Bosna zemlja Božje milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

Kontrasti

 

Crno bijeli svijet   Ljetna čarolija

Crno bijeli svijet                                                                            Ljetna čarolija

Ruža u koroti   Vjenčanje

Ruža u koroti                                                                             Vjenčanje

Zimski krajolik   Uzbukana kao more

Zimski krajolik                                                                       Uzburkana kao more

 

Lica monstruma   

Lica monstruma                                                                    Boje sa mirisom nevinosti

 

bijelo-i-ljubicasto         Krvave kame

Bijelo i ljubičasto                                                             Krvave kame

 

  Kontrasti

Sunce i oblak u kadru                                                                    Kontrasti

 

Tama vreba  

Tama vreba                                                                              Svjetlost

 

Mladost u klopci     Nebo i nebo

Mladost u klopci                                                                 Nebo i nebo

 

 

Prever – Fijesta

I čaše su bile prazne,
i flaša razbijena,
i krevet raspremljen,
i vrata zatvorena,
i sve staklene zvezde
sreće i lepote
treptale su u prašini
nepočišćene sobe..

I bio sam mrtav pijan,
i lud od radosti,
i ti živa pijana,
gola u mom zagrljaju.

Fragmenti o bolu – V / U uglovima očiju tvojih vidim

 

U uglovima očiju tvojih snovi vriju

prepoznah plavetnilo neba našega

i modre rijeke što iskri na kraju puta

kamo smo ljubav snili

 

Tada opazih tvoju sjenu malu

nasmješenu i vedru od milovanja

mene za ruke drži i ljubi

moje maleno čedo radovanja

 

Pomislih na ružu ljubavi

plač vremena što đardinom klizi

usred raširenih prsta htijenja

zastor je iznenada pao

 

Jecaj je što slama utrobu

izviruć iz dubine tkiva

osjeti se na daleku prošlost

kad si djevojčica bila

 

U očima tvojim prepoznah kutke

maglovitih sjećanja i vrišteće boli

zarobljene u vlažnoj tami

poput zatučene grlice male

 

Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih

kroz otvorena usta što traće dah

nesrećnica mila grca i pije suze

zbog zla što joj djetinju ružu uze

 

U tami kutaka očiju tvojih

vidim grlicu jednu

koju tjeraju koju siluju i siluju

kojoj kamom život uzimaju

 

Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih

u srca mi prodire trn ruže ljubavne

režuć oštro do srži do smrti do zvijezda

da osjetim tvoju bol malena moja

 

U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila

ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom

zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života

toliko je teška ko da planini zla pripada

 

Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi

užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg

plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje

blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih

 

 

Historia est magitra vitae / Igrokaz na dan 02.Mart / Ožujak

 

Danas je subota 2.mart / ožujak 2019.

Kao što ste primjetili još smo u 2019 .godini. (Sudeći po nekim u prahistoriji kod homoprimogeniusa) Otfikarili smo dva mjeseca,a da ih nismo ni osjetili. Vrijeme letim ,ali ipak ne toliko brzo kako bi neki željeli.

Prošla vremena su protekla ,kako su protekla: Da li su opomena za budućnost (?) jer rekoše nam:

Historia est magitra vitae

Nećemo reći svakodnevno, ali vrlo često nas progoni ova izreka.

Pitamo se da li je dobro skrojena.

I uvjek skontamo da je ona sasvimu redi, ali neki ljudi nisu. Posebice muškarci. Ne svi , ali veliki, skoro nemjerljiv broj.

Neko će reći donosimo zaključke, a priori i na prečac. Ali nije tako. Već jjednostavno, niotkud  postane tako.

Ljudi se uvijek udružuju radi plemenitih ciljeva. Demokratije. Požele mijenjati crni cvijet u kome žive, jer nije po njihovoj mjeri. Udružuju se i udružuju. Ponekad dospiju na vlast. Prigrabe je milom ili silom.

Sada oni postaju vlast zbog kojih se drugi udružuju i udružuju. Radi plemenitih ciljeva. Demokratije.

Ništa ih ne dotiče učiteljica života. Oni su silniji, učitelji zla. A ona im ghovori da svaka stvar na ovom dunjaluku ima svoj početak i svoj kraj. A insan je najtanja karika u tom lancu. Sad ga ima , pa ga nema.

O imamo mi  i  zamjerki učiteljici. Neke su velike.  Kad već toliko dugo persistira, što nije iskoristila vrijeme i ojačala, da može po glavi mlatnuti svakoga kome su usta puna demokratije. Da može svakom silniku začepiti labrnju i svezati ruke , dok ne shvate bit učiteljice života.

I zato manite nam  vaše demokratije.

Mi  biramo slobodu i ljubav.

Što bi poete rekle:

-I ‘vako , i ‘nako.

U prevodu:

Danas je subota 2.mart / ožujak 2019.

Kao što ste primjetili još smo u 2010 . godini. Otfikarili smo dva mjeseca,a da ih nismo ni osjetili. Vrijeme letim ,ali ipak ne toliko brzo kako bi neki željeli.

Prošla vremena su protekla ,kako su protekla: Da li su opomena za budućnost (?) jer rekoše nam:

Historia est magitra vitae

Nećemo reći svakodnevno, ali vrlo često nas progoni ova izreka.

Pitamo se da li je dobro skrojena.

I uvjek skontamo da je ona sasvimu redi, ali neki ljudi nisu. Posebice muškarci. Ne svi , ali veliki, skoro nemjerljiv broj.

