Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

snjezni-vodopad-isnjezni-vodopad-ii

Snježni vodopad

 

vodopad-zaljubljenih  ruzini-titraji

Vodopad zaljubljenih                                                               Ružini titraji

 

dardin-ceznje  gorsko-oko

Đardin čežnje                                                                     Gorsko oko

 

pretezno-violetbno-ljeto  nebo-ljubavnih-damara

Pretežno violetno nebo                                                Nebo ljubavnih damara

 

more-more  da-se-razbolis-od-ljepote-dardina

More , More                                                                     Da se razboliš od ljepote đardina

 

carobna-sumica  cvijetni-san

Čarobna šumica                                                                    Cvijetni san

 

nevinost-i-strast  zabroravljena-cednost

Nevinost i strast                                                           Zaboravljena čednost

 

proljetni-mozaik-triptihproljetni-mozaik-triptih-ii

Proljetni mozaik  I i II (Triptih)

 

 

 

Jasna Zlokić – Mama / Song – Lyrics

Jecaji   Nevera  Ostavljeno srce

Evo pisem ti, moja mama

dugo nisam ja bila s vama

vremena malo je, radi se

 

Znas li da se sin moj zove Luka

visok je za tri, vec do mog struka

kosa mu plava sva, isti ja

nista o, ne pitaj, sve se zna

 

Ref.

Hej, zivote, hej

nisam pogrijesila ja

ja, ja sam ga beskrajno voljela

sudbina, takva je sudbina

voljeti, ljubiti, gubiti

 

Ne brini za nas, moja mama

kao nekad ti, ja mogu sama

nista on ne pita, sve se zna

tesko se zivi od sjecanja

 

Ref. 2x

 

Bleki – Jesen u meni ljepotom njenih snova zbori

 

 

Jesen je, a ljepotom zbori

jedno prelijepo dijete dok u meni sni.

Nježno, umilno , zlaćano

kao i moji kalendari .

 

Jesen ,

ugodna i blaga.

Titrava i uzbibana.

Prelijepa.

Pada lišće zlatno.

Sve vodi ljubav sa zalazećim suncem, nudeći nestvarnu bujicu koji opija i zavodi.

Kao čarobna Djevojčica a Žena . Kao prelijepa …eh, rano moja.

Dobro?

 

Idemo dalje!

Dlanovima ispruženim prema Levantu.

Boje pripisujem magiji,

 

Te ,

nestvarne milosti

anđela boli moje.

Poželim da se nikad ne mjenjaju.

Ni moja tuga djetinja , ni jesenje boje .

Ni moje svilene ručice.

Da uvijek nose radost mome srcu .

Uz nježnu pjesmu razbijenog stakla

slika što tvoju ljepotu kradu

 

Ponekad jeseni nosi kišu i tmurnije , nešto hladnije dane.

Kiša. Kapljica . Svaka kap je jedan život.

Jedna radost. Ljubav.

 

U meni jesen je.

A zima ide.

Osjećam je.

Dani postaju kraći. Noći duže i hladnije.

Grijalice ne rade.

 

A ta ljepota , to milodarje ne može nastati iz vedra neba.

Od Milsotivog nam darovi stižu.

Ko je Tebe meni poslao Malena?

Kazna za grijehe?

Ne želiš to biti.

Boljeće te.

Fragmenti o bolu III / Takve su vam Grlice bile

 

Takve su  vam  Grlice bile

Sivilo uvijek nosi i jednu sjenu tuge. One umilne tuge , kada snovi polako klize, i  ne pitajući um, raduju srce. I snovi samo trepere , kao nestašni leptiri i  na tren zastanu tamo gdje najviše boli.

Danas nam je jedan  milosni šarenko zastao na prelijepom ljetnom danu 1994. godinu, kada su naše Grlice mile , granatom zaskočila čudovišta sa guslarskih vukoderina.

Htjedosmo  o tom nebu i tuzi da pišemo, ali nam se ruka skupila u pesnicu koja hoće da nekome prijeti, drhti i  zato  ne može da drži plajvaz.

A i suze nam liju. U mahali se to kaže k'o godina. Ako znate šta to znači. Ovaj put ne možemo reći da je pogled na Sunce kriv za Modru rijeku, što iz očiju vrije . Zaklonili ga oblaci. Ili da ne znamo zašto suze.

A opet, kada se sjetimo njih, kako uzdignutih ljepot  glava, sa tijelom statue , na kojoj bi im svaka bijela vila pozavidjela , hode našim Sarajevom, Gradom čednosti i uzdahe mame, ne pada nam na pamet da  žalujemo.

Mnogo je radosti i ljubavi u Šeći i Rici  bilo i one su ih svima poklanjale.

