Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

krajolik-majskog-cvijeca  ruza-i-snovi

Krajolik majskog cvijeća                                                Ruža i snovi

 

rajski-san-mladenaca   dardin-ukradene-cednosti

Rajski san mladenaca                                          Đardin ukradene čednosti

 

proljetni-mozaik-triptih-iii  plavkasto-rozi-dodiri

Proiljetni mozaik III (Triptih)                                   Plavkasto rozi dodiri

 

dardin-mladenaca-idardin-mladenaca-ii

Đardin mladenaca

 

vilin-konjic  dardinljubavne-njeznosti-i-ljepote

Vilin konjic                                                          Đardin ljubavne nježnosti i ljepote

 

studeni-vjetrovi  zimski-opus-ii

Studeni vjetrovi                                                                        Zimsko opus II

 

plavetni-sou   proljetni-plam

Plavetni šou                                                                        Proljetni plam

 

stablo-iluzija  ljetni-opus-i

Stablo iluzije                                                                              Ljetni opus I

 

 

Ne bacaj kam Maleni

 

 

Velovi tuge

 


Krv i led

 

 

Let anđela

 

Rodni kraj

 

 

Negdje između sna i jave

Tugujuće sjenke

 

 

 

Oblaci zalazećeg sunca

 

Srce od kristala

 

 

 

od Ezela vakta

rekoše mi

voli i sni

Maleni

ne budi sujetan

 

još mi rekoše

ne bacaj se kamenjem

Mili dječače

ni rječju

ni zlim pogledom

na ženu

anđela Nebeskog

na dijete maleno

suzu Nebeasku

grijeh je to

 

 

nikad ne bacam

kam

ni riječ

ni mrki pogled

na ženu i dijete

preteški su

mogu mi se vrnut

 

da ne uvrijedim Boga Milostivog

pognem glavu

jer

mogu mi se vrnut

dušu kristalnu Anđela mog slomit

 

 

Oni nama – nema pa nema Bosne

 

images (2)

 

Mali  historijski prilog  “učenošću i  umnosti  fašisoidnim jezikoslovacima”

 

Naka kreatura, ko biva  glavna za kulturu  genocidnog etniteta ,Danijela Mrda izjavljuje , kao i svi mrzitelji njihove majke domovine Bosne i Hercegovine:
„Bosanski jezik i nacija ne postoje i za bosanski jezik, kao ni za bosansku naciju ne  postoji naučno uporište.“

 

Gospođa se upisuje u plejadu nepismenih,neobrazovanih i neupućenih imbecila. koji svjesno zatvaraju oči pred historijskom i svakom drugom relevantnom stvarnošću.

Mi   odgovorno tvrdimo  :

-Ne  postoji naučno uporište da u  je Bosni i Hercegovini postojao ili   postoji bilo koji drugi narod  i jezik osim Bosanskog .

(Sejdić – Finci deklaracija se izuzima iz ove naučne činjenice. Cigana /Roma ,Jevreja/Čifuta , Cincara/Vlaha i ostalih je uvijek bilo i biće.Bosna je milostiva zemlja.)

Potrebno je samo ovlaš prelistati  historiju BiH,popise stanovništa kroz vijekove,riječnike, religijsku,kulturnu, jezičku baštinu…

Nema srba,nema hrvata , nema novokomponovanih bošnjaka.Nema srpskog,hrvatskog ili bošnjačkog jezika.

Oduvijek su postojali samo Bosanci i Bosanski jezik i Bosna zemlja Božije milosti.

Svako ima pravo da se zove  kako želi, bude što misli da jeste , da se kreće i da bude kreten.

Ali kunta kinte, aboriđanin,azijat, indijanac,bosanac. kurd,armen,palestinac…ostaju i opstaju ono što jesu. To im niko ne može oduzeti, makar ih sve do jednog istrebili.

A vi se  draga gosdpođo zovite i amebama i parazitima ako vam se sviđa.Nama to ni najmanje ne me smeta.Demokratsko pravo izbora.

Onog momenta kada su se fašisoidni zlotvori iz susjedstva počeli osjećati potrebu da budu „veliki“ stvarali su po Bosni hibride.

Njihovu jezikoslovnost, umnost i humanizam su ovjekovečili zaločinački krvavi pirovi od 1878. pa do ovog  poslijednjeg 1992., inspirisani ustaško-ćetničkim prangam i guslama,  kamama i macolama.

A sve nešto slutimo da se klanice žele obnašati.Barem po razmišljanju Mrde ,kojoj u prezimenu nedostaje jedno slovo.

Dakle i ta kreatura od žene Danijelka Mrda  postaje dio zločinačke horde , kojoj je Bosna zemlja Božije milosti kost u grlu.

