Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna Galerija

 

 

  Nebeska kupola

 

Hvala  Ti  Gospode Milostivi

 

 

Majka   Svijet roditeljstva

Majka                                                                                            Svijet roditeljstva

 

Majčina ljubav    Majčine suze

Majčina ljubav                                                              Majčine suze

 

Majčina radost      Majčina svjetlost

Majčina radosti                                                                  Majčina svjetlost

 

Očev svijet     Majčina tuga

Očev svijet                                                                     Majčina tuga

 

Očeva suzdržanost   Očeva milost

Očeva suzdržanost                                                                 Očeva milost

 

Očeva ljutnja   Očeva svjetlost

Očeva ljutnja                                                                     Očeva svjetlost

 

Mjačina duša       Ljubav roditelja

Majčina duša                                                              Ljubav roditelja

 

Očeva duša   Djetinja duša

Očeva duša                                                                      Djetinja duša

 

Djetinje radosti   Rajske dveri

Djetinje radosti                                                                      Rajske dveri

 

Desanka Maksimovic – Tajna

Spustila sam oci i zaplakala u sebi, tamo
gde niko suze ne vidi.
I poslednji, nevidljivi put, uzela sam te
na svoje srce i zagrlila kao sto se san grli.
Pruzila sam ti, u sebi, uvek sputavane ruke
i nevidljivo za druge spustila ih na tvoja
ramena.
A ti si s’ bolom slusao nasmejane reci sto sam ih
kao sarene ptice bacala u gomilu da je
zabavim.

Bjelina mojih očiju

Čudo je to
nekada davno sretneš
Bijelu damu
pokloniš joj ljubav i sebe
a ode
nebo je pozvalo da ga obasjava

nakon vremena
eonima iza bola
naslikaš je
ona oživi
liku krhke ruže htjedoh je prinjeti
skoro uspjeh
ali
bol u njenom juče
tjera me da joj poklonim radost
novog univerzuma

sutra
oprost molim
u Galeriji
u kojoj  jedan dobar čovjek stoluje
živi boje i riječi
svoj život
Ocean Tišina i sni
a grudima   se nevina
kao kap rose
u djetinjoj duši
rađaš Ti
bjelino mojih očiju
da budeš moj svijet

Ludilo – Da li su ti ljudi normalni ? – Mjesec nam se pričinjava

 

 

Eto , šta neće pasti ljudima na um.

Hoće da vjerujemo, da ako imamo malo dužu  kanafu, možemo zakačiti mjesec i približiti ga našem đardinu da obasjava našu ljubav.

Svašta!

Pa im to malo, već kažu imaju dobar aparat koji sve to snima. Neki japanski.

Mi uzeli onaj neki drugi aparat. Zorka ili Lajka. Izlizao se naziv. Crno bijeli je. I on jako dobro snima.

Crno bijela rezolucija. I snimali pamet ovih mudraca što nam kukavičja jaja podmeću radi epp-a.

Dobili fantastične slike mjeseca u bijeloj boji. Mi se obradovali i htjeli prijaviti da je mjesec bijeli i na normalnoj udaljenosti, tamo gdje je uvijek , od rođenja bio.

Ali upozoriše nas, nije to boni mjesec , to je šupljina unutar moždanih kostiju onih koje mjesec sprcavaju u njake staklene kugle.

Joj koji smo mi foto levati. Mi od praznine u glavama teoretičara ,mislili da je bijeli mjesec.

E vala , da nam je ko pričo ne bi vjerovali.

Ni je'ne.

 

In memoriam – Dubravka Grgić

In memoriam – Dubravka Grgić

Iz Arhiva

slika

 

 

 

 

 

 

 

Rezultat slika za Dubravka Grgić

 

 

 

Rezultat slika za Dubravka Grgić

 

 

Rezultat slika za Dubravka Grgić

 

12 studenoga 2015 preminula je Dubravka Grgić

Vijest sasvim izvjesna ,ali neprihvatljivs.

 

E. takva anđeoska bića ne umiru. Samo usniju i presele se tamo gdje su oduvijek pripadala; među anđele.

A mi nismo ni tužni,jer  ona to ne bi voljela.Voljela je život.

Imala je bogat i ispunjen život, ali i mnogo borbe,odricanja i ponekad samoće.

Dubravka Grgić, rođena je u Splitskoj županiji na otoku Braču 1938. godine kao osmo dijete u obitelji Čeprnić.

Bilo je to bremenito djetinjstvo , djevojčice ruste kose. Biti osmo dijete,značilo je biti uskraćena za mnogo toga.Jedna od stvari bile su  nove haljinke , za kojima je najviše čeznula. Ni lutke nije imala.Uzela bi majčinu ruku i ninala je.Ponekad se dobro se jelo,priznavala je.Ribari imaju raznovrstan ulov, koje živinče kod kuće i barem jednu kravu.

