Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

 

Parovi

 

djeevojčica plavi cvijet   dječak

Djevojčica plavi cvijet                                                                    Dječak

 

zavjesa   Poderano jedro

Zavjesa                                                                                   Poderano jedro

 

ruže i suze       Nevinost u okovima strasti

Ruže i suze                                                                               Nevinost u okovima strasti

 

Tišina samuje  Stakleno zdanje

Plavetnilo                                                                         Stakleno zdanje

 

Torzo  Poljubac

Torzo                                                                         Poljubac

 

Stablo Dekor

Stablo                                                                                 Dekor

 

Mladost u klopci Podarite milost cvijeću

Mladost u klopci                                                              Podarite milost cvijeću

 

Nježno  Još nježnije

Nježno                                                                                       Još nježnije

 

Natalia Cardone – Hasta siempre Comandante Che Guevara /Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 


Aprendimos a quererte,

desde la histrica altura,

donde el sol de tu bravura,

le puso cerco a la muerte.

 

Aqu se queda la clara,

la entraable transparencia,

de tu querida presencia,

comandante Ch Guevara.

 

Tu mano gloriosa y fuerte,

sobre la historia dispara,

cuando todo Santa Clara,

se despierta para verte.

 

Aqu se queda la clara,

la entraable transparencia,

de tu querida presencia,

comandante Ch Guevara.

 

Vienes quemando la brisa,

con soles de Primavera,

para plantar la bandera,

con la luz de tu sonrisa.

 

Aqu se queda la clara,

la entraable transparencia,

de tu querida presencia,

comandante Che Guevara.

 

Tu amor revolucionario,

te conduce a nueva empresa,

donde esperan la firmeza,

de tu brazo libertario.

 

Aqu se queda la clara,

la entraable transparencia,

de tu querida presencia,

comandante Ch Guevara.

 

Seguiremos adelante,

como junto a ti seguimos,

y con Fidel te decimos,

hasta siempre comandante.

 

Aqu se queda la clara,

a entraable transparencia,

de tu querida presencia,

comandante Ch Guevara.

 

 

Do konačne pobjede Komanadante Će Gevara

 

Učili smo da te volimo

До visina historije

Sa suncem tvoje hrabrosti

Suočen sa pokrovom smrti

 

Ovdje je sve jasno

Iskrena prozirnost

Vašeg dragog  prisustva

Komandante če gevara

 

Dolazio si  kao užareni povjetarac

Sa proljetnim suncem

Sijajućom zastavom

Svjetlošću tvoga osmjeha

 

Ovdje je sve jasno

Iskrena prozirnost

Vašeg dragog  prisustva

Komandante če gevara

 

Tvoja ustanička ljubav

Kojom si predvodio svaki podvig

Vodila je nepokolebljivost

Tvoga oružja slobode

 

Ovdje je sve jasno

Iskrena prozirnost

Vašeg dragog  prisustva

Komandante Če Gevara

 

 

Mi ćemo pobijediti

Ako te budemo slijedili

I sa Fidelom ti kažemo

Do vječnosti komandante

 

Ovdje je sve jasno

Iskrena prozirnost

Vašeg dragog  prisustva

Komandante Če Gevara

 

Ovaj čas eće rasti

Svakim novim danom

Ovaj čas se više ne može zaustaviti

Komandante Će Gevara

Ljiljana Nikolovski i Magazin – Piši mi / Song – Lyrics

Usamljena duša     Portret anđela  Usamljene bjeline

Piši, piši mi, da l još me voliš ti?

Piši, piši mi, još ove jeseni
Kaži tko, kaži tko ljubi te
Tko mi krade te, krade od mene, uzima mi sve?

Piši, piši mi kad više nemaš kom
Piši, piši mi k o prijatelju svom
Kaži mi, kaži gdje da tražim te
Gdje da nađem te, sakrijem od nje, sakrijem od nje.

Piši, piši mi, ne ostavljaj me ti
Piši, piši mi, o svemu piši mi
Kaži kom , kaži kom lažeš sve
Laži i meni, samo ostani, samo ostani.

Kaži tko, kaži tko ljubi te
Kaži kom lažeš sve
Laži i meni, samo ostani, samo ostani
Lažo i meni, samo ostani, samo ostani.

