Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

krajolik-majskog-cvijeca  ruza-i-snovi

Krajolik majskog cvijeća                                                Ruža i snovi

 

rajski-san-mladenaca   dardin-ukradene-cednosti

Rajski san mladenaca                                          Đardin ukradene čednosti

 

proljetni-mozaik-triptih-iii  plavkasto-rozi-dodiri

Proiljetni mozaik III (Triptih)                                   Plavkasto rozi dodiri

 

dardin-mladenaca-idardin-mladenaca-ii

Đardin mladenaca

 

vilin-konjic  dardinljubavne-njeznosti-i-ljepote

Vilin konjic                                                          Đardin ljubavne nježnosti i ljepote

 

studeni-vjetrovi  zimski-opus-ii

Studeni vjetrovi                                                                        Zimsko opus II

 

plavetni-sou   proljetni-plam

Plavetni šou                                                                        Proljetni plam

 

stablo-iluzija  ljetni-opus-i

Stablo iluzije                                                                              Ljetni opus I

 

 

Ne bacaj kam Maleni

 

 

Velovi tuge

 


Krv i led

 

 

Let anđela

 

Rodni kraj

 

 

Negdje između sna i jave

Tugujuće sjenke

 

 

 

Oblaci zalazećeg sunca

 

Srce od kristala

 

 

 

od Ezela vakta

rekoše mi

voli i sni

Maleni

ne budi sujetan

 

još mi rekoše

ne bacaj se kamenjem

Mili dječače

ni rječju

ni zlim pogledom

na ženu

anđela Nebeskog

na dijete maleno

suzu Nebeasku

grijeh je to

 

 

nikad ne bacam

kam

ni riječ

ni mrki pogled

na ženu i dijete

preteški su

mogu mi se vrnut

 

da ne uvrijedim Boga Milostivog

pognem glavu

jer

mogu mi se vrnut

dušu kristalnu Anđela mog slomit

 

 

Jasna Gospić – Strepnja / Song – Liric

 

 

 

Plavo bijela refleksija   Zvijezdice  Okus čednosti

 

 

Desanka Maksimović

 

Strepnja

 

Ne, nemoj mi prići

Hoću izdaleka

da volim i želim tvoja oka dva.

Jer sreća je lepa samo dok se čeka,

dok od sebe samo nagoveštaj da.

 

Ne, nemoj mi prići

Ima više draži

ova slatka strepnja, čekanja i stra’.

Sve je mnogo lepše donde dok se traži,

o čemu se samo tek po slutnji zna.

 

Ne, nemoj mi prići

Našta to i čemu?

Izdaleka samo sve ko zvezda sja;

izdaleka samo divimo se svemu.

Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva.

 

Željko Joksimović – Zabluda / Song – Lyrics


Mjesec je plovio Lebdeće stanje uma  Usamljenik

Zabluda

 

Mesec je u znaku skorpije

to je njeno vreme

sve su posle bile kopije

bezbojne i neme

kada zamislim njen lik

na tren pretrnem

 

U pogledima trazim obrise

koji na nju lice

glavom protiv srca borim se

al na kraju price

srce proda stari trik

pa se otrgne

 

I odlutam

putevima nekih davnih dana

to magija je bila, naborna svila

na njenim grudima

 

Refren:

A ljudima

skrivam se i ne pricam o tom

jer kako da im objasnim

mada tudja , moja si

jos se hranim istom zabludom

 

Plesati je mogla zauvijek

tako drsko mlada

dani su joj pocinjali tek

kada sumrak vlada

I tisina nadje put

u noci srebrne

 

Pa odlutam

na ta mjesta gdje je bila moja

al jutra se prikradu

i odzmu svu nadu

dok se budim ja

 

Refren:

A ljudima

skrivam se i ne pricam o tom

kako da im objasnim

mada tudja , moja si

jos se hranim istom zabludom

 

jos se hranim istom zabludom

 

Mada tudja , moja si

mada tudja , moja si

Svaki dan obojim tuznom notom

svaki san ukrstim sa zivotom

I kad si tu i ludim ja

 

Refren:2x

A ljudima

skrivam se i ne pricam o tom

jer kako da im objasnim

mada tudja , moja si

jos se hranim istom zabludom

 

jos se hranim istom zabludom

 

