Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

bajka  sunce-na-obzorju

Bajka                                                                                      Sunce na obzorju

 

svijetlo-na-dnu-kanjona-modre-rijeke  sunceve-iskrice

Svjetlo na dnu kanjona modre rijeke                                     Sunčebe iskrice

 

nijanse-prozracnih-velova  zebrasto

Nijanse prozračnih velova                                                     Zebrasto

 

tackasta-duga  pepito

Tačkasta duga                                                                       Pepito

 

dugino-obzorje  snjezi-nad-dardinom

Dugino obzorje                                                                                 Snježi nad đardinom

 

raskos-jesenjeg-jutra  srebrena-noc

Raskoš jesenjeg jutra                                                Srebrena noć

 

uzburkana-duga  ljetno-talasanje

Uzburkana duga                                                                Ljetno talasanje

 

cvijetna-milina  vesna-njezna-kao-proljece

Cvijetna milina                                                                 Vesna nježna kao proljeće

 

 

Silvije Strahimir Kranjčević – Moj dom

 Moj dom

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I… gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo – ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

… Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al’ ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba… a ja je grlim mûkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I… lutam kojekud.

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Odjila – Odakle ti Bože ovi drumovi / Song – Lyrics

 


Đardin u vrtlogu strasti Ljubavna čarolija  

 

 

 

 

Odakle ti Bože ovi drumovi?

Vidiš da su slepi, prokleti?

Što ih, brate ludi takve izmisli,

kad ni jedan tamo ne vodi?

 

Tamo gde smo zoru čekali,

tamo gde smo rosu ispili,

s’ vetrovima konje jahali

i usnula polja budili.

 

Da mi podaš pola svojih gradova,

da me pospeš kišom dukata,

da mi kupiš zlatni čardak najveci-

ja do zore moram pobeći!

 

Tamo, gde smo čergu podigli,

tamo gde smo vatre palili,

dairama zvezde hvatali

masečeve pesme pevali.

 

Tiho, idemo sa njim, da se Sunce ne naljuti,

da se Nebo ne probudi, jer su umorni,

moji kumovi to su jedini,

pratiće me kad se Belom Zorom oženim!

 

Hajde, zapevajmo sad,

pa ko hoće nek se budi,

neka čitav svet poludi,

ne moram se ja Zorom ženiti,

Nebom kumiti,

vise volim nju- garavu, tajno ljubiti!

 

Ruke! Ruke pruži mi!

Nek’ ogrnu noć u belo,

neka moje vrelo telo zorom umiju,

ne trebaju mi bolji drugovi,

niko od nas lepši nije, niko srećniji!

 

Dušu, dušu uzmi mi!

Nek’ u vatri sva izgorim,

sve dok oči ne zatvorim pesme pevaj mi!

Zlatne kočije noć ce dovesti,

sa usana tvojih ja ću otrov popiti!

Tebi , siromah sam ,nemam mnogo dati

 

tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
koja sav  život si moj
kojoj pišem   pjesme svaki dan
po jednu sliku ljubavlju snim
srce dajem
a me boli tiha šutnja tvoja

tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
darujem djetinje srce svoje

tebi
kojoj raduje se život moj
siromah sam
nemam mnogo dati

tebi
čija sjena i dobrota
ne pušta me  mirom
da sanjem neke bolne dane
siromah sam
nemam mnogo dati

tebi
koja radošću svojom me boliš
siromah sam
nemam ništa dati
osim duše čedne svoje

Indexi – Obala Pusta, Obala Vrela / Song -Lyrics /Amazing Grace

 

Sunce plamti   Vali luduju   Nježnost leprša

 

Bol u srcima  Zimsko jutro

Obala pusta obala vrela

 

Obala je bila pusta

i tako vrela

kao žar  davne vatre

kao dodir naših tijela

 

a sunce je nad nama sjalo

i nije znalo

da smo htjeli tako mnogo

a imali tako malo

 

ruka ti je bila topla

i tako mala

dodirom me pekla

dodirom me sebi zvala

 

a sunce je nad nama sjalo

i nije znalo

da pješćane su kule pale

da vrijeme je stalo

 

Sunce sunce sad nas

O sunce sunce sad zna

da zadnji put i da nas gleda

taj izgubljeni usamljeni par

 

Sunce sunce sad nas

O sunce sunce sad zna

da zadnji put i da nas gleda

i grije sad

 

