Psalam 150

Plavi svijet Vrelo istine Svijet snova Mudrost

 

Alelujah

Hvalite Boga u svetilištu njegovom,

hvalite ga svodu slave njegove!

Hvalite ga radi silnih dela njegovih,

Hvalite ga po visokom veličanstvu njegovom!

Hvalite ga uz glas truba,

Hvalite ga uz psalitar i harfe!

Hvalite ga s dairama i igrom,

hvalite ga uz žice i svirale!

Hvalite ga uz zvučne cimbale,

hvalite ga uz gromke cimbale!

Sve što diše neka hvali Gospoda!

Aleluja!

 

Oliver Dragojević – Za život me vežeš samo ti/Song – Lyrics


Ostali smo sasvim sami

Fini li su lipi dani

Išekane sve su lipe riči

Zivot je ka i zemlja

Kad zapustis malo daje

Taman da bi na se bija jidan.

 

Pa se pitam di je krivo

Kletem srce ca je zivo

Posa bi al ne znam di cu stic

Ka godine teku ure

Przi sunce metu bure

Za zivot me vezes samo ti.

 

Svojim vitrom moja jidra punila

Svojom nadom moju dusu jubila

Sad me ostavljas na pucini bez sna

Da ti priznam da si moja jedina.

 

I sve druge ca su s menom zivile

Nisu se za ovo srce primile

Sad ka kamen teski tonem ja do dna

Da ti priznam da si moja jedina

Da ti priznam da si moja jedina.

 

Umorna je ova dusa

Od pustih bura pustih susa

Popucava koza ka i poje

Zakopan u svojoj mrizi

Zivot mimo mene bizi

Odnosi i ovo malo voje.

 

Vrime me u ponor tira

Samo sritne nebo bira

Moju dusu nece ni za lik

Ka godine teku ure

Przi sunce metu bure

Za zivot me vezes samo ti.

 

Svojim vitrom moja jidra punila

Svojom nadom moju dusu jubila

Sad me ostavljas na pucini bez sna

Da ti priznam da si moja jedina

 

I sve druge ca su s menom zivile

Nisu se za ovo srce primile

Sad ka kamen teski tonem ja do dna

Da ti priznam da si moja jedina

Da ti priznam da si moja jedina.

 

Bleki – Očaj

A onda  i odjednom

krik djeteta kome razdiru utrobicu

trgaju nezreli pupoljčić

koga deru

koga siluju

koga ubijaju

 

kome srce kidaju

kome dušu čupaju

čiju nevinost na konfete sjeckaju

i u ledene gromade bucaju

 

Grči se dijete vrišti i doziva

boli Bože Mili

kako to samo boli

Bože Jedini  pomozi mi

 

pomozite molim vas

skinite čudovište sa mene

joj mamo  mamice mila

dođi pomozi  majko mila

 

boli me majko moja

šta mi to radi

a sam samo dijete

hoće li iko da mi pomogne

samo mi je  devet Dijaninih godina

boli me mili

koliko me samo bili dragi moji

pomozite

hoće li neko da mi pomogne

 

Mali Princ se nježno spusti pored nje

čvrsto je zagrli

 

vi vidite

dvoje djece u fetalnom polažaju

ranjivi blizanci

tuga vas obuzima

on je nijem

ni suze nema

ona ih ima za dvoje

za petoro

za devetero

za svu nevinu djecu kojo utrobu kidaju

kojima monstrumi motornim pilama

mesarskim palama i macolama

drvosječkim sjekirama i šakama

nevinost na parčiće režu

suze krvave lije

grči se ko da padavicu ima

nastavlja da vrišti

 

Frkine suze anđela traže

grlice više nema

prepuštena je očaju

krhkoj ruci dječaka

 

njih dvoje tonu

mračni bezdan bola je sve bliže

mrak nemoći je sve bliže

zavodljiv i smirujući

znaju zlo se sprema

 

on je samo čvršće stisnu

tiho zbori

plači djetešce

ja sam tu

plači mila

sve će biti u redu

samo mi dođi

i daj isplači se djevojčice mala

 

možda izađe na dobro

ovaj put ništa

ne kazuju anđeli

 