Neko će reći donosimo zaključke, a priori i na prečac. Ali nije tako. Već jjednostavno, niotkud  postane tako.

Ljudi se uvijek udružuju radi plemenitih ciljeva. Demokratije. Požele mijenjati crni cvijet u kome žive, jer nije po njihovoj mjeri. Udružuju se i udružuju. Ponekad dospiju na vlast. Prigrabe je milom ili silom.

Sada oni postaju vlast zbog kojih se drugi udružuju i udružuju. Radi plemenitih ciljeva. Demokratije.

Ništa ih ne dotiče učiteljica života. Oni su silniji, učitelji zla. A ona im ghovori da svaka stvar na ovom dunjaluku ima svoj početak i svoj kraj. A insan je najtanja karika u tom lancu. Sad ga ima , pa ga nema.

O imamo mi  i  zamjerki učiteljici. Neke su velike.  Kad već toliko dugo persistira, što nije iskoristila vrijeme i ojačala, da može po glavi mlatnuti svakoga kome su usta puna demokratije. Da može svakom silniku začepiti labrnju i svezati ruke , dok ne shvate bit učiteljice života.

I zato manite nam  vaše demokratije.

Mi  biramo slobodu i ljubav.

Što bi poete rekle:

-I ‘vako , i ‘nako.

U prevodu:

-Jeste li normalni. Kakav prevod. Ko zna , zna.

 

 

 

Promaklo nam , oprostite – a o Kosovu je riječ

 

 

Nešto listamo ove vremeplove i zabezeknu smo se.

Ne možemo tobe doći kako  nam je promaklo.

 

Poslušajte šta nam podvaljuju.

Nemojte nam zamjeriti na ovom poslušajte.

Mi navikli na tam-tam gusala.

 

**

Dogodilo se na današnji dan 28. Jun / Lipanj

 

1389.- U bici na Kosovu polju Turci su pobedili srpsku vojsku i obezbedili dalji prodor na Balkan. Srbija je potom postala turska vazalna država, a njeno osvajanje završeno je 1459. kada su Turci zauzeli utvrđeni grad Smederevo.

 

**

Ovo nam je novost.

Čuj molim te Turci pobijedili na Kosovu.

Nama šest vijekova guslaju obratno.

 

Neko nam ovdje laže.

Jal’ historičari, ljudi od nauke,

jal’  šestovjkekovni guslarski jad i čemer.

 

U nedoumici smo. Kome vjerovati?

U gusle se ne razumijemo , struna im od opoganjene konjske dlake,

pa im svi guslari na balegu tuknu.

Historičari se bar ponekad plaknu, ali vole lagati i biti na strani pobjednika.

 

Šta mislite vrijedi li provjeravati?

Bleki – Neke se pjesme same pjevaju

 

Jednoć prije vremena
i nevremena
besjedu držah
u bjelini tvojih grudi

život moj
Žena Nada
Ocean
Tišina sni ljubav

sada znam zašto
neke se pjesme same pjevaju
da bih tebe volio
od kapljice rose
do neba
do zvijezda
nešto malo iza

i unazad
do srca tvoga
da me nikad ne zaboraviš

ma gdje bila
kojim tragovima odila
šta god se desilo
jedan od četiri te voli
jedina ljubavi moja

Marina Cvjetajeva – Ispovijed

 

Uz smiješak mrvicom su me zvale,
U igri stavljale u svoja krila…
Drhtao sam od njihova dodira
I nisam smio otići, nisu mi dale.
A one su tvrdoglavca radi šale
Cjelivale!

U njihovim očima vidio sam oceane,
U njihovu govoru pjev sam noći čuo.
“Ti si naš pjesnik! Na koga si se umetnuo?”
Koliko žara ta pitanja nose!
Ta na mene se naginjao, tamne kose,
Lik Tatjane!

Bukete donosim dok jutarnja zvona zvone,
S vrata šapćem, strah me snaži:
“Ako je da – zašto me mučiti laži?
Ako je ne – zašto ste me cjelivale?”
A one bi mi uz smiješak davale
Bombone.

Vesna Višnjevac – Melanholija

 

 

Baš kad mislim da sam budna

da svaki atom u meni priča

pojavi se sjeta pospana

melanholija znana

uvijek negdje na prečici stoji

i dolazi nepozvana

kao redovan gost

ne čeka, ne odmara

pod noge uzima prostore

i ona je glavna

ta melanholija

i ime joj zvuči kao ona sama

i sav sadržaj nudi što sa sobom nosi

ona, pratnja česta a nepozvana

Bodler – Albatros

 

Cveće zla II

 

Dokoni mornari od zabave love
često albatrose, silne morske ptice,
na putu nemarne, tihe pratilice
ladja što nad ljutim vrtlozima plove.

Na daske od krova spuste ih sputane.
Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni,
belim i ogromnim krilima skunjeni
mašu k’o veslima na obadve strane.

Maločas prekrasan, a sad smešan, jadan,
krilati se putnik bori s okovima;
s lule jedan mornar duva mu dim gadan
u kljun, drugi mu se ruga skokovima.

Tom knezu oblaka i pesnik je sličan;
on se s burom druži, munjom poji oči,
ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
divovska mu krila smetaju da kroči.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03

 

 

 

   

Zima                                                                 Dašak proljeća

 

  

Livada cvijetna                                                                  Visovi

 

Jecaji  Iščezli domovi vrcenih ljudi

Jecaji                                                                      Iščezli domovi crvenih ljudi