Bosna zemlja Božje milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

  Optužujem

 

 

 

Srodnost

Udovička ruža  Rasuto srce

Udovička ruža                                                                     Rasuto srce

Podarite milost cvijeću   Ljubavna fantazija

Udjelite milost cvijeću                                                Ljubavna fantazija

 

Portret ubijene ruže  Rastanak i bol

Portret ubijene ruže                                                        Rastanak i bol

Podzemlje     Lice i naličje

Podzemlje                                                                                 Lice i naličje

 

Boje zrelosti    Usamljenik

Boje zrelosti                                                                                Usamljenik

krv 1    Ognjena zemlja

Krv  tri prsta                                                                      Ognjena zemlja

 

Svjetlost i bodlje        Tama

Svjetlost i boklje                                                                                         Tama

 

Pomračenje  Ledena pustoš

Pomračenje                                                                                 Ledena pustoš

 

 

Zdravko Čolić – Mađarica / Song – Lyrics

 

tisucu-velova-jedne-zene  ljubavno-lelujanje raznjezeno-srce

 

Jos se nisam ni brijao

zivot mi je vec prijao, prijao

kad sam krenuo amidzi

starim drumom ka Ilidzi

 

Sreca il’ cudo sta li je

da je bogdo i ranije, ranije

mase zove me curica

kaze da je Madjarica

 

Ref.

Hajde, hajde reci

ziva bila otkud ovde

hajde, bona

slatka k'o bombona

 

Nisam ni ja od kamena

kad se takla mog ramena, ramena

pitam mala u cem’ je stvar

kaze, trazim put za Mostar

 

Ne znam dal’ se zaljubila

kao divlja me ljubila

kad sam krenuo amidzi

starim drumom ka Ilidzi

 

Ref.

 

Hajde, bona

slatka k'o bombona

 

Ref. 2x

Bleki – Svjetlost i tama Sakr Ker

 

 

Pariška bazilika Sakr Ker se nadvila nad Parizom.

Prelijepa, blijedolika fasadom  izgleda nježnog anđela ,

smjestila se na brežuljku Monmartr i bdije nad gradom.

Poete i slikari su se smještali podno njenih skuta, jer je iza te fasade

izvire  od davnina iskrena umilnost bezuslovnog voljenja.

Bijele pariške gopođice i done najviše vole ovu Ljepotu.

Njihove tajne i slomljena srca vješto skriva.

Ljeti su , u unutrašnjosti unutar fasade  Sakr Kera , pogašena  svijetla.

U tišini tame srca se naježe i postanu prijemčiva za ljepotu koja se nudi.

Takvim nutrinama je samo jedna Svjetlost potrebna.

Ona , Nedokučiva koja u našim srcima Tango pleše.

 

Duško Kuliš – Bez tebe je gorko vino / Song – Lyrics

 

 

Ledeno plavetnilo  Noć polako pada   Snjegovi padaju

 

Sad kad nisi sa mnom sporo teku sati

cini mi se, kazaljke ce stati

potajno se pitam, sta mi zivot vrijedi

svake noci sam za stolom sjedim

 

Ref. 2x

Bez tebe je gorko vino

nece tugu da mi blazi

i ja ne mogu da se smirim

srce samo tebe trazi

 

Sad kad nisi sa mnom ko da ne postojim

samo ceznem za usnama tvojim

kako da te nadjem da si pored mene

da ozive stare uspomene

 

Ref. 2x

 

Sad kad nisi sa mnom vidim sta si zame

trebam tvoje ruke, tvoje rame

ali tebe nema, nikad neces doci

imam samo ove duge noci

Crno – Tinejđerske reminiscencije – Crno i bijelo

 

 

Crno i Bijelo

 

Ima jedna divna pjesma. Pjeva je prekrasna i n ježna  grlica Iva Zanicchi. Da li je se sjećate?

Mila i krhka, sa raskošnim glasom od neba darovanog. Čini nam se i malčice tužna. Možda zbog pjesme.

 

La Riva bianca, La Riva nera. Obala Bijela – Obala Crna.

Neuki će reći tužna i lijepa pjesma. I biće u pravu.

Zaista je elegična i puna neke boli koja oplemenjuje. Usudićemo se i reći ona je kancona koja nosi nadu više od drugih. Mnogo nade.

 

Nježna balada pjeva o jednom ratu. Onom prvom. Mislimo od svjetskih. A čovječija historija su sve sami ratovi. Ko i u svim ratovima, nesrećnici pucaju jedan na drugoga i ubijaju se.

Ovaj rat je malo drugačiji. Pucalo se sa udaljenosti, ne veće od širine bulevara. Ubica i ubijeni nisu to željeli. Njih su poslali da brane slobode bogatih. Svojom smrću.

Ako ne budu pucali, oni drugi, koji takođe ne žele pucati, njih će upucati. Dijeli ih širina Rijeke. Njene dvije obale ima različite boje. Jedna je crna, jedna je bijela. Ali one su nestalne. Jednog dana je jedna obala crna, a drugi dan je bijela. Zavisi koliko ubijenih ima na njenom tlu. Te obale su ona tanka linija koja razdvaja život i od smrti.

 

Bijelog  i Crnog.

 

Ako nesrećnika posluži sreća i tog  dana ga zapadne bijela obala, sve je u redu. Život teče dalje i on se smatra srećnim, jer nastavlja da se pati i iščekuje.