Sergej Aleksandrović Jesenjin – Sjećanje

 

3.oktobra 1895.godine rodio se Sergej Aleksandrović Jesenjin.Da je kojim slučajem živ imao bi hejbet godina.Recimo 123., a Isidora Dankan okriglo 141.Kaži dohakalo im ono gdje su najtanji.Vrat.

I još  nam kažu  – godine čine razliku.

Aha!

U glavama neukih , koji život vlastiti ne znaju proživjeti. A o drugim životima brige brinu.

Tim,suhim i sažetim  riječima, prosto priširene rečenice , istrghnutim iz hronike prepisivača, smo ispratili pjesnika u rubrici na današnji dan. Malo smo se trudili izbjeći stereotipe,pa nešto preinačili i dodali.

Onda se sjetismo da Jesenjin  jedan od navjećih  poeta svjetske poezije i da zaslužuje više od hronološke zabilješke.Izvukosmo iz naše sehare neke  zabilješke,upotpunismo ih činjenicama i evo ih pred vama.

Kažu da smo neki naopaki,pomalo lujke i luke, a  skeptični ljudi.

Skoro nikad  ne počinjemo iz početka,nego sa kraja ili bar  iz sredine.

Ili pričamo okolo kere pa na mala vrata.

Imamo dobar razlog.

O drugima sudima po sebi. A to nikako nije dobro.

Kada nešto čitamo,ako nam početak bude dosadan,mi to batalimo.

Po zakonu poetike i tragike u srednjem dijelu se stvar zakuhava i na kraju manje ili više urnebesno okončava.

Pred kraj života Jesenjin se nekako ubrazo.Poezija  je bljeskala iz svake pore njegovog tijela.Stihovi su letjeli. Poeta se bojao da mu koji stih  ne promakne  ili pobjegne.

„Ne mogu ih zaustaviti;oni su kao navijeni stroj.“

Njegovo vično pero ih je ipak moglo kontrolisati i popisati.

Na Kavkazu ljeta 1984. izbacio je sve što mu je pritiskalo dušu.Iz dubine duše je izronila Ana Snjegina krasotica,ne  jedna,ne dvije , već više grlica njegove mladosti.

Autobiografska ispovjest,mladalačke  opijenosti snježnog daha.Ljubav i čežnja pretočena u testament  dešavanja u pjesnikovom o rodnom krajoliku 1918. godine.

Koliko je taj čovjek ljubavi imao.Koliko je zanosa u sve unosio.On se davao i davao.Od srca davao.Nije znao drugačije.

Mnogo je to davanja.

Da li ga je to iscrpilo?

Većina u  Sneguljici prepoznaje Lidiju Kašinu, majki dvoje djece, starijoj od Jesenjina devet godina.

Zar je to ljubavi bitno.Ona je bila aristokrat,spahinica ,on seljak .

Nemoguća kombinacija.Pa šta?

Zrela žena unosi u dušu golobradog seljačića  , nemir,nadu,putenost i glad za ljubavlju.

To je sasvim dovoljno da poteče vrelo najiskrenijih i najljepših ljubavnih stihova  ovog dunjaluka.

Kada Jesenjin pjeva Ani Snjeginoj ,on joj daje lik Ane Sardanovske svoje prve ljubavi.Ona se pojavila iznenada.Nenajavljena banula u sjećanja,u taj san, ta „djevojka u bijelom“,dok je gledao prostranu baštu, koja se bojila mirisima  procvalog jorgovana i klepetavim trošnim vratima:.

“Nekad sam kraj tih vratnica dvojni’

ima šesnaest godina, pre…

i devojka je – drug nerazdvojni,

rekla mi tiho i nežno: “Ne!.”

Revolucija guta svoje sinove,ali i ljubavi.Nema u njoj nimalu mjesta za osjećanja.

Lidija mora da ode.Sreća ostala je živa i povela djecu na mrski zapad u London.

Tu su još i sestra i majka.

U mladosti ,on je nesretan jer:

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

 

Oh- my Lord

Oh- my Lord

 

U poemi su konkretni muških likovi  izostali,samo neka bezoblična masa, družbaja djelatnika revolucije.

U Jesenjinovoj   poeziji   konkretne likove imaju revolucija, žene, ljubav, ruska prostranstva i damari.

