Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

ebanovina  svitanje-nad-sarajevom-gradom-cednosti

Ebanovina                                                                   Svitanje nad sarajevom Gradom čednosti

 

pada-prvi-jesenji-snijeg  suha-zima

Pada prvi jesenji snijeg                                                        Suha zima

 

Prozračni oblaci  U potrazi za izgubljenim snovima

Prozračni oblaci                                                      U potrazi za izgubljenim snovima

 

Uspinjanje   Srcoliki snovi

Uspinjanje                                                       Srcoliki snovi

 

Plava nježnost  Oči ljubavne

Plava nježnost                                                                             Oči ljubavne

 

Krvavi val  Iskričava ostrva

Krvavi val                                                                          Iskričava ostrva

 

Krhke kapljice  Sunčeve pjegice

Krhke kapljice                                                             Sunčeve pjegice

 

Žuti san   Muzika sa slike

Žuti san                                                                               Muzika sa slike

 

 

Toma Bebić – Leute moj

Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.

Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.

Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.

Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)

Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,

I mriža je sagnjila leute moj, osta si sam napušten brod…

Miroslav Skoro – Ne vjeruje srce pameti / Song Lyrics

 

 

 

   

 

Ne vjeruje srce pameti

 

Tece noc k'o mutna rijeka

oj, ljubavi ti daleka

opet sam ti cudno usnio

vidjeh tebe pored mene

nase kceri nerodjene

u goloj se vodi budio

 

Ref.

Ej, ne vjeruje

srce pameti

ej, pa me tjera

tamo gdje si ti

 

Za pokoru sto te volim

imenom se tvojim molim

tebe molim, Boga preklinjem

gazio bi’ hladan kamen

i po trnju zivi plamen

samo dahom da te dotaknem

 

Ref. 2x

 

Tece noc k'o mutna rijeka

oj, ljubavi ti daleka

opet sam ti cudno usnio

sretna zvijezda padalica

pala preko tvoga lica

a nisam je jadan vidio

 

Ref. 2x

 

Bleki – U tihoj noći

 


 

 

Srebrena noć

 

 

Samoća u osvit dana

 

 

Vjetar šumi

 

Ona je nestvarno obzorje

 

 

Rađanje

 

U potrazi za izgubljenim sjećanjima

 

 

Prelijepi dani

 

Sunce na obzorju

 

Mjesečeva igra

 

 

Umilna noć Grada čednosti

 

Njeno ime je Nada

 

 

Razigrano srce

 

Trešnja u cvjetnjaku

 

 

Raskoš ljetnih velova

 

Plišani   dodiri

 

 

Prelijepe boje ljubavi

**

 

U tihoj noći srebrom optočenoj

prezren od samoće i rastanka

ja maksumče nevinog srca ležah

ukopan u nestvarnom krajoliku tvome

dok vjetar šumješe  ime tvoje

noseći radost rađanja života novih

u potrazi za izgubljenim sjećanjima

prelijepih dana iznad oblaka

sunca na obzorju

mjesečeve igre u sjaju

umilne  noći  Grada čednosti

kada dozivao sam noći tvoje

koje milovale su razigrano srce moje

u sjeni trešnjinog stabla

a raskoš tvoju ljetnim velovima skrivaše

u nestašlucima  plišanih  dodira

kojom se ljubav  boji

 

 

Fahreta Jahić/Lepa Brena – Nežna žena / Song – Lyrics

Obnažena nevinost  SnoviZaljubljenost

 

 

Nežna žena

Nazivas me lepoticom,
ti me zoves leptiricom,
kazes da sam zvezda tvoja,
al’ ja mislim od sveg jace,
da ti mnogo vise znace,
cista osecanja moja

Ref.
Jer, ja sam samo nezna zena,
a svaka zena tajnu nosi,
u srcu spava lepota njena,
a ne u telu,
i ne u kosi

 

Nazivas me golubicom,
svojom lepom zavodnicom,
kazes da sam ko sirena,
al’ ja mislim da je jace,
da od svega vise znaci,
biti topla, nezna zena

Ref.

Nazivas me sanjalicom,
svojom lepom devojcicom,
kazes da pod suncem blistam
al’ ja mislim da je jace,
da od svega vise znaci
to sto mi je dusa cista

Ref.

