesec u središnjici srebrenkastog prelivanja , stvara onaj isti put sa biserjem, rubinima i dijamantnim iskricama tvoreći aleju ljubavi što se talasa ka nama.

Zvijezde žmirkaju i ljute se što su zapostavljene. Bolero ječi. Sve je usporeno osim muzike i srca.

Krešendo.

Bolero tuguje.

Tišina.

Oko muzike i nas sve zanijemilo.

Samo naša tijela ubrzano dišu i spajaju se.

Mjesec to osjeća i smiješi se.

Iako moćan , večeras stidljivo skreće pogled ka zvijezdama i utišava sjaj. Maglice se probijaju i poput ružićastih, zelenih, ljubičastih, plavih, bijelih, zlatnih i srebrenih velova pokreću se za muzikom.

Bolero to čuti i umiljava se. Zvijezdice više ne trepću i one plešu. Maglice ih grle i miluju.

Savršenstvo Jedinog Stvoritelja je prekrilo najbliži krajolik u čast nježne i čiste djetinje ljubavi.

Krešendo.

Stvoren je privid da se Mjesec ogleda u moru ili kao da on , sa odrazom zvijezdica i maglica ,izvodi ritualni ples plodnosti.

Note su gušće, instrumenti se umnožavaju,akordi se prelijevaju.

Da li to Mjesec ili Bolero lude?

Nismo ni svjesni da to mi gubimo razum.

Ruke se dodiruju.

Poljubac?

Ne,još!

Dvojba? Ne , nimalo. Čeka se onaj tren kada sve utihne i iznova istog trena sve počinje.

Kada se sve rasplinjuje i ponovo rađa.

Usne vlažne od mora ili suza, tko to zna?

Zar je to važno dok klize jedne ka drugima, tražeći se samo tren u kome se spajaju i ljubav vode.

A onda?

Bolero skoro da vrišti.

Klizi.Vivo,vivače!

Mjesec okreće glavu.Prijekorno gleda Zvijezde, one prigušuju sjaj. Samo maglice trepere.

To Mjesec,to zvijezde ,ne žele postiditi Djecu.

Djeca ne žele prekinuti poljubac. Poljubac ne želi zaustaviti ruke. Ruke milovanja, ruke nestašne, ruke su ljubavi to.

Suze ne bi trebale prestajati liti. Od sreće.Niti spajati se.Od ushita.

Da li su to Anđeli,maglice,Bolero il’ neko potonje vrijeme poslali svoj znak?

Zbog onih letećih svjetlucavih odsjaje , što prelaze horizontom vjerovali smo da jesu. Znali smo da se ljubav neumitno usađuje, ukopava, betonira u našim dušama.

Činilo nam se da vrijeme nije bitno.

Podcijenili smo ga. Sasvim izvjesno, jasno.

Ono je stalo, samo radi ove večeri, ovih maglica, zvjezdica ,Mjeseca , Bolera i nas.

Bolero posustaje.

Uinat njemu , usne su rascvjetali pupoljci.

Mjesec se polako skriva iza oblaka, koji se nenadano pojavljuju.

Pristižući vjetar polako šapuće imena.

Tvoje i moje.

Proljeće i dobrota. Dva sretna bića , što usred plavetnog ljetnog Oceana žele da uranjaju jedno u drugo.

Kiša počinje padati. Stapa se sa suzama , briše tragove rađanja. Bolero nestaje nošen vjetrom. Tijela uzbibana,more se talasa.

Više nikad ništa neće biti isto za nas dvoje.

Opčinjeni, mi to još ne znamo.

„Mila sada bi nam dobro došao kišobran“ – kažem ja.

„Ludice, sami smo na plaži sa hiljadu kišobrana“ – kažeš ti.

Kasniš ,tek sad svlačiš mokru haljinu , ležerno je spustaš na pjesak i letiš u zagrljaj mora koje počinje da pjeni.

Zastaneš, okreneš se ka meni, osmijehneš se.

Ja ne znam da li je ta iskričava bjelina u tami krajolika od pjene ili tvoga bjelokosnog tijela.

Ja nemam izbora , trčim ka tijelu ili moru što se pjene.

Čini se sve je na mjestu i kako treba da bude.

Ti si u mome zagrljaju. Srca lupaju , dah zastaje . Ne znamo ko se više uzbibao , naše ustreptale nježnosti ili bolerom zaluđeno more.

Na obzorju se svakom zlu izgubilo trag.

„ Vidi , vidi svu tu nestašnost i ludovanje “ – mislim ja.

„Vidi,vidi ti mi nešto puno naivan.“- odmisliš ti.

