Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

dardinski-velovi  cvijetni-vodopad-ii

Đardinski velovi                                                                   Cvijetni vodopad II

 

jesnjei-nemiri   oblaci-u-tirkiznom-krajoliku

Jesenju nemiri                                                                         Oblaci u tirkiznom krajoliku

 

proljetni-mozaik-triptih-ii   zabroravljena-cednost

Proljetni mozaik / Triptih II                                        Zaboravljena čednost

 

pretezno-violetbno-ljeto   zimsko-talasanje

Pretežno violetno ljeto                                         Zimsko talasanje

 

cvijetna-mladost  ona-u-vrtlogu-proljeca

Cvijetna mladost                                                                  Ona u vrtlogu proljeća

 

cekajuci-razvedravanje   preoljece-kao-krhkost

Čekajući razvedravanje                                           Proljeće kao krhkost

 

ona-i-velovi   oda-prirodi

Ona u velovima                                                                                   Oda prirodi

 

povratak-stvarnosti    djetinji-dardin

Povratak stvarnosti                                                                                     Djetinji đardin

 

 

Cecilia Meireles – Bojažljivost

Jedan bi mali pokret,
daleka i sasvim lagana
dovoljna bila da kreneš za mnom
i sa mnom zauvijek budeš

– kretnja koju učinit neću.

S planine vremena
jedna riječ bi mogla pasti
ispremetati sva mora
i povezati daleke zemlje,

– riječ koju izgovoriti neću.

Da bi me među tihim vjetrovima
prepoznao,
tamnim svoje misli,
oblačim noćne haljine

– koje izmišljam za tebe.

I sve dok me ne pronađeš,
svjetovi će broditi
mirnim dahom vremena
neznano  do kada

– a jednog dana
ja ću samo ostarjeti.

 

 

h

Bleki – Nesanica

 

Začarana šuma

Začarana šuma

 

Vali

Vali

 

Vodopad suza

Vodopad suza

 

Svijetlost

 

 

 

Ponoć je

već odavno prošla

miris jasmina bega

kao začaranoj šumi

vali suza

jedan čovjek je sam

sa olovkom u ruci stoji

pisaća mašina se kvari

nešto bilježi

rječ mu bježi

vodopadom suza

čini se o ljubavi pjeva

uljana sjetiljka

slomljenog stakla

njemu je drug

zato ne primjećuje

ni svjetlosti

ni slova više nema

sve je otišlo sa ženom bezgrešnom

 

Mujo i kraljica Marija Terezija / Iz Arhiva

Mujo i kraljica Marija Terezija

Anegdota dana / malo bajata al’ dobra

Neko pomenu Mariju Tereziju a mi zaintrigirani pročeprkasmo po ličnoj sehari,danas se to zove vikipedija,ili vicoteka,i isčeprkasmo nešto o njoj i Muji.

Mujo zaglavio u Beču,dekintiran.Bila neka teška vremena;ne možeš groš zaradit.Tek,nekako Mujo sazna da neka kraljica Terezija prima u službu,među svoje  gardiste naočite ,mlade i kršne ljudi radi ličnog obezbjeđenja i zadovoljstva.Mujo onako mlad,kršan i naočit sazna da je plata što se nudi dobra ,što jes-jes.

 Mora tu  postojat tu neka caka razmišlja Mujo,ali šta će,mora se prijaviti ili umrijeti od gladi u stranjskoj zemlji.I ubrzo on sazna šta je to ono nešto.Izvedu Muju pred Mariju Tereziju i ona ni jedan ni dva,onako kraljičinski odrešito:

„Mladiću platu treba zaradit tandaranjem,dvadeset pet puta na noć.Ako ne bude tako ide glava.“

Bila ta ona Marija Terezija  je bila na glasu da je nezasita i da je dobar provod u krevetu voljela.Mujo nikad nije saznao da li je to ona Habzburgovica ili neka druga,ili je pak neka grofica nju glumila dok je kraljica državničke poslove obavljala.

