Prozračni snovi Duša moje djevojčice
Ljubičasto ružičasta dolina Snovi lebde
Kraljica čežnje Rijeka priča snove
Njen poslijednji san Zalutali božuri
Stela Luna
Zlatni pehar ljubavi i sna Konačni odabir
Nebo puno proljeća Brdo i plavet
Sunčeve igre Cvijetna šuma
Uveli cvijetak bezmirisni
pušten u knjizi gledam ja.
I gle, već mnoštvom čudnih misli
duša se moja puni sva.
Kog prolleća je cvao cvatom
i čijom rukom skršen bi?
Da l’ poznatom il’ nepoznatom?
Zašto ga ovde ostavi?
Možda za spomen na poznanstvo
il’ na rastanak možda dug?
Na kakvu šetnju kroz prostranstvo,
kroz tiho polje, tamni lug?
Živi li on il’ ona živi,
gde li je njihov kutak sad?
A možda su i uvenuli
ko ovaj ovde cvjetić mlad?
Da sam ja, na dnu kutije
bombona tvojih sitan prah
pa da me, vrškom prsta
razmazeš po usnama
Da sam ja, dukat žut
na tankoj vrpci u tvojim
njedrima tvog kaputa
da sam podstava
Ref.
Moja vilo, u oku mi zakišilo
zbog tebe, a ti ne znaš
lopov ja sam sto ti krade poglede
da te vidim smišljam glupe razloge
Boze teško je biti bez tebe
Vjeruj mi, ja bi dušo
s tobom bio zauvijek
al’ ljubav mi, srna što se
lako sreće prepadne
Čuješ li, kao ključ
u gluhoj noći
kad na pod ispada
to moje srce za te udara
Moja vilo, u oku mi zakišilo
zbog tebe, a ti ne znaš
lopov ja sam sto ti krade poglede
da te vidim smišljam glupe razloge
(2x)
(Bože teško je biti bez tebe
A jos teže je reći volim te)
Danima sanjam tu 1915. godinu
a sanjam da ginem
a ti se vraćaš
danima sanjam da ginem
danima sanjam da se vraćaš
posttraumatski stres kažu hećimi
tek sam izašao iz bolnice
četeres dana
tri četiri put urokan
sitnica
borac za slobodu se ulijeni
počne da sanja
sanjam da ginem a ne znam kako
tišina i sni
nebo se plavetni do blijedila
vidim tebe poput
svejtlosti lebdiš
u polju djevičanskih ljubičica
smješiš mi se
polako tvoj lik blijedi
sve više nestaje u plaveti
bijela svjetlost
kao čaša od kristala
prekriva krajolik
mene boli odlazak tvoj
ili rastanak naš
to svejedno mi zvuči
poletim za tobom
granata u tu ljepotu grune
poslijednje misli
odakle ta granata
tko je ona svjetlost
sebe ne vidim
prestajem da sanjam da ginem
ali osjećam da sam tu
prelijepi plavetni konj
dolazi do mene
oči su mu tužne
blistave
nalik mojim
znam da sam sjeo na njegova leđa
mekana su i sedefasta
jurimo putem koji si ti odlepršala
u nama nada i želja
da te stignemo
konj i ja
Ja konj
konj i ja
Ja konj
vidimo svjetlost
prelijepu svjetlost
koja nam se smješi
i prilazi
Tu se san završava
prekidaš ga
ljubeci suze radosnice
u mojim očima
pitam se
gdje si dosad bila
i ne brini se
otplesaćemo mi naš tango
Preko praga, kad je posao
preko praga vodu sam bacila
al sam znala da kada jednom
ode, nikad se ne vraca
Srce mi sa sobom odneo
al ne kunem , srecan mi bio
Refren 2x
Gde si dušo, gde si rano
dal bi pogled krio ,dal bi plakao
kad ti kazu kako stalno
sklapam oci s tugom
I budim se s njom
Kuca nasa, u njoj se svetla
nocu nikad ne gase
blago tebi , ti znas da
negde neko tebi nada se
Srce mi sa sobom odneo
al ne kunem , srecan mi bio
Refren 2x
Gde si dušo, gde si rano
dal bi pogled krio ,dal bi plakao
kad ti kazu kako stalno
sklapam oci s tugom
I budim se s njom
Refren 2x
Gde si dušo, gde si rano
dal bi pogled krio ,dal bi plakao
kad ti kazu kako stalno
sklapam oci s tugom
I budim se s njom
Sve je rečeno :
Srbin (?) ide “bajti”,gdje ga čeka “domaćica”.
Hrvat (?) ide “doma”, gdje ga čeka “kucanica”.
Bošnjak (?) ide “kući” gdje ga čeka hanuma.
Bosanac se predaje Bogu Milostivom ,
jer ,
ON je njegov jedini dom.