Ako nesrećmika jednog dana  zapadne crna obala, i to je u redu. Život teče dalje i njega smatraju sretnikom, jer su ga nestali  i pobjegao patnji i iščekivanja.

Opet to Crno i bijelo.

 

Gdje je tu plavet, purpur…?

Jednog dana neko poremeti raspored nebeskih  putanja i dvojicu sretnika zapadne ta plavat i purpur.

Ah, da.

Jedan je kapetan, drugi obični vojnik. I u vojsci ljudi prave podjela. Sada su jednaki, jer smrt sjedi pored njih i smješka se. Ovaj put nije nasilna. Učinila je da boli nestane. Samo svjesnost nestajanja.

Dvojica nesretnika shvataju da nisu od iste zastave, da su danima pucali jedan na drugoga. Pjesma nam ne kaže, ali licencia poetika nam dozvoljava da pomislimo da su, možda, upucali jedan drugoga.

Oni nisu ni ljuti ni tužni, samo su jako umorni. Dugo već traje to pucanje. Danima i noćima.Godinama.Eonima. Ne da čovjeku mira i odmora. I mnogo nestajanja nosi.

Njih dvojica su svjesni da se neće vratiti mirisnim đardinima i domu svome. Od domovine im je ostao samo pogled na zastave,  koje su neumorne. Vijore se i sa svakom smrću su ponosnije. Ni jedna smrt, ni hiljade mrtvih ,ni milioni mrtvih ne može da poremeti njihovo ponosno lepršanje na vjetru.

 

Zar je to sada bitno?

Vojnik i kapetan sada osluškuju glasove, koji dolaze sa druge strane brda. Tamo je  trava još uvijek zelena i rosna. Glasovi slave vinograde i život.

U ovoj kratkoj storiji, naslućuje se divni momenat, kada iz patosa, jer ovo je ipak tragedija, kao iz nekog plavetnog izvora isplivava nada.

Oni su mogli biti prijatelji, da ih nisu natjerali da čine zlo jedan drugome. Dišu, gledaju, misle i krvave na isti način. Tako im suđeno. Pa ljudi su.

Mi zamišljamo da pružaju ruke jedan drugom. Taj stisak ruke, umirućih, je nada. Neprijatelj u stvari nije neprijatelj. On je samo prijatelj koga su primorali da bude neprijatelj.

Ljubav i mržnja. Prijatelj, neprijatelj. Crno i bijelo. Crno-bijeli svijet.

 

Dajte prizmu. Dovoljna je samo jedna. Ona u srcu. Za trenutak je to bio crno bijeli svijet pun svjetlosti i duginih boja.

Jedna žena čeznutljivo pjesmom doziva nečije ime, koje se nikad neće odazvati. Da li je to ime jednog od ove dvojice? Mi to ne znamo.

Iva  Zanicchi pjeva posljednji stih i završni refren Riva Bianca, Riva Nera. Mora da privede  pjesmu kraju, jer bi dalje ponavljanje prizvalo patetiku, a njoj ovdje mjesta nije.

Noć je pala, žena plače, vojnik umire, kapetan će uskoro za njim. Tišina.

 

Mi ćemo sebi dozvoliti još jednu digresiju i reći:

 

– Zapazili smo da je i iznad Riva Bianca i iznad Riva Nera , u momentu kada su se prijatelji uznosili na nebo, zasjala duga, a sunce se diskretno povuklo, da svojim sjajem ne zasjeni lepšajuću ljepotu boja.

 

 

 

Francesca Gagnon ~ Querer / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

 

Raspjevani đardin Plavet leprša Ruka ljubavi

 

 

Querer

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

 

Querer

Sin mirar hacia atrás

A través de los ojos

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

Y volar

 

 

Želim

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

 

Želim

Ne osvrćući se

očima

Uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

letjeti

Grlice umiru pjevajući

 

  

Prema jednoj aboridžanskoj legendi u australijskim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti je nešto najljepše što se može čuti na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata , maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog dragana ; ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi ; polagano i usporeno ; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno , jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce glas joj se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače, i još jače nabada i nabada, trlja , i trlja srce malo , na veliki trn. Krvnik se ne povlači i on je u ekstazi, on se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća , iz probušenog srca izvire pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

Ni jedna bol, patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja Jesam Jedinog.

Nažalost, niko osim neba nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj.

Ljudi su oglušili od silne boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice. Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi , ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme; ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini , da žrtva malene i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.
**
In Memoriam svim Grlicama koje su usnile pjevajući i sanjajući o ljubavi.

Silvana Armenulić – Ciganine ti što sviraš / Lyrics – Songs

Golet  Zima  ona spava

Ciganine, ti sto sviras

zasto moju dusu diras

da li znas za teske boli

sto mi tuga srca mori

da li znas za moje boli

sad moj dragi drugu voli

 

Ref.

Nekad sam bila ja

srecna i voljena

dok druga zena

nije moju ljubav uzela

 

Druga ga miluje

on za njom luduje

a moje srce usamljeno

za njim boluje

 

Nekada smo sretni bili

nasu ljubav nismo krili

mislila sam, dani srece

da nikada proci nece

 

Ref.

 

Ciganine, sviraj, sviraj

pesmom moju dusu diraj

nek’ mi tvoja pesma kaze

kad’ me ljubi sto me laze