Bila je najnadarenija od sve djece.Muška djeca imaju usud – ribarski.Roditelji su pokušali da svaku od tri djevojčice  školuju barem za učiteljice.

Mila nam Dubravka je srećom  došla u Sarajevo davne 1953 godine, da nas raduje i miluje svojom dobrotom i učenošću.

O slikama da ne zborimo.

Bilo je suđeno da se Sarajevo ,Gaga i mi susretnemo i radujemo sreći poznavanja.Grad joj je ušao u srce.

Ona nama u dušu, mislimo da smo i mi   njoj bili veoma dragi.Bio je to krug ljubavi.

U Sarajevu  je završila Školu primjenjenih umjetnosti,zatim Filozofski fakultet smjer psihologija- pedagogija,jer tada nismo ,nažalost imali likovnu akademiju.

Ne znamo šta je više voljela,djecu ili slikarstvo.

Ostavila je duboke tragove i  u djeci i  u slikarstvu.

Mnoga ” njena” djeca su učila od nje likovni odgoj,naučivši sve o dobroti i ljepoti života. I potvrdili njenu izuzetnu  privrženost i uspješnost u radu sa mladima. Njeni učenici su osvajači mnogobrojnih   međunarodna priznanja   na izložbama dječijih radova.

Naš je učila tri godine,davnih šezdesetih godina.

Njena  ljepota , atraktivnost i elegancija su bili koliko legendarni,toliko mistični, da se i danas sa blagošću i  sjetom sjećamo njenog ponosnog lika kako brodi našom mahalom , ka našoj šloči.

Bila je puna tajni, ali i ljubavi, ta prelijepa Bijela dama.

Svi smo bez izuzetka bili zaljubljeni u svoju profesoricu.Vrijedio je  snova , svaki čas proveden sa njom,svaki  potez kistom,svaki njen osmjeh i dodir.

A onda je otišla,bez pozdrava.

Nismo se ljutili. Naša ljubav je bila jača od teških vremena, koja su otjerala mnoge iz našeg Sarajeva Grada čednosti,ali ne iz naših srca.

Gaga je bila jedna od posebnih žena koje žive u djetinjem srcu ,dok to srce ne otkuca poslijednju sliku prelijepe dame, koja je imala svoju, privatnu  statuu, zvanu Afrodita na početku sarajevske  ulice Višnjik.

Slava ti i ogoromno hvala na ljubavi koju si nam poklonila  , mila profesorice Dubravka Grgić.

 

Tin Ujević – Jer Ti Si Došla S Druge Strane Svijeta

 

Kolajna XIII

Jer ti si došla s druge strane svijeta

preko strahota sinjeg akeana;

Dva naša srca, dva sljubljena cvijeta,

grle se preko glave Levjatana.

 

Kroz onaj ritam, ljubav vaseljene,

i muziku što vlada plave sfere,

kroz našu dušu, i tebe i mene,

grle se bijesno do dvije hemisfere.

 

Sa sjajem krina i sa rozmarinom

da četvrt sata ti si došla kašnje,

odar bi našla. Svojom sad bjelinom

vrati mi moje srce Nekadašnje.

 

 

Pol Lorens Danbar – Život

Komadić hljeba i ugao za san,
Tren za osmjeh, čitav sat za plač,
Trun veselja, briga prepun dlan,
Osmjeh kao cvjetić, patnja kao drač,
Takav je život!

Ljubav će ugao da pretvori u raj;
Topli  nas osmjeh, osvježava jad;
Radost je slađa kada sluti se kraj ;
Smjeh u jecaju nađe pravi sklad –
Takav je život!

Bleki – Ne bacaj uzalud život

 

ne bacaj uzalud  život
večeras plešeš snove
na muzici mojeg bola
a si se zagubila
nestala
zaronila u oceanu dubokom
tražeći put do srca moga
koji o pločnik baci
kad na ludi kam si stala
osveta
pomisli da varam
a lagali te
ne možeš ga više naći
sleđenog druga ga grije
jer tvoje vrijeme prolazi
svakim trenom vjerovanja
boli te sve više

Bosna zemlja Božije milosti Galerija u 15 03

 

 

 

 

 

Boje Badnjaka   Sjene beskraja

Boje Badnjaka                                                                              Sjene beskraja

 

Zemlja odsjaja    Bosna jedina

Zemlja odsjaja                                                                            Bosna jedina

 

Planina ponosna    Rijeka blistava

Planina ponosna                                                               Rijeka blistava