Magle magle kud ste nagle
u moj dom u moj dom
rasplela sam kose svoje
na hladno na hladno
Meni treba sunce jarko
da obasja dvore
da naveze da naveze
naše razgovore
da naveze da naveze
naše razgovore
Ko nas njiše noć se mesi
vetar sija vetar sija
presvisnuću uvenuću
sama ja sama ja
Meni treba mjesec mladi
da da se pozlatim
da se dragi da se dragi
dragoj Vesni vrati
Da se dragi da se dragi
dragoj Vesni vrati
Suzom, vežem put i stazu
srca mog sreća zna
da mi dođe da me ljubi
mio drag mio drag
Suzom, vežem put i stazu
srca moga srca trag
da mi dođe da me ljubi
mio drag mio drag
Da mi dođe da me ljubi
mio drag mio drag
Mila moja
Tvoj čuperak plavi i bandak osmjeh još mi se motaju u glavi.Vrijeme je zakazalo.Nije izbrisalo tvoj lik iz moje uboge duše.
Mnogo si mi prelijepih pjesama poklonila. U moje srce si mnoge nježnosti i Oči svoje utkala,da nikad ne pobjegnu od mene.
Glas Tvoj miluje moje ljubavi i sjećanja, i u moju samoću ih zovu. Bude mi lakše. Mrven. To je sasvim dovoljno da upijam darove tvoje i da se Bogu Jedinom molim da te čuva na tvom putu.
Pjesma ova , već dugo vremena tišti.
Nekada davno, sunce bilo je purpurno, nebo safirno, trava smaragdna, srce milostivo, a duša nevina. U toj ljepoti se gubim i vidim Tebe, malena moja.
Osmijeh si prekrasni , krajoliku poklonila, a plače ti se.
Pišeš mi pismo, a boli Te.
Pišeš mi pismo, a ne žališ se i ne plačeš.
Samo pitaš da li volim Te i koja me tada ljubljaše.
Ponosna si žena , djevojčica , srna , a moje ćeš laži i nevjeru preboljeti samo da ostanem.
To me zabolilo mila.
Ponos
Ti nisam mogao oprostiti. Bio sam mlad i nisam znao šta ću sa tolikom ljubavlju, koju si mi poklanjala.
Sada znam šta bih sa njom i evo pišem Ti.
Ali ne znam gdje si Ti, kako da Te pronađem.
Pišem Ti , jer nemam , skoro da i nemam , kom.
Sve moje ljubavi su bile umorne i samo su odlepršale.
Sve moje ljubavi su otišle.
Pišem Ti , jer sada razumijem Tvoju ljubav i Tvoju tugu.
Ja sam još uvijek ovdje, a gdje si ti?
Malo je žena voljelo kao kao što si Ti i imalo osmjeh i pjesmu što se Ljubav zovu.
Umorna od čekanja mene neuviđavnoga Ti mi pobježe.
Ne znadoh gdje!
Kad saznah , kasno bi za sve.
Al’ viđam Te. Još si mi ista, mila moja.
Prelijepa i krhka.
Ko Grlica u polju djevičanskih ljubičica , što željna radosti osta gladna , jer nevinost ne želi kljucati.
Takva si Ti.
Izvini, nije pošteno , ali rečiću : ista ja.
Srce daješ, a ne pitaš ništa.
Sebe darivaš, a boli Te.
Iščekuješ jednu ruku ljubavi , usne zaljubljene da Ti djetinje lice rose i miluju.
Pišem i ne tražim da mi kažeš gdje si.
Sram me mila moja .
Pustih Te da odlepršaš, ne saznavaši koliko ljubavi u mome srcu diše za Tebe.
Stidim se mila moja.
Dozvolin san , da Te oni bezumnik , oni gnjida od čovika, što tuđe grijehe slika i obznanjuje svitu, međ’ tujine odvede, a ne progovorin, ni dvi-tri riči , da mi oprost daneš i ostaneš.
Moja duša sada je umorna i upraljala bi bjelinu Tvoje, kao što su tamo tujinci htjeli.
Pišem i ne tražim da mi kažeš kako je srce Tvoje umorno.
Da i neugodno mi je, što više ne znam od kojih pjesama tebi bude lakše i koja tebe tišti.
Ali molim te vrati se, biće nam lakše.
Možda ćemo tugovati , ali opet ćemo se voljeti, makar ti živjela međ’ velovima sunčanih vala, a ja u snježnim danima kajanja.
Možda će nas boljeti, ali bićemo na pola koraka , na dohvat one, djetinje ruke što miluje i voli.
Da vrati se mila, biće nam lakše smiraj naći.
I oprosti mi.
P.S
Mila moja,
Volim te i vratio bih Ti , sve pjesme i ljubav tvoju. Ali skontam, šta bih je radio bez osmijeha i očiju tvojih. I pjesama da mi dušu steru.
Piši, piši mi, da l još me voliš ti?
Piši, piši mi, još ove jeseni
Kaži tko, kaži tko ljubi te
Tko mi krade te, krade od mene, uzima mi sve?
Piši, piši mi kad više nemaš kom
Piši, piši mi k o prijatelju svom
Kaži mi, kaži gdje da tražim te
Gdje da nađem te, sakrijem od nje, sakrijem od nje.