A znamo, to nas je ljubav svojim svilenim krilima ogrnula.

****

Hoćemo još sna , ali tu , u tom zagrljaju mi se gubi san.

Ne mogu reći da djevojčica ima tvoj lik.

Ali je prelijep i čedan.

Zbog toga mislim da bi mogla biti Ti.

A možda i griješim.

Moram.

Zbog čednosti.

I časnosti.

Laku noć Malena.
Bezbrižni sni.

Dopisano,

Učila si me,

ako se nešto i prećuti , nije laž.

Ipak oprosti mi.

 

Merima Njegomir – Koga da milujem ja / Song – Lyrics

Golet i sivilo Izgubljenost Pustoš prijeti

 

Gledala sam zoru

Kako sviće sama

Grlila je nežno

Grana jorgovana

Grtlila je nežno

Grana jorgovana

 

Ref.

Koga da zagrlim ja

Koga da poljubim ja

Koga da milujem ja

Kad nemam nikoga

Koga da milujem ja

Kad nemam nikoga

 

Gledala sam zvezdu

Kako nebom luta

Gledao je nežno

Mesec preko puta

Gledao je nežno

Mesec preko puta

 

Ref.

Koga da zagrlim ja

Koga da poljubim ja

Koga da milujem ja

Kad nemam nikoga

Koga da milujem ja

Kad nemam nikoga

 

Gledala sam ružu

Kako sama vene

Činilo se srcu

Da liči na mene

Činilo se srcu

Da liči na mene

 

Ref.

Koga da zagrlim ja

Koga da poljubim ja

Koga da milujem ja

Kad nemam nikoga

Koga da milujem ja

Kad nemam nikoga

 

 

Mitropolit Mihajlo / Iz Arhiva

Lijepe riječi nikad nije kasno zapisati.

Mitropolit Mihajlo je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve. Tu crkvu, srpska pravoslavna crkva ne priznaje. I ne samo to, svako malo kidišu na poglavara; linčom i drvosječkom sjekirom mu se prijeti.

Srbaljska crkva mnogo toga ne priznaje:

-Da su Turci pobijedili na Kosovu 1389. Godine
-da su srbalji šest vijekova bili robovi svojim plemićima
-da su srbalji šest vijekova bili stranjski robovi
-da su klali sve koji se ne mole na tri prsta od 1878. Godine ( po nekim izvorima i pole vijeka prije) do današnjih dana
-da  Crna Gora  nije Srbija
-da su tokom  klanja imali glavnu ulogu u genocidu
-da je počinjen genocid u Srebrenici i Bosni
-da je Kosovo članica UN
-da Kosovo nije srpsko

Guslarske mitomanske kučke bili , to i ostali.

E sada im ljudina Mihajlo svako malo ukaže na njihove zablude i ne priznavanje očitih i poznatih stvari.

Čovjek iskren i pravdoljubiv. Zalaže se za Crnu Goru u kojoj će Crnogorska pravoslavna ,Srpska pravoslavna crkva, Islamska, Katolička i Jevrejska religija biti ravnopravne u slobodnoj i savremenoj Crnoj Gori.

Normalno je da se kosmopolit ,a mitropolit crnogorski zgražava na neka dešavanja tokom rasprava o religijskim odnosima:

„-To što se desilo bio je pravi užas koji se ne može opisati. Pjevale su se razne nacionalističke pjesme, uzvikivale se parole da je Crna Gora Srbija i srpsko leglo. To su naopako vaspitani ljudi.Kao da su htjeli obnoviti Srebrenicu, Pale, Vukovar ili Dubrovnik. Ili događaje iz Crne Gore iz 1918. godine. Isti zločin kao u Srebrenici samo u manjim brojkama. ( Cifre nam se debelo ne slažu,ali nećemo kvariti ugođaj Op.a.)

-Oni ( srbi /op.a.) žele da sve ostane kako je sada. Da sve zemljište, manastiri i objekti ostanu unjihovom vlasništvo. Neće da priznaju postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, kao ni državu Crnu Goru.

-Aspiracije postoje. Ne samo prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nego i prema Islamu. Znate li da je srpski Amfilofije ovdje islam nazvao lažnom vjerom. Zamislite to. A aleksandruijski patrijarh je rekao da je islam vjera u Velikog Boga. I to se u Crnoj Gori poštuje. Postoje tri velike vjere. Allah je u islamu što je nama Bog. Abraham, Avram ili Ibrahim. To je, znači isto, samo drugačije zovemo.

