Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

Život radosti pun

 

 Ti koja si

 

Malena među ljubičicama  Svijet milovanja

Malena u cvijeću                                                                     Svijet milovanja

 

Obnažena nevinost  Ruža je procvjetala

Obnažena nevinost                                                              Ruža procvjetala

 

Maca    Moja čežnja

Maca                                                                                    Čežnja

 

Proljeće u oblacima    Ljubav i strast

Proljeće u oblacima                                                                Ljubav i strast

 

Prava ljubav  Dolina čednosti

Prava ljubav                                                                          Dolina čednosti

 

Smiraj  Uvala

Smiraj                                                             Uvala

 

Blažena Luca  

Blažena Luca                                                                     Svjetlost

 

Copy (3) of ona spavau plavom   Dobro mi došla i hvalati

Ona spava                                                             Dobro mi došla i hvala ti

 

Ti koja si

Mir

Nevinost

Djetinjstvo

Zemlja

Nalik mojoj

Prozračna

Nebo

Svjetlost krhka

Nježna

Jorgovan bijeli

Tišina zvjezdana

 

Ti koja si

Uzburkana

More

Kristalna

Ljubav

Raspjevana

Kao moj grad

Rascvjetana

Pupoljak ruže

Vjetar

Tiha

Svježina proljeća

 

Ti koja se

Beskrajna

Lotos nevini

Ljubičica

Obnažena

Kao moje srce

Talas

Razbludni

Svjetlost

Ljubav

Željena

 

 

Ti koja spavaš

Lucija Blažena

Dobro mi došla

I

Hvala ti

Moja malena.

 

 

Marina Cvetajeva – Gdje su

– Gdje su labudovi? – Oni su odletjeli.
– A vrane? – Ostale su vrane.
– Kuda će labudovi? Kuda i ždrali.
– Zašto su otišli? – Da krila olagane.

– A tata gdje je? – Spavaj, spavaj, evo ga san,
San na stepskom konju samo što nije.
– Kuda će nas povesti? – Na labudov Don.
Moj labude bijeli, znaš, tamo ti je…

 

 

Francesca Gagnon – Dame la fuerza

 

 

neobicno-svitanje  obzorje-buducnosti  vrtlozi-ljubavi

 

 

Dame la fuerza

Dame una estrella, dame primaveras dame
Una noche entera para amarte dame
Un susurro nuevo un destello ciego un sueño
Un pacto de amor
Dame la fuerza, tu corazon
Dame la aurora, una ilusion
Dame un oscuro secreto que alberga el sentir

Dame tu locura, dame esperanza, dame
El canto risueño de tus ojos dame
Una noche entera y sentir tus besos
De luces eternas de amor

Dame la fuerza, tu corazon
Dame la aurora, una ilusion
Dame un oscuro secreto que alberga el sentir

En un silencio fuente renace el sol
Dulce minuto sin fin
Brilla tu alma bañada en sudores desnudo lucero fugaz
Dame la euforia dame la gracia
La vid de todo mi amor
dame la fuerza, tu corazon
dame la aurora, una ilusion
dame la fuerza dame la aurora
dame, dame, dame la fuerza
dame, la fuerza.

 

Daj mi snage

Daj mi zvijezda, daj proljeća mi daj
Cijelu noć za ljubav mi daj

Novi šapat svjetlucav kao san
Savez  ljubavi
Daj mi snage, svoje srce
Daj mi zoru, iluziju
Daj mi mračnu tajnu u kojoj su osjećaji

Daj mi ludilo, daj mi nadu, daj
Veselu pjesma nek mi daju tvoje  oči
da  cijelu noć   osjećam  tvoje poljupce
Svjetlo vječne ljubavi

Daj mi snage, svoje srce
Daj mi zoru, iluziju

Daj mi mračnu tajnu tvojih osjećaja

U mirnom izvoru rađanja sunca
Slatke beskrajne minute
Osvijetli  dušu okupanu svjetlošću prolaznih zvijezda

Daj mi milost euforija
Vino sve moje ljubavi
daj mi snagu, tvoje srce
daj mi zoru, iluzija
daj mi snage daj mi zoru
daj, daj, daj mi snage
daj mi snage.