Mi opraštamo Labudicama koje su malo oprljile perje.Pruke ohrabrenja šaljemo,čuvaj se  nježna djevojčice,tujina je tujina.

Stađuni , stađuni lipi

Stađuni , stađuni lipi

Jesenja fantazija

Jesenji opus I

;

Ah , to proljeće

Proljetni opus II

Svileno ljeto

Ljetni opus II

Zima

Zimski opus II

**

 

Lijep je, sunčani dan. Zima došla na svoje. Biće i kiše, u planinskim predjelima i snijega.

Čini se, sve se pobrkalo.

Mi volimo sva godišnja doba i kada su ona u svom elemntu.Ali mi naopaki ka'ki jesmo, nama sve jedno koji je vakat i zato ćemo malo lamantirati o birvaktile stađunima.

 

Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju ,a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.

 

Jesen je da jabuke i kruške zriju. Nekada je bilo da njen dragi ide u armiju.To je značilo čim se vrne eto svadbe,eto takarli dana opet u neku jesen.Dragu će armijati.Ko mu kriv što se mangi igra.Šta će draga raditi – njena stvar.

 

Jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I sve što uz svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.Bome i ljubavi.

 

Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba.Krajolici miriše na ljubav. Oni donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka , ako nema boli znači nije se ni voljelo.Jazuk.A ako se voljelo bilo je i takarli dana.

 

O ljetu se sanja, jer trava je narasla, miris pokošenog sijena je tu, da se valja u njemu i kupa u suncu. A ono sunce i valjanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insan.A kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.

 

A šta ste vi mislili, sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle.

 

Djeca su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.

A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. A kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta triba radit da se malo insan rahsladi.Recimo,igrati se malo kamare.Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih i zadušnih i uzdisajnih.

Te dušeci, te šilteti , te svilene plahte, minderluci ,a napose i meki jastuci. Jer ako je zima, treba grijanje pojačati.Najlakše jastučenjem, a mere i dušečenjem. Kako je to zabavno , a i …

 

Lijepa nam ova godišnja doba, svako. A ljudi izvoljevaju.

Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.

U nekima – u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.

 

A ljubav gospodo?

A grijanje i veljanje?

Šta sa pupanjem i bibanjem?

Šta sa zrenjem i dubokim oranjem?

Vi bi i to da preskiočite sa godišnjim dobom koji ne volite.

 

Mislimo da niste svjesni šta ne volite.

 

Što bi poete rekle:

Mnogo toga nije volio, pa je zaboravio vrbopuc.

 

 

U Prevodu:

Samo jednom se živi, a vrba hejbet i svako malo pucaju.

 

 

 

 

 

i po mahalski:

 

 

 

Takarli nam bili svi stađuni lipi.

 

 

Allegro bend – Gdje si dušo gdje si rano / Song – Lyrics

 

Usamljena duša Trnoviti ružičnjak  Slomljena ljubav

 

Preko praga, kad je posao

sam vodu bacila

al’ sam znala, da kada jednom ode

da se ne vraca

 

Srce mi sa sobom odneo

al’ ne kunem, srecan mi bio

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Kuca nasa, u njoj se nocu

svetla nikad ne gase

blago tebi, ti znas da negde neko

tebi nada se

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njomoni ć

Crno – Tinejđerske reminiscencije / Crno i svjetlost

Crno i svjetlost

 

Životi prolijeću i nestaju pred nama, tako brzo, da mi nemamo vremena zastati i pogledati one darove neba koji nas umivaju čim se probudimo.

Žalosno je to jer propuštamo neke stvari koje život znače.

 

Reći ćete : zaokupili su nas tolikom količinom krvi i nestajanja da se nema vremena ni disati. I tako bi došli do crnog platna krojenog po stasu svakog muškarca, rjeđe žene. No, ne žurimo.

Toliko je boli i tuge u ovim vremenima da  se druge stvari više ne primjećuju. I u onim prošlim vremenima. U budućim. Ko da zna?

 

Sve će proći, i bol i tuga. Mrtvi će otići tamo gdje vječno proljeće sja i nikad im više niko neće moći nanijeti bol.

A mi ćemo ostati sami sa nametnutom praznoćom i beznađem.

Ne mora tako biti.

 

Svuda oko nas su prelijepi Božanski darovi koji čine život ljepšim ili bar podnošljivijim.

Hoćemo da pričamo o Crnom, a samo nam je Svjetlost na umu.

