Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 proljetni vodopad

 

 

Srce ranjeno Duša oprosta

Srce ranjeno                                                                           Duša oprosta

 

Oblaci Svijet igrački

Oblaci                                                                                 Svijet igrački

 

Suze liju Svjetla na kraju puta

Suze liju                                                                               Svjetla na kraju puta

 

Nježna bjelina snježi  Rijeka blistava

Nježna bjelina sniježi                                                       Rijeka blistava

 

Obala Oblaci nad rijekom

Obala                                                                                          Oblaci nad rijekom

 

Potočić Rosno cvijeće

Potočić                                                                              Rosno cvijeće

 

Klizište Žbunje

Klizište                                                                                    Žbunje

 

Zeleni vodopad  Uzburkano more

Zeleni vodopad                                                                Uzburkano more

 

 

Ezra Paund – Jednom

 

 

Gledam tintu vjekovečnu i crnu,

što iz nesmrtnog mi pera teče.

Zašto bi se neko na misao moju osvrnuo?

Sve je već u onom što je pokušano.

 

Jednom zajedno bjesmo i to je dosta:

Kakva koristi  metnuti to u rime?

Zar da u jesen dođe proljećno doba?

Ili maj iz sjeverca suvomrazne  zime?

 

Jednom zajedno bjesmo, i to je dosta:

I šta ako vjetar udari protiv kiše?

Jednom zajedno bjesmo i to je dosta.

Vrijeme to vidje, i ne vrnu se više

 

Ko smo mi da bi svojim predskazanjem

Neko sutra  lagali našim zaveštanjem?

 

 

pB

John Newton – Amazing Grace

   Rajske dveri

 

Svijet ocavao i žut Oblaci Krug ljubavi Vrelo istine Božija milost

 

 

 

Ponudili smo mnogo pjesama  Amazin Grace / Zadivljujuća Milost.

Trebali smo vam predstaviti i orginalnu verziju  Jona Newtona iz 1779 godine. Ni jedan pronađeni prevod nam se nije činio podesnim. Tada smo sjeli i napravili naš prevod. Nadmo se da će vam se svidjeti.

Amazing Grace

1.

Amazing grace! How sweet the sound
That saved a wretch like me!
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see.

2.

Twas grace that taught my heart to fear,
And grace my fears relieved;
How precious did that grace appear
The hour I first believed.

3.

Through many dangers, toils and snares,
I have already come;
’Tis grace hath brought me safe thus far,
And grace will lead me home.

4.

The Lord has promised good to me,
His Word my hope secures;
He will my Shield and Portion be,
As long as life endures.

5.

Yea, when this flesh and heart shall fail,
And mortal life shall cease,
I shall possess, within the veil,
A life of joy and peace,

6.

The earth shall soon dissolve like snow,
The sun forbear to shine;
But God, who called me here below,
Will be forever mine.

7.

When we’ve been there ten thousand years,
Bright shining as the sun,
We’ve no less days to sing God’s praise
Than when we’d first begun.

John Newton Publiished 1779.

 

Zadivljujuća milost

1.

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

2.

Milost je dotakla moje bojažljivo srce

milost je ublažila moje strahove

kako se plemenita milost ukazala

taj čas povjerovah

3.

Kroz mnoge opasnosti teškoće i zamke

često sam prolazila

plemenita milost me sigurmo vodila

i milost će me voditi kući

4.

Bog mi je obećao milost zauvijek

Njegova riječ snaži moju nadu

On će biti moj zaštitnika i sudbina

Dokle god život potraje

5.

Da, kad putenost i srce malaksaju

I kad smrtni život odustane

Biću prekrivena velovima

Života sreće i mira

6.

Zemlja će se ubrzo otopiti kao snijeg

Sunce odustati od sjaja

Ali Bog, koji me sebi pozvao

Bit će zauvijek moj

7.

Ako se zadržimo i deset tisuća ljeta

svjetlost će nas obasjavati

svakog dana ćemo slaviti Gospoda

od novoga početka.