Ćao Malena, nosi i ureži očevo ime sa ponosom

 

Ne sjećam se imena jedne bebice

ne sjećam se mnogo toga

bila su zla vremena

samo pamtim jedan geler

a ona je imala samo sedam mjeseci

ali sjećam se nje

vidjeh je onog dana

rekoh joj

zatvori uši i zažmiri Mila

 

otac joj Merhum Islamović

naš mahalski drug i blento k'o mi

zaljubljen u grad i zemlju bio

Grad čednosti i Zemlju Božije milosti

dvadeset sedam u zao čas imao

kad ga strefi geler

manji od vrha špenadle

 

Brekin potok je bio tih i zelen

tog prelijepog julskog dana

Sunce se postavilo visoko iznad šumarka

malo niže minobacač hinjski vreba

neoprezni smo tada bili

kontamo ne može nam metal ništa

hitali u pomoć Dobrinja gori

 

počeše padati sa brda ko kamenje

jedna ispored jedna iza

jedna slijeva jedna zdesna

ova slijedeća će nas pokupiti

kaže Meho

ona je naša

 

i pokupi nas upravo ta

imena naša upisana

ponajviše njegovo

 

intedant raportuje

jedno stopalo minus

jedna noga i jedna ruka helać butum

jedna glava nije loše skoro dobra

malo krvi malo kosti sljepoočne

i po skalpa fali ali biće dobro

Bosanska je

ne mreš joj ništa

Meho zijan

 

nemoj ti meni Meho zijan

pričaj šta bi tovaru konjski

cijelu priču

sada se bar vremena ima

 

kako šta bi

ništa nije bilo

samo se rat među braćom zbio

granata upala nepozvana među njih sedmoricu

sreća raštrkani bili osim Mehe

on  malo zaosto

i onako kršan  grupiso sam sebe

brao ljubičice da ih kćer miriše

dok on svoj Grad čednosti brani

 

on pozadi

granata deset metara ispred

mislili ste mimoišli se

aha kako da ne

gdje ćeš se na deset metara mimoići sa granatom

a još ljudinu metar i devedeset

da je bio moje visine samo bi mu oko iscurilo

 

nije čuo kako fištuće i znao je da je njegova

takve stvari jednostavno znaš

a baš sinoć lijepo sanjo kako leti

ona puče ono jako gruuuhha pa buum

on samo sjede

nije ni letio

 

nasloni se na jedno drvo i jedan kamen

nije imao vremen travu birat

čini se hoće da otpočine ko umorio se

bilo je tu uzbrdice

misliš ništa mu nije

ljudina uzima predah

 

đe ćeš ba uzimati predah dok granate rokaju

pojma nemate o vi neuki

 

vidi se hvata dah

ne može da ga zajmi

pritrčavaju jarani

granate još sviraju rekvijume

mesnatih od krvi i mesa

punih Bosne i ljubavi

ima mnogo

tečnih od snova

je manje svakim danom

a plaho krvare

 

Meho Islamović koluta očima

pruža ljubičice

nije dobro pozdravite mi Malenu

i milo ljubljeno slavlje moje

mater njenu

 

zatvorio oči ali diše

Bogu milostivom se moli

 

na vratu na kucavici ubod igle

ni krvi nema biće dobro

mahalske blentovije misle

 

kako dobro čovjek je ispustio dušu

misleći na Malenu i ljubav svoju

konstatuje hećim po sata poslije

motaj u šatorsko krilo

pa trk uz brdo valja nama preko potoka

novi veseli kamenovi metala lete

 

Malena moja

ime ti upamtio nisam

ne sjećam se mnogo toga

ali znam

ovih dana imaš dvadeset četiri godine

 

Sretan ti rođendan i dvadeset četiri rođendana

dvadeset četiri godine samoće bez divnog oca

molim te nemoj mu zamjeriti

i nemoj plakati

njemu je sigurno još teže

gladati umiveno tugom lice tvoje

 