-To ne čudi. Vi znate da je srbima Dobrica Ćosić otac nacije. On je rekao da su srbi sve dobili lažima, a malo toga junaštvom. Trebali bi znati da u Rimu, u vatikanskom arhivu, postoji materijal, građa na Bosančici. I to treba poštovati. Jezik je jezik jednog naroda kako ga on zove, čita i piše.“

Poslijednji pasus veže za odluku genocidne srpske akademije nauka i umjetnosti da se negira postojanje Bosanskog jezika.

Ova četiri pasusa smo preuzeli iz ljetonjeg intervjua Mitropolita Mihajla listu Dnevni avaz. Rekao je on još mnogo toga afirmativnog i dobroga u ovom kaharli vaktu.

Našim čitaocima su sve ove stvari poznate. I mi o njima redovno i na sličan način pišemo.

Kad te riječi čujete iz ustiju prvog čovjeka crkve koja je koliko juče bila pod okriljem one genocidne crkve nekako to ne zvuči loše. Čini nam se da postoji mogućnost da u jednom dijelu krvavog Balkana počinji da duvaju miroljubivi vjetrovi, nalik Bosanskim.

Hvala mu za sve lijepe riječi i na posjeti Srebrenici i odavanje počasti  senimahpoklanim ljudi.

Mi nismu ušli u njegov um i prokužili iskrenost.

Zahvaljujući krstaškim ratovima i klanjima u našoj nam Miloj Bosni zemlji Božje milosti mi smo uvijek i pomalo skeptična. Skontali smo da danajaca ima još živih.

A Troju prije tri milenijuma podmuklo natakarili i insane njene poklali.Tajko vam svi danajci rade.

Hafizni mamurluk u Neđelju / Igrokaz na dan 07. April / Travanje

Danas preskačemo uvodne formalnosti.

Nikad nam nisu mogli priheftat formalin ili formalizam.

Još smo živi, iako je oni koji to piše hafizan. A mi mramorni.Ili se kaže mamurni?

Ne zna se kome je gore.

On zaglavio sa jednom ženskom.

Kaže mor'o.

Ne znamo da li će mu se to zakantati u dobra djela.

Mi zaglavinjali sa vilijamkom i trudnom ženom, deseti mjesec.

Nešto ne m'remo razumjeti.

Kruška tečna i pitka, a nama glava mramorna i nemamo šanse žeđ ugasiti.

Jošten na sav taj belaj,vi pomišljate , mi blentovije i ne znamo da se dijete nosi devet mjeseci.

Jes,normalna deca.

Ovaj k'o i mi blesav. Valjda mu neko od nas ćaća.

Neće da se pomoli,a mater pametno šuti.Vaga izglednosti gutenberga.I ovog i onog.

A mnogo toga može biti gutavo.Jes oni štampar zakomplikov'o stvar.

Da se nije rodio sve bi bilo jednostavnije.Nema štampanja ,ni guta.

I ljudi bi mnogo kasnije skontali da crna rupa nije Crna rupa,već da je Crna rupa, crna rupa.

A učinak im isti.Hem im ne moš opepeliti,hem …Ne mremo vam samo hemati i te krasote olajavat.Prelijepe su. I neodoljive. Ne moš ih mašit’, a ni pobjeć’ im.

Eno oni Rusi kopaju crnu rupu i stigli do dubine milju i dvjesta metara, pa je zatrpali.Boje se negativnih posljedica.

Ameri kažu idemo bar na dvi tisuće,pa ćemo je zatrpati.

Muje sjedi i smješka se.

Gukni der je'nu Mujo.

Hablečine.Pun dunjaluk i univerzum crnih rupa, a oni pameti nisu došli.Ne moš ti crnu rupu nadolmiti i zatrpati.Ha pomisliš da si je zapretio, ona se probudi ,novija ,čednija i rosnija.

I oni nama nema perpetum mobile?

Hajvani!

Ha se rodi,žena vam je perpetum mobile.Pa vi vidite šta vam je raditi?

Po mahalski vam se  pod  gutenberg vabi i lova, i mašina,i guta na leđima i sve što je gutavo , a velikačko.

A oni desetomjesečni nerođeni malac misli; tamo mu toplije i sigurnije. Pametan. Na starog. Ne znamo kojeg.

Mislim, svi smo pametni.

I zna šta radi.

Mislimo slično. I mi bi se zavukli tamo ,gdje je toplije i sigurnije. Možda bi od ljepote zapjevušili ili zacvilili. Zavisi od mogućnosti. Usko grlenih.I gutenberga. Dakako.

Tako, on desetak i nekoliko dana u desetom mjesecu. Deset i deset su dvadeset.Dobra guta.

Kaže dotur, još će malo sačekati. Nije se spušća stomak.

Biće neka specijalna bo'ca. Provokativna.

