Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

  Ah, ta plavet

 

More

 

istok  more

Istok                                                                                         More

 

zapad  galebovi

Zapad                                                                         Galebovi

 

noć nad morem  more

Noć nad morem                                                                 More

 

bonaca noću  More

Bonaca noću                                                                     More

 

Biserna školjka Zaton

Biserna školjka                                                                        Zaton

Hridi   More i lastavica let

Hridi                                                                                                       More i lastavica let

 

Morski krajolik     Plavo ostrvo

Morski krajolik                                                                  Plavo ostrvo

 

Bura  Sante

Bura                                                                                          Sante

 

Ledenjaci   Ledeno plavetnilo

Ledenjaci                                                                              Ledeno plavetnilo

 

 

Sunce more miluje    Vali

Sunce more miluje                                                                   Vali

Bleki – Dječice mila , oprost molim

 

 


Djece je sve manje.

Ne znam zašto.

Možda se boje biti djeca?

Mnogo im, previše ,boli odrasli nanose.

Možda prebrzo odrastaju, zato što očevi nemaju vremena za njih?

 

Možda jednostavno ovo nisu vremena za čednost i nevinost.

Mnogo je boli i nestajanja.

Mnogo je tuge i ubijanja.

A možda ih samo previše siluju i ubijaju?

 

Sve to užasno boli i svijet postaje sve tamniji.

I sve manje nade ima.

 

Dječice mila ,

oprost molim ,sam i bespomoćan,

vaše krvave suze srcu bolnom ledim.

Hvala životu

 

Ima jedna čudna kvaka kod svih ljudi.

Ma nije šteka, šta ste odmah na bigajli hak zapeli.

Nego paragraf. A svaki paragraf je dio karaktera,

na priliku neka zakonomjernost.

 

Sebe vanserijsku kreaturu prihvataju u superlativu ,

a druge pežorativno minijaturišu.

 

Tako su nama, i znani i neuki život dolmili sa gutom nadimaka.

Ha im se ćefne priheftaju ti ga.

Bolio nas čošak.Bitno je da su nam superlativi šaptali:

-Za dobrim kojem sa prašina diže.

Ne možemo ih se ni sjetiti,koliko nam ih je natakareno.

Ali dva ,najhafiznija nikad nisam anlaisao.

 

Ali da znate,ne valja sebi nadimke davat.

Barem po nama,jer o nadimcima ne valja raspravlati.

Obiju vam se o glavu.A može se insan i obarabatit’.Pođeđe i uglavnom.

 

Zvali su me Degen.

Ja mislio da me zovu tako, zato što sam pametan,

ili barem filozof.

Onda mi se upalila svijeća.

Fali tu jedno io.

Pao mi mrak na oči.

 

No ubrzo me prozvaše De'kart.

Tada sam dobro šut'o karte,

i mislio da je to zbog toga.

Znate onu : Volim dakle postojim.

 

A opet,kakve veze karte i ljubav imaju?

Joj ,glupih gostiju.

Svaki je gluplji i bezobrazniji od onoga drugog slijedećeg.

Osim onih koje pozovemo da se izuju, a oni poslušaju i ponizno se oslobode obuće.

 

Kao prvo ,lovom se može kupiti sve osim obraza.

I ljubavi.

 

Vako vam to na priliku trebamo tabirit.

 

Jel’ valja kupit cvijeće.

Valja.

Pristojnost,vaspitanje ,kultura,obraz…

A skup je to sport.

 

Šta vi mislite koliko je u ono doba koštala velika kita cvijeća?

Ma kakav buket , to je bio žbun.

Na moš’ ti na kont Princezi, sa kiticom ciklama.

Ili visibaba.Jok,jazuk.Nisi ni goljo ni baraba,ni gost.

 

Danas je lako.Teški na cvijeću.I ne miriše.

Kažu ekologija, kao nema to veze sa škrtošću i nekulturom.

 

Potom slijedi večera.

Nije bitno,Kineski restoran,Plavi podrum ili kućna kuhinja.

Nije bilo brzine,ni brze hrane.

Sve pohiti polako, sredinom,da te štone ne satare.

 

A satiralo se bome.

I vako i nako.

Ljepota od života.

 

Za sve treba lova.

I na kraju svijeća.

Viđu vraga , ovo opet miriše na onog Degena.

 

Nismo rđavi,pa nećemo reći da nam sviječe neuki i prepisivači,oliti levati uvijek drže.Ćisto iz navike.

Oni što vrlo često nose plašteve na kojima piše gost.

A ne vide da su plaštevi haman Carevo novo ruho.

 

Ipak fini smo mi.Finoći nas učile Finkinje.

 

Sa svijećom je ljepša atmosfera kad se zavučete.

