Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

Ah , ta magična Žena

 

 

 

 

Dugine sestrice   Trista deset poljubaca vrelih

Dugine sestrice                                                             Trista deset poljubaca vrelih

 

Pogledom upalila je plamen     Mirisni cvijet ljubavi

Pogledom    upalila je plamen                                                   Mirisni cvijet ljubavi

 

 

Ona bez imalo srama  Sladoledni kup

Ona bez imalo srama                                                      Voćni kup

 

Nada na izvoru ljubavi  Slomljena ljubav

Nada na izvoru ljubavi                                                   Slomljena ljubav

 

Bol rastanka   Plameni vjetar

Bol rastanka                                                                            Plamena ljubav

 

Bijes   Čarobna noć

Bijes                                                                                           Čarobna noć

 

Zvizdan   Trnoviti ružičnjak

Zvizdan                                                                    Trnoviti ružičnjak

 

Djevojčica sa fransuskom kapom među ružama   Pupoljaki i trnje

Djevojčica sa crvenom kapom među ružama                                 Pupoljak i grmlje

 

Plavetna duša  Dodir anđela

Plavetna duša                                                          Dodir anđela

 

Plamteći žbun  Kućerak u cvijeću

Plamteći žbun                                                                 Kućerak u cvijeću

 

Pogled u svijetla zviježđa    Balončići lebde

Pogled u svjetla zviježđa                                                 Balonćići lebde

 

Tisoč in ena noč   Arabeska i ljubav

Tisoć in ena noć                                                           Arabeska i ljubav

 

Viktor Igo – Sijač

 

Sjedim na pragu, ispod luka,
I gledam, suton dok već pada,
Kraj dana što još obasjava
Posljednje čase ljudskog rada.

Po njivama od noći mokrima
Promatram starca, gdje korača
U dronjcima, i pregrštima
Buduću žetvu u brazde baca.

Visoki njegov lik se crni
Nad radnjam krupnim. Osjetiti
Vjeru mu možeš u korisni
B’jeg dana, koji samo hiti.

On ide amo i tamo, i baca
Sjeme po uv’jek široj njivi;
Otvara šaku i opet sije…
A, gledeć u nj, ja, svjedok sivi,

Još razmišljam, dok krila sjene
Što, uz šum neki, sveđ je jača
Produžuju do samih zv’jezda
Svečanu gestu tog sijača.

Olivera Katarina – Sanjam te / Song – Lyrics

 

Nježni plamen ljubavi Kamena gromada Vizije

 

lutala sam dugo svetom tim,

nosio me vetar kao dim,

a'l na svakom putu mom,

ja sam znala gde je on.

sanjam,sanjam te uvek u poljima,

negde u zelenim travama,

vidim te kuco moja.

aa..ej,sanjam,sanjam te uvek u poljima

negde u zelenim travama

vidim te kuco moja.

lutala sama dugo svetom tim,

nekad sasvim sama, nekad s'njim

al’ na svakom putu tom,

ja sam znala de je on.

sanjam,sanjam te uvek u poljima,

negde u zelenim travama,

vidim te kuco moja.

aa..ej,sanjam,sanjam te uvek u poljima

negde u zelenim travama

vidim te kuco moja.

Bleki – Kraljica boli

 

 

   Čežnja

Srce umorno   Zima

 

Za sve mile djevojčice što mrenjem  na put nove   ljubavi kroče.

 

Kraljica boli 

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu.

Lirik, pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka nikad luđakinja

Donekle – valjda..

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da.

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene.

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira.

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice.

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anteriji da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane.

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti.

Arsen Dedic – Tvoje nježne godine/ Song – Lyrics

 


Tvoje njezne godine , sto mi mogu dati

tvoje srce dugo znam, nece da me shvati

tvoje oci pune sna, kako da me slijede

moje pjesme tuzne su, za te jos ne vrijede

 

Ti bi htjela zauvijek sto sam davno dao

tebi zivot nudi sve, ja sam ljubav krao

svoje njezne godine ti ces dati drugom

jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom

 

Ref.