A ljudima

skrivam se i ne pricam o tom

jer kako da im objasnim

mada tudja , moja si

jos se hranim istom zabludom

 

jos se hranim istom zabludom

 

mada tudja , moja si

jos se hranim istom zabludom

Oni nama – nema pa nema Bosne

 

images (2)

 

Mali  historijski prilog  “učenošću i  umnosti  fašisoidnim jezikoslovacima”

 

Naka kreatura, ko biva  glavna za kulturu  genocidnog etniteta ,Danijela Mrda izjavljuje , kao i svi mrzitelji njihove majke domovine Bosne i Hercegovine:
„Bosanski jezik i nacija ne postoje i za bosanski jezik, kao ni za bosansku naciju ne  postoji naučno uporište.“

 

Gospođa se upisuje u plejadu nepismenih,neobrazovanih i neupućenih imbecila. koji svjesno zatvaraju oči pred historijskom i svakom drugom relevantnom stvarnošću.

Mi   odgovorno tvrdimo  :

-Ne  postoji naučno uporište da u  je Bosni i Hercegovini postojao ili   postoji bilo koji drugi narod  i jezik osim Bosanskog .

(Sejdić – Finci deklaracija se izuzima iz ove naučne činjenice. Cigana /Roma ,Jevreja/Čifuta , Cincara/Vlaha i ostalih je uvijek bilo i biće.Bosna je milostiva zemlja.)

Potrebno je samo ovlaš prelistati  historiju BiH,popise stanovništa kroz vijekove,riječnike, religijsku,kulturnu, jezičku baštinu…

Nema srba,nema hrvata , nema novokomponovanih bošnjaka.Nema srpskog,hrvatskog ili bošnjačkog jezika.

Oduvijek su postojali samo Bosanci i Bosanski jezik i Bosna zemlja Božije milosti.

Svako ima pravo da se zove  kako želi, bude što misli da jeste , da se kreće i da bude kreten.

Ali kunta kinte, aboriđanin,azijat, indijanac,bosanac. kurd,armen,palestinac…ostaju i opstaju ono što jesu. To im niko ne može oduzeti, makar ih sve do jednog istrebili.

A vi se  draga gosdpođo zovite i amebama i parazitima ako vam se sviđa.Nama to ni najmanje ne me smeta.Demokratsko pravo izbora.

Onog momenta kada su se fašisoidni zlotvori iz susjedstva počeli osjećati potrebu da budu „veliki“ stvarali su po Bosni hibride.

Njihovu jezikoslovnost, umnost i humanizam su ovjekovečili zaločinački krvavi pirovi od 1878. pa do ovog  poslijednjeg 1992., inspirisani ustaško-ćetničkim prangam i guslama,  kamama i macolama.

A sve nešto slutimo da se klanice žele obnašati.Barem po razmišljanju Mrde ,kojoj u prezimenu nedostaje jedno slovo.

Dakle i ta kreatura od žene Danijelka Mrda  postaje dio zločinačke horde , kojoj je Bosna zemlja Božije milosti kost u grlu.

 

Znate onu o jami.

Vrlo aktuelna i životna premisa od kada je svijeta i vijeka.

Interesantno, ovaj nauk se uvijek  obistini.

 

Jadranka Stojaković – Što te nema

Veče na bregovima    Stađuni jesenji litni   Plavo i crveno poljsko cvijeće

 

Sto te nema, sto te nema
kad na mlado poljsko cvijece
biser nize ponoc nijema
kroz grudi mi pjesma lijece
sto te nema, sto te nema

Kad mi sanak pokoj dade
i dusa se miru sprema
iz srca se glasak krade
sto te nema, sto te nema
a-a-a, sto te nema

Procvjetala svaka staza
k'o sto bjese divnih dana
po ruzama i sad prska
bistra voda sadrvana
a-a-a, sadrvana

I u casu bujne srece
i kad tuga uzdah sprema
moja ljubav pjesmu krece
sto te nema, sto te nema
a-a-a, sto te nema

Sto te nema, sto te nema

Edit Pjaf – Memento mori

preuzmi (1)   images (9)   images (1)   preuzmi (2)

 

19.Decembra 0ve godine  ,da je kojim slučajem živjela sporije , bi imala sto tri  godineNo ovako je prošli 55 godina od njene smrti.,No, ostavila je toliko ljubavi u svojim  da pjesmama ,da njen glas jednostavno ne tamni.Svaki put kad slušamo njene pjesme mi se sjetimo njenog kratkog ali burnog života.Za razliku od drugih ,smatramo da je proživjela bogat i lijep život.Zakav vam je život.Nešto vam pokloni,za uzvrat traži nešto.