Serjoža nije imao mnogo vremena za ljubavnu poetiku.On je ljubav je živio.A riječi poklanjao  ljubavnici,sovjetskoj i revoluciji.Zato je njegov opus ljubavne poezije malo tanji.Ali je toliko ubjedljiv i uznosit da ostvaruje ono što je malo kome uspijevalo.

Čovjek je imao damare i dert.

Usadile mu ga žene.On nije mogao disati bez žena.Avanture i žene.

I brak sa Zinaidom Nikolajevnom Rajh, sa kojom je imao ćerku Tatjanu i sina Konstantina.

No,ko će sputati poetu kjoji juri pravu ljubav i snove.

1921.-je u Jesenjinov svijet silovito banula Dankanova.

Isidora .Mistična plesačica.Velovi orijenta su strasnu Irkinju i  raskalašnu Amerikanku  pretvarali u  Orijentalku.Sirtaki je činio Grkinjom.Daire su je učinile Jermenkom.Kastanjete španskom cigankom.

Tako su je prikazivali.Malo ko pominje užasni,nemjerljivi  bol kojim je bila okovana.

Njena sedmogodišnja kćer i četvorogodišnji sin su se udavili u Seni. Istog dana, istog trena,hladna bujica im je pomogla da se uznersu.

Rodila je još jedno djete , ali je beba umrla neposredno posle rođenja.

Nikada se nije oporavila od gubitka dece.

“Liječila” se ljubavnicima, koji su bili samo uvertira za životnu ljubav sa Jesenjinom.

Hroničari bilježe samno ples,ljubavnike i šal koji se omotao oko labuđeg vrata,dvije godine po Jesenjinovoj smrti.

On je začaran, gledao  u nju kao u čudo,proviđenje. Strast kojom je oblikovala ples,pokret koji je dočaravao maglice,velovi koje su  nosili anđeli,dodatno ga je  sluđivala.Nije imao izbora.Beznadežno se zaljubio.

Jesenjin je Isidoru  učinio Rabinuškom i Kalinom. Ona njega anđelom i đavolom.Sagorjevali su i poput feniksa se rađali.Bio je to vrijeme strasti,kada se sve preokrenuli.Ruska stepa je to.Ona ponekad izluđuje i nosi u neke druge dimenzije.

Lutali su Podmoskovljem u prozračne lejtne vječeri ,kada se zvijezde spuštaju i miluju zaljubljenu djecu.Svi zaljubljeni su djeca.

Otkravilo se Isidorino   srce i ona koja je „rođena za ljubav“ ,shvata da  “najveća stvar u životu je – ljubav”.

Ona je imala 44 ,on 26 godina.Pa šta?Jedno punoljetstvo razlike i nije neki takarli vakat.

Ljubav ne zna računati,pa zato je nije briga za godine.

Mi smo ubjeđeni,mi čvrsto vjerujemo da je revolucija dala zapret toj ljubavi i oni se dvije godine kasnije rastaju.

Godinu dana poslije skršene ljubavi ,on je već malo umoran i odlazi majci na selo.

Budan sniva okosnicu poeme i njene najljepše stranice  .Magličasti susret sa  Lidijom Kašinom , u čednom liku Ane Snjegine. Na nježnim prtinama starih zanosa,leluja  veče  i to dira njihove duše…

Ti Jesenjinovi stihovi, nadahnuti Nebeskom milošću, su najljepši u njegovoj nevelikoj ljubavnoj lirici.Teško da se mogu pronaći slični.

Mladalačka  uzdrhtalost pred novo viđenje voljene žene,gubitak daha ,zamagljen pogled, radost njihovih bestežinskih  sjećanja, lepršaju papirom.

Bolne ispovijesti o neveselim životnim putevima sjetni su i pomalo bole.

Njeni prekori što on propada tako rano

“za vaše pijane skandale,

cela zemlja to gotovo zna”

bole manje nego njegovo suosjećanje da joj je revolucija uzela gotovo sve što je imala.

U steže se da joj kaže i njega.Mi znamo da se podrazumjeva.

Njihov rastanak je  čežnja i zov daleke  ljubavi kad je ;

“dodirivao i rukavice i šal njen…” i kada je njegovo srce pjevalo.

Zbog toga se on predomislio i zajključuje:

„Tih godina smo voljeli sve

a Bogami su i one voljele nas“

1925.-revolucija Jesenjina ženi sa Sofijom Andrejevnom Tolstoj, unukom ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja.Revolucija želi potonmstvo velikana pisane riječi.