Ne budi, ne budi se mala

ti ne znas ni dobro, ni zlo

ne budi, ne budi se mila

jer nije jos vrijeme za to

 

Tvoje ruke malene, kako da me grle

jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle

tvoje njezne godine, njezne misli tvoje

mogu da nas razdvoje , prije nego spoje

 

Ref.

Bleki – A šta je to sevdah

Tajna svjetlosti  Afroditina čarolija

Nježni plamen ljubavi  Afroditin lug

Sunce more miluje      Vali

 

Zvijezdice   Tišina

Ljubav      Jedinstvena maglica

 

 

Snježni most   Cvijeće

 

Krug radosti   Blaženstvo

**

Bilo je to ljeta 1968. godine. Na plaži dva su djeteta, djevojčica i dječak, dvije grlice male. Dječak i tujinka se miluju i ljube. Tada nije bila. Kasnije će je on tako i proljećem svojim zvati; jer je otišla. Prije toga za sva vremena  svoju ljubav njemu darovala. Miluju se i ljube; ljube i stidljivo maze. Nikog nema, sami su, tišina ih spaja. Krajolik ih smiruje i bodri.

Mjesec se nasred neba zaustavio. Stidljivo jedan prozračni oblačić pred oči stavio. Neće da ne gleda šta ta djeca rade. Djeca su to, u neznanju mnogo toga neprimjernog njegovim očima mogu da urade. On nije voajer , a i mnogo druge djece nešto nestašno rade.Zvjezdice razigrane i radoznale nisu svoje poglede krile. Čak su ih durbinima pojačale. Usamljene su one na svojim putanjima. Nemaju druga. Sve što im se primakne one sprže. Neće one, ali moraju, to je nebeski zakon. Moraju toplotom da život potpomažu.

Maglice ih kore, uzalud. Zato nemaju izbora pojačavaju svoj nježni i prelijepi sjaj i zatamnjuju sjaj zvijezda. One shvataju poruku i odlažu durbinu do nekog drugo puta, kada maglice ne budu strog sudac.

Pijesak i more se kupaju u tom blještavilu i iskre i titraju i tiho šapuću muziku čežnje i strasti.

Odjednom ničim izazvana djevočica dječaka ozbiljno upita:

A šta je to sevdah mili moj?

Blesan je zatečen ne sto već tisuću jedan posto. Ono jedan smo radi preciznosti dodali.

Đe me nađe, konta on. Snalažljiv ko dijete kad ga zateknu na tuti sjeti se Sulje, Solomona, neki mu ko rod dođe. Pa odgovor djevojčici hitan posla:

– Sevdah ti je pjesma, muzika što se od ljubavi iz srca i duše voljenom biću poklanja.

-Što ga ti nalupa. Gori si od onih koji kažu ne znam ili ih nije briga sa sevdah. To su oni što ni srca ni duše nemaju.

-Onda meni ti pametnice jedna, kaži sta je sevdah.

-Da znam, blesane ne bih te pitala, samo znam da je ovo večeras na plaži čisti sevdah. To već ne umijem opisati, ali znam daje to nešto predivno. A ti kad saznaš šta je sevdah javi mi.

– Hoću malena moja,ništa se ti milo moje ne brini. Javiću ti sasvim sigurno.

Nije joj nikad javio. Poslije tih ljetnih dana proljeća krajolik se promjenio, stađuni su izbrisali slađahne aktere.

Godinu za godinom dječak nije uspjevao odrastati. Dio je zauzet ganjanjem sevdaha. Mislio je tako će saznati šta mu je sevdah.

Pola vijeka kasnije ne bi onoj djevojčici ništa novo mogao odgovoriti.

Ne bi se pametan pravio , već bi joj jednostavno papir u ruke dao i rekao čitaj bona.

A šta je sevdah pitala me djevočica mila ,što se nenadano međ’ oblake skrila?!

Noću se lumpovalo, pjevalo, igralo i plesalo, radovalo i tugovalo ćekajuć svitanja dan. Bože moj mili ,kako se silno voljelo i ljubav vodila. Nekad, ili češće nikad , nisu to bile sretne ljubavi.

Nema ono dvoje se nađu pa čitav život sevdišu. Jok.

Najčesće biva: dvoje se nađu, pa se poslije ne nađu, hoće se reći raziđu i svako na svoju stranu krene.I uglavnom se natakari.