Indexi – Opila me jedna jesen / Lyrics – Song

 

Bosna Strast 

 

 

Kud su posli mekih krila

tihi andjeli

oni sto su nas dotakli

jedne jeseni

 

Gdje je pao moje duse

cvijet prkosni

kome trebam sad ovakav

hajde, reci mi

 

Bol moja nije, ni od boga

ni od sotone

samo pjesma jos me drzi

da ne potonem

 

Nitko citav nije mogo

ovo smisliti

da sa tobom, ni bez tebe

ne znam zivjeti

 

Ref.

Opila me jedna jesen

jedan pogled

stih zanesen

i od tada zivim tako

Boze, grijeh je reci kako

 

Moja ljubavi

ti oprosti mi

 

Gdje je pao moje duse

cvijet prkosni

kome trebam sad ovakav

hajde, reci mi

 

Bol moja nije, ni od boga

ni od sotone

samo pjesma jos me drzi

da ne potonem

 

Nitko citav nije mogo

ovo smisliti

da sa tobom, ni bez tebe

ne znam zivjeti

 

Ref.

 

Moja ljubavi

ti oprosti mi

 

 

 

Mali princ i strana srca

 


Djetinje srce

 

 

 

Nježnija strana srca

 

 

 

Rajsko drvo

 

Ljubavi  moje u nožima dugim

 

Krhka ruža

 

 

 

Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.

Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno  to lijevo i

desno,pa čak i sredina.

Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke

stvari.

Zaustavio  bi čovjeka.

Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo  pametovanje.

Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u  uho zavlače ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.

Zaustavljenog bi pitao:

-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?

Drugog bi pitao:

-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?

Trećeg bi pitao:

-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?

Muškinje  bi se našli zatečene.

Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski,bez ustručavanja,persiranja i ljubaznosti:

Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?

Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?

Koja sredina: moja,tvoja ili njena?

Aa, ono tamo?

To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.

Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:

-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj  na drugom mjestu.

Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:

-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja,  koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna rije: bonton, po mahalski odgoj.

Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini,molim ,oprosti i zbogom.

Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek sam  rješiti enigmu.

Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?

Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.

Kažu ti sredina je i ova granica između nas.

Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko  je od nas,lijevo,ko je  desno ,a ko je u sredini.

Tako  zaključuje daje  da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To   je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.

Baobab mu je je uvijek govorio:

-Strana srca je nepogrešiva.Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca.Ili ti se na lice  navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno.Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari.I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još strana na svakoj strani.

Ruža bi sneno dobacila:

Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.

Tako je Mali princ zaključio  da  bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo.Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja,Krhka ružo ,jedina moja.

 

Debina individualna dubioza

Deba  jednom imao veliku dilemu o mogućnosti uvođenja limarenja u takarenje. Razmišljao i razmišljao ali ipak na kraju  odust'o.

Kaže; lim i takarenje ne idu pod ruku. Gdje si u tanježa vidio takarenja.

Žao nam zbog odustajanja  jer to Debi u pravilu  ne pristoji. Napose u izvjesnim pozicijama. A toliko se mučio i razmišljao.

Takođe nam je uskratio mogućnosti ubacivanja jedne nenadmašne blic filozofije u neke riječnike ili enciklopedije.

Mudrost je bila toliko kompresivna ,izvaljana i istucana emocijama i strastima da bi sigurno bila dostojna  mnogih antologija, jal’ književnosti, jal filozofije, ali u najmanju ruku astronomije.

Ako nije prevazišao Aristotela ,Nostradamusa i Dostojevskog, njegova poetika je sasvim sigurno vjerodostojnija od gluposti Dantea, Getea, Šekspira, Njegoša,Borhesa i drugih ubleha. Dobro ; oni su bili hadumi ili hadumice,poneki i tetkice, pa nije teško biti umniji i poetičniji od njih.