Mlađe generacije i ne pamte ko je ona.Osjećamo potrebu da ih upoznamo sa par detalja koji karakterišu  ćivot male,Velike Edit  Pjaf.

Au revoir mon ami 

Danas slavimo tvoj uzlet među sestrice i sjećamo te se sa ljubavlju. Tvoje pjesme su zavjet što si nam milosrdno ostavila.

Da nije Mali vrabac mi bi je  grlicom ili Ljubavlju z zvali. Živjela je ko vrapćić, sve nešto na mrvicu, na slamčicu dobijala, većme otimala. Kada se davala bila je to nježna grlica bijela, nepresušan izvor ljubavi i milodarja.

Ovih dana će mnogima u sjećanje doći i o njoj će se puno pisati. Riječi neke govoriće o njoj. Pisat će o bolu i nesreći jedne divne žene, i jadikovati nad njenom sudbinom. Neće biti u pravu. Vrijeđat će njene uspomene.

Rječi će izgledati kao tužni med i mlijeko. Biće to nabrajalice o usudu klinke. Vi im ne vjerujte oni su neuki i ne znaju šta pišu. Njihovi životi ih nisu niti mogli mnogo čemu naučiti.

Edit Giovanna Gassion Pjaf  je samo žena koja je ljubit i pjevat htjela, a jedino je to znala.

Pjesme i ljubav su ispunile njem život. Šta će joj više?

Bilo je u tom životu i neimaštine, suza i dosta i dosta hladnoće i zime. Pa šta? Mogla je još gore proći.

Mnogo gore, zverinje i morbidnije stvari svijetom besciljno lutaju i užasnije sudbine kroje.

Do šesnaeste godine je sve kušala. I bolesti i boli i ljubavi. Kažu da je ćesto gladna bila i da se za novac podavala. Neka, oprostit će joj se. Moralo se, da bi se na ulicama grada svjetlosti preživjelo.

U toj šesnaestoj godini, jedna i može se reći jedina prava nesreća joj je dala pravu slobodu i vjetar u krhkim krilima. Krenula je ka vrhu.

To je usud Klinki poručio: uzeću ti ponekad nešto što ti voliš. Za uzvrat dobićeš zadivljujuću milost; obilje onoga što ti najviše srcu pristaje: muziku i glad za ljubavlju.

Sa dvadeset godina je snimila prvu ploču, to je bio san svake djevojke sa trotoara. Njen se ostvarivao i počela je izvoljevati. Godinu dvije poslije, njenih 142 cm su mogli dozvoliti luksuz da je optuže za ubistvo i da se tog belaja rješi.

Taj trenutak je ono što je ona trebala . Postaje slavna; toliko  da se drugi mnogo poznatiji  počinju “starati” o njoj.

Krhkog stasa,senzualnog snažnog glasa, Edith Piaf, pjevala je o siromaštvu i bijedi ulice, ali i o magiji ljubavi: “Ljubav je jedina logika koju poznajem, a voljeti jedini glagol koji znam mijenjati po svim vremenima”, govorila je ona.I u svim vremenima;dodali bi mi.

Neko je zapisao da su je “jednako voljeli nakinđureni snobovi i običan narod… Čak i da je pjevala ‘la, la, la’ vama bi zastao dah…”.

Živela je svoje pesme. Svaka njena pjesma ,bila je kao djelić njenog velikog ,ali bolnog srca. Pričajući o sebi. pričala je o malom čovjeku koji za ljubav daje sve;i život ako treba.

Glumila je i pjevala i uvijek se zaljubljivala. Neko bi rekao u pogrešne ljude. Možda. Nisu bili ljudi pogrešni. Njihova ljubav je bila pogrešna. “Voljeli” su iz sebičnih  razloga; osim jednog. Taj nesrećnik joj je iskreno srce poklonio i ubrzo poginuo.