Ljubavi sretne ili nesretne, sve su opjevane u pjesmam veselim i tužnim. Vjekovima su se brusile te pjesme dok nisu iznjedrile sevdah, koji se poput svežeg povjetarca širio Bosnom.

Nekada su to bili nizovi dana i noći. što se poput sna gube u bijelini i uzdrhtalosti ženskih tijela i cjelova uzplahirenih mahalaša. Poslije su dolazile ledene pahulje bijele.

Tako bi to neko nabrajao priču o sevdahu. I pogriješio.

To je dio sevdaha: poetika i snovi.

Neko bi to pokušao na drugi nači objasniti. I sasvim sigurno bi pogriješio.

Šta je sevdah to je teško objasniti.

Tajne o sevdahu su kod Boga Milostivog, na sigurnom…

Niko ti , mila moja zasigurno ne može objasniti šta je sevdah.

O Sevdahu su tajne zaključane u nebeskim seharama , čiji ključeve meleke nose. Kad vide da dvoje ; žensko i muško , djevojčica i dječak počinju jednom slamčicom da dišu, tiho otvore seharu, malo sevdah praha prospu.

Obaziru se bojažljivo ; jer strogi sudac usud vreba. Na svaku prašku sevdaha prašku osvete i pelina sprema.

Čovjek se rodi sa sevdahom, sa njim živi i spije,sanja i sa njim mre.

Iako je imao hiljadu i jednu gasulhanu u Gradu čednosti se rijetko umiralo. Hiljadu džamija, hiljadu jedna gasulhana, pet hiljada ezana i pride tisuće i tisuće, milione molitvi.

Nasilno se rijetko umiralo. To se stilski rješavalo. Gajtan svila tanka ko dlaka dohaka zlom insanu.

Umiralo se onako,polako, bešumno i po istilahu. Samo se naprsno riknjavalo od sevdaha. Neko ko na njega nije sviko samo presvisne i nema ga. Ili te neko kokno što si mu ljubu mjerko, ili ti žensko otrov u čašu sipala. što ju je tvoja duša izdala.

Sevdahom su mirisale žute dunje, đule, maglice i zvijezde, snijeg i behar, jorgovan, zumbul, nebo i zemlja, ljubičica, kadifica, sunce i mjesec, bijela janjad mala , djevojčice i nježne žene, ibrici i kahve. Bome bilo je tu i sofri meze i pića,kao predjelo sevdahu i ljubavi.

Sevdahom je vladao neprikosnoveni vladar: ljubav. Sevdah su bili izvori, zelene gore, đardini ljuba.
I jošte meraci, fesići, pogačice, vino, šljiva i bekrija.

Sevdah su bili svaka ašik djevojka i momak , a zakletve nam. ni hanume i ašik đuvegije nisu zaostajali. Djeca su sve pomno posmatrala i veoma zorno učila.

Sevdah su sve one drage – anterli djevojčice Zlata, Frka, Lela Jela Jelena, Hana i Ana, Borke, Rade, Nade, Vesne proljeće, Anabel Lee i Ane Snjegine, grlice, klinke i vrapčići, iz srca Sanje, Jasne, Sonje, Anđele, iz kiše Batrbare, Milice M. sa zagubljenim Malim princom, Tanje, Lidije, Josipe sa dnevnikom jedne žene i sejmenima, Zvjezdane, djevojčica, nježna žena Fahreta , Senke, Kaliopi, Vlaste, Bisere milo moje, jedna Meri sa četiri stađuna i predgrađem, Vasilija sa bekrijom, Jasmina sa fesićem, Silvana Zilha sa ranama, klinka Pjaf, Velike Besi, Bili i Janis, i princeza Dajana …

Nabrajanje nam uvijek ide od ruke, ali žao nam što nismo upoznali i ljubili milione onih prelijepih bezimenih žena. Zato smo im pjesme, snove i ljubav vjetrovima sevdaha slali i darivali.

Nekih se sjećamo, nekih ne. Neke znamo, neke nas znaju. Nekih se sjećamo, one nas ne. Žao nam što ne možemo sve pobrojati; neke i ne smijemo.