Svjetlost je prvo što se javi po našem buđenju. Prati nas čitav dan, dok ne padne noć i dok ne usnemo. Kad padne noć i  usnemo naša duša sanja o Ljubavi i Svjetlosti.  Ali, ne možemo zanemariti Crno, jer ono postoji , koliko i svjetlost.

 

I tako čitav naš život; koji traje kao let grlice. Sve se kreće brzinom od pedeset hiljada kilometara na sat,  ali se ništa ne mijenja.

Rekoše nam da smo trebali da prvo pišemo o Crnom i bojama pa tek o svjetlosti.

Mi ne smatramo da treba praviti neke redove kada su Božiji darovi u pitanju.

Svjetlost i boje imaju samo jedan imenitelj. Svjetlost stvara boje. I Crno.

Kod Boga Mudroga nema razmeđa ili razvastavanja.

Samo Svjetlost i Harmonija. Koja uključuje i Crno.

 

Onog momenta kad je Bog Milostivi rekao budi iz njegove Svetosti nastala je Svjetlost.

Svjetlost se širila dvanaest i pol milijardi godina učeći tamu, drugi oblik Crnog, svim Božjim naukama i nakanama. Činila je to, da bi joj Crna tama pomogla da sve u Univerzumu bude uravnoteženo.

 

Dok se širila, svjetlost je hodila ka jednom određenom mjestom u Crnoj prazmini, koja nije praznina, već nepregledni nizovi Zviježđa, koji u okrilju Crnila, blješte i izviru u prelijepim   bojama nezamislivog kolorita, koje je samo Njegova Milost mogla osmisliti.

Svjetlost traži mjesto u Tami, gdje će moći posložiti neke svoje zamisli.

Prije četiri i po milijarde, nakon osam dugih milijardi godina lutanja Svjetlost je zakovitlala i smotala Crnu prašinu jedne zvijezde do Crnila. Iz te Crne  vreline trebalo je da se rodi nešto jedinstveno i dostojno Božjeg Stvaralaštva.

 

Samo par stotina miliona godina poslije, osmišljena je i uobličena Plava planeta. Da izdvojena je najljepša boja iz spektra boja, koje je Svjetlost rasijavala Univerzumom.

Uobličavanje planete je trajalo četiri milijarde godina. Morala je biti savršena za ono što slijedi. Bilo je tu mnogo posla. Toliko detaljčića, koji su, do u valere, morali biti posloženi kako je to Harmonija zahtjevala.

 

Neki trenutak prije ovog pisanja, toj planeti Bog Ljubavi je udahnuo svoje čedo. Čovjeka.

U Svojoj uzvišenoj nakani podari mu razum i svoje darove: Svjetlost i Ljubav.

To čedo je vrlo mlado i djetinje i vrlo često nerazumno biva. Plavu planetu je nazvalo jednostavnim imenom zemlja. U kosmičkim razmjerima to je nikakvo ime. Zemalja ima na sve strane, a plava planeta je samo jedna.

Njeno puno ime je:  Plava planeta Božije Svjetlosti i Ljubavi. Tako sam je ja nazvala.

A čeda, ljudi, toliko nerazumna bivaju da pretvaraju plavu boju u krvavu, rubin boju. I stvaraju haos koji Crnilo i Tamu nose.

Da, ljudi, vrlo često Milost i Ljubav Svetosti i Svjetlosti izazivaju. Ti ljudi navuku crne odore ili samo crne košulje i više nisu ljudi. Oni postanu  monstrumi. Ali mi opet žurimo.

Ali Bog Milosrđa je i Gospodar vremena njegovog Univezuma.

Svjetlost nije samo dar, ona je datost i vječna trajnost Jedine Singularnosti.

 

Zbog toga toliko praštanja i popustivljosti nezrelom biću, ovo postaje još bjesnije.

Među njegovim miljenicima ima mnogo dobrih koji razumiju i prihvataju njegovu Ljubav i Svjetlost.

Radi njih, onim drugim iznova i iznova pruža šansu da spoznaju Veličanstvenu Svjetlost i Svetost Njegovu.

Kad god pričamo o Bogu Sveopćem Dobročinitelju mi vidimo Svjetlost. Svaka naša molitva priziva Svjetlost. Svaka naša suza rastužuje Svjetlost.