Joj glupaka.

Ne u bure,već međ’ dušekluke i jastuke.

 

I nemojte da bi nas slučajno pitali šta se tada radi.

 

Ma, jastuči se boni.

Uzmete jastuke i tandarate se.

Gdje god stignete i kako god stignete?

Kom’ štiklice, kom’ lakovane cipele.

 

Ma prava fešta od jastučenja.A nekada žurkata i previ pravcati teferić.

Poslije fumamo onu slatku cigaru.

Ma nije mirišljavu, nego onu obično, naizmjeničnu,iz desne ruke u lijevu, a slatku.

A nekad se znalo sfumati po pola kutije,

bome o ujudurmama i dupke puna rikne.

 

Mi ne.

Zapisano nam na stečcima.

Repeticio est mater studiorum.

 

Tako , bila jednom jedna Princeza i poslije hejbet sfumanih cigara , rekla:

-Bolje ti je pristajao onaj Degenski nadimak, iako nikad nisi bio Gost.

 

Zabrinu me Hankija pravo.

 

I tako pe'set kuka.

Hankija bilo i nije bilo.

Ponekad je bilo : snjeg je opet Snježana, zar ne vidiš Malena, hladno je.

Hajmo se Mila ugrijati.

Normalno da ne'š odbiti topli dušek i jastuk ,kad je napolju mrazište.

 

Hvala životu.

 

Jastičilo se , što jes’, jes’.

Kak’ neš’.

Nisi frajer.

 

Jastuci lijepi, topli,ugodni, a atmosfera nabijena i usijana.

Ma ,znate kako je to.

Pa valjda ste se i vi ber jedared jastučili.

 

I sve se smijale mojoj neukosti.

Čuj , molim te, k'o ne znaš zašto si Degen.

I ja se smijem ko degen i nastavimo se jastučiti.

 

Puno je perja letjelo.

A bome se znalo i koje jaje snijeti.

Izleglo se i pilića.

Sada ti pilići imaju svoje piliće.

Znači i oni se jastučili.

 

Neću vas falom ibretiti,ali imali su od koga naukovati.

 

Ni dan danas ne znam zašto sam čitav život bio degen?

Nije krečana , hostiju mi.

Nemojte pitati ništa više, da ne ispadnem “2x uobraženi idiot i tačka”!

Nema pouke,nema zaključka,cake,poente ili rezimea, ničeg pametnog.

Sve je pisano ‘neko bez veze,”žali bože potrošenog vremena na pisanju, ništa niščim” .

Ipak, vjerujem , možda će ovo pismenije neka shvatiti kao kratki osvrt na ljepote, mirisnih

djevičanskih ljubičica i minulih dana.

Tim ljepotama hvala.

 

I jopet :

Hvala prelijepom životu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Anterije i Nevinost

 

 

 

Bosna zemlja Božije milosti sanja  Đul bašča    Centofilija   Nebeska ruža

Anterije i nevinost

Često pominjemo anterije i nevinost.Većina ljudi misle da znaju šta je to i kako to izgleda.Vjerovatno znaju.

Danas ćemo malo prozboriti o anterijama iako je razmišljanje o njima nerazdvojivo vezana za nevinost.

Nevinost je ipak filozofska tema i njoj treba posvetiti posebnu pažnju.

Neki nam kažu anterije su starinske anterije i njih su izraživali terzije.Mere biti. Da su starinske nisu.Kad se te dvije ljepotice žena i anterija sastanu; ništa ljepše i svežije se u dunjalučkim rabotama ne može vidjeti.I nikad neće zastarjeti.

Vi mislite da ćemo sada razvezat priču o grlicama, đardinu i cvijeću i tako to.

Ma jok boni. Ne ide to tako. Priča je o anterijama. Kako ćeš pričati o anamo onoj ljepotici kad joj se noš nije anterija izvezla ni natandarila. Pa onda kad se obuče mora se malo pronosati,pa mazno prošetati.

Ovdje ćemo stati,vi nas radoznalci zamalo na tanak led navukli.Hoćete sve nešto preko reda,bezbeli. Mora sve redom. Terzije su pravile anterije za bogati svijet, dokone žene i lijena ženska čeljada.Te terzijske navlakuše na tijelo nisu imale ni duše ni ljepote.Ponekad bi im se posrećilo pa bi nešto nalik našim anterijama naprevili.Urijetko.

Krcate im anterije zlatne svile, i krute ko da su od pravog zlata pravljene.Đez ba ti vidio da išta valja ako samo zlatnu svilu takariš i štancaš?

Malo skrenuli,ali ćemo se brzo vrnut na pravu riječ.