Eto uči se čovik dok je živ.

Injekcija a provokatorka.

Svašta. Ko da radi u UDBI.

A tko da zna?

Za onog zemana ,pola SDA-ovca je radilo u UDBI.

Oni koji nisu, ili su bili doušnici ili robijaši.

Ista deređa se prislanja na HDZ i SNSD/SDS.

Prosto ko pasulj.Zakon nacionalsocijalističkog reciprociteta.Pitajte Hiću.

Ma nije Hičkoka boni,nego ono drugog.Onog što je lovio Jevreje i Cigane da bi ih  kupao ih ciklonom B. “A”bio neučinkovit.Jevreji naučili znanje i uz pomoć amera ,Vatikana i ofucane ostrvske animir dame, praše Arape i Palestince. Normalno na smrt.Živi im ne vrijede.

Zakon arijevaske komutacije.

Dakle , sada vam je jasno zašto su SDA,SDS/SNSD I HDZ nacionalističke stranke,i zašto narod , 30 godina uporno k'o najveći imbecili glasa za njih.
Boje se UDBE i robijaša, jer će ih novi doušnici,uglavnom vjerski potkovani, nagrditi.

Što bi poete rekle:

-Jednom papak , uvijek papak. Jednom šiptar , uvijek šiptar. Jednom pijačar uvijek pijačar.Jednom robijaš uvijek robijašev sin.Šta ste zinuli,poetska digresija nije agresija na vaš mozak.Ili je’.Nikad se ne zna.

I najbitnije – jednom lopov,uvijek lopov.

Zakon i pravilo trojno nacionalsocijalizma i vjerskih zajednica.

U prevodu:

-I ovi poeta se neke brlje dohvatio. Bio na sjednici IZ ili neke druge vjerske akontacije,oliti džabalebaroško lopovske udruge. Garant.

Ne može ga čovik jutros anlaisati. Ili nešto zakuvava? Ili se pravi karitativan? A možda narodu osvjetljava isprani mozak.

Ono u smislu dobrotvornih i merhametli gulikoža,po narodski pljačkaša.

 

Guadalupe Pineda – Historia De Un Amor/Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

Ya no estas mas a mi lado corazón

En el alma sólo tengo soledad

Y si ya no puedo verte

Por qué Dios me hizo quererte

Para hacerme sufrir mas

 

Siempre fuiste la razón de mi existir

Adorarte para mi fue religión

En tus besos yo encontraba

El amor que me brindaba

El calor de tu pasión

 

Es la historia de un amor

Como no hay otro igual

Que me hizo comprender

Todo el bien, todo el mal

Que le dio luz a mi vida

Apagándola después

Hay que noche tan obscura

Todo se me va a devolver

 

Siempre fuiste la razón de mi existir

Adorarte para mi fue religión

En tus besos yo encontraba

El amor que me brindaba

El calor de tu pasión

 

Es la historia de un amor

Como no hay otro igual

Que me hizo comprender

Todo el bien, todo el mal

Que le dio luz a mi vida

Apagándola después

Hay que noche tan obscura

Todo se me va a devolver

 

Siempre fuiste la razón de mi existir

Adorarte para mi fue religión

En tus besos yo encontraba

El amor que me brindaba

El calor de tu pasión

 

 

Priča o jednoj  ljubavi

 

Nisi više pored mene, srce

Samoća je u mojoj duši

I kako te više nigdje ne vidim

Zašto je Bog odredio da te volim

Da još više patim

 

Uvijek si bio smisao mog postojanja

Tebe voljeti   za mene je bila svetinja

u tvojim poljupcima je bila

Ljubav  koju si mi dao

Toplinu  i strast

 

Ovo je priča o ljubavi

Kojoj nema ravne

Koja me  naučila  da razumijem

Svo dobro, i svo zlo

Koji su dali svjetlost mom životu

i zatim ga  ugasili

Aj zašto je život postao tako mračan

Bez tebe ljubavi ne mogu živjeti …

 

Uvijek si bio smisao mog postojanja

Tebe voljeti   za mene je bila svetinja

u tvojim poljupcima je bila

Ljubav  koju si mi dao

Toplinu  i strast

 

Ovo je priča o ljubavi

Kojoj nema ravne

Koja naučila  da razumijem

Svo dobro, i svo zlo

Koji su dali svjetlost mom životu

i zatim ga  ugasili

Aj zašto je život postao tako mračan

Bez tebe ljubavi ne mogu živjeti …

 

Uvijek si bio smisao mog postojanja

Tebe voljeti tebe za mene je bila svetinja

u tvojim poljupcima je bila

Ljubav  koju si mi dao

Toplinu  i strast