Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

Prozračni snovi  Duša moje djevojčice

Prozračni snovi                                                                                    Duša moje djevojčice

 

Ljubičasto-ružičasta dolina  Snovi lebde

Ljubičasto ružičasta dolina                                                      Snovi lebde

 

Kraljica čežnje 1  Rijeka priča snove

Kraljica čežnje                                                                             Rijeka priča snove

 

Njen poslijednji san  Zalutali božuri

Njen poslijednji san                                                                 Zalutali božuri

 

Stela  Luna

Stela                                                                                   Luna

 

Zlatni pehar ljubavi i sna  Konačan odabir

Zlatni pehar ljubavi i sna                                                Konačni odabir

 

Nebo puno proljeća  brdo i plavet

Nebo puno proljeća                                                              Brdo i plavet

 

Sunčeve igre  Cvijetna šuma

Sunčeve igre                                                                   Cvijetna šuma

 

 

Aleksandar Sergejevič Puškin – Cvijetak

Uveli cvijetak bezmirisni
pušten u knjizi gledam ja.
I gle, već mnoštvom čudnih misli
duša se moja puni sva.
Kog prolleća je cvao cvatom
i čijom rukom skršen bi?
Da l’ poznatom il’ nepoznatom?
Zašto ga ovde ostavi?
Možda za spomen na poznanstvo
il’ na rastanak možda dug?
Na kakvu šetnju kroz prostranstvo,
kroz tiho polje, tamni lug?
Živi li on il’ ona živi,
gde li je njihov kutak sad?
A možda su i uvenuli
ko ovaj ovde cvjetić mlad?

 

Sanjam da ginem a ti se vraćaš

 

Danima sanjam tu 1915. godinu

a sanjam da ginem

a ti se vraćaš

danima sanjam da ginem

danima sanjam da se vraćaš

posttraumatski stres kažu hećimi

tek sam izašao iz bolnice

četeres dana

tri četiri put urokan

sitnica

borac za slobodu se ulijeni

počne da sanja

 

sanjam da ginem a ne znam kako

tišina i sni

nebo se plavetni do blijedila

vidim tebe poput

svejtlosti lebdiš

u polju djevičanskih ljubičica

smješiš mi se

polako tvoj lik blijedi

sve više nestaje u plaveti

bijela svjetlost

kao čaša od  kristala

prekriva krajolik

mene boli odlazak tvoj

ili rastanak naš

to svejedno mi zvuči

poletim za tobom

granata u tu ljepotu grune

poslijednje misli

odakle ta  granata

tko je ona svjetlost

sebe ne vidim

 

prestajem da sanjam da ginem

ali osjećam da sam tu

prelijepi plavetni konj

dolazi do mene

oči su mu tužne

blistave

nalik mojim

znam da sam sjeo na njegova leđa

mekana su i sedefasta

jurimo putem koji si ti odlepršala

u nama nada i želja

da te stignemo

konj i ja

Ja konj

 

konj i ja

Ja konj

vidimo svjetlost

prelijepu svjetlost

koja nam se smješi

i prilazi

 

Tu se san završava

prekidaš ga

ljubeci suze radosnice

u mojim očima

pitam se

gdje si dosad bila

i ne brini se

otplesaćemo mi naš tango

 

Riječ o Bosni

 

 

Sve je rečeno :

 

Srbin (?) ide “bajti”,gdje ga čeka “domaćica”.

Hrvat (?) ide “doma”, gdje ga čeka “kucanica”.

Bošnjak (?) ide “kući” gdje ga čeka hanuma.

 

Bosanac se predaje Bogu Milostivom ,

jer ,

ON je njegov jedini dom.

Nikolovska – Piši mi – Jedno neposlato pismo / I ona pjeva – Piši Mi/Iz Arhiva

Mila moja

Tvoj čuperak plavi i bandak osmjeh još mi se motaju u glavi.Vrijeme je zakazalo.Nije izbrisalo tvoj lik iz moje uboge duše.

Mnogo si mi prelijepih pjesama poklonila. U moje srce si mnoge nježnosti i Oči svoje utkala,da nikad ne pobjegnu od mene.

Glas Tvoj miluje moje  ljubavi i sjećanja, i  u moju samoću ih zovu. Bude mi lakše. Mrven. To je sasvim dovoljno da upijam darove tvoje i da se Bogu Jedinom molim da te čuva na tvom putu.

Pjesma ova , već dugo vremena tišti.

Nekada davno,  sunce bilo je purpurno, nebo safirno, trava smaragdna, srce milostivo, a duša nevina. U toj ljepoti se gubim i vidim Tebe, malena moja.

Osmijeh si prekrasni , krajoliku poklonila, a plače ti se.

Pišeš mi pismo, a boli Te.

Pišeš mi pismo, a ne žališ se i ne plačeš.

Samo pitaš da li  volim Te i koja me tada ljubljaše.

Ponosna si žena , djevojčica , srna , a moje ćeš laži i nevjeru preboljeti  samo da ostanem.

To me zabolilo mila.

Ponos

Ti nisam mogao oprostiti. Bio sam mlad i nisam znao šta ću sa tolikom ljubavlju, koju si mi poklanjala.

Sada znam šta bih sa njom i evo pišem Ti.  

Ali ne znam gdje si Ti,  kako da Te pronađem.

Pišem Ti ,  jer nemam , skoro da i nemam , kom.

Sve moje ljubavi su bile umorne i samo su odlepršale.

Sve moje ljubavi su otišle.