Čini se da je za Jesenjina sve kasno.Ali vrelo poezije ne presušuje,već se pojačava.

U to  vrijeme ga  liječe od alkoholizma.Lijekovi ,lijekovi Staljina i Staljinove „revolucije“.On se sve manje sviđa revoluciji.On je sada za nju pijanica,skitnica i probisvejt.

Njegova životna ljubavnica ga sve više vara.Izgubila je čednost kojom je on obasuo.

„Revolucija“  ga sve više stišće.

On je u zamci.Nema izlaza.Nema bijega.Sva vrata su zatvorena.

U ponoć izmeću 27. i  28. Decembra izvršio je trostruko samoubistvo; presijecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja.Četvrto samoubistvo,prerezan grkljan su nadležni prešutjeli iz „pijeteta“ prema pjesniku revolucije.

U smrti je bio nedosljedan.Nije ponio šibicu da napravi vatromet.

To bi bilo poetičnije.

Tri samoubistva,jedno prešućeno i nimalo poetska.

Prilog za doktorat sa mnogo nesuvislosti.

Mnogo je to temeljitog posla za jednog „mentalno oboljelog“ i „pijanicu“.Garantujemo da mu je „revolucija“  pomogla, malo više nego što treba,da se preseli tamo odakle joj neće riječima kvariti harmoniju.

Poslijednja pjesma je u nedostatku tinte  ispisana venskom krvlju:

 

“Do viđenja

 

Do viđenja, dragi, do viđenja;

ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.

Urečen rastanak bez našeg htijenja

obećava i sastanak, zar ne?

 

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,

nemoj da ti bol obrve povije –

umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,

al ni živjeti baš nije novije.”

 

Nažalost svi su ga prijatelji izdali i oblatili.

„Morali su“ ,majka revolucija naložila.

 

Mi ga nikad ne bi izdali.

Nas su učili   žena je da se ljubi .

Domovina i  prijetelji  se ne izdaju.

 

 

Oliver Dragojević & Amira Medunjanin /-Tristeca/Song -Lyrics


Dugin dan  Krhki cvijet 1  Noć darivane nevinosti 1

 

 

 

Tu u ovom moru sjete,

sve si dalje od mene

a pratiš me kroz vrime

tu za jubav nikog nima

samo kap u očima

što ne dam joj niz lice

 

Ref.

A ja još uvik mislim

samo na tebe, još

pravim se da ležiš kraj mene

sjetu hranim krhkim sjećanjima sna.

 

A ti u vatru možeš ruku staviti,

da bez tebe ne mogu disati

da sam došao do dna.

 

U duši mista nima

ni za suze ni za smih,

dok pratiš me kroz vrime.

 

 

 

Pismo djevojci sa nevidljivim pjegicama i bolom u grudima

Pjegice,

Dan je prelijep,

hladan i kišovit.

Odakle da počnem mila, a da se tvoga bola u grudima ne dotaknem.

Mnogo toga , ti o meni , ne znaš ljubavi.

Da znaš , možda ne bi samo plakala ,već bi se ponekad i nasmijala i rekla:

-Glupko,uvjek je bio malo blesav. A mio i drag. Jedini moj Princ mali.

 

Pitala bi se šta ja noću radim?

Ne bih se zamislio,

Malo bih se počešao, ono naopako.

Lijevom rukom, preko glave iznad desnog uha.

Dobro si rekla , Glupko.

Naopako se i češkam i sa tobom uvijek počinjem:

Po svu noć ja tebe sanjam mila moja.

Po svu noć ja tako , uz tebe draga počivam,

uz nevjestu svoju, života darove snivam.

 

Da mila,

od kada si me nazvala Dragim ti si moja nevjesta postala.

Pod Nebom i zvjezdama .

Mjesec mi i maglece svjedoci.

A naša noć je uvijek tako snena ,zvjezdana.

Dragi tvoj često nije krja tebe ,

da te zagrli i suze poljubcima briše.

Suzama si lice zasula, udovica si moja malena,

crne velove po polju ljubičica prosula.

 

Po svu noć ja tako , uz dragu se jedinu odmaram ,

Uz nevjestu moju, za me neudatu , ja tako po svu noć,

njene cjelove milujem, ljubavlju je neispavam.