 

 

Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih ašikovac zvala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila

ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići

iskrasti

da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  paćenicu

ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

 

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

 

Bleki – Još uvijek zima nikako da prođe

 

Prekrasan dan

 

 

Livada cvijetna

 

Trešnja u cvijetnjaku

 

Plišani dodiri

 

Mjesečevi velovi

 

 

 

Sanjam dane

proljetne i sunčane

livadu tratinčica svijetlu

ljuljačku trešnjinu bijelu

 

mnijem još uvijek

behari  cvatu

tvojim dodirima

srcu rukopoloženom

 

mnijem još uvijek

u sutonu rubinovu

trešnjine usne nudiš

meni nerazumnom

 

mjesecom obasjana

ljubice krasiš

mirisima grudi čeznutljivim

a ja ih kradem

 

godinu za godinom

zima nikako da prođe

mnijem kao i uvijek

snjegovi zapadali veliki

 

prostiš mi Malena

jedina

 

večeras mi srce radosno

razigrano pleše ljubavlju

hvala ti živote

toliko si mi dao

 

 

Robovi do groblja / Igrokaz na dan 8.Januara / Siječnja –

 

Danas je utorak 8.Januar / Siječanj 2018. godine.

 

Znači to je ,daklen, osmi dan ove godine, a prvi dan u ovoj drugoj sedmici kuluka .

Ma kakvi kalkulatori,u naske iznad prosječna računica ili se kaže IQ, to već u svojo veljoj pameti nismo prokljuvili.

Dakle valja vam kulučiti još samo 357 .dana u ovoj godini. Ako imate posao. Ako ne ,ko vam kriv.

Birali ste i izabrali. Sada vam nude kontejnere svaki četvrti su obnovili, jer se stari izlizali iz

upotrebe.Tako vam se potrefilo.

Pitate zašto vama , a ne i nama.

Ako niste skontali,nismo vam mi krivi.

I upravo zbog toga vi kulučite,mi ne.

 

Mislimo na muški dio populusa.

Oni su neuki i kofrče se .U prazno uglavnom i obavezno klepe ušima.

 

Ako nam se računica uklapa, danas je i drugi dan Pravoslavnog Božića.

Nemojte nam reći da pola pučanstva nije mramorno. Glava im ko komad mramora.

Preasugali.

Hoće oni variti bez maske.

Oprošteno im, trebalo se nadolmiti Isusovom krvlju.

Hem je crveno , hem je kao vino , a možda je i vino , tko će znati.

Ali od dobrog vina glava ne boli.

Siguro nije od onih vina što ih porede sa ženama .

Ta pijača je samo za probrane.

Sveštenstvo i vlastelu.

Za pučanstvo su kiselice od vinskog sirćeta.

 

Taki običaj uvela sveštena lica ,joj,još od davnina.

Normalno uvijek su bili prvi gdje je ića i pića đabalesku,oliti sa grbača najprostijeg puka.

 

Ovih dana se polako se otvaraju nove računice , iako se stare nisu zamandalile .

Kako ćeš svesti računice pored svih tih silnih slavlja i dugova.

Počelo se Bosninim partizaniskim praznikom : Danom republike BIH.

Nastavilo se danom bivše nam , prelijepe,ali masakrirane Majke Jugoslavije.

Javreji ubaciše Hanuku.

Zatim Latini ubaciše svoje rođenje Isusa.

Nesvrstani zaigraše valcer između dva rođenja najvoljenijeg hrišćanskog Božijeg poslanika.

Slave Novu godinu, iako nova godina počinje minimum u proljeće i nema veze sa Isusovim rođenjem u travnju,oliti Aprilu.

 

Sada dolaze dvije repeticije.

Ne kažu džab-džabe Repeticio est mater studiorum.

Treba utvrditi gradivo da se Isus zaista rodio ,k'o i svaki č'oek na dunjaluku, i ispao između majčinih skuta i da se Nova godina zaista desila.

Mnogo se lakše diše.

Praznici će proći , a narod će ostati i kokuz i rahat od pameti.

Kokuz jer ih iscijedi troglavata nacional-fašistička bagra, a rahat od pameti jer i dalje glasaju za satrape i dolme sveštenstvo, koje je prvo na trpezi feudalnih porobljivača Bosne.I umjesto jednog Gospodara, imaju hejbet pogana,što bi u mahali rekli ,pogančera za vratom.

 

Ispada da je bolje i kontejnere prazniti nego u svoje robovlasnike dirati.

Oni će ih braniti od onih drugih robovlasnika i robova u njihovoj vlasti.

Onako usput, neobavezno , šta mislite o štukama i mangama.

 

Što bi poete rekel:

-Jednom rob ,uvijek rob.A štuke se štukaju.

 

U prevodu :

-Nikad sluga , uvijek rob do groblja,ili nešto slično,

baš o bosanskoj raji lično.

Mange će kad tad osjetiti miris slobode,raja teško.Stvar navike.