Gleda Mujo i ibreti se ; žena obzkla safir haljinu aman anterija. U njoj izgleda mrakuša, mada je u stvari mislio: nije ova žena ni tako loša;u dobrim je godinama,da nije strankinja čovjek bi reko,kršna je.

„Nema frke mala moja,može to,rodio Mujo janje svoje!

Kraljica ko kraljica hladna ko led, ali u sebi misli : Sredićemo mi drznika koji se tako mazno dami natakarenu na baldahin tako po bosanski umiljava.

Kako se veče spuštalo to oni odmah krenuše na posao.Kad Terezija vidje Mujini golotinju zakoluta očima i samo izusti:ohoho.I ništa više. Kako poslije reče,Mujin jedini zadatak je bio da piše recke koji je to tandar i da takar glasno izgovara.

Mujo počine da radi i broji;Jedan…dva,tri… Tandara Mujo, kraljica ili ciči,ili vrišti ili pjevuši

Četiri,pet,kad Mujo izgovori deset izbi ponoćni sat.Tereza crvena,zajapurena,vesela i sretna.

Nastaviše oni i pred samu zoru Mujo oglašava dvadeset četiri.

„Nije Mujo nego dvadeset tri!“-oglasi se Terezija.Ili je škrta bila ili joj se omeračilo; mrebiti hoće da uštedi penzi ili se samo sveti za ono mala moja. Ona aman kraljica , a on njoj mala moja ,ko da sam neka vojvotkinja.

„Jok,bona,evo lijepo vidi dvadeset četiri crtice.Ni manji,ni više.“

„Nemoj ti meni bona.Briši jednu crtu ili ode glava.“

Pozva stražu,uđe straža,vidi Mujo ode glava ali ne bi da popusti,čast da ukalja to nikako,pa se nešto premišlja.

Reče on kraljici:

„Hajde da mi lijepo zaboravimo da li je  to bilo dvadeset tri ili četiri puta.Može čovjek pogriješiti.Da bi sve bilo fer i korektno i da nikom ništa ne zafali idemo se mi tandarat ispočetka,ab ovo(upismenio se Mujo) .A straža neka ovaj put broji i svjedoči.

Dopade se kraljici Mujino poštenje i nije imala srca da odbije ovaj takarli prijedlog , cika i vriska : joj,mamo mamice se nastavi dva tri dana.  Nisu se ni racke pisale. Nije bilo vremena , a i najbolji računar ne bi te tandar crte mogu gigabajtima podolmiti.

Kraljica sve nešto pjevuši;tako ti je mala moja kad ljubi Bosančeros.Više ni njoj ni maloj nije smetalo ono mala moja.Muji ostade glava na ramenima i kraljica zadovoljna.Proboravio Mujo nekolike godine  u Beču spašavat čast kod kraljice.Znao se prevarit pa spašavat obraz kod neke druge koja nije kraljica.

Zanese se čovjek,lako je pogriješit i obogatit se.

Možda se nešto i začelo,ko to zna.U tom slučaju;  možda je ona pogan Gavrilo Princip ubi0 rođaka svog jarana Avde Sumbula.Mujo mu pra-pra-pradjed bio.

Belaj živi,ništa čovjek ne m're uhavizat,osim da je ljiljan uvijek ljiljan,i da je za dobrog grba dušu dao. 

Apokaliptičari i tetka Hanifa

 

Zabrinuti smo.Odavno, evo par mjeseci niko oko onoga hudog , lajavog i izgubljenog, sada već rahmetlije Stivena Hovkina ,ne predviđa zloslutnu apokalipsu.

Začudo , ni  žreci jehovinih svjedoka nam nisu još uvijek obznanili da  li je kakva  apokalipsa predviđena do kraja godine.To im je veoma  pametno  i nije im u krvi. Vrlo neodgovorno sa njihove strane. Od 1914. svake godine po nekoliko puta  predviđaju smak svijeta. Onako iskreno , šta mislite koliko su puta pogodili. Sva im poamet stala u predviđanju apokalipse.