Po svu noć ja tako,život naš dozivam,

po svu noć ja tako ,

ljubav jedinu cjelivam.

Po svu noć ja je tako volim

Po svu noć ti me jako voliš

Po svu noć se volimo mi.

 

To tako miriše na Poa, mila

Budler krao,

Rembo u zvijezde okivao

Jesenjin pomalo mezetio,

Mak na stećke klesao ,

Indexi opjevali.

Zašto nas ja ne bih ugurao u taj mit.

Kad nježnije od njih o ljubavi snim.

 

Naša to ljubav zaslužuje.

Koga briga ako jednog dana umrem ,

jer obala je tvoja meni šaputala riječi ljubavne.

Da,obala tvoje mi dodirima šaputale,tvoje tajne okrivala.

Kada se smiješ tvoje nevidljive pjegice me grle,

čak i kada me ljubiš moje bore sanjaju,

da su ljubavnici tvojim strahovima i skrivanjima.

More mi na uho šumi

tvoje tajne predviđa da bih lakše po tvome tijelu brodio.

 

Kada se ljutiš,

ožiljci koji se ne vide ,

nestaju,

kada sanjaš da te berem.

pjesak naš nas ćuti,

tugu kupi ,

a ja , po svu noć tako , tebe tražim ,

jer mjesec žmirka ,

žuti

huči, vri

da se volimo mi.

 

Malena a Mila moja,

Bog milosti i ljubavi me pita, čemu je , kome je duša, Makusmče sretno.

Tada mi svjetlost u dušu kane, jedna kap za čitav univerzum snova i ljubavi.

Duša moja je zbog Tebe,ljubavi, od Boga data radi milosti ,

dobrote tvoje i snova zapretenih u velove čekanja i uzdrhtalih nadanja.

Tren prije me boljelo,kao tebe nekad,

časak prije tuga me htjela ubiti.

Kao tebe sada.

Ali više ne.

 

Ime ti je Nada,žena bezgrešna.

Nikad me nemoj pitati o čemu pjevam,

jer dvanaest su poupoljaka , krhkih i bijelih,

orošenih suncem i krvlju mojih snova,

naizmjenično su prošarane plavim velovima moje tuge.

Za svaku našu godinu traganja,

do dana onoga kada sam te sreo i namah zavolio ,

po jedna krhka ruža.

Za svako stoljeće kada bješe srcu mome neznana po pupoljak krhki.

Pitao sam se , da li sam se ja tada oprostio od tebe, Mila moja.

Znaš kalendari i čast. Vrlo zlohuda kombinacija.

Nije mi bilo važno,jer znao sam da voljeću te do groba,barem.

A možda i poslije,ali ti too ne mogu zasigurno reći.

Radio smo mnogo toga, uh grijeh mi i sama misao ,

pa i poslije nas,pa me toplina ,možda , mnogo jača gore čeka.

Pomišljao sam , voljeti , dotaći , čednost tvoju bilo grešno i pretoplo

Zato tih dvanaest bijelih pupoljaka,naizmjenično osunčanih i orošenih, a prekrasnih,

još uvijek samuju na splavu opraštanja.

 

Da, ruže ne poklanjam tebi ,mila moja.

Već oprostu , u ime ljubavi,snova i pjesama darovanih

plavoj anteriji,što još uvijek na ležaju sniva,

da je nevjesta moja oblači.

Zaista , ta anterija sasvim zavodljivo miriše.

Na tebe,tvoje tijelo bijelo,

mazne grudi sedefaste,

cvijetove tvoga đardina

jer moje su je pjesme lepršale na tebi,

da bih je ja nestašno skidao .

 

I zato ne pitaj me o čemu pjevam,ljubavi moja.

Lakše se živi mila moja.

Kad o ljubavi pjevam,oči su zeru bistrije kao kad bjelokost usnama prinosim.

I memoj mi zamjeriti . Malena ,ako tugu u stihu slutiš.

Više ništa ne trebam Mila. Za sebe se više i ne molim.

Samo tebe sanjam begunice duše moje.

U snovima mi dolaziš.

 

O dodji ,već jednom, prolece, smeh ljubavnice zemljin mi donesi.

Neka zakuca sreće u očima tvojim,

Nestrpljiva i nemilovana da se odzrazi u duši mojoj!

Dođi mi , u naletima nemira usred lišća i cveća koje hita da se raznese stazama naših dodira.