Svaka smrt jednog jedinog čeda izaziva tugu Nebesku. Ljudi neuko vezuju smrt sa crnim.

Ne bi trebali. Crno nije tužno, a smrt je samo presijecanje korijena sa fizičkim životom.

U Svjetlosti su utkane naše ljubavi i snovi.

Svaka naša riječ i djelo je obasjano Njegovom Svjetlošću. Naše duše blješte milošću Njegove Svjetlosti. Njegovo Svjetlo je neuslovljena Ljubav koja nam se svakodnevno poklanja.

Koliko mi shvatimo, prihvatimo i upijemo te Ljubavi i Svjetlosti toliko smo bliži onome dobru koju nam Svetost želi.

 

Nama se ljudska definicija svjetlosti čini pomalo smiješnom.

“Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku.”

Koje li šturosti i bedastoće.

Ima i ona druga malo poetičnije videnje svjetlosti, koje smo mi dali da bi je doveli u odnos sa bojama, naročito crnom.

“Boja je bijela sunčeva svjetlost ljudima od neba darovana. Kad je prospete kroz prizmu pojavi se spektar duginih boja: crvene, narandžaste, žute, zelene i plave boje.”

 

U prošlosti su  govorili da Crna boja predstavlja totalno odsustvo boje. Ispravili su se na vrijeme, da bi mi mogli na miru pisati o oblicima Crnog. Uz Crno vezuju neke grozne stvari. Neka govore i neka vezuju šta god hoće.

Htjeli smo, ali nam ne ide od ruke da Crno bude sinonim Crnila.

Za nas je Crna boja Univerzuma samo refleksija, drugi oblik svjetlosti koja ljubavlju drži Univerzum na okupu.

A Svjetlost je ona tiha milozvučna melodija koja izaziva ganuće i ljubav. To se ne da , niti može riječima objasniti.Ni okom obuhvatiti. Objektivno to što oko ima obuhvatiti je Crno, ali Sunce i danje svjetlo ga sakrivaju.

 

Moby – The Last Day (with Skylar Grey)/ Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 


“The Last Day”
He was searching
Blindly night and day
This life, there must be more

Breaking beauty,
Just to stay awake
His heart was like a stone

Ooh, ooh his heart was like a stone

And on the last day
He walked out in the sun
He only just discovered the sun
On the last day

And on the last day
When all his work was done
He only just discovered the sun
On the last day

All this rapture
Right here all along
In scraps he tore away

All this color
In his final breath
Exhaled the dark and gray
Exhaled the dark and gray

And on the last day
He walked out in the sun
He only just discovered the sun
On the last day

And on the last day
When all his work was done
He only just discovered the sun
On the last day

 

“Zadnji dan”

Tražio je
Blago noć i dan
Ovaj život mora biti više

Slamanje ljepote,
Samo da budem budna
Njegovo je srce poput kamena

Ooh, njegovo je srce poput kamena

I posljednjeg dana
Izašao je van ka suncu
On je samo pronašao sunce
Poslijednjeg dana

I posljednjeg dana
Kada je sve završio
On je samo pronašao sunce
Poslijednjeg dana

Sve ovo zanosno
Upravo ovdje sve zajedno
Komadić po komadić je odbacio

Sve ove boje
U svom posljednjem dahu
Izdahnule su tamno i sivo
Izdahnule su tamno i sivo

I posljednjeg dana
Izašao je van ka suncu
On je samo pronašao sunce
Poslijednjeg dana

I posljednjeg dana
Kada je sve završio
On je samo pronašao sunce
Poslijednjeg dana

Rane

Ne tuguj Mila Rane su biljezi

da se živjelo

bome i voljelo

Većina same od sebe

sad pa sad

bez ožiljaka nestane

Neke su od krpelja

malo zabole ali prođu

jer nisu vrijedne pomena

Ostaju one nezacjeljive

koje vrijeme oplemeni

jer su ljubavlju vidane

Tada se sjećamo prošlih dana

koji se neumitno

iznova i iznova vraćaju i ponavljaju

poput milostivih blagodeti

isjeckanih u lepršave konfete

što padajući na dlan

snove pletu

sni niču nježnošću sutona

tvoreći opsjenu

ja sam nježnost

a ti ljubav

u utrci života

i nesanici

kojom ti mene mazno pobjeđuješ

nestajući sa krhkošću svitanja