Klinka je duboku bol  u sebi nosila, ne zbog nesrećnih ljubavi , već zbog ukradenih,otetih sreća koje se vežu uz ime Marsel.

Marsel Đovana Gasion ( Marcell Giovanna Gassion ) Editina kćerka,njena mala radost umrla je tek što je pogugutala, 1931. god. Niko nije kriv , bol time nije ništa manja. Editina neishranjenost i gladovanja u odrastanju  su meningitisom uzeli mali cvjetak.Vrištala je do neba;  da bi se Pjafovoj vrisak i bol ,nošeni povjetarcem suza u pjesme njene slivali.

Marsel Serdan ( Marcellin Marcell Cerdan) grubijan dječijeg srca joj je pravu ljubav poklonio. On je poginuo. Niko nije kriv. Avionska nesreća. Žurio je da ljubav svoju voli i ljubi, jer nije mogao živjeti bez nje.Ljubav je kratko trajala; dovoljno da da se ledom tetovira u srce vrapčića malog.

Nije bilo vrištanje do neba, ona je zvijezda, to njoj ne priliči. A kako će i biti kada se srce u santu pretvorilo. Bez ljubavi nije mogla pjevati ni disati. Činilo joj se da ne živi.

Svi drugi grebali su se o njenu slavu i umjetnost, da bi sebe učinili slavnijim. Bila je čast biti malog vrapca prijatelj ili ljubavnik. Ta čast slavu i novac nosi. Pjafova je to dobro znala,ulica je svemu poučila.Ipak nije mogla ,niti se htjela od muškaraca  kriti.

Drugačije, njeno djetinje srce nije znalo. Bila  je klinka  gladna ljubavi i ona se iznova i iznova zaljubljivala i svoju nevinost djetinju poklanjala.

Ostale njene tjelesne  sreće i ljubavi su joj bile manje važne; uglavnom. Svi, baš svi, su se o njenu slavu grebali i ljubavnici joj bili.

Ona im je sebe beznadežno davala,iako  su bili samo bezimena lica koja su defilovala njenim životom. Nije bitno ako su se zvali Moris Ševalje, Žan Kokto,Iv Montan,Šarl Aznavur,Žorž Borže,Žak Brel,Sačmo ili neki drugi, manje poznati i slavni. Svi su se češali o klinku što je u krhko tijelo  glas i bol  i tugu unosila,da bi se raskošniji i jači nama vraćali  i  ka nebu odlepršali.

Nije ona ni mali Vrabac što mrvice kamči,  ni grlica što u nebo leprša.Ona je jedna od  slavujki što je toliko divnih pjesama, balada o ljubavi snila. Ona je ponosna i prekrasna žena koja je znala  da „ ne treba čekati da ljubav umre, već se dostojanstveno  treba povući na vrijeme“.

I povukla se jednog sunčanog dana . Ne kao Koktov crni anđeo, već kao blistava klinka mala; što je sve u životu kušala i  imala. I mnogo radosti,još više ljubavi i normalno mnogo tuge i boli. To je sasvim prirodni karmički reciprocitet poklonjen prijateljici naših ljubavi.

Samo je tiho dlepršala u susret Marseli i Merselinu, daleko od sjaja grada svjetlosti  i vreve prljavih pločnika  turobnog djetinstva.

images (9)            Hvala ti i još jednom – Au revoir mon ami

Toše Proeski i Biljana Krstić – Jovo Jovanke / Song – Lyrics

Stabla pokraj rijeke  Lepršavo nebo    Okovano jezero

Jovano, Jovanke, (Jovano, Jovanka)

Kraj Vardaro sediš mori (Kraj Vardara sjediš)

Belo platno beliš (Bijelo platno bijeliš)

Belo platno beliš dušo (Bijelo platno bijeliš dušo)

Se nagore gledash. / x2 (Gore gledaš)

 

Jovano, jovanke, (Jovano, Jovanka)

Jas te tebe cekam mori, (Ja tebe čekam)

Doma da mi dojdes, (Doma da mi dođeš)

A ti ne doadas duso, (A ti ne dolaziš dušo)

Srce moje jovano. / x2 (Srce moje Jovano)

 

Jovano, jovanke, (Jovano, Jovanke)

Tvojata majka mori, (Tvoja majka)

Tebe ne te pusta, (Tebe ne pušta)

So mene da dojdes duso, (Meni da dođeš)

Srce moje jovano. / x2 (Srce moje Jovano.)