Obala je bila pusta

i tako vrela

kao žar davne  vatre

kao dodir naših tijela

 

a sunce je nad nama sjalo

i nije znalo

da smo htjeli tako mnogo

a imali tako malo

 

ruka ti je bila topla

i tako mala

dodirom me pekla

dodirom me sebi zvala

 

a sunce je nad nama sjalo

i nije znalo

da pješćane su kule pale

da vrijeme je stalo

 

Sunce sunce sad  nas

O sunce sunce sad  zna

da zadnji put i da nas gleda

taj izgubljeni usamljeni par

 

Sunce sunce sad nas

O sunce sunce sad zna

da zadnji put i da nas gleda

taj izgubljeni usamljeni par

 

Sunce o sunce sunce

 

 

Hvala Gospodaru svijetova / Zadivljujuća Milost / Amazing Grace

 


 

 

Bosno zemljo Božije milosti

slavi  svoga Gospodara jutrom i večeri

 

 

Anđeo nebeski

Anđeo Nebeski

 

Svjetlost

 

Nebeske suze 

Nebeske suze

Iskon 

Iskon

 

Postanje univrzuma

 

U našim je srcima Kula na nebesima 

U našim je srcima kula na nebesima

 

Moj univerzum

Moj univerzum

 

Ledeno plavetnilo

Ledeno plavetnilo

 

Rađanje

Rađanje

 

Neuslovljena kljubav

Neuslovljena ljubav

 

Plava maglica 

Plava maglica

 

Jedinstvena maglica

Jedinstvena maglica

Ljubav

Ljubav

 

Nebeska ruža

Ruža nebeska

 

Ljubav

Ljubav

Duga sna

Duga sna

 

Vrelo istine

Vrelo istine

mjesec

Mjesec

 

Strast

Strast

 

Vrtlog

Vrtlog

 

Blagoslovljenost

Blagoslovljenost

 

Smiraj

Smiraj

 

Zvijezdice

Zvijezdice

 

Prava ljubav

Prava ljubav

 

Smiraj dana

Smiraj dana

 

Puni mjesec

Puni mjesec

 

Pogled na Terra est stela

Pogled na Terra est stella

 

Bosna prkosna od sna

Bosna prkosna od sna

 

Rijeka blistava

Rijeka blistava

 

Snježni most

Snježni most

 

Zeleni zamak

Zeleni zamak

 

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti

 

Ruža to je životjpg

Ruža je život

 

Stari most

Stari Most

 

Centofilije

Centofilije

 

Krvava Drina

Krvava Drina

 

Vali

Vali

 

Šeher Banja Luka

Šeher Banja Luka

 

Mjesečeva ruža

Mjesečeva ruža

 

Naše nebo

Naše nebo

 

Mjesec i zelena ruža

Mjesec i zelena ruža

 

Muzika stara

Muzika stara

 

Rajske dveri

Rajske dveri

 

Alelujah

Karolina & Origjanski – Za kogo / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

Za kogo (За кого)

За кого?
За кого ти цути в зима лицето?
Ај не, не за мене

За кого?
За кого ти гледа светло окото?
Ај не, не за мене

За мене, само тага остана
како твоја сенка
до мене да вечера

Либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди
Ај либе, мое либе веќе не боли
само рана на срцево ти ми остави.
Ај либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди

Кој ли те, кој ли те зеде
кој те украде,
нежен мој, гулабе?
Кој ли те, од моиве раце,
кој те откина?
Младоста ми замина

Кој ли е толку многу без душа?
Како сирак сама
липам, никој не слуша

Либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди
Ај либе, мое либе веќе не боли
само рана на срцево ти ми остави.
Ај либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди

Времето тоа пусто време
никој не гледа
времето не запира
времето, тоа пусто време
не ме лекува
ветер ќе ме оддува
времето само траги остава
на мојто лице тебе те наслика

Либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди
Ај либе, мое либе веќе не боли
само рана на срцево ти ми остави.
Ај либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди

 

Za koga (za koga)

 

Za koga?

Za koga ti cvjeta lice zimi?

Oh, ne, ne za mene

 

Za koga?

Za koga ti pogledom svjetli oko?

Oh, ne, ne za mene

 

Za mene ostaje samo tuga

poput tvoje sjene

do mene za večerom

 

Ljubav, moja ljubav više ne boli

Nemam pojma kamo otići

Hej, moja ljubav više ne boli

samo mi  rana od tebe na srcu ostala.

Hej, moja ljubav više ne boli

Ima dana nemam pojma kamo odim

 

Tko te je, tko te uzeo?

tko te ukrade,

moj dragi, golube?

Tko te je , iz mojih ruku,

tko te je oteo?

Mladost mi zamire.