Mi gledali i pregledali,čak i baterije poneko upotrebljavo, i još uvijek nismo sigurni da smo dobro vidjeli i šta smo to vidjeli.Ako ne znamo protumačiti i skontati,znamo opisati. Bar tako mislimo.

To što smo vidjeli ćemo vam ispričati.Tako je najlakše tu zabune nema.

Pravu i najljepšu anteriju bi žensko sama sebi i prema svome tijelu isplela.Ko će bolje od nje znati kako tijelo ima,koliko krivina i oblina i na kom mjestu ima?Niko,pa ni dragan.Ima on čitav život da to upoznaje pa ne upozna niti domozga kako ta ljepota funcionira.

Kućna anterija se vezla, za dragana, muža, đuvegiju, zagonđiju, muškarca koji traži ljubav žene, djevojke, djevojčice i uzvraća, debelo uzvraća. One su se još manje štedile i u vezu i u ljubavi. Takav vakat bio i takva im narav bila.

 

Konzilij je bio sretan što je bivstvovao i uživao na izdisaju tih sretnih i prelijepih dana.

Šivenje i vezenje anterija se znalo otegnuti oho, ho. Kada bi se koja anterija zavšila, rad bi prestao i ženski svijet bi se divio umjetničkom djelu.

Svaka anterija je bila unikat i priča za sebe, jer je iz ljubavi za ljubav rađena. To nije bila još jedna duga vezena ženska haljina. To je bio krajolik skladan po tijelu žene domaćice joj i mjeri ljubavi što u susret te žene jedri i brodi.

Po najsitnijim detaljima tijela koji će biti prekriven, brižljivo su birani detalji, boje,linije, zavijuci,krugovi i opet boje. Puno boja i detalja. Svaki detalj je odgovarao mjestu i dijelu tijela koji će se sinhronizovati sa haljinom.

Sve bilo krojeno, otisnuto i zategnuto do u tančine da istakne dio tijela koji se vidi ili koji će zaiskriti i nenadano biti izložen i viđen. Pa opet bježati, iskriti, iskakati u igri lova i strasti. Bježi čedo, ženo, bježi i sakrivaj se da bi sebe poklanjala.

Zajedničko svim anterijama bez obzira na namjene i boju je bilo da su imale duboke izreze. U rukavima do iznad ramena ; do žile kucavice, u grudnom dijelu skoro do pubičnih slasti. Predio nogu s do svilenkastog, đardina što je pjesnikov omiljeni izraz za izvor ljubavi i života, se prilazilo da posebnom pažnjom.

Jel to onaj raj za koji se mre; jeste. Prekrsni vrt mirisa , boja i slasti. Čovjek ne bi nikad puta izlaska iz njega mogo naći, niti bi poželio da ga nađe.

E taj vrt treba poslijednji da za titra u nagovještajima dok mozak blenti nekom ne smuti.

Ti izrezi nisu uređeni i krojeni tek tako. Imali su svoju svrhu.

Svečane anterije su imale prigušenije, zagasitije ali ne i manje lijepe i efektne boje. One su otkrivale bogatstvo haljina, bluza, košulja, suknji i podusknji, velova , vezova, boja i šara i svih mogućih ženskih nošnji i nepoznanica koje su se u anterijama mogle kriti.

Bezgranični nizovi kombinacija boja i sakrivenih čuda što hoće da izlete i da se daju. Čari zadivljujuće i ugodno za oko posmatrača, ponos za vlasnicu spektakla.

Kućne i djevojačke anterije nosile su se samo u trenucima najveće intime, uglavnom noću i za posebne prilike. One su bile od laganije svile, koja se uvijala oko krajolika kao snijeg oko brdašaca i dolina.

Opisali smo vam anterije, uglavnom, izreze na rukavima, grudima i među nogama. Sada zamislite bijelo mramorno žensko tijelo kada se uvlači ili izvlači iz anterije.

Ne ,to nema smisla i priča o anterijama gubi veo i draž.

Sjedite zavaljeni na šiltetu i među jasticima. Ne, ni to ne ide.Sviše vulgarno-Čovjek se zavali kao u hamam baru i čeka golu predstavu.Nisu anterije tako bestidne i nisu za širu publiku.

Tu žensku,djevojačku kućnu anteriju i nevinost ćemo morati predstaviti na jedini mogući način, kada se steknu uslovi za pokazivanje njene svrhe.

To će biti vrlo brzo, već u tekstvima koji slijede.

Nemojte misliti da će se to brzo osmisliti.Svaki naš tekst je samo djelić tkanja priče o anterijama i nevinosti. A mi tek počeli sa pisanjem.