Piši, piši mi, ne ostavljaj me ti
Piši, piši mi, o svemu piši mi
Kaži kom , kaži kom lažeš sve
Laži i meni, samo ostani, samo ostani.
Kaži tko, kaži tko ljubi te
Kaži kom lažeš sve
Laži i meni, samo ostani, samo ostani
Laži i meni, samo ostani, samo ostani
Jedna divna žena Sveta Majka Tereza se pobunila protiv pobačaja, paganskog i Boghulnog običaja :
“U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi. Za mene su nacije koje su legalizirale pobačaj najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele – ne žele više ni jedno djete – i dijete mora umrijeti.”
Bila je poznata po tome ,da joj se vanjske stvari, van njene uzvišene misije nisu previše doticali. Ali kad bi nešto prevršilo mjeru, javila bi se. Čvrsto,odlučno i optužujuće. Bez okolišavanja.
Mi ne želimo biti siromašni i pridružujemo joj se u revoltu i pobuni.
Ljudi redovno ili neredovno idu u crkve,đamije,sinagoge ili neke druge Božije hramove.Mole se Bogu i skrušeno poguinju glave.Mnogi od njih su podmukle ubice za kojeg vjerska zajednica ne zna.Možda i zna ali šuti.
Ne ubijajte svoju djecu radi siromaštva.
Mi hranimo njih i vas:
zaista je njihovo ubijanje veliki grijeh.
( Kur'an , El-Isra 31. )
-20.13 “Ne Ubi. “( Stari zavjet Knjiga Druga – Izlazak – Deset zapovjesti)
18.16.Ali ih Isus dozva i reče:Pustite djecu neka dolaze meni, i ne branite im, je rje takvih kraljesvstvo Božije.17.U istinu vam kažem Ko ne primi kraljevstvo Božije kao malo dijete , neće ući u njega.
(Jevanđelje po Luki)
Oni kjoji ubijaju malu ,nerođenu dječicu su ubice najokorelije vrste. Oni ne dozvoljavaju da Božiji stvor ugleda svjetlost dana.
Kanonizovane religijske institucije su se vrlo tanko i blijedo branilo protiv institualizacije abortusa. Države su odobrile genocid na vlastitom populacijom.Brojka pobačajem ubijene djece će uskoro stići cifru od stotinjak miliona godišnje.Može se porediti sa ubijenim i nestalim u II svjetskom ratu.
Ljudi , vjernici da li se zapitate gdje će vam duša?
Ljudi ne shvataju da maleno biće u utrobi već diše,da prima Božiju milost i nauk.
Zločinci, neuki i nehajni ubijaju djetešce koje se iskrenom ljubavlju počelo vezivati za Boga Jedinog i Majku roditeljicu, možda i ubicu.
Svete riječi Isusove ( uzete iz Biblije,potvrđene Kuranom):
-Ubiti jedno biće je isto kao što je ubiti čitav svijet;
se ponajviše odnosi na ubitstva nerođene djece.
Ljudi nasavjesni i nesvjesni zante li šta je ljubav?
Bože Mili, to oni upravo sada ubijaju jedan cvjetak što nikad neće proputati.
Majko moja,to oni ovog trena po nepravdi ljudskoj strugaju djetešce što nikad neće gugutati i smijati se.
Sestrice moja, to oni sada nestaju malu bebicu, koja malom ručicom nikad neće pomilovati majčino ozareno lice.
Ljudi moji,neljiudi,prešli ste na klanje nerođene djece iz nekih bezbožnih strahova.
Ljudi Božiji,molimo vas zaustavite masakriranje nerođenih anđelćića.
Ničim se ne mogu opravdati ovi zločini.
Ubiti nerođeno dušicu je jedno od najmonstruoznijih djela koje je bolesni,zločinački um mogao smisliti.
Za ove zločine Nebo im neće ni suditi. Molitve se neće primiti i pokajanje je uzaludno.
Paklena vatra je ubicama odlučeno boravište.
Ljudi budite milostivi, kao vaš Bog Milosrdni.
Uzmite Stari zavjet,Novi zavjet,Kuran illi neku drugu Svetu knjigu i čitajte.
Sjetite se Abrahama/Ibrahima,Isusa/Ise ,Muhameda i svih drugih poslanika,
koji vam naukuju po tim knjigama.
Sjetite se šta vam se za djecu govori!
Sjetite se da imate djecu i koja su ljubav i radovanje!
Sjetite se i zaustavite bol i krik nerođenog djeteta!
Molimo vas,u ime Ljubavi Božije, dozvolite da djetešce malo udahne vazduh i zaplače.
Molimo vas da Božija nevinost usne prinese majčinom mlijeku i da sa smiješkom usnije.
Molimo vas ,učinite nešto,bol dječija , više na ovom svijetu ne može naći mjesto da boluje.
Molimo vas , radi vašeg dobra, nemojte biti saučesnici zla!
nestajanje tvoje
meni praznina
pletem
paukove pahuljaste mreže
a je krpim
ne uspijevam
nekad
neki biser
ko krhka ruža
zagrljaju ušuška se
ne želiš gubiti
pogledavaš ka nebu
tamo se usud smješka