Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

val-se-pjeni idila-u-zutom

Val se pjeni                                                                            Idila u žutom

 

pobjesnjeli-more-iipobjesnjeli-more-i

Pobješnjelo more

 

ruzina-stablaruzina-stabla-ii

Ružina stabla

 

ah-to-krhko-cvijece  maglicasti-oblaci-nad-modrom-rijekom

Ah to krhko cvijeće                                                     Magličasti oblaci nad Modrom rijekom

 

zadivljujuca-bjelinazadivljujuca-bjelina-ii

Zadivljujuća bjelina

 

bujicabujica-ii

Bujica

 

trnje-i-ruze  zeleno-zuta-oaza-ii

Trnje i ruže                                                                         Zeleno žuta oaza II

 

 

Sergej Jesenjin: O, probudi me …

 

 

O, probudi me rano sutra,

strpljiva, brižna moja mati!

Poći ću iza humke puta

dragoga gosta dočekati.

 

Ja vidjeh danas kraj gušćaka

širokih kola trag u lugu.

Vjetar ispod šatre oblaka

vije njegovu zlatnu dugu.

 

Proći će sutra u ranoj zori,

kaput-mjesec prignut pod granom,

a kobila će da vijori

crvenim repom nad poljanom.

 

O, probudi me rano, mati,

osvijetli naš sobičak uski.

Govore da ću ja postati

uskoro slavni pjesnik ruski.

 

Tebe i gosta ću opjevati,

našu peć, krov i pijevca, brava…

Na pjesme će se prolijevati

mlijeko tvojih riđih krava.

Bleki – Mila moja , noćas mi se samo šuti

 

 

Mila moja

noćas mi se samo šuti

drži me za ruku

prisloni gitaru na grudi

i sviraj mi pjesme ljubavne

i onu o čežnji

tango se pleše

njih dvoje se moraju rastati

Tišina i sni

*

Mila moja

noćas mi se malo plače

ljubi me nježno

uzmi moje srce u ruku

i sviraj mi pjesme ljubavne

i onu o čežnji

i tangu i lebdenju

nebo kaže utihnite bol

zviježđe nijemi zaustavlja vrijeme

Tišina i sni

*

Mila moja

nočas mi se samo šuti i malo plače

voli me sneno

nek gitara i srce moje poju

naše snove ljubavne

i onaj o čežnji

plešimo poslijednji tango

nebo nemoćno širi ruke

na počinak ti moram poći

tamo me neće boljeti

Bijela dama

Tišina i sni

 

Mistična imena se po srcu daju

 

Jednog   snenog poslijepodneva doleprša anđeo  .

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se  ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

I neposluh.

U  vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.

A ja voilim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti ,

znao sam da se zaljubila i   više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama, šta god mu to značilo.

Nije da mi  se  nimalo   nije sviđalo to njeno novo ime. Samo, bilo je falično.

Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.

Nadasve čedna. U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila  Djevojčica , u mome srcu  , za čitav život.

Nježnokaz

 

 

Baš su ovi dani čudni.

Čitav život nas uporno prate.

 

Dobri ili loši dani , e ,  to je već vaš problem.Svako svoje terete nosi.

A neke stvari se nikad ne mjenjaju. Evo i ove godine su se dešavale iste stvari,kao  u nekim birvaktile vremenima. Niko da pomogne pučanstvu u prošlim vrmenima, pa da im bar malo olakšaju i ukinu one teške i takarli događaje. Kažu bilo pa prošlo. Valjda.

A  valjalo bi precima pomoći. Da ni njih, ne bismo se mi danas žvaljili.

Ne znate šta znači žvaljiti.  Ko vam kriv.  Kad ne znate, nek ne znate. Vi ste na zijanu. Jer poslije žvaljenja , poneki se fataju.  Za glavu, a šta ste vi mislili.

Dobro de , da nije bilo onog što ste vi mislili, ne bi se oni hvatali za glavu.

Sad se pravite opametni. Skontali ste šta je žvaljenje i čemu ono vodi .

A gdje ste bili prije?

Recimo kada je…I ne bi bilo nas, uz Božiju pomoć  na ovom dunjaluku.

A dunjaluk je prilijep mjesto za življenje.

Ug , zamalo lanusmo, a ne smijemo. Jazuk, udarićemo na obraz velikom dijelu dunjaluka.

A i nanijetili smo danas biti malo nježniji  i sneniji.

 

Jedno dijete , dobrota i čednost mila, nas u srce dirnulo. Poslalo nam pjesmu, kaže poslušajte.

Kako nećemo mila djevojčice. Odavno je mjerkamo , ali ne možemo je pristaviti bez tvoje pomoći.

A pjesma kaže; onako u prenesenom smislu:

Pogledajte malo kroz prozor. Nemojte da vam  sada suze poteknu od miline . Trebaće vem kasnije.

Lijep dan , plav i sunčan , miriše na milost i ljubav.

Zamislite  slobodan dan, onaj jedan  od vikenda koji ste propustili jer ste bili zabrinuti i umorni.

Livada cvijetna, ljubičice , janje, ruže što da ne. Čak i divlje. Bagremi i lipe cvijetaju.

Jorgovani mirišu. Djeca su vesela, bezbrižno se vrte po cvijetnom tepihu.

Vi u hladu trešnje koja je tek probeharala .