 

Bosna i Francuska revolucija / Iz Arhiva

Bosna i Francuska revolucija

 

U naše neuko doba, Francuska revolucija nacionale nam je prestavljena kao nešto dobro za narod, skoro da je bila pokrivena nekim romantičnim velovima i zlatnim kašikama. Nije ni čudo,populisti su bili na vlasti.Diktatura proleterijata ili nešto slično.

Onda smo odrasli.Zakon dijalektike,šta li! Evolucija nema veze sa našim odrastanjem. Francuskja revolucija je bila sve manje romantična i primamljiva.Sve više smo vidjeli   dikaturu i čuli zvukove giljotine.

Organizatori revolucije su ukazivali na diktaturu krune i bezvlašće naroda.Obećavali su pučanstvu zlatne kašike i vreće sa zlatom ,   ako im se pridruže u slamanju režima.

Narod ko narod. Uvijek lakovjeran i nikad pametan. Vjeruju svakoj šuši i svakoj fukari, i dozvoljavaju da ih jašu i tandaraju do besvjesti.Srušiše sistem.

Izostaše zaslužene nagrade i rahatluk.Ono bijaše mnogo zlatnih kašika i vreća za zlatom.Ali samo za probrane nacionaliste. Oni su to zaslužili. Prolijevali su muke,znoj i krv naroda kojem ne pripadaju. Ni figurativno ,ni faktički,ni po DNK.

nemaju ljudski genetski kod. Oni imaju kod pržuna.Tako im zapisano.

Od tih vremena ,ostade nam dobro poznata . zakonodavna sintagma:

Kriv si dok ne dokažeš nevinost.

Druga , životna sintagma , poznata u svim vrmenima , malo je izoštrena i fokusirana na djelotvornost:

Diktature gutaju svoju djecu i miljenike , ali prvenstvono ubijaju pučanstvo,i smrću i glađu.

Aspekta dvadeset prvog milenijuma nam govori o Francuskoj revoluciji slijedeće:

Francuska revolucija nešto posve radikalno, te označava epohu neslobode   i nepravednosti, nametanje formi ovisnosti i osobne neslobode ljudi,baš kao u feudalnim dekjlaracijama.

Sljedbenici vatre,pijačarska fukara,ćepenaćke šuše , robijaški piseki i njima slični nacionalisti su  najviši vladar ispod kojega su bili staleži:

1.stalež – svećenstvo.

2.stalež – šljam , gulikože, kriminalci , pljačkaši i ubice.

3.građanstvo i seljaštvo = 99 %.

Prva dva staleža su bili posušnici,doušnici i izvršioci gospodara života i smrti. Treći stalež je bio politički obespravljen. Javne i državne službe obavljali su samo   1. I 2. Stalež  koji su također bili oslobođeni plaćanja poreza te su dodatno, kao vladajući stalež, od vladara dobijali državne naknade (penzije). To je anomalija, jer je Francuska bila gotovo potpuno jedinstvena po pitanju jezika.

Svećenstvo je služilo vladaru svojim duhovnim uslugama,  zavođenja naroda , ispiranju mozga i sijanja straha. Porez nisu plaćali, ali su ponekad svojevoljno davali vladarima doprinose,od skupljene i otete narodske sadake.

U 2. staležu postojale su razlike: postojalo je trezorski,  upravni i ulični šljam  koji su se stvarali u mimohodu,prema zajedničkim afinetitima.Šljam je dobijao titule  za zasluge. Postoje i razlike između višeg i nižeg šljama. Neki  su imali pristup dvorima vladara, a neki ne. U zavisnosti od paske javnog mnijenja. Nije bilo poželjno vidjeti kriminalce,pljačkaše i ubice da se druže sa vladarima.

 

Neki iz prva dva staleža  su  vrlo bogati, a neki samo bogati.

Pripadnika 1. staleža je bilo oko 3. 000 ljudi.

Pripadnika 2. Staleža je bio neodređen broj, ali se pretpostavlja da ih je oko 15.000 tisuća.Nisu plaćalo poreze ,niti bilo kakve doprinose jer  su vladare služili  vojnim, upravnim, sudskim i drugim uslugama (Ovo drugim podrazumjeva :kriminalne,pljačkaške i asasinske usluge.)