 

Znate onu o jami.

Vrlo aktuelna i životna premisa od kada je svijeta i vijeka.

Interesantno, ovaj nauk se uvijek  obistini.

 

Bosna i Francuska revolucija / Iz Arhiva

Bosna i Francuska revolucija

 

U naše neuko doba, Francuska revolucija nacionale nam je prestavljena kao nešto dobro za narod, skoro da je bila pokrivena nekim romantičnim velovima i zlatnim kašikama. Nije ni čudo,populisti su bili na vlasti.Diktatura proleterijata ili nešto slično.

Onda smo odrasli.Zakon dijalektike,šta li! Evolucija nema veze sa našim odrastanjem. Francuskja revolucija je bila sve manje romantična i primamljiva.Sve više smo vidjeli   dikaturu i čuli zvukove giljotine.

Organizatori revolucije su ukazivali na diktaturu krune i bezvlašće naroda.Obećavali su pučanstvu zlatne kašike i vreće sa zlatom ,   ako im se pridruže u slamanju režima.

Narod ko narod. Uvijek lakovjeran i nikad pametan. Vjeruju svakoj šuši i svakoj fukari, i dozvoljavaju da ih jašu i tandaraju do besvjesti.Srušiše sistem.

Izostaše zaslužene nagrade i rahatluk.Ono bijaše mnogo zlatnih kašika i vreća za zlatom.Ali samo za probrane nacionaliste. Oni su to zaslužili. Prolijevali su muke,znoj i krv naroda kojem ne pripadaju. Ni figurativno ,ni faktički,ni po DNK.

nemaju ljudski genetski kod. Oni imaju kod pržuna.Tako im zapisano.

Od tih vremena ,ostade nam dobro poznata . zakonodavna sintagma:

Kriv si dok ne dokažeš nevinost.

Druga , životna sintagma , poznata u svim vrmenima , malo je izoštrena i fokusirana na djelotvornost:

Diktature gutaju svoju djecu i miljenike , ali prvenstvono ubijaju pučanstvo,i smrću i glađu.

Aspekta dvadeset prvog milenijuma nam govori o Francuskoj revoluciji slijedeće:

Francuska revolucija nešto posve radikalno, te označava epohu neslobode   i nepravednosti, nametanje formi ovisnosti i osobne neslobode ljudi,baš kao u feudalnim dekjlaracijama.

Sljedbenici vatre,pijačarska fukara,ćepenaćke šuše , robijaški piseki i njima slični nacionalisti su  najviši vladar ispod kojega su bili staleži:

1.stalež – svećenstvo.

2.stalež – šljam , gulikože, kriminalci , pljačkaši i ubice.

3.građanstvo i seljaštvo = 99 %.

Prva dva staleža su bili posušnici,doušnici i izvršioci gospodara života i smrti. Treći stalež je bio politički obespravljen. Javne i državne službe obavljali su samo   1. I 2. Stalež  koji su također bili oslobođeni plaćanja poreza te su dodatno, kao vladajući stalež, od vladara dobijali državne naknade (penzije). To je anomalija, jer je Francuska bila gotovo potpuno jedinstvena po pitanju jezika.

Svećenstvo je služilo vladaru svojim duhovnim uslugama,  zavođenja naroda , ispiranju mozga i sijanja straha. Porez nisu plaćali, ali su ponekad svojevoljno davali vladarima doprinose,od skupljene i otete narodske sadake.

U 2. staležu postojale su razlike: postojalo je trezorski,  upravni i ulični šljam  koji su se stvarali u mimohodu,prema zajedničkim afinetitima.Šljam je dobijao titule  za zasluge. Postoje i razlike između višeg i nižeg šljama. Neki  su imali pristup dvorima vladara, a neki ne. U zavisnosti od paske javnog mnijenja. Nije bilo poželjno vidjeti kriminalce,pljačkaše i ubice da se druže sa vladarima.

 

Neki iz prva dva staleža  su  vrlo bogati, a neki samo bogati.

Pripadnika 1. staleža je bilo oko 3. 000 ljudi.

Pripadnika 2. Staleža je bio neodređen broj, ali se pretpostavlja da ih je oko 15.000 tisuća.Nisu plaćalo poreze ,niti bilo kakve doprinose jer  su vladare služili  vojnim, upravnim, sudskim i drugim uslugama (Ovo drugim podrazumjeva :kriminalne,pljačkaške i asasinske usluge.)

Svećenstvo i šljam su činili  1% ukupnog stanovništva, a posjedovali su 20%  brutto nafake zemlje .

Vladarima je pripadalo 70 % brutto nafake zemlje.

Volimo čiste računice. Zato moramo dodati da je preostalih , ogromnih 1% bilo u rukama 3. staleža.