U vašem naručju opojno miriše najmirisaviji i najljepši dunjalučki svijet. Vaša ljubav.

Vi ste opijeni i raznježeni.

Shavatate sve slavi Gospoda svoga.

Hvala i slava Bogu Gospodaru svijetova.

Zavirite  sada u nutrinu svoju.

I šta  čekate? Sada možete one suze pustiti.

Što bi poete rekle.

Alelujah

U prevodu:

Ma, šta je danas sa prevodiocem?

Ma , gdje se dao?

Ah oprostite, eno ga,  sakrio se ispod stola i plače.

Neda da ga vide. Muškarčine ne plaču.

 

A tebi dijete milo ,velika hvala za današnji lijepokaz.

Pamet

 

Govore nam da smo pametni.

Nama k'o mrsko biva.

Volimo što nas je majka rodila pametne pa nas računica plaho pazi. Računica ide, ali lova nikako . Zaglavila  u trezorima. Ne nardoskim,  nego nacionalističkim.

Recimo naš drug Dostojevski je skonto da  je 2 plus  dva jednako pet sasvim u redu. Hem dobro zvuči ,hem nikoga nije briga jel to tačno, osim matematičara. A oni ne čitaju književna djela. Šta će im to. Tamo brojeva ima  samo da označe stranice. A to su brjoke za sitnu raju.

Velika raja voli milionske cifre. Pitajte Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ni oni ne čitaju Dostojevskog. A trebali bi. Napiso čovjek dobru knjigu Zločin i kazna. Njihov fah i ako Bog da njihov temperaturni dom. jako vreo temperaturni dom. I to na jako dug period. Najskromnije  rečeno; eonima.

Oni drmaju Bosnom i sve znaju. Eto , garant znaju gdje je otišlo narodsko blago, Morali bi znati. Bez njih ne jedan lahorac ne smije zapuhati.

A Mladen Ivanić, pitate vi. On je sića , rabi procente , kao i  vehti Lagumđija.Nisu džabe ekonomisti, ko fol opozicija.

E sad o njihovim ženama ne možemo ništa loše  kasti. Nije da ne znamo.  Ali mi smo đentlmeni i ne odajemo ženske tajne. Jazuk. Rečeno nam: Lako je po ženi, isto ko po mački.

I , nije da mi ne volimo po ženi.

O volimo i te kako. Ali samo kako i kada to one  požele i vole. A meščini to je skoro uvijek. Neka , tako  valja. Pa, zar zbog toga nismao istjerani iz gornjeg đardina. Ako je već tako priliku treba maksimalno iskoristiti.

A bogami ima mački i mački. Pitajte koga hoćete , osim političara troglavate nacionalističke bagre. Zašto da ne pitamo njih , pitate se vi?  Vrlo jednostavno:

-Nikad ih ništa ne pitate. Valjda strah. Ne smijete glasno postaviti pitanje. Zagubili hrabrost. Ne smijete jedan drugog u oko pogledati.

 

Što bi poete rekle:

Lijepi strah.

 

U prevodu

Nacinalista jednom, nacionalista i pljačkaška bagra uvijek.

Čudna li čuda

Čudno,  zabrinuti smo, možda bez razloga.

Ali tko da zna?

Dani k'o neke bivše babe , samo riknjavaju, a godina ni habera. Kao da nemaju osjećaj za zlatno lišće koje  ugođa bojama jeseni.

Valjda misle  tu ni zlatne kašike i zlatne vreće sa nakitom ne pomažu.Ne znamo da li je  upoznata sa činjenicom su zlatne kašike i vreće sa zlatom garant viza za pržun. To je vrlo smrtonosna i vrlo vrela činjenična kombinacija.

Nekima nikad dosta zlata , a opomene ne pomažu. Javlja se bliža i dalja familija sa preporukama:

-Ni blizu zlata, djelite ga narodu, siročadima i potrebitima ,  inače zaglavinjaste u ovoj užasnoj  vrelini kao mi.

Što bi poete rekli:

-Zlatili se vi ili ne zlatili, pržun vas čeka.

U prevodu:

Đematila, porodica i otac i majke i djeca se pržunat trebaju.

Dalje nećemo nabrajati radi uroka-

 

Konstantin Kavafi – Smrt Imperatora Tacita

 

 

 

Imperator Tacit je bolestan.

Njegova duboka starost ne podnosi

napore rata.

Za krevet je prikovan u gnusnom logoru,

u bednoj Tijani – tako daleko! –

 

Priseća se svoje drage Kampanije,

svoga vrta, vile, jutarnjih besciljnih šetnji –

svog života šest meseci ranije.

U smrtnim mukama

on proklinje Senat, onaj mrski Senat.

Desanka Maksimović – Ozdravljenje

 

 

Dugo sam bolovala od ljubavi…
i činilo mi se važno vrlo,
da li ima negde ili ne,
nečega čega nema.

A od jutros sve razumem čudesno
i mislim da je udesila priroda umesno
ili slučaj naneo,
te nisam uvek draga bivala čoveku
koji bi mi čežnje zaneo,
za nečim čega nema.

U zamišljene sreće maženju
istrošilo bi mi se srca pola,
utopila bi mi se duša u traženju
nečega čega nema.

Sad jedino, kao nad srećom strepim:
da li će ovaj dan svanuti
oblačnim ili lepim, jer znam,
ništa mi ne može doneti nečega čega nema.