Ti si svikla samoći on nije smio

djete raste a zaštitnika nema

čednost raste a nježne očeve ruke nema

djevojka raste a ukor riječi nema

 

džaba je sad da ti pričam koje je snove tebi snio

da je jako dobar čovjek i muž i nježan otac bio

 

to si skontala

mater ti pričala

ono kratko vrijeme dok bijaše

poslije je postao još bolji

tiši i nježniji

nisi ga zato osjetila Mila moja

iako je svakim danom nad tobom bdio

 

smotani i smeteni drugovi oni

zaboraviše ljubičice sve do jedne bijele

zaboraviše mnogo toga

ne i druga svoga

Nažalost tvoj otac Meho je bio samo prvi

od naših drugova koga zlo nestade

poslije su na red došli drugi

večina su očevi i muževi bili

bilo je i onih koji to nisu

svima smo imena noktima u meitski taš urezivali

 

pitaš se što ti nismo navrnuli neki put

umorili smo se Malena

mnogo smo jurili Bosnom da bi je branili

mnogo smo mrtvih na leđima izvlačili mila

mnogo smo ranjenih sa lakoćom kući ponijeli

mnogo smo mrtvih ženama majkama i ćerama donijeli

 

poslije kad je stalo trabalo je prtiti bol i tugu

odrvenilo se i zaledilo

mnoge su nestali

sve je postalo nemar svejedno je

 

i stid Malena mnogo stida Mila

toliko stida da se duša ponekad sama od sebe crveni

 

kako doći pred dijete i reći mu žao mi oca tvoga

dobar je čovjek bio

a ti živ gradom hodiš i mezare brojiš

 

svaki korak jedan mezar

nemamo više koračaja za svakog nestalog heroja

ljiljana zlatnog Bosne ponosne

svakih kvarat dana hoda jedno dijete mrtvo

plače hodi i majku svoju doziva

i ne zna da više nije od ovog svijeta

 

nemamo više daha za mrtvu nevinost

suze nismo isplakali ne pomažu

tugu nismo odbolovali ubija

a i zarazna je

 

znamo da si dobro

slavljena mama se dobro brine

nekad nas sretne i ne prepoznaje

oči su joj izblijedile Mehu oca ti snijući

 

naše vrijeme polako ističe

zato riječi ove

ni jednog druga nismo nikad zaboravili

ni bol njihovih najmilijih

ni grad nije

ni Bosna nije

 

oni koji jesu ljudi nikako nijesu

ni vrijedni spomena

 

Ćao Malena hodaj ponosno

i oprosti nam

 

Mirjani Miri V.

Crvena jesen ruža

Imam i sjećanja

i osjećanja

godinama ne blijede

čak ljubav

zahvalnost jaču nose

bilo je jedno ljeto

osamdeset i neke

a se pretvorilo

godinama jeseni

sedamdeset i neke

 

sjećanja lebde

u trošnom stanu

Budakovića dane

kad sretni smo

plesali kraj modre

naše rijeke

Mila Mirajana

Velika Miro V.

oprosti ljubavi

 

oprosti

mahalašu krhkom tvome

uvijek je mnorao

tragati za bolima svojim

tamo iza slijedećeg brda

vraćao sam ti se

malena velika ljubavi moja

i tužan i slomljen

a ti dobrotom

ljubavlju liječala

bolna

slomljena krila moja

 

tada mi te

umornu od čekanja

i samoće

jesen devedeset i neke

uze

volim jesen

ljubavi boja plam

dana tih me ipak tuga svlada

 

više ne šetam

kraj rijeke

klečim kraj izvora

molitve izgovaram

da Nebo prosti grijehe

sretniku ovom

Željko Joksimović – Nikome te ne dam / Song – Lyrics


 

 

 

Ne dam nikom da te dira

 

 

Ne dam nikom’ da te dira

ne dam nikom’ duso moja, tugo

kad bih mog'o da te vratim

kad bih mog'o eh, da biram

ja bih opet bio sa tobom

(2x)

 

Ref.