U 3. staležu razlike su bile veoma jednostavne.Glavnina njih je živjela na u gradovima, u uđericama,skloništima od kartona i lima.Imali su pravni status kmetova i sužnjeva. Njihove obaveze je regulisao  službeni sustav. Prava nisu imali,osim da obilaze kontejnere i da  gladni umru.

Obaveze 3.staleža su bile mnogobrojne. bile su: plaćanje zakupa borabka po vedrim nebom,porez na kontejner, državnih poreza i obaveze Džamiji i Crkvi.Nisu imali prava na lov. To nije bilo ekološki održivo.  Jedino treći stalež morao  plaćai poreze ; šest vrsta poreza, od kojih su najteži bili: neposredni porez, porez na život (vrsta glavarine), ”  porez na prihod, vjerski porez, kao i razna davanja gospodaru u obliku novca, rada, poklona , mita i sl.. Tako je oko 70% svojih prihoda treći stalež morao davati bilo gospodarima zemlje, manji dio vjerskim instirucijama.

S izuzetkom lihvarenja i kamatarenja i djelomice obrtničke proizvodnje,   gotovo da ni ne postoji industrija tvorničkog oblika što je bio veliki deficit u usporedbi s sa kasnijom ili prethodnim crvenim revolucijama.U zavisnosti kako se stvari posmatraju.nejko bi reako ugušena u privatizacionim pljačkama.

Oformila Velika liga nacionalista  koja je obuhvaćala seljaštvo, i koje također nije bilo svjesno što se zbiva jer nisu imali sve informacije. Seljaci su bili prestrašeni. Iz straha su se okretali protiv crvenih gospodara,koji mjjenjaju imena u narodska.Lafajeti u Lafajetbegović.

Crveni se zdušno pridružuju nacionalističkim goljama,kuki i motici.Došlo je do eufotije činilo se da je revolucija pobijedila.

Donosi se Deklaracija o pravima čovjeka i građanina   U njoj je zapisano da se ljudi rađaju i ostaju slobodni i jednaki u pravima. Nigdje se ne pominja ksanija praksa ,da su pojedinici iz gospodarskih redova mnogo slobodniji i ravnopravniji od ostalih. Deklaracija je štitila neotuđiva prava čovjeka, slobodno vlasništvo, sigurnost i otpor protiv tlačenja;narovno samo za one slobodnije i ravnopravnije. Ističući da svaki suverenitet počiva u nacionalnim narodnim vođama,a ne u nekom drugom ili trećem. Svi su jednaki pred zakonom i svoju jednakost i nevinost moraju stalno dokazivati svojim gospodarima. Proglašava slobodu govora i pisanja i jamči nepovredivost prirodnog vlasništva. Jaes kada bi imali para da kupe olovke i da posjeduju prirodno vlasništvo.

Ova deklaracija u našem obliku je prenešena u svim postavkama zapadno evropske,kasnije i svjerske demokracije,posebice u  Deklaracije nezavisnosti, največeg svjetskog porobljivača i teroriste SAD-a.Pokušalo se ovo iskustvo fransuskih revolucionara pretočiti u neku morbidnu islamsku deklaraciju,ali u njoj nije bilo zere pameti pa je propala i povučena iz javnosti.

O revoluvijama bi se moglo pričati mnogo toga.Osnovno je da su sve one nacional-šovinističke,prevrtljive i idu na štetu pučanstva i da se uvijek rađaju pokvareni umovi koji zaudaraju na mućak i pržun.

Neko nam reče ,da ova naša vremena, u Bosni , od stvaranja nacionalnih torova,  podsjećaju na vremena prije ,za  i poslije francuske revolucije francusku revoluciju.

Pa šta? Ničija nije do zore gorila.Pitajte Mariju Antoanetu i Luja XVI. K'o da je nečija glava otpornija od drugih!

 

Emili Dikinson – David i Golijat

 

 

Davidu i Golijatu:

 