Svećenstvo i šljam su činili  1% ukupnog stanovništva, a posjedovali su 20%  brutto nafake zemlje .

Vladarima je pripadalo 70 % brutto nafake zemlje.

Volimo čiste računice. Zato moramo dodati da je preostalih , ogromnih 1% bilo u rukama 3. staleža.

U 3. staležu razlike su bile veoma jednostavne.Glavnina njih je živjela na u gradovima, u uđericama,skloništima od kartona i lima.Imali su pravni status kmetova i sužnjeva. Njihove obaveze je regulisao  službeni sustav. Prava nisu imali,osim da obilaze kontejnere i da  gladni umru.

Obaveze 3.staleža su bile mnogobrojne. bile su: plaćanje zakupa borabka po vedrim nebom,porez na kontejner, državnih poreza i obaveze Džamiji i Crkvi.Nisu imali prava na lov. To nije bilo ekološki održivo.  Jedino treći stalež morao  plaćai poreze ; šest vrsta poreza, od kojih su najteži bili: neposredni porez, porez na život (vrsta glavarine), ”  porez na prihod, vjerski porez, kao i razna davanja gospodaru u obliku novca, rada, poklona , mita i sl.. Tako je oko 70% svojih prihoda treći stalež morao davati bilo gospodarima zemlje, manji dio vjerskim instirucijama.

S izuzetkom lihvarenja i kamatarenja i djelomice obrtničke proizvodnje,   gotovo da ni ne postoji industrija tvorničkog oblika što je bio veliki deficit u usporedbi s sa kasnijom ili prethodnim crvenim revolucijama.U zavisnosti kako se stvari posmatraju.nejko bi reako ugušena u privatizacionim pljačkama.

Oformila Velika liga nacionalista  koja je obuhvaćala seljaštvo, i koje također nije bilo svjesno što se zbiva jer nisu imali sve informacije. Seljaci su bili prestrašeni. Iz straha su se okretali protiv crvenih gospodara,koji mjjenjaju imena u narodska.Lafajeti u Lafajetbegović.

Crveni se zdušno pridružuju nacionalističkim goljama,kuki i motici.Došlo je do eufotije činilo se da je revolucija pobijedila.

Donosi se Deklaracija o pravima čovjeka i građanina   U njoj je zapisano da se ljudi rađaju i ostaju slobodni i jednaki u pravima. Nigdje se ne pominja ksanija praksa ,da su pojedinici iz gospodarskih redova mnogo slobodniji i ravnopravniji od ostalih. Deklaracija je štitila neotuđiva prava čovjeka, slobodno vlasništvo, sigurnost i otpor protiv tlačenja;narovno samo za one slobodnije i ravnopravnije. Ističući da svaki suverenitet počiva u nacionalnim narodnim vođama,a ne u nekom drugom ili trećem. Svi su jednaki pred zakonom i svoju jednakost i nevinost moraju stalno dokazivati svojim gospodarima. Proglašava slobodu govora i pisanja i jamči nepovredivost prirodnog vlasništva. Jaes kada bi imali para da kupe olovke i da posjeduju prirodno vlasništvo.

Ova deklaracija u našem obliku je prenešena u svim postavkama zapadno evropske,kasnije i svjerske demokracije,posebice u  Deklaracije nezavisnosti, največeg svjetskog porobljivača i teroriste SAD-a.Pokušalo se ovo iskustvo fransuskih revolucionara pretočiti u neku morbidnu islamsku deklaraciju,ali u njoj nije bilo zere pameti pa je propala i povučena iz javnosti.

O revoluvijama bi se moglo pričati mnogo toga.Osnovno je da su sve one nacional-šovinističke,prevrtljive i idu na štetu pučanstva i da se uvijek rađaju pokvareni umovi koji zaudaraju na mućak i pržun.

Neko nam reče ,da ova naša vremena, u Bosni , od stvaranja nacionalnih torova,  podsjećaju na vremena prije ,za  i poslije francuske revolucije francusku revoluciju.

Pa šta? Ničija nije do zore gorila.Pitajte Mariju Antoanetu i Luja XVI. K'o da je nečija glava otpornija od drugih!