 

Tko je toliko bez duše?

Kao  siroče sama

Slušam, nitko ne sluša

 

Ljubav, moja ljubav više ne boli

Nemam pojma kamo otići

Hej, moja ljubav više ne boli

samo mi je rana od tebe na  srcu ostala.

Hej, moja ljubav više ne boli

Ima dana nemam pojma kamo odim

 

Vrijeme to pusto vrijeme

nitko ne vidi

vrijeme se ne zaustavlja

vrijeme, to  prazno vrijeme

ne liječi me

vjetar će me otpuhati

Vrijeme samo tragove ostavi

Na moje licu, tebe naslika

 

Ljubav, moja ljubav više ne boli

Nemam pojma kamo otići

Hej, moja ljubav više ne boli

samo mi je rana od tebe na  srcu ostala.

Hej, moja ljubav više ne boli

Ima dana nemam pojma kamo odim

 

 

Igrokaz – Štorija o capinu

 

 Zove neki dan Deba. Nešto mu se ona sofra iz đardina ili derdana prisnila. Ne zna ti više one stranske riječi naukovati, zna samo da je bašča sa ljuljaškom neka , kad je on od Mojsija milju nekom nabrajalicom zaradio. E taki mu akšamluci fale.

Taze meze sa sofre, brizle zabiberene i bjeli bubrezi umočeni ,najviše. Ostalo se može nadomjestiti. Namah ga opauči žena.

Ona njegova ni sjedalicom da mrdne , kaže došo vakat kad i ona mora počet vezova se igrati. On se ko merhum obradovao. Pošo se on skidat, a ona njemu šta to radiš bleso jedna, vidiš da je zima, prehladićeš ga. Ja i onako samo na igle i svilene konce mislim, taj tvoj sitni vez, singer šteo mašine, mi naum ne pada.

Ti što si po meni vezo, vezo si. Jas da si dvije tri recke u minusu, kad mi prigusti nadoknadit ćeš, iako si sa roštiljem plaho ograisao, hoćeš se ti fićfirića igrati.

Daj , napišite barem nešto o jednoj jedinoj sofri, mezetu i akšamluku da me želja mine. Natandarite riječi iz onog našeg pojmovnika da ljudi znaju šta je šta.

Za tri minuta eto i Herco :

– Srce mi puca, samo što me ne hekne, daj jednu želju pred ahiret, ono o akšamlucima ispričaj.

Javi se Branka Vojvodić , kaže Oma ne vidi nazvati, i ne samo to, ništa ne vidi, ne mre ništa opaučit bez njene pomoćiali upravo valja niz probavni i u probavni drugu tepsiju furdenjače. Pliva u loju. Sve pita pominje li se to neka sofra.

Lenji samo jecaj kroz slušalicu :

– Brizle.

Jedino se Mojsije ne javlja se, sigurno se stidi i glavom u doksat heknjiva.

Osjećam da se su đardini i đul bašte malo usne otvorili i da se razneženo smješe; bijahu to vremena.

Pristavimo onu našu veseliju; nećemo vam reći koju. Pogađajte, o medenim nekim je riječ. A za kraj jednu dvije tužnije, meraklijske.

Najljubaznije molimo papake, krakane i šupke da se isključe iz ove načrtanije. Imaju svoju , nek u nju blenu. Spala knjiga na pašaluk. Sve nihovo je sušta suprotnost našemu, odnosno ovoj ljubavi i ljepoti.

. Mi ćemo kratko i po običaju okolo kere na mala vrata.

Kad Deba progovori onad znaš da je najmasnije i najdeblje progovorio. Zbog toga ćemo jedan njegov čuveni doktorat djelomično citirati:

Riječ capin nisu ljudi izmislili, nebo ga je poslalo. Capin je višeslojna i višeznačna riječ. Koliko je u toj riječi metafore, ironije i stilskih figura, koliko sadržine to se ne može objasniti tek tako. O tome ću barem još jednu disertaciju napisati.

Capin može ko metal tvrd biti; kad je od metala; a da je od metala jest, ponekad. Taj je geolozima dobar, a oni se samo kamenjem bave. Nije im ovdje mjesto uako vas život nešto biše, to što rde rade daleko od ženskog insana.

Nekad je tupa strana obložena glatkom gumom i čini se tako mehka gumenasta , a nije, više je po svojstu nekom grbu nalik. Taj je capin malo metalan, malo gumenast, može mnogo čemu podlužiti.

Nekad je tupasti dio capina obložen drvetom i poludrvenast, polu metalan je. Taj capin odmah baci, spoj metala i drveta začas se polomi. Metal i drvo loša kombinacija. Previše kruto, bolno i lomljivo.