Kreacionisti u saradnji sa nutricionistima , malim zelenim  i trač Kolumnom Washingthon Posta odustali od traženja 340 Nojeve arke po redu. Dosad svaki put izvisili. To se savršeno  poklapa sa njihovim kalendarom koji  danas broji 6006 godine i 25 dana od postanka svijeta.

Žao nam  tih kreacionista. Ne možemo ljude vrijeđati , pa im reći da su  ortodoksni glupaci , jar nismo navikli, po vaspitanju. Samo ćemo pomisliti joj kojih kretena , ljudi mili.

 

Naša rahmetli , mnogo blažena tetka Hanifa je znala , napamet , bez kanafa Maja i bez kompjutera neukih, nabrojati sve pretke do unazad 9.999 godine.Ovo nema veze sa njenom djevičanskom osobinom da je voljela po kući i đardinu šetati naga, a ni’ joj bilo ime Nagorka.

Sasvim logično .Koliko mnijemo , ako ikada, ikako mnijemo, ni jednu Hanifu nisu zvali Nagorka, čak ni Zagorka, iako su se sve voljele i na gori i za gorom… , ma , valjda šetati,jašta.Ili goriti.Tko da zna.Hoće to kad se upali.Vrućina dabome.

Nije nam baš ni tetka bila, ali smo je svi tako zvali.I što'no bi neuki  posumnjali , poneki incest uradili.

Taki smo mi,pazimo na rodbinske veze.

Lako je njoj bilo. Imala je porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali jal’ je od  bukovine , po bosanski ili od neke druge here  voćke. Kako ga je voljela zalagumati, mislimo da je najvjerovatnije  bilo šljivovo  ili barem kruškino stablo. A mere bit’ i od jabuke. A more, vala,  bit i od duda. Svašta je voljela šuknuti. Koliko se razumijemo u pijaču, to stablo  nije bilo od vinove loze , garant ,  iako nikad nije birala šta će salijevati. Jer kako nas je učila,vino se gaji na čokotima , ne na stablu.

Znajući to tetka Hanifa, kad su je zluradi pitali kada će prestati lagumati i pricrvljivati,bi samo odmahnula rukom, nasmijala se i rekla:

-Kad na vrbi grožđe rodi i kad ne bude blentovija!

Kada bi je pitali zašto stablo broji samo  do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj  poker četiri devetke vazda  lovu nosio. Osim kada nije nosio.

Tada je bila zijan; mislite vi?

Đe će ba,  tetka Hanifa , sa onim svojim raskošnim legitimitetima biti zijan?Jeste li normalni?

I ta naša  tetka Hanifa je bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , voljela je i  pricvrljiti. Ma, pravo se bacila na nas. Ne samo figurativno.
Ne znate šta je voljela pricvrljiti?

Baš  ste jadni!

Imala je , boni  bili ,  klavir, pa valjda  pricrvljivala dirke na klaviru. A možda i nešto drugo.U svojoj čednosti mnogo naivna bila. Klavir je bio, oni, starinski  od drveta i eto belaja.  Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti. Inače belaj!Imaš crva , a ne pricrvljiti, namah u crvotočini, koje su male, ali nalik crnoj rupi, i zabiti , veliki jazuk .

A i klavir joj bio oni veliki ,  za četiri ruke , ha sa jedne, ha sa druge strane.

Moš'te misliti , tastature i sa jedne i sa druge bande.

A mogao se urediti k'o francuski ležaj sa baldahinom. I bio uređen u tetkinom zlatnom dobu. Kasnije je preuređen u budoar.Šta se može promet se povećao. A budoar (ih, ne znate šta je to?)je elegantno namešten salon jedne blažene dame , za oblačenje i doterivanje.I normalno za svlačenje.Jer kako ćeš se obući ako se prije toga nećeš svući.I nešto pricrvljiti , ako se pojavi u buidoaru,oliti klaviru.

Voljela nam tetka Hanifa francusku ljubav, a nije bila francuska  sobarica. Mošte zamisliti to!?