Moć svoju uzeh u svoje ruke –

I krenuh protiv svijeta i ja –

Ne bijah jaka – kao David –

Al bijah dvaput – hrabrija –

Bacih svoj kamen, al ja sama –

To sve bijaše što je palo –

Bješe li Golijat – odveć velik –

Il moje biće – odveć malo –

Emili Dikinson rođena je 10. decembra 1830. godine u Masačusetsu, u gradiću Amherst, gdje je provela cijeli život, ako se izuzmu jedna godina kad je dovršila školovanje u ženskom seminaru u Maunt Holiouku, i otprilike desetak putovanja – dva u Boston, jedno u Filadelfiju, jedno u Vašington, a ostala u gradove blizu Amhersta. Umrla je 15. maja 1886. godine u kući gdje se rodila, nakon života  posve lišenog vanjskih događaja, i čini se da je ostvarila ideal za kojim je jednom uzdahnuo Fokner: biti pisac o kome se mogu kazati tek tri rečenice: rodio se, napisao djelo, i umro. Kćer čuvenog pravnika, Edvarda Dikinsona, koji je bio jedan od stubova mjesnog puritanstva, u čijoj kući se živjelo i djeca se odgajala u znaku strogih vjerskih i društvenih tradicija Nove Engleske. Ipak je Emili bila dublje vezana za oca, i njen ambivalentan odnos prema njemu kao da preslikava njen dvosmislen odnos prema novoengleskom puritanskom duhu. Iako joj poezija posjeduje „instinktivnu nezavisnost“ koja ili odbacuje, ili prevazilazi, ili transcendira sve što joj je puritanski duh mogao pružiti, nema sumnje da u njenom načinu mišljenja i odnosu prema svijetu ima nečeg dublje puritanskog. Iz očeve kuće, u koju se povukla oko 1855. godine, gotovo uopšte nije izlazila do smrti. O razlozima za ovo povlačenje iz svijeta mnogo se nagađalo u pravoj poplavi njenih biografija, a navodilo se najčešće, kao glavni uzrok dobrovoljnog zatočeništva, njena nesrećna ljubav prema pastoru prezbiterijanske crkve u Filadelfiji, Čarlsu Vadsvortu. No čini se da je plodnije stvar posmatrati ne kauzalno već finalno: onih 1755 pjesama, nađenih u njenim ladicama iza njene smrti, bacaju mnogo više svjetla na njeno pustinjaštvo negoli ne znam kakva priča o ljubavnom slomu. Jer Dikinsonova je totalni pjesnik koji se kladio samo na jednu kartu, i uspio da sebe čitavog prespe u stihove koji su moćno svjedočanstvo da je riječ o jednom od najpotpunijih I najbogatijih života ikad proživljenih na američkom kontinentu, kako reče Alen Tejt, a mi bismo dodali: ne samo na američkom.

/ Pripremili :  Marko Vešović i Jasna Levinger /

 

Franc Prešern – Sanjalo mi se

 

SANJALO mi se da u svetom raju
bili smo sretni posve, kao svatko:
daleko bje života doba kratko,
gdje dijelit vrijeme i prostor nas znaju.
Do Laure si ti na jednom kraju
sjedila, mlađa, o prošlom je glatko
životu tekao razgovor vam slatko,
koliko kojoj glasi slave traju.
I tu na vagu svetog Mihaela
s Petrarcom stavih ja sonete svoje,
visoko mi se zdjelica popela.
Dodasmo njene čednosti i tvoje
pjesmama svojim nas dva tad, i zdjela
ne bje mu niža od zdjelice moje.

Bleki – Srećnik u raju

 

Neko veoma važan  a ne vjeruje mi
podsjeti me da danas ne trebam pisati
o ljubavima svojim koje odlepršeše
ka nebu nenadano i tada bolno

A ja neuk i naivan još uvijek vjerujem u ljubav vječnu
i volim ih istom žarom kao i kada su moje ljubice bile

Ne postoji za mene izreka voljeću te do groba
odavno sam odlučio da svaku ženu volim beskonačno
do krajnih granica vječnosti i nazad ako se može

zato ni ja kao ni milo dijete ne idem na groblje
tamo ne stanuje niko meni poznat
odavno već su njihove duše našle smiraj

sve moje ljubavi  djetinje i čedne su dobro
tamo su gdje i pripadaju rajskim dvorima
znam da čekaju mene blesavo maksumče njihovo

biće malo gužve i možda se neću snaći kad im dođem
ali jedna mi u snu poruči da se ne brinem sve me vole
a na nebu to nije problem svi imaju pravo izbora

sve se nešto pitam kad mi srce kuca njima
koji li sam srećnik kad i u raju voljeću ih sve

Bosna zemlja Božije Milosti – Galerijau 15 03

 

 

 

 

Životoslik Meri Cetinić II verzija  Životoslik Meri Cetinić III verzija

Životoslik Meri Cetinić II verzija                                        Životoslik Meri Cetinić III verzija

 

Životoslik Meri Cetinić IV verzija   Milozvučni velovi

Životoslik Meri Cetinić IV verzija                                            Milozvučni velovi

 

Zavodljivo plavetno oko  Plave ruže

Zavodljivo plavo oko                                                              Plave ruže

 

Galerija Bosna zmlja Božije milosti u 15 03

 

Zidine  Maj

Zidine                                                                               Maj

 

April  Tajne prirode

Travanj                                                                             Tajna prirode

 

Ljubav i krv   Grijeh

Ljubav i krv                                                                         Grijeh