Tatjana Lukić – Vajarija

 

tijelo koje nosiš kroz predjele i vrijeme

njihovim je prstima kamen milovan

 

varka je svako Ja

što nadima prsa

i širi grudni koš

 

još uvijek si parče mermera

na kome se podatno ispružilo dlijeto

 

vaja te oko

pseće i čovječije

dodiruje i pustoši

pogrda i slava

 

kako se tanji stas

pred božjom kašljom

 

i kako raste podbradak

kraj niskog granja i vrapčijeg cvrkuta!

 

ogledalo koje čuvaš

i kačiš uz zid uz koji sustaješ

– spomen je na sen djetinji

 

okreni se

i malje već skida oštar brijač

pogled prijekoran, prijeteći prst

 

sa klicama prenosi te poljubac

ideš iz ruke u ruku

neokončan

iuz oka u oko se prelijevaš

 

terevenče  dlanovi

bridi pod njima obraz –

kvaran iscjeljuje zub

 

majstori stari slijepci

graviraju svečano poslijednji zarez

uči se na tebi junoša

 

miluju i dahću

klešu tvoje jagodice

oblikuju psovku

urezuju plač

 

ne otiru jedni druge

 

ni voda ih ne umije sprati

ko varka – ikona

kroz vešare i šatre

klatiš se

i prolaziš

 

Ja ću te čekati

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Moje čežnje

Tišina i sni

dosanjaše

zadivljujuću svjetlost

noć nad ravnicom

postade

proljetni vodopad

što nasluti

govor cvijeća

a ti

ko vode plave i duboke

uranjaš se i sanjaš

a ja

stari jedrenjak

ću te čekati

plamičke sna

grijati

u srcu koje tvojim suncem sjaji

poput cvijetne fotografije

u bunilu ljubavi

jedne noći poklonjene

 

 

Kolinda Kitarević – Grobar ljudskosti

 

 

Kolinda Grobar Kitarević  bulazni:

“Moram reći da sam stvarno zabrinuta zbog BiH…”

 

Vjeruj nam go'poja Mate Granića i mi smo zabrinuti.

Veoma zabrinuti.

Ne možemo biti zabrinutiji.

Kad god vas ugledamo ili čujemo , pred očima nam slike krvavih, monstruoznih  zločina ,ubijanja ,

silovanja,sakaćenja i mučenja u režiji udruženog zločinačkog poduhvata,čiji ste eksponent i  produžena

ruka vi i vaša stranka.

 

-Kako objasniti bosanskom narodu  činjenicu da ratne zločince, haške osuđenike, ti,vlast i HDZ

dočekujete sa državnim  počastima,kao nacionalne  heroje?

-Kako objasniti žrtvama i senima mrtvih da se ratni zčoćinci oslobađaju pravomoćnim presudama?

-Kako objasniti narodu koji je proživio pakao vašu, Čovićevu i politiku HDZ  prema Bosni i Hercegovini ,

koja evidentno vodi kao katastrofi, odnosno novim ratnim požarima?

-Kako normalnim ljudima  objasniti vaša druženja sa osvjedočenim fašistima,ustašama i koljačima?

– Kako objasniti svijetu vašu „zabrinutost“ prema muslimanima i Srbima u Hrvatskoj?Takvu zabrinutos

i su izražavali Hitler i nacisti, ali i Pavelić,Stepinac i NDH prema svemu što nije “njihovo”.

 

Koje nam to poruke HDZ demokratija šalje?

 

Nemojte ,molimo vas , nama glumiti jungfericu i pred  masama  se praviti da ne znate šta je šta?

I onda bjesnite  kada zabrinuti građani , univerzalnim demokratskim putem,

jedan građanin jedan glas, ostvarju svoja prava.

 

Porka mizerija,mama mia, ća bi piva Veliki čovik Oliver Dragojević.

 

„Dobro i pamet“ koje tako velikodušno poklanjate i želite podariti Bosni i Hercegovini, mi vam

velikodušno ostavljamo,sa željom da se timedobrom što prije  zabavite.

 

I hoćete, mnijemo , vrlo brzo.

 

Kada vaša mafija potopi i porobi hrvatski narod i narod ne bude imao izlaza,biće vaš kraj,

Bez obzira na kupovinu poena na nacional-šovinističkoj osnovi.

Hrvatski narod je ponosan i pravedan.

Može durati dugo,veoma dugo, ali kad se probudi ,

zaista ne bi bili u koži ustašama,fašistima,zlotvorima i pljačkaškoj bagri iz redova HDZ.

 

Ne bih vam bio ni u vašoj ispeglanoj koži dotična Grobarko  ljudskosti.

Oprostite na merebitnoj  neumjesnosti u oslovljavanju, Kolinda Kitarevič , jedno slovo u tvom

prezimenu ,je trunčica  u odnosu na  opus fašističke udruženog zločinačkog poduhvata,

započetog 1991. u Karađorđevu.