Bila sarajevska hadžinica,baš ko i mi, samo što smo mi bili hadažije.Znate valjda da je razlika smao u jendoj stavci.Zato su ljudi vazda sumnjali da smo sa tetkom Hanifom ipak u rodu, samo da bi nam neku mahanu prihelvetili.

Vi mislite , mi nešto izmišljamo!?

Eh,da ste poznavali našu blaženu tetku Hanifu , zabrinuli biste se što  smo jako skromni i možda malo naivni…Aha!

Šta je ta svašta znala i radila. Hoćete da vam nabrajamo? Nemojte, trebaće vam sve do jedne umišljene kreacionističke godine. I pride koja.

Ipak vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu , da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila , nakitila i do poslijednjeg daha upražnjivala.Sve je radila kao da je idući čas onaj garantovani,poslijednji jazuk dan.I jednoć je bio.

Htjela ona da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, neki kažu i nevinost, poklonila.A bome i starost.

Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju. Bojali se , kakva je nahero nasađivana bila,i u tvrdo i u meko,i u sridu; da bi se svaku noć na Barama fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono k'o neki otpadnuti nokat tanka. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.

Ma , pustite više  tetku Hanifu na miru , neka joj je pokoj duši, jer mi ne volimo olajavati.

Snalažljiva je ona, ko svaka mačka.Kako god i odakle god je baciš (nasadiš ili nabaciš ili nešto slično) ,ona se sva sretna , a bome i srećna na leđa dočeka.Ma prava čigra.Vjerujte nam na rič! Znamo o čemu baljezgamo.

I odaćemo njenu najveću tajnu. Valjda nam neće zamjeriti. Nije ništa posebno.

Nameračila se na dženet.Kažu da u svetim knjigama pročitala da tamo imaju rijeke vina koje ne opijaju i od kojeg nema mamurluka.I što je još  poslastica  priko svega , a u suglasju njenih želja , vino služe djevci , ko  netaknuti biseri u niski đerdana.

Joj rahatlika ljudi milu. blago našoj, blaženoj tetki Hanifi!Valjda ste sada skontali zašto je čitav život bila nagaiu blažena.Ili barem veći dio. Nit je glava boli nit…uh dalje ne smijemo.Takarli razmišljanja, a mi smo veoma vaspitani i obrazli mahalaši ,a i bojimo se pržuna.

 

Nismo mi ko oni  blentavi ljudi,  oni kreacionisti , koji tvrde da je neko poturio kosti dinosaurusa, malo ih očađio i kaz'o: evo to je dokaz da je   prije 70 miliona godina  meteor zbrisao dinosauruse. Il’ neki vulkan izbacio pepeo. I kažu datiranje ugljikom C i još neki broj pride ( valjda 14  nečitko nam napisan koncept) je nepouzdano. Zna pogriješiti u desetinama hiljada godina.

No,  nisu oni najgluplji. Ima ih pa tvrde da je zemlja okrugla, kao lopta bilesim,  a ne da je ravna ploča ko što vas pametni svijet konta. Ih ,  jesu neku pamet posisali. Da je okrugla mi bi smo se prvi strmeknuli sa nje. Mislimo mi Bosanci.  Ne bi nam ni gravitacija pomogla. Ona koje nema ,  kako kažu neki.  Savaki takar  od Kulina bana  se  prvo nama , Bosancima  desi. Tako odredio Vatikan. Krstaški ratovi. I dan danas se vode.

Ništa se ne dešava sa Bošnjacima. Oni su fiktivna , vještačka tvorvina stvorena prije dvadesetak godina od UDBAŠA i  Islamskih deklaracionista. U fikciji nema mozga niti će ga ikad biti.

No , ni ti nisu najgluplji.  Rahat od pameti  su vatikanci. Ili kako se u mahali kaže , sporo misle. Me'ščini da oni uopšte ne misle. Dobro bilo kome, dakako. Oni rekli da muško nije muško , nego da je hadum. I vjeruju u to.