Nemam cemu da se radujem

samo vinu, kad se napijem

srce stane, kad se seca

sad znam sta je to

jednom im'o, onda nemao

 

Sta sam hteo, imao sam

svud’ sam bio, duso moja, tugo

prevarih se, poverovah

sada vise niceg nemam

nista vise nije ostalo

 

Ref.

 

 

 

Naša rahmetli tetka Hanifa

 

Naša rahmetli , mnogo blažena tetka Hanifa je znala , napamet , bez kanafa Maja i bez kompjutera neukih, nabrojati sve pretke do unazad 9.999 godine.Ovo nema veze sa njenom djevičanskom osobinom da je voljela po kući i đardinu šetati naga, a ni’ joj bilo ime Nagorka.

Sasvim logično .Koliko mnijemo , ako ikada, ikako mnijemo, ni jednu Hanifu nisu zvali Nagorka, čak ni Zagorka, iako su se sve voljele i na gori i za gorom… , ma , valjda šetati,jašta.Ili goriti.Tko da zna.Hoće to kad se upali.Vrućina dabome.

Nije nam baš ni tetka bila, ali smo je svi tako zvali.I što'no bi neuki  posumnjali , poneki incest uradili.

Taki smo mi,pazimo na rodbinske veze.

Lako je njoj bilo. Imala je porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali jal’ je od  bukovine , po bosanski ili od neke druge here  voćke. Kako ga je voljela zalagumati, mislimo da je najvjerovatnije  bilo šljivovo  ili barem kruškino stablo. A mere bit’ i od jabuke. A more, vala,  bit i od duda. Svašta je voljela šuknuti. Koliko se razumijemo u pijaču, to stablo  nije bilo od vinove loze , garant ,  iako nikad nije birala šta će salijevati. Jer kako nas je učila,vino se gaji na čokotima , ne na stablu.

Znajući to tetka Hanifa, kad su je zluradi pitali kada će prestati lagumati i pricrvljivati,bi samo odmahnula rukom, nasmijala se i rekla:

-Kad na vrbi grožđe rodi i kad ne bude blentovija!

Kada bi je pitali zašto stablo broji samo  do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj  poker četiri devetke vazda  lovu nosio. Osim kada nije nosio.

Tada je bila zijan; mislite vi?

Đe će ba,  tetka Hanifa , sa onim svojim raskošnim legitimitetima biti zijan?Jeste li normalni?

I ta naša  tetka Hanifa je bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , voljela je i  pricvrljiti. Ma, pravo se bacila na nas. Ne samo figurativno.
Ne znate šta je voljela pricvrljiti?

Baš  ste jadni!

Imala je , boni  bili ,  klavir, pa valjda  pricrvljivala dirke na klaviru. A možda i nešto drugo.U svojoj čednosti mnogo naivna bila. Klavir je bio, oni, starinski  od drveta i eto belaja.  Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti. Inače belaj!Imaš crva , a ne pricrvljiti, namah u crvotočini, koje su male, ali nalik crnoj rupi, i zabiti , veliki jazuk .

A i klavir joj bio oni veliki ,  za četiri ruke , ha sa jedne, ha sa druge strane.

Moš'te misliti , tastature i sa jedne i sa druge bande.

A mogao se urediti k'o francuski ležaj sa baldahinom. I bio uređen u tetkinom zlatnom dobu. Kasnije je preuređen u budoar.Šta se može promet se povećao. A budoar (ih, ne znate šta je to?)je elegantno namešten salon jedne blažene dame , za oblačenje i doterivanje.I normalno za svlačenje.Jer kako ćeš se obući ako se prije toga nećeš svući.I nešto pricrvljiti , ako se pojavi u buidoaru,oliti klaviru.

Voljela nam tetka Hanifa francusku ljubav, a nije bila francuska  sobarica. Mošte zamisliti to!?