Svaka od žena na ovome dunjaluku sevdah priča i još bajka pride. Na svaki ispjevani, tisuće neispjevanih a doživljenih sevdaha.

Ovaj naš sevdah poklanjamo svim ženema i djevojčicama svijeta.

Njačešće je sevdah bio samo elegija duše koja sanja i sebe poklanja :

Duša usud; nijemo, osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizostavno mora doći.

Duše strpljive; teško, mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanskg bića, ali i podneblja.

Duše zaljubljene u ljubav i milovanje, strasti i predavanju.

Duše u jecaju: joj, mamo mamice i dahtaju uh,uh i uh.

Duše predane bezuslovnoj ljubavi Jedinog oslonca apsolutne istine.

Duše zaljubljene u krajolik i podneblje; sveto i iskreno, prelijepo i vječno, mirisno i modro zeleno.

Duše zaljubljene u Djedovsku hižu, stećke,Kamenog spavača i Modru rijeku što kraj Dvora teče.

Dušu zaljubljenu u svoju Bosnu – Zemlju Božje milosti i svoj Sarajevo –Grad Čednosti.

Duše zaljubljene u milost ljubavi, dobrotu čovjeka, ljubavnicu svoju.

Duše zaljubljene u radost ljubavi, dobrotu žena i djevojčice,drage svoje.

Pa ti draga,milo  moje traži i nađi definiciju sevdaha.

I zapamti : sevdah i ljubav su ponekad gori od mržnje.

Lome te, zamaraju i slamaju, šamaraju i guše, na plač i krik tjeraju, ranjavaju i bole i kao u završnom činu drame efektno ubijaju.

Ludo je biti ljubomoran na duhove. Još luđe biti zaljubljen u njih, kaže sevdah koji kao duh obilazi i miluje kapije zaljubljenih.

Toma Zdravkovic – Svirajte nocas samo za nju

 

 

 

snjezno-nebo-nad-dardinom  zov-jeseni ljubav-blijedi

 

Sve je u zivotu prolazno moj druze

i ljubav i tuge i svi srecni dani

sad kada je nema neka placu ruze

ko’ uvelo lisce na jesenjoj grani

 

Ref.

Svirajte nocas samo za nju

ja cu da pevam, tugujem i placam

svirajte nocas kao da je tu

i ako je samo u mislima vracam

 

Prolaznik sam samo u tom svetu bio

igrao boema pevao i pio

nekad za trenutak srecan san sam snio

a vecitu tugu u dnu srca krio

 

Ref.

 

Uspomenom nocas nasu ljubav branim

i vracam se tamo gde sam srecan bio

kraj prepunih casa i ranjenog srca

kad bih mogo’ ja bih sve boli ispio

 

Ref.

 

 

Bleki – Znam da sada znate

 

 

Znam da znate

 Koliko sam vas volio

 Koliko sam vam boli nosio

 Praštale ste a’ sam se uvijek vraćao

 Ne govoreći da iza brda ima još jedna grlica

 Kojoj je srce skršeno i koju nada dugo noću drži budnom

 Da jednom Mali Princ će se vratiti oprljenih krila i suzom u oku

 

 Znam da znate

 Koliko sam vas volio

 Koliko su boljele tuge vaše

 Moji odlasci ili rastanci nagli naši

 Vaša praštanja i vaše suze na jastucima

 Čekanje osvita zore da moj cjelov na lice vam kane

 A’ se sneno pored vas spustim i čvrsto zagrlim al’ oprost ne molim

 

 Znam da znate

 Koliko sam vas volio

 Koliko su me boljeli dani

 Onih drugih što se ničem ne nadaju

 A praštaju i vole one noći i snove poklonjene

 Mnogo je očiju koje me progone i ljubav mi praštaju

 Znam da znate nisam nikad svoj pogled ni vaše suze krio

 

 Joj,znam da sada sve znate

 još uvijek u srcu isti plam gori

 samo malo mi teže ljubav na pokloin dati

 sve manje je lutanja iza brda i skršenih srca

 a’ mi pomoći nikako nema pržun me gotivno namah čeka

 a i ne bi u raj valjalo doći i sa vama nove grijehe đardina činiti

 šta se tu ima za reći osim sve sam vas volio Velike moje Malene Grlice