Nismo zavirivali ,  nismo pogančeri ko oni, ali kontamo da su umislili da nemaju anamo onog. Nego samo hoće da dokažu da su mimo svijeta. Neće da imaju pol. Kažu , što će im.I glavar im glavni isto tako , jal hadum jal tetkica. To je rotirajuće , oliti nasljedno breme ili htjenje. Jedan naslijeđuje drugog. Jedan drugog. Zavisi od stava. Isto kao u Bosni, rotirajuće predsjedništvo. Nismo provjeravali da li je koji tetkica, ali signaliziraju nam da su svi hadumi.

Mi tvrdnju ne smijemo prihvatiti,  jer je izvor neimovan, ženski i u srodstvu sa jednim rotirajućim članom .  I nek znate srodstvo nije krvno. A ta svjedočanstva se ni na sudu ne priznaju. Nećemio reći o kojem se radi. Ali daćemo vam povoda za razmišljanje.

Jedan ne može pogoditi u sridu ,  ni slučajno , ni u snu. Znate , već zbog čega. Pijačarska bagra je malo nakrivo nasađena i sama sa sobom ispod čela  posvađana  i uskraćene mu  mogućnosti koncentrisanja pogodaka u sridu, od   rođenja.

Drugog , opet,  otac nije mogo uputiti u muško ženske takarli odnose. Mnogo je robijo, pa mu sin stek'o komplekse robijaškog sina. A to se duboko ukorijeni u psihu i u percepciju  zakona o libidu. Da li je kao samouk šta ufrštuljio, ili su ga izliječili opljačkani narodski penezi, nismo sigurni i  to ne znamo.

Oni treći je robijo. Kaži na robiji  mu često  ispadao sapun , pa se moro saginjati. Od saginjanja sav posjedio i usne stisko, ni dan danas ih ne otvara, ni kad se ljubi ni kad zbori. Ostala mu ta navika . Mislimo na saginjanje , klanjanje i stiskanje zuba.

Mi se nadali da je sa vatikancima završem izbor najglupljih kongregacija, ali nije.

Po nama , najgluplji su ljudi koji tvrde da je ropstvo ukinute.

Što su ti ljudi glupi , braćo mila. Ne vide prst pred okom. Ka’ ona pijačarska fukara.

I nećemo sada govoriti o ropstvu po boji kože, jer je ono evidentno od početaka robovlasničkih odnosa. Govorimo o općem robovlasničkom sistemu. Svo pučanstvo svijeta je porobljeno , od šačice maloumničke bagre, koja i nije toliko maloumna, koliko bezbožnička.

Kako u svijetu tako i u Bosni. Malo nam naših robovlasnika. Nego nam onia pljačkaška bagra natura  svoje pajtose sa strane,  jal  sa zapada , jal  sa istoka, jal sa Bliskog  istoka ,  da nas sve zajedno takare . Nikad se ovaj narod neće kutarisati pogana.

Što bi poete rekle:

-Kad tad.

 

U prevodu:

-Neće im na dobro izaći.   Pržun jedan kroz jedan. Garant.

Bleki – Tajac

 

 

 

 

Tajac, mnoge boli izvrištane.

Tišina,mnoge  suze izbrisane.

Novi svjetski poredak sve je!

 

Ne vjerujte

vidjeste ubijanja i smrt

ne vjerujte

oni grade grobnice i okove!

 

Ne vjerujte

Kada vam babilonska

sedmobreška davalica za novac

trabanti braneći nova klanja kažu:

Vama gradimo mir i sigurnosti

 

Ne vjerujte

oni nova blaga za lomače stare traže

 

tajac i tišina

mnogo će toga biti nepovratno izgubljeno

turobno nestajući u mraku dana koji dolaze.