Limarenje  ima one minimum  tri i po najpoželjnije karateristike za takarenje: prešanje, kompresija,  valjanje i tucanje. Ima tu još mogućih opcija ali tri i po bi bile sasvim dovoljno. Ali ovo nismo još muhurali ,jer nismo pitali ni Jelene ni ostale ženske dijelove konzilija. Ipak se ovdje najviše o njihovoj svili i kadifi radi.

Poslije višemjesečne nesanice i prerispitivanja Deba je  ipak  odustao i limarenje prekrižio iz popisa istoznačnica  takarenja.

Kaže tandaro , ti tucao, valjo ili prešovao ne mereš ti njoj ni pera odbiti , a kamo l’ je stanjiti. Ona ti ko skočiguma ili neki perpetum mobile.

Što  više naliježeš na nju , pa joj opisane radnje opetuješ i opetuješ;  ona jača i raste sve više i više, i ne prestaje  dok ne implodira ili eksplodira. Šta ti Deba zna kako mu to funkcionira. Nije ni miner ni inženjer; ponajmanje ajnštajn ili neki stručnjak za fisiju.

Ni njima nije jasno kako nešto može i implodirati i eksplodirati .I to skoro u isto vrijeme.Maksimum par desetaka sekundi razlike;ali samo u onim akstremnim slučajevima kad prešanje,kompresija,valjanje i tucanje pomahnita i postane neodoljivo raznostrano.Ili kad je zgorelica u pitanju.

Deba to implodiranje i eksplodiranje svako malo osjeti na sebi.Kad implodira, njemu se sve neki biljezi pojave ko šljive pred kazan za rakiju.Kad ekaplodira isto ko da ga geleri grebu po leđima i ostave krvave pruge. Reko bi čovjek obeznanila se žena, pa ne zna šta radi.

Taki je svaki pametan insan. Postane hajvan.Ženana ga smota i smunta, on se htio ne htio limarstvom bavi. Često mu njena rabota i na obraz iz čista mira zasjedne. Šta sve insan mora pretrpjeti da oluk napravio.

Za nevjerovati, za riplija je, kako se  ljepotica kao ptica feniks, eksplozijom ili implozijom svejedno je; ponovo  rađa .I   još milija, ljepša, bolja,  toplija i slasnija bivstuje.Onda takva  po mozgu; kojeg svaka  hablečina u tren zagubi; rovari i vlada.

Deba ,kakav  je nedokazan, sve  nešto misli  kako mu ta neka, za valjanje  od rođenja zrela mozgovne smicalice pravila. Nije mu jasno kako je njegova glavurda, više neki oveći cocin bubanj, mogla izaći iz onog grmića, malog majušnog a tanušnog. Nema veze što je majčin. Prvi miris u životu koji čiovjek udahne je miris đardina, kaže Dobri.

Natakarim ja đardin.Pored tolikih lijepih narodskih imena za papalicu malu,a nezasitu ,on izabro da je bašćom zove i to malo većom.A opet sve nekako ko da ima pravo.Moraću,kaže Deba sam sebi,malo više razmislit o imenima slatkice moje.

Kasnije , kad mu se glavurda izbalansirala sa onim bez mozgašem, on se ibretio kad onaj dole nešto radi , a mozak mu u isto vrijeme eksplodira ,kad onaj implodira. To mu nije imalo nikakve logike. Na te neke implozije i eksplozije, to vremenom uhavizo, iako nije razumio.Kako neki tako neki malen stvorić može u kosmičkom smislu remetiti logičke principe? Nelogičnica jedna draga.

Skonto on da mu to ko struje dejstvo dođe. Gdje god te struje strefi svog te potrese. Eto taj naučni princip elektriciteta i prvodnika i gromobrana shvata.

Zato on zabode svoj gromobran u prizemljenje in misli da je siguran. Viđu vraga, njega opet nešto hek posred mozga i sve mu vijuge poremeti. On uporen kakav je bio, stalno sve ponavlja, opet i opet i više od dvadeset puta, obnoć. Ono uvijek isti rezultat:

Ex capito, ex astris ex nihilo riknuta scientia poetica. Što će reći takari lud zbunjenog.