Da zajedno pojimo,

Jutros mi je ruža procjetala.

 

Dođi mi kao sjajna pobuna protiv damara tvojih ,

baci se u noć,

u tamu vode Oceana mog,

iznad zemlje,

oglasi slobodu zarobljnih klica Tišna i sni!

Dođi mi kao smijeh munje, urlik oluje,

odjekni u Čednom gradu ,

oslobodi reč ugušenu,

bol koji je zapeo u danima pređašnjim.

Uz kristale Modre rijeke osnaži nasu borbu ,

ne posustaj , budi pobednik smrti!

 

Kako da završim mila, a da mi se nevidljive pjegice nasmješe.

Život je prelijep malena.

A , ja te volim i ti to znaš.

Arabeske – U dergjahu srca moga / Zadivljujuća Milost / Song – Lyrics

 

Sunce more miluje     Naša čežnja   Moj univerzum

 

U dergjahu mog srca

 

U dergjahu mog srca

u dergjahu mog srca

jedna r'jec, imam kuca

la ilahe illellah

 

Sto je vise govorim

sto je vise govorim

za njom vise ozednim

la ilahe illellah

 

Vali mora zelenog

vali mora zelenog

kriju skoljku srca mog

la ilahe illellah

 

Nikom ne dam horove

nikom ne dam horove

stono prave grozdove

la ilahe illellah

 

Niko vidjeti nece

niko vidjeti nece

sedef kako se mece

la ilahe illellah

 

Niko saznao nije

niko saznao nije

grubi oklop sta krije

la ilahe illellah

 

Junus-Dzemal govori

asik-Dzemal govori

dok u njemu krvca vri

la ilahe illellah

 

Jedan Allah jedan je

jedan Allah jedan je

nema vece istine

la ilahe illellah

 

Mjesečeva bajka

 

 

Mjesečeva Bajka

 

Plišana magla nad Modrom rijekom

 

Rođendansko  slavlje

 

Krajolik čežnje

 

  

Bosna zemlja Božije milosti i ljubavi

 

Umilna noć Grada čednosti

 

   

Val

 

Nježnost lebdi

 

  

Svileno ljeto

 

Plišani dodiri

 


Razigranost

 

Iskrena ljubav

 


Ples svjetlosti

 

 Snoviđenje

 

Tisuću velova jedne žene

 

Nesalomljiva Krhka ruža

 

Maksumče

 

Ja Konj

 

Tango zvani čežnja

 

Svjetlost i nježne boje

 

  

Nebeska čarolija

 

Anđeo Nebeski

 

****

 

Sjećaš li se Malena

kako nastaje

Mjesečeva bajka

 

Plišana magla nad Modrom rijekom

Rođendansko  slavlje

karjolik čežnje

ludi

Bosna  zemlja Božije milosti i ljubavi

obasjava

Umilnu noć Grada čednosti

 

Val

Nježnosti lebdi

nošen Svilenim ljetom

Plišanih dodira

Razigran u Iskrenoj ljubavi

poput Plesa svjetlosti

u Snoviđenju

 

Tisuću velova jedne žene

Nesalomljive Krhke ruže

zavedu Maksumče

zvanog Ja Konj

 

I plešu

Tango zvani čežnja

u Svjetlosti i milosti

čarolije

Anđela Nebeskog

 

Celtik Woman – Amazin Grace / Song – Lyrics – Prevod

 

     Ljubav    Blaženost  Obećana zemlja

Zadivljujuća Milost

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam i izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

 

Milost je dotakla moje bojažljivosrce

milost je ublažila mojestrahove

kako se plemenita milost ukazala

taj čas povjerovah

 

Kroz mnoge opasnosti teškoće

i zamke često sam prolazila

plemenita milost me sigurmo vodila

i milost će me voditi kući

 

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam i izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

 

 

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam i izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

Amazing Grace, How sweet the sound
That saved a wretch like me
I once was lost, but now I'm found
was blind but now I see

was Grace that taught my heart to fear
And Grace, my fears relieved
How precious did that grace appear
The hour I first believed

Through many dangers, toils and snares
We have already come.
T'was grace that brought us safe thus far
And grace will lead us home,
And grace will lead us home

Amazing grace, How sweet the sound
That saved a wretch like me
I once was lost but now I'm found
was blind but now i see