Mnogi planinari svje capine od drveta prave. Zato drveni capin može ko drvo tvrd biti jer je od drveta. Nisu svi planinari vješte drvodelje. Tada capini liče na topuzine ili tojage.

A metalni ne valja i treba ga baciti; ako zapadne kiša može insanuna munja ili grom strefiti. Dakle ako si planinar ti onaj gumeni ili tojagu prihvati i ka planinama i planinarkama hodi. I nema belaja. Samo frka,cika i vriska.

Najbolji je onaj capin što ima osobine i drveta i ebonita ili tvrde gume. Čvrst ko drvo , baršunast i sjajan ko obenot, bogdicu savitlji, haman ko tvrda guma. To se traži joj , mamo mamice.

Jel capin planinski čekić, jeste. I sam,ga Mojsije malo prije reče vazda na planinu nosi. Jel hoda po planinama? Ide i uzduž i poprijeko, i ubrdo i nizbrdo, i u ravan i u sridu, a moš’ ga zadjenut i zabost i za uho, za pojas, ispod pojasa, na haljinu, ispod haljine, čak i na leđa, ako ne paziš i nečija usta o njeg’ zakači il’ ubacit.

Kad stigneš na kotu, ako se prije toga nisi ulogiro, možeš sasvim slobodno njime kotirati ili logirat. Pa kad se kući vraćaš, opet isto. Minimum dvadeset čertri puta po danu vikenda. Ako je ženska prije puritanka bila, eto ti belaja koji nije belaj, mora se i više.

Deba mili! – zove Frka tiho, ne znamo odakle. Načula ona o čemu se priča,konta Deba.

Šta je,šta se dereš ? – dere se Deba, hem ga u disertaciji prekida, hem mu autoritet ruši

-Može li Lenji zabiberiti,

-Može, kakvo je to pitanje ,pusti me , jašta će nego zabiberiti, bona,idi pospremite to.

Misli Deba na na mezu i oblizuje se, a i kako do jedne riječi nije došo, ništa skonto nije. I bolje da nije i nikad skontat neće.

-Jesi siguran sto posto za toj besjedu o capinu.

-Dvjesto postim ja i dvaput ako treba.

-Zatim; jel’ capin čekić, jeste. Ima li dva kraja, ima. Jedan oštri i jedan tupi. Jel’ tupan tupom stranom ekser zakucava, jest, zakucava. Kolko će bolan u životu zakucavati to niko živi izbrojiti ne može. U Bosni se to sigurno ne može.

Jel’ oštrom stranom čeprkaš i odvaljuješ, jes čeprkaš i odvaljuješ. A koliko ćeš za života odvaljivati ako si pametan ti mi reci.

Neki će drugi neće ćeprekat il nemaju capina, ili ko crvić ili im gusle i prange strah utjerale sa se ne smije živi čuti, ni pogled ispraviti. Žao mi je ljudi, što smo ih na početku priče izbrisali. Ne može se priča tako lalo njima oteti. Oni profulili bosanski grb pri rođenju.

Neće im otac katil ove lijepe mile Bosne. Majke ne smiju pisnut; samo uzdišu joj mamo mamice. Čujem počele im i seje isto pjevušiti. I eto ti njih čitav život ko puhovi i dole i u glavi.

Jel capin veći od bosanskog grba, skoro da jest. Nije da nije bitno, bolan našta je nešto nalik. Nije važno ni šta je pisac htio rjeti. Bitno šta šta on podrazumjevaje kakav je njemu ćeif i nevolja i šta, gdje i kako se na šta on ukazuje i prislanja, istura i prsi.

Vi se k'o pametni pravite, riječima baratate, pa slušajte i rješite i ovu enigmu:

Capin pet slova ima. Dva plus dva parna i jedno neparno. Ono neparno izbaci, ova dva para šatro složi i šta ti ostane?

Ostane ti bolan ona hevina: haremski cvijet, ako ćemo pravo i lotos haremski, đula đulbašte, bagrem razigrani, jorgovan mirisni, boliglava vatrena, kadifica svilenkasta, ljubićica blažena, karanfil rumeni.

Ostade ti bolan cvijetni đardin prekrasni sneni. I kako taj đardin ne sanjati i u snove i na javi dozivati i dosanjati.