Njima posvećujemo ova sjećanja ukradena is Spomenara naših ljubavi. Malkice su obojena elegijom i taštinom , ali takve su moje  Grlice bile.

Nije zgodno

Tamo niže

u ulici Prkosa

moja mila Grlica

usnila a zaspala ni

uvijek zaboravna ona bi

granata monstruma je napala

glavu joj milu načisto otfikarila

Grlica tijelo ispotiha moli i kumi

priđi mi bar malo bliže molim te

nije zgodno da nas dvije atraktivne

na pute nebeskih putanja hodimo odvojene

Da se ne zaboravi!

In memoriam Šeći D. i Rici L.

Tose Proeski- Nesanica

 

 

zagubljena-cednost  iluzija-u-snu  suma-radosri-i-ljubavi

Na srcu mi lezi jedna stara rana

koja nece iz njedara nigdje

pa se srce pita moje

bez nje zivjeti kako li je, kako li je

 

Ref.

Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice

da mi zora bol ne stvara

idi, pusti me da je odsanjam

 

Na srcu mi lezi jedna stara rana

daj opusti srce je moli

a rekla je da ga dugo nece boljeti

ali boli, ali boli

 

Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice

da mi zora bol ne stvara

idi, pusti me da je odsanjam

 

Ref.

Kamo su nestala naša ljetna proljeća ( II Dio)

Kamo su nestali naši nesusreti?

 

Nikad se to nisam pitao.

Nisam ni trebao.

Imao sam ih u sebi.

To mi je bilo dovoljno.

Tako sam naučio da oni koji vole ubijaju one druge koji vole.

Oni drugi koji vole,takođe ubijaju one prve.

Ovi prvi na crni petak  u  tržnici nestalih kupuju  pupoljke ruže.

 

Dvanaest  pupoljka sunčano crvene boje,naizmjenično prošarane .

Za svaku našu godinu nemilovanja po jedan prekrasni,

orošeni pupoljak ,što u hježnosti ljubavi blista kao suza u mom srcu  mila.

Pada mi na pamet da se prečesto opraštam od tebe jedina moja.

Nije važno,jer znam da voljeću te do groba barem.

Možda i poslije,ali ti to ne mogu zasigurno reći.

Radili smo sve i svašta,ja napose,i zbog toga ću možda u pržun leći.

Tamo ležati i tebe voljeti bilo bi grešno i pretoplo.

Magneti bi tu radili.A to ne želim.

Tih dvanaest pupoljaka sunčano crvene boje,

naizmjenično prošaranih suncem,

za svaku godinu ljubavi naše,

prvi put neću poklanjati tebi jedina moja.

 

Položiću  ih na odar ljubavi našoj,

koji okićen snovima i pjesmama mojim,

blješti u duši mojoj.

 

Sješću na pod i gledati azurno dijamantnu anteriju,

što na ležaju decenijama miruje i samuje.

Čeka tebe da joj život udahneš.

Ona već miriše na tebe,

tvoje tijelo bijelo,tvoje tijelo mazno.

 

Ja sam je u mislima na tvoje ukrase stavljao,

da bih je potom skidao i tvoje tijelo milovao.

Da li se ja ovo opraštam od tebe mila moja.

Nije važno,jer znam da voljeću te do groba barem,a možda i poslije.

To ti ne mogu zasigurno obećati.

 

Radili smo divne stvari i zbog toga raj ćemo možda steći.

A tamo biti i tebe violjeti, ja ne bih smio kriti i i garant ću zgriješiti.

Zato ta, nježno plave anterija što na odru ljubavi leži,

nikad neće biti na tebi jedina moja.

Ostaće samo nijemi svjedok sa mirisima djevičanskim,

tvojim,

da me sjeća na dane praznika nedosanjanih naših.

Praznovanja ,kada sam htio  cvjeće brati,krasti,kupovati ,

da bi ih tebi poklanjao.

 

Ne bi to bilo tek tako,neko cvijeće.

Bile bi to ljubičice nježne i mirisave, neubrane.

Ruže snene i opojne, na grmovima sanjive.

Na oluje i munje svikle.

 

Tada bih nestašno skidao snježno plavu anteriju,

koju si upravo obukla.

Igrali bi smo igre mazne,iskonske.

Dva bića a jedno tijelo.Ponekad, dva tijela a jedno biće.

Ruže pupoljke i snene ljubičice sa tvoga tijela bih krao i brao.

Uzimao i milovao ,govoreći da te volim,ljubavi moja.

 

Ti bi mi vjerovala.

Govorila bi mi da me voliš,ja bih ti vjerovao.

Sada bi onaj vječni sumnjivac u meni dodao :

–  Možda?

 

Pa da li se ja to opraštam od tebe jedina moja?

Nije važno.

Znam da voljeću te do groba barem,

možda i poslije,ali ti to ne mogu zasigurno reći.