Fizički nikad problema nije imao ;to smo pročitali. Ali da skonta i shvati pogančerku nikad nije mogo. Ko će je skontat il’ shvatiti od čega je sazdana kad funkcionira na antigalaktičkom principu?!

Nema struje, a drma ko tri puta po trista osamdeset volti i sto wati. Ti je valjaš, kompresuješ, tucaš, bubaš, takariš, tandaraš (sada bi Deba nabrojao i objašnjavao njemu 130 znanih sinonima i još namjerno ispušteni koji pride), ali vremena se za to nema pa ga skratismo.

Daj ba Deba ,skrati , daj pouku; kad već o basnama pričaš.

On ni habera, već nastavlja. Ti sve činiš da joj se umiliš ,a ružica te strujom mlati. Nisam nikad čuo da šećer ima veze sa strujom. Nije baklavica , ni slatko ili pekmez da  joj se  onaj naš slunto umiljava.

On se tamo kofrči ,maltene te buba u prsa junačka, a ona ga samo tresne i on u bandak. Mora mu se hitna zvati i vještaćko usta na usta davat. Nekad ni to, pa ni sajle dizaličke ne pomažu.

Jes da je blesav ko da mozga nema; ali kako će u bandak pasti kad vidi tu rosnu antigalakticu. Umjesto da se ukruti i počasnu stražu antilogici živahnoj i raspjevanoj, joj mamo mamice, daje i daje, ako treba danima, on svako po sata-sat ,meita se igra.

I kakvu bi pouku izvoljevali kad se bezmogovni gromobran i antilogičnica i antigalaktica stanu u limarenju naduravat stanu.Tu pameti nikakve nema ,a opet mišterija i nauka živa.

Ukoliko smo se mimoišli u mišljenju , ondarake vi dajte pouku u ovoj našoj mozgalici.

Možda ste vi pametniji;nikad se ne zna.

 

Toše Proeski – Još uvijek sanjam da smo zajedno / Song – Lyrics

      

 

Od kad te nema..ne mogu budan biti..

Jer sve sto zelim..u tome budes i ti..

Pa budan sanjam da snovi duze traju…

U svakoj prici ti si mi na kraju…

 

Ti si pocetak i kraj..

Ti si tama i sjaj..

Svaku mi nadu dijelis po pola..

Dajes mi mrvice sa svoga stola..

I znam…bez tebe ostat cu sam..

 

Jos uvijek sanjam da smo zajedno..

‘Ko nekad davno ti i ja…

Al’ jutro svaki put mi pokvari tu slatku prevaru iz sna..

Jos uvjiek sanjam da smo zajedno…

I da je sve ‘ko prvi put…

Al’ jutro nosi golu istinu…da sve je bilo uzalud..

 

Od kad te nema..

Nema ni pola mene…

Jer sve u meni od tog dana vene…

Pa budan sanjam da snovi duze traju…

U svakoj prici samo ti si mi na kraju…

 

Ti si pocetak i kraj..

Ti si tama i sjaj..

Svaku mi nadu dijelis po pola..

Dajes mi mrvice sa svoga stola..

I znam…bez tebe ostat cu sam..

 

Jos uvijek sanjam da smo zajedno..

‘Ko nekad davno ti i ja…

Al’ jutro svaki put mi pokvari tu slatku prevaru iz sna..

Jos uvjiek sanjam da smo zajedno…

I da je sve ‘ko prvi put…

Al’ jutro nosi golu istinu…da sve je bilo uzalud….

Jedne plavetne večeri

 

Predvečerje

 

Bol

 

Sanjati plavo

 

Vjetar

 

 

Jedne plavetnog predvečerja

bol se ponovo rodi

vidjeh beskonačnu tebe

sa zvijezdama kako sanjaš

po nebu ljubav šaraš

zbogom dragi , zbogom mili

u opraštanju mira nemam

vjetar će mi  istinu donijeti

kamo anđeli odlaze