Ostade ti jaro onaj sedefasti brežuljćić, lugasti bregić, vlažna dolinica, jogunasta dulbašta, izvor sevdaha, nježna balada, ples bolero, muzika harmonike; svaka čast Mojsije lave; opjevana i raspjevana, rodnica i nevoljnica, stidnica i opajdara, skrušenica i vragolanka, ali uvijek jedna jedina, neponovljiva,uvijek anamo ona ljubav naša.

Može ona nekad biti i kaharli i tuknuta, može i jad, čemer i bol nostiti, može se svakako ona zvati, al bez nje ti života ne m're biti. Ni u pravo ni u krivo ni u sridu. Kako bi bolan bez nje žena jecala i majku dozivala:

joj mamo,mamice,

a njen bleso cvilio i brundao uh,uh i uh.

Joj, samo kad pomislim na nju ja poludim, hoće mozak da mi pukne, duša da uzleti. Od silnog bola i želje neka milina, punoća me obuzme i hoću da se raspuknem i raznesem u toj milini. Vas butum da se urušim u toj ljubavnici slatkoj milosnoj.

Slušaj ovo i dobro pazi ove riječi o ukusima nje blažene:

Slatka krofnica (dofati se Deba klope nije bilo druge), drhtava ko đigerica, sočni bubrežič, nalik na rumeno srce iz srca, k'o pihtijasto pače, meka ko pohovan mozak, reš brizle (moro Deba malo zamezetiti, ogladnio), ko zvrk bureka, ko sogan dolma, japrak, sarma ili fil paprika, neki pikanto papričice umak, ko baklavica, ružica, mljac kadaif sa grožđicama i sjeckanim orasima, tufahija (Debinim mozgom bajramska i akšamlijska sofra se kotrlja) , krem pita i šampita. Uh ako brojim dalje pregladniću i neću od Mojsija lovu skrajnut. A sevap bi bilo čifu po džepu klepit, to ga najviše boli. Kad sve razdvojiš i nešto u drobove, nešto na grudi našto u skute složiš i posložiš; ostane bi bolan sevdah duše, srce treperavo, mozak raspomamljeni, bubreg razigrani, brizle uzdrhtale, jetra krvava, bijeli bubrezi hrskavi…

(Nabraja i ponavlja ponešto Deba ne možeš ga zaustaviti, pjesnik u njemu proradio ali i debelo ogladnio, očito je; valjda crijeva bubnjaju…)

-Stani bilmezu opogani ljepotu i ogadi nam mezu.

Konzilij se ko fol ljuti,svi zacrvenili ko alava turšija pred zrenje i poglede sakrivaju. Nakvasali ko grb pred đardinsko vrhnovanje i sve im draga i bliska ta licenciae poetika , smisao i suština njihovog života.

Okolo njih grlice lepršaju, miris žutih dunja se širi , na ramena im slijeću i miluju i spiju i snivaju.

Grlica jedna što tren prije je na trn srce svoje nabola,  da bi pjesmu dragom poslala, poslijednjim treptajima lagano i bolno pjesmu klizi:

– Mito bekrijo ili Jutros mi je ruža procvjetam.

Može bilo koja spomenara iz srcu .

 

Đino Banana – Mače moje / Song – Lyrics

 

Maca  Pukotina    Snježna šuma

 

 

 

Kao mali glumac sto sred scene stoji

zaboravlja svoj tekst jer se neceg boji

potrcace rijeci sa mojih usana

ko usnule nade iz vojnickih rovova

 

Ref.

Mace moje cupavo

ko te nocas volio

jos mnogo mogu da ti dam

al’ ja cu ipak ostat sam

 

Mace moje cupavo

ko te nocas volio

jos mnogo mogu da ti dam

al’ ja sam sam, ja sam sam

 

Ponekad me plase snjegovi s planina

postao sam i ja srednji, bojim se visina

tako ti moje mladosti, ne daj me

ne daj me tudjim ljudima da me ljube

 

Ref.

Bleki – Oprosta njemu nema

 

Poslije kiše

 

Ja konj

 

Sleđena rijeka

 

Kamena gromada kraj modrozelene rijeke

 

Krhko proljeće

 

Ruka ljubavi

 

Nezvraćena ljubav

 

 

a

najgore što se čovjeku može desiti

da mu nenadane kiše obrišu tragove

davno izgubljene ljubavi

dok on

Ja, konj

čovjek zvani sleđena rijeka

kleči i svoj krst

zabija u kamenu gromadu

kraj modrozelene rijeke

očekujući milost

samo zato što Proljeće krhko

ne želi

da joj se ruka pruži

koja njemu oprost

iskupljenje

grijeha njegovih nosi

koje u tri riječi mogu zbiti

mnogo je volio

i

k'tomu

ljubavi krao