Bila sarajevska hadžinica,baš ko i mi, samo što smo mi bili hadažije.Znate valjda da je razlika smao u jendoj stavci.Zato su ljudi vazda sumnjali da smo sa tetkom Hanifom ipak u rodu, samo da bi nam neku mahanu prihelvetili.

Vi mislite , mi nešto izmišljamo!?

Eh,da ste poznavali našu blaženu tetku Hanifu , zabrinuli biste se što  smo jako skromni i možda malo naivni…Aha!

Šta je ta svašta znala i radila. Hoćete da vam nabrajamo? Nemojte, trebaće vam sve do jedne umišljene kreacionističke godine. I pride koja.

Ipak vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu , da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila , nakitila i do poslijednjeg daha upražnjivala.Sve je radila kao da je idući čas onaj garantovani,poslijednji jazuk dan.I jednoć je bio.

Htjela ona da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, neki kažu i nevinost, poklonila.A bome i starost.

Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju. Bojali se , kakva je nahero nasađivana bila,i u tvrdo i u meko,i u sridu; da bi se svaku noć na Barama fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono k'o neki otpadnuti nokat tanka. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.

Ma , pustite više  tetku Hanifu na miru , neka joj je pokoj duši, jer mi ne volimo olajavati.

Snalažljiva je ona, ko svaka mačka.Kako god i odakle god je baciš (nasadiš ili nabaciš ili nešto slično) ,ona se sva sretna , a bome i srećna na leđa dočeka.Ma prava čigra.Vjerujte nam na rič! Znamo o čemu baljezgamo.

I odaćemo njenu najveću tajnu. Valjda nam neće zamjeriti. Nije ništa posebno.

Nameračila se na dženet.Kažu da u svetim knjigama pročitala da tamo imaju rijeke vina koje ne opijaju i od kojeg nema mamurluka.I što je još  poslastica  priko svega , a u suglasju njenih želja , vino služe djevci , ko  netaknuti biseri u niski đerdana.

Joj rahatlika ljudi milu. blago našoj, blaženoj tetki Hanifi!Valjda ste sada skontali zašto je čitav život bila nagaiu blažena.Ili barem veći dio. Nit je glava boli nit…uh dalje ne smijemo.Takarli razmišljanja, a mi smo veoma vaspitani i obrazli mahalaši ,a i bojimo se pržuna.

 

Radmila Karaklajić – Ciganske pjesme

   Mila Moja

 

Ovaj divni potpuri ciganskih pjesama u uvodnoj izvedbi raspjevane Radmile Karaklajić poklanjam svojim ljubavima gdje god one bile.

Ako se vama dopadnu , hvala vam.

Prevodi  i riječi su suvišni .

Srce osjeti ili ne osjeti ciganski žar,čežnju ,ljubav i bol. 

 

Divan narod.

Oteše im identitet . Rekoše im da su Romi.

I oteše čerge.

 

Bolje da su im dušu oteli.

 

Ali  Usud ima svoje planove.

Skoro trećina dunjalučkog svijeta se skita kao nekad  Cigani.

 

U potrazi za Suncem i pjesmom.

 

Sretno nam bilo.

 

 

 

Vali  Vali luduju  Vesna Morena S.

 

Kada u potpuriju počne da se javlja sintetika ,to je kraj našeg izbora.

 

Samo 34 godine ne razumijem

 

Samo 34 godine
bol ne gasim
pjesme  o djetetu
krijem
a se pitam
zar je četiri godine
dosta
za život jedan

samo 34 godine
ne razumijem
mnogo toga sam znao
još više naučio
o boli
a opet  ne razumijm
zašto nikad ne prolazi
ne jenjava
već jača biva

samo 34 godine
suzama  krvavim i rosnim
šaljem riječi nebu
a dijete milo
mamino i tatino
ni molitvom se ne vraća

Samo 34 godine
ne  razumijem kako
utješen sam
a pola godine
docnije
ode mater da Nadu čuva

kada ove  34 godine
prođu
možda mi  bude lakše
možda razumijem
kada budem bez suza
tamo visoko
sa njima