Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

 

Praznik mimoze                                                        Čarolija u osvit

 

 

Okamenjeni likovi                                                                       Noćni svod

 

 

Mistični krajolik                                                                     Pretežno sunčano

 

 

Moć dječija mašte                                                           Žute ruže

 

 

Čari djetinjstva

 

 

Čarolija sutona                                                             Tirkizna čarolija

 

 

Čarobni krajolik                                                        Jesenji kaleidoskop

 

 

Anđeo ljubavi                                                                 Na domaku proljeća

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Indexi – Povratak Đeka trbosjeka i ostalog zla / Song -Lyrics

Ulica prkosa  Udovička ruža    Noć punog mjeseca

 

Ljudi sad vam reci moram

Crni da su dosli dani

Covjek sad svaki zivi sam

Duh strasni Dzek Trbosjekov luta svud

 

Znam u mnogim ljudima na svijetu

Sada se krije on

Sva ta krv

U kriku radionica smrti rasuta tece svud

 

Tu na ovoj suludoj planeti

Zivot je divna stvar

To su bile rijeci stare baba Lujze

Koja je mrtva sad

 

Ja sam danas tako tuzan

Kome da vjerujem sada

Kada svi su ljudi stranci

Duh strasni sad mrznje pun luta svud

 

Znam u mnogim ljudima na svijetu

Sada se krije zlo

Sto je tu

U krvi zapisalo pjesmu

Novac je sreca sva

Tu na ovoj suludoj planeti

Zivot je divna stvar

To su bile rijeci stare baba Lujze

Koja je mrtva sad

 

Ipak tamo u daljini

Sada vidim jedno svjetlo

O da li cemo ikad poci

Tim putem sto vodi nas ka ljubavi

 

Sad u noci zalutalo jutro

Ljubavi trazi put

Mada zna

Da vise prijatelja nema

Novac je sreca sva

Tu na ovoj suludoj planeti

Zivot je divna stvar

To su bile rijeci stare baba Lujze

Koja je mrtva sad

 

 

 

Indexi – Negdje na kraju u zatišju / Song – Lyrics

*

Muzika stara  Zaljubljene duše  Vali se pjene

Kada se kiše i oluje stišale budu

I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao

I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja

nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra

a aleje ponovo ožive životom proljeća

Ja kliktaću nestanku svome

Tada draga sigurno više neću morati čekati

i po pola sata duže,

Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože,

tvoj korak laki.

Znam, tebi se nikada žurilo nije

A ja baksuz, baš u jesen se zaljubih

Ali nije važno, ja evo kličem

jer rekoše mi

Iza svakog nestanka rođenje niče

 

Znam u prošlosti jednoj

Noć je odnijela dan

Ali ipak ja ponekad

Želim vratiti dan

 

Pjesma je sav život moj

Pjesma smo mi, ja i ti

kad kišni dani prođu

ja nestaću uz zvona zvuk

 

Pjevajte svi

ja ću sad napustit vas

Al pjesma ta nek vječno živi

nestanak taj

nek bude poziv moj za sve

za jedan život nov

 

Dan sa jutrom se rađa

Vjetar odnosi noć

Sunce nadanja budi

Život počinje nov

 

Pjesma je sav život moj

Pjesma smo mi, ja i ti

kad kišni dani prođu

ja nestat ću uz zvona zvuk

 

Pjevajte svi

ja ću sad napustit vas

Al pjesma ta nek vječno živi

Nestanak taj

nek bude poziv moj za sve

za jedan život nov

 

Pjevajte svi

ja ću sad napustit vas

Al pjesma ta nek vječno živi

Nestanak taj

nek bude poziv moj za sve

za jedan život nov

Nek pude poziv moj….

 

“Kada se kiše i oluje stišale budu

I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao

I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra

a aleje ponovo ožive životom proljeća

Ja kliktaću nestanku svome”

Slobodan A.Bodo Kovačević – jedan od tri alter ega VIS Indexi

In memoriam  29.Decembar 1946. –  22. Mart 2004 .

 

 

 

Slobodan A. Bodo Kovačević.

I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.

Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.

Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao tri godine plus sedam banki. Ovako je zakinut za petnaest godina voljenja i divne muzike, i slika.  On bi na prvo mjesto stavio nježni  dodir kćerkine ruke.

Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964.  do 2001. su bili  kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok    akademije zvane Indexi.  Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim  sedmorice Veličanstvenih –  VIS Indexi.

Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi zapravo nisu prestajali postojati.  Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.

U onom  VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević  je bio onaj filigranski vez,  koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.

O  Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.

Prijateljski. Nema zamjerki.

Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi  rekla, “siva eminencija grupe”.

Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu   ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mi tada nismo znali kako takvi rastanci   mogu boljeti.

Mi smo bili okrenuti onim mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.

Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali  poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka, u suton prošlih dana, negdje na kraju u zatišju..

Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.

On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.

Ona je umrala tagičnom smrću. Njih dvoje su  bili  najnježnije  i najljepše boje jedne  predivne , naprasno prekinute balade.

Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.

Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj   žute  ruže  na hladnu humku polažem. Tri dana je kiša ,zaista, neprekidno  padala.  A boljela čitav život.

E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki  će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli.  Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.

Bio je vizionar koji je je mnoge stvari znao unaprijed.

Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.

Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici, već su se u njoj svi našli. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana pop – rok muzici.

Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman  broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu ,pitajte resto od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama  prtjiti  prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.

Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za  jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav ,   nekoliko puta zavrtimio četrdesetak  sekundi nenametljivog solo  maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade. I život biva lakši i  teče dalje.

Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete. Mi pokušavamo pisati o ljudima. Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu,  s nogu ,  je privilegija.

Mi smo sretni ljudi.

Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak  i blag. Kao i svaki Mali Princ,  Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu.

Poštovanje strogog Sudije kejeg od milja zovu Čaršija.

 

Ona sa cvijećem u kosi

Ona sa cvijećem u kosi

 

Mali princ

Mali Princ

Balada

 

Slomljena ljubav

Slomljena ljubav

 

Sarajevo Grad čednosti

Sarajevo će biti, sve drugo će proći – Razni izvođači / Song – Lyrics

 

Sto vise mislim, sve manje shvatam,

pecina tuge u meni zjeva

sve teze rimama ja baratam,

pune su mi oci Sarajeva

 

Sto vise mislim, sve vise slutim

nadjite nekog drugog da pjeva,

ovu cu pjesmu da odcutim,

nema mi pjesme bez Sarajeva

 

Ref.

I kada suti Sarajevo pjeva,

i kad zmiri svjetlucaju mu oci

suzama kisa u oluk se slijeva

Sarajevo ce biti, sve drugo ce proci

 

Kriv je

 

a

Fotografija Radio Sarajevo.

 

Kriv je .

Sasvim logično , jer kriv je što se rodio.

Veliki smo protivnici abortusa. Najveći što se može zamisliti.

Izuzetno , za ovakve monstrume dajemo bespogovornu  saglasnost da se abortiraju i prije začeća.

Ali šta se može? Počkovići i pogan nikada nisu bili ljudi.

Sud je relevantno i argumentovano dokazao da za kiretažu nikad nije kasno.

 

Ipak ,  koljač i monstrum ima utjehu – živ je.

I neka je.

Nek nam njegove žrtve oproste na zluradom odobravanju.

On nema savjesti ni duše, ali izgrišće mu zatvorska  ćelija utrobu,kao rak pluća.

Malo po malo , sli izuzetno bolno.

Vjerujte nam , sjatiće se sablasti svih poklanih i pobijenih da mu um čereče i na slamku život crpe.

Duše ubijenih  su to isto učinile  Slobodana Miloševiću, pa se od straha od seni mrtvih  u ludilu ubio.

Mladić Ratko to isto proživljava, postajući i sam živa avet.

Slobodan Praljak je načuo da se nešto zloćudno i pogibeljno dešava u Haškim ćelijama,

i preduprijedio je to. Tako to rade monstrumi,neljudi i kukavice.

 

 

Kažu živ je.

Opomena za sve genocidne fašiste ,ubice i rasističku pogan.

Tako skončava svaka ljudska neman.

Sami, izolovani , samournisani i zaboravljeni.

 

 

Kažu njegovi  blago njemu, bar je živ, u Nirnbergu bi već odavno bio mrtav.

Znači on je već živi mrtvac , a nije svjestan toga.

 

Kupujući političke poene , jataci guslaju –  nek nam živi naša dika,

koja nam poručuje da čuvamo genocidnu tvorevinu zasnovanu na klanju i nestajanju drugih.

E , pa idite kod svoje dike, sretan vam put  i ne morate nam se vraćati.

Nećemo vam zamjeriti.

 

Smetljište historije skuplja jatake i istomišljenike monstruma na isto groblje,

kao lešinarsku hranu jedne drugima.

Da se o svom jadu zabave;žive utrobe jedni drugim da kljucaju.

A počeli su, samo još toga nisu svjesni.

 

Samo polako Bosno zemljo Božije milosti.

Ponosno digni glavu.

Saburu si svikla i opstaješ.