 

A ciganke pjevaju : H'ebeš štuke,h'ebeš mange.

E, sada je pitanje: Tko su štuke , a tko mange.

Svijetu nikad ugoditi.

Bleki – Ona

 

 

Paprati i travke

Paprati i travke

 

Paprati,travke i šaš

Paprati travke i šaš

 

Prekrasno jutrp

Prekrasno jutro

 

Ona sa cvijećem u kosi

 

Sunčana dolina

 

Sunčana dolina

 

Zaravan

Zaravan

 

Jezero

Jezero

 

Sarajevska Gorica – Ciganska mahala

 

 

Paprati i travke

nad glavom mojom šušte

šaš se ljuti

nije pomenuta

ovog prekrasnog jutra

kad meni brodi

Ona

ispravljam se

papravti travke i šaš

nad mojim minulim danima lebde

sunčana dolina postaje tiša

na zaravan se uspela

Ona

posjetilac stalni

koja još uvijek  ljubav svoju boli

i miluje tratinu moje seni

Ona

sa sobom prti

jezero neisplakanih suza

a u mome ispijenom oku

radost iskri

ja joj vjetrom šuštim

volim te malena

Ona

nemoj sada da te štosom mlatnem

pobjeguljo jedan

i ja tebe neizmjerno volim

ako će nam biti lakše

Ona

meni

po mahalski

zna da bi mi bilo drago

da me još jednom mlatne

kako to mahaluše rade

e-he-ej nekada

Emili Bronte – Often rebuked, yet always back returning / Prevod na Bosanski

 

 

 

Often rebuked, yet always back returning

To those first feelings that were born with me,

And leaving busy chase of wealth and learning

For idle dreams of things which cannot be:

 

To-day, I will seek not the shadowy region;

Its unsustaining vastness waxes drear;

And visions rising, legion after legion,

Bring the unreal world too strangely near.

 

I’ll walk, but not in old heroic traces,

And not in paths of high morality,

And not among the half-distinguished faces,

The clouded forms of long-past history.

 

I’ll walk where my own nature would be leading:

It vexes me to choose another guide:

Where the gray flocks in ferny glens are feeding;

Where the wild wind blows on the mountain side

 

What have those lonely mountains worth revealing?

More glory and more grief than I can tell:

The earth that wakes one human heart to feeling

Can centre both the worlds of Heaven and Hell.

 

 

 

 

 Često ukoreni, uvijek se nazad vraćaju

 

Često ukoreni,  uvijek se  nazad vraćaju

Ti prvi  osjećaji , koji su sa mnom rođeni

I  traganje za  bogatstvom i učenjem napuštaju

Zbog  lakih snova o onome što ne može biti

 

Danas,ja ne tražim predjele sa sjenom

Njihovo beskrajno prostranstvo postaje turobno;

I raste vizije   , legija za legijom,

Donose nestvarnom svijetu  blizinu tako čudno.

 

Ja ću hodati, ne u starim tragovima herojskim

I  ne u stazama visoke moralnosti,

I ne među raznim licima visoko  uzdignutim

Zamagljenim oblicima daleke prošlosti

 

Ja ću hodati, gdje ću svoje prirode biti vodeća:

Turobno mi je od  drugog vodiča biti izabrana

Gdje sive jata u papretnim dolinama  se hrane

Gdje divlji vjetar duva sa planinske strane;

 

Šta  će nam to usamljena planina   otkriti

Više slave i više tuge nego što mogu izreći:

Zemlju koja budi jedno ljudsko srce za osjećanja

Moguću središnicu oba svijeta  i pakla i  raja.

 

Vesna Višnjevac – Očev trag

 

 

Sjećanja prhnuše

k'o preplašeni golubovi

svi zajedno poletiše u visinu

a moja sjećanja za njima

lete do jednog potoka

bistrog kao suza

iznad njega veliko brdo

gdje se moj otac rodi

kad od drveta napravi skije

da se niz brdo po snijegu spušta

pa ne znam jesu li to sjećanja njegova il’ moja

kad negdje sa povrtne njive

ubrah mlade, slatke mrkve

oprah je u potoku od zemlje

pa u hodu u slast poje'h

krš, brda i zemljane luke

negdje zvono se čuje

na ispaši krave

one same znaju put do kuće

I tamo neki potoci, neke grude

neki kamen, neki miris polja

neka zelena trava me zove

i osta tamo dio moga daha

i dio moga srca