Ljubav naša bješe jedno jedino čistilište zaljubljenih duša.

Duša i srca što volješe se .

Milovaše i maziše.

Ljubiše i paziše.

Diraše i radiše ,i jošte tražiše svašta nešto .

U travi i cvijeću,u snovima  i na javi.

U halvatima ,na podovima toplin in hladnin,

ležajevima bračnim,francuskim ,mrčnim.

Otomanima starim i novim.Ishabanim i polovnim.

Slomnljenim foteljama i sjajnim.

Jadnim i mekim,turobnim i zaboravljenim.

Izgubljenim i željenim.

Voleći se mnogo,mnogo,preko nekoliko mnogo puta,

i još više i još jače,i još bliže, dalje, jako, nježno,  zaljubljeno,sneno, silovito.

Voljeti se htjeli, i mazno ,toplo. dječije,ljudski,bratski,svojski, ljubavnički.

 

Ne znaš i ne znam da li se ovo ja opraštam od tebe.

Puštam riječi da mi same klize,

A na uskrs kad Hristos se rodi ,

na dan kada od mene u tujinu ti hodi.

 

Nisi vjerovala da tada izgubi mene,

Sa vlakova, pare ,lelujave sjene bježeći od samoće,

ti pobježe od mene.

Džab džaba si tražila , vrištala pomoć.

Ne pomogoše ni sunčeve mjene ,ni mjesečeve sjene.

Zvjezdice i maglice glavu okrenuše .

Izdala si ih ,mila moja.

Meni si leđa okrenula da bi stranjskom svijetu odhodila.

 

Nikad ti nisam pričao za suze mojih jada ,

onih što rodih te sa njima,dvanaest godina prije tebe,

i dvanaest godina poslije tebe.

Sve je u parovima.

Sve dvije po dvije ,letješe,dok ne postaše jedno tijelo,

a polovice dvije nevine.

Snovi,java,uranjanje u tijelo bijelo,tijelo čedno neveselo,

na podovima nekog halvata što ima snove da nas njima ubuhvata

.

Mila moja koliko sam ti  djetinje ljudskosti htio dati.

Koliko ljubavi i nježnosti, mila,

sam poklanjao tebi da bi radosna bila.

A ti to nisi znala.

 

Toliko sam te volio, jedina ,

tako mi ovih sjedina i pjesama nježnih ,

okean bi ta ljubav ispunila,

a Himelajske gora male bila,

a da je ne potopi ,da je ne zaguši.

 

Činilo se da nikad neće ,ljubav moja, da presuši.

Ipak i opet,unatoč svemu i protiv,čak i lav je lakše krotiv,

sve se uroti protiv nje, ljubavi moja jedina.

 

Čak i ti!

 

Dok padaju ove tužne riječi,

pitam se ,

da li se ja to opraštam od tebe jedina moja.

 

Nije važno.

Znam da voljeću te groba barem.

A možda i  poslije ,to ti zasigurno ne mogu obećati.

Imamo svoju malu planetu spremnu za nas dvoje.

Sve se nešto pitam ,

da li nas isti puti ka njoj vode ili će svako na svoju stranu da ode.

 

Kao i uvijek prije.

 

 

 

Melika Moranjkić – Što te nema / Song – Lyrics

 

 

 

 

 

Sto te nema, sto te nema
kad na mlado poljsko cvijece
biser nize ponoc nijema
kroz grudi mi pjesma lijece
sto te nema, sto te nema

Kad mi sanak pokoj dade
i dusa se miru sprema
iz srca se glasak krade
sto te nema, sto te nema
a-a-a, sto te nema

Procvjetala svaka staza
k'o sto bjese divnih dana
po ruzama i sad prska
bistra voda sadrvana
a-a-a, sadrvana

I u casu bujne srece
i kad tuga uzdah sprema
moja ljubav pjesmu krece
sto te nema, sto te nema
a-a-a, sto te nema

Sto te nema, sto te nema

Dušan Kostić – Sačuvaj tajnu ljubavi moja / Song – Lyrics

 

 

Gaj  Razdvajanje  Molitva

 

Pozutelo lisce ljubavi nase
ta jesen rana odnese srecu
u srcima nasim nek ostanu tajne
cuvaj svoju, ja svoju ponecu

Ref. 2x
Sacuvaj tajnu, ljubavi moja
nikom ne reci u teskom trenu
zasto je covek bez reci poso
ostavio uplakanu zenu

Ako te sutra upita neko
sto nisam s tobom, sta je sa nama
precuti, mila, istinu pravu
ne reci nikom zasto si sama

Ref. 2x

Mozda me nekad oluja bola
donese opet na vrata tvoja
umoran tada pred tobom cu stati
na tvom pragu zauvek ostati