 

u tim danima

na zapadu ništa novo.

a Boga mi moga Jedinog

ni na Istoku.

takođe ni na sjeveru.

još manje na jugu

 

stupa

korača

tajac

tišina

vrišti krv

 

Danilo Kiš – Anatomija mirisa

Odoratus impedit cogitationem
Sv. Bernar

evo
od čega je načinjena
samo jedna unca parfema
sa zvučnim imenom

od 9500 jasminovih
cvetova iz francuske
od 4800 ruža
takođe iz francuske
od osamdeset ruža svirepo umorenih
žeđu
u pustinjama maroka

od cveta jedne vrste perunike
koja uspeva isključivo
na plantažama blizu firence
gde su podignuti čudovišni
krematorijumi i gde se
koriste sunčane peći
da se iz cvetova iscedi
priznanje

najzad od trideset i pet fabrički
proizvedenih aromatičnih
hemikalija
koje se radi ravnoteže razmešaju
čas na jednu čas na drugu stranu
i drže na okupu duše
svih cvetova
pristrasnih
i međusobno netrpeljivih.

Pablo Neruda – Kuća

Kuća ujutro s nejasnom istinom
ponjava i perja i početak dana
bez smjera, lutajuća kao uboga lađa,
između horizonata, reda i snova.

Stvari kao da žele ostaviti tragove,
privrženost bez cilja, hladna naslijeđa,
papiri skrivaju zgužvane vokale
i htjelo bi vino u boci slijediti svoje juče.

Gospodarice, prolaziš dršćući kao pčela,
dirajući područja izgubljena u sjeni,
osvajajući svjetlo svojom bijelom snagom.

I tada se ponovo podiže svjetlost:
stvari se pokoravaju vjetru života
i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu.

Bagra nam puše tamo gdje hlada nema

 

 

Teška vremena .

Beternija nikad nisu bila.

 

Gazi nas Vatikan milenijumima,nije nam dohakao.

Gazili Bosnu zemlju Božije milosti i njen narod ,časne Bosance ,

huni,rimljani,avari,ugari i savoji,turci,nemci ,ustaše i četnici,

pa jopet EU,vatikan,ameri,ustaše i četnici.

Ne mogaše joj pera odbiti.

 

Poslije rata prigrabi i podijeli nacinalistička vlastela i fukara ,   oni isti vukojebinaši ,takozvane  nacionalsocijalističke stranke.I sada  hoće da je uruše.

Bome skoro da  uspijevaju. Dokle mogu ne znamo.

Izgladnjivaju narod, ne daju im disati.Ne smiješ glave dići ,prijete novim ratom.

 

Osilila se bagra.

Ne smiješ prst u vis dići, jer nasilna  je  to pogan ,koja  ti namah natakari policiju.

Ne smiješ nekoga na ljiljan nabaciti, jer  ima oraha u đepu, a da ti mkontrolu se svežu.

Ne smiješ riječi progovoriti, ono sočno po narodski,jer  neko je zgriješio , a da te ne sude.

 

Zine li,obično pučanstvo gre u zindan.

Gulikože i satrapi se javno hvale i busaju svojim ogromnim uspjesima na polju kriminala,korupcije i napotizma.

I nikom ništa.

Cirkuzaju sa rahmetli materama,nenama i očevima.

I nikom ništa.

 

Došo neki belaj vakat.

Nećemo moći ni u ćenifi borbene  pjevati ,

a da nam  tamo gdje hlada nikad nema ,

ne puše naionalistička  bagra ;

Dodici,Čovići,Izeti,Radončići,Čampare… i drugi pogančeri i njihovi slugani i doušnici.

 

Zato pučanstvo primite dobronamjeran savjet k znanju:

-Ne sjedajte na ćenifsku badžu dok ne provjerite ,

da li  neko od pobrojanih međ’ kompanjonima pliva i osluškuje.

 

 

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

 

 

 

 

 

plavkasto-rozi-dodiri   nestasne-igre-zaljubljenih

Plavkasto rozi dodiri                                                              Nestašne igre zaljubljenih

 

zimski-opus-i  proljetni-velovi

Zimski opus                                                                       Proljetni velovi

 

ljubavnicki-buket  ruzin-bokor

Ljubavnički buket                                                                     Ružin bokor