Pišem Ti , jer sada razumijem Tvoju ljubav i Tvoju tugu.

Ja sam još uvijek ovdje, a gdje si ti?

Malo je žena voljelo kao  kao što si Ti i imalo osmjeh i pjesmu što se Ljubav zovu.

Umorna od čekanja mene neuviđavnoga Ti mi pobježe.

Ne znadoh gdje!

Kad saznah , kasno bi za sve.

Al’ viđam Te.  Još si  mi ista, mila moja.

Prelijepa i krhka.

Ko Grlica u polju djevičanskih ljubičica , što željna  radosti osta gladna , jer nevinost ne želi kljucati.

Takva si Ti.

Izvini, nije pošteno , ali rečiću :  ista ja.

Srce daješ, a ne pitaš ništa.

Sebe darivaš,  a boli Te.

Iščekuješ jednu ruku ljubavi , usne zaljubljene da Ti djetinje lice  rose i miluju.

Pišem i ne tražim da mi kažeš gdje si.

Sram me mila moja .

Pustih Te da odlepršaš, ne saznavaši koliko ljubavi u mome srcu diše za Tebe.

Stidim se mila moja.

Dozvolin san ,  da Te oni bezumnik , oni gnjida od čovika, što tuđe grijehe slika i obznanjuje svitu, međ’ tujine odvede, a ne progovorin, ni dvi-tri riči , da mi oprost daneš i ostaneš.

Moja duša sada je umorna i upraljala bi bjelinu Tvoje, kao što su tamo tujinci htjeli.

Pišem i ne tražim da mi kažeš kako je  srce Tvoje umorno.

Da i neugodno mi je, što više ne znam od kojih pjesama tebi bude lakše i koja tebe tišti.

Ali molim te vrati se, biće nam lakše.

Možda ćemo tugovati , ali opet ćemo se voljeti, makar ti živjela međ’ velovima sunčanih vala,  a ja u snježnim  danima kajanja.

Možda će nas boljeti, ali bićemo na pola koraka , na dohvat one, djetinje  ruke što miluje i voli.

Da vrati se mila, biće nam lakše smiraj naći.

I oprosti mi.

P.S

Mila moja,

Volim te i vratio bih Ti , sve pjesme i ljubav tvoju. Ali skontam, šta bih je radio bez osmijeha i očiju tvojih. I pjesama da mi dušu steru.

 

 Ona Sanja  Još nježnije

 

Govor srca  Ona sa cvijećem u kosi Stablo Djeca

 

Piši, piši mi, da l još me voliš ti?

Piši, piši mi, još ove jeseni

Kaži tko, kaži tko ljubi te

Tko mi krade te, krade od mene, uzima mi sve?

 

Piši, piši mi kad više nemaš kom

Piši, piši mi k o prijatelju svom

Kaži mi, kaži gdje da tražim te

Gdje da nađem te, sakrijem od nje, sakrijem od nje.

 

Piši, piši mi, ne ostavljaj me ti

Piši, piši mi, o svemu piši mi

Kaži kom , kaži kom lažeš sve

Laži i meni, samo ostani, samo ostani.

 

Kaži tko, kaži tko ljubi te

Kaži kom lažeš sve

Laži i meni, samo ostani, samo ostani

Laži i meni, samo ostani, samo ostani

Uvijek nas boli plač nerođene djece/ Iz Arhiva

Zaustavite bol

Jedna divna žena Sveta Majka Tereza se pobunila  protiv pobačaja, paganskog  i Boghulnog običaja :

“U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi. Za mene su nacije koje su legalizirale pobačaj najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele – ne žele više ni jedno djete – i dijete mora umrijeti.”

Bila je poznata po tome ,da joj se vanjske stvari, van njene uzvišene misije nisu previše doticali. Ali kad bi nešto prevršilo mjeru, javila bi se. Čvrsto,odlučno i optužujuće. Bez okolišavanja.

Mi ne želimo biti siromašni i  pridružujemo  joj se u  revoltu i  pobuni.

Ljudi redovno ili neredovno idu u crkve,đamije,sinagoge ili neke druge Božije hramove.Mole se Bogu i skrušeno poguinju glave.Mnogi od njih su podmukle  ubice za kojeg vjerska zajednica ne zna.Možda i zna ali šuti.

Ne ubijajte svoju djecu radi siromaštva.

Mi hranimo njih i vas:

zaista je njihovo ubijanje veliki grijeh.

(  Kur'an , El-Isra 31. )

-20.13 “Ne Ubi. “( Stari zavjet Knjiga Druga – Izlazak – Deset zapovjesti)

18.16.Ali ih Isus dozva i reče:Pustite djecu neka dolaze meni,  i ne branite im, je rje takvih kraljesvstvo Božije.17.U istinu vam kažem Ko ne primi kraljevstvo Božije kao malo dijete , neće ući u njega.

(Jevanđelje po Luki)

Oni kjoji ubijaju  malu ,nerođenu dječicu su ubice najokorelije vrste. Oni ne dozvoljavaju da Božiji stvor ugleda svjetlost dana.

Kanonizovane religijske institucije su se vrlo tanko i blijedo branilo protiv institualizacije abortusa. Države su odobrile genocid na vlastitom populacijom.Brojka pobačajem ubijene djece će uskoro stići cifru od stotinjak miliona godišnje.Može se porediti sa ubijenim i nestalim u II svjetskom ratu.

Ljudi , vjernici da li se zapitate gdje će vam duša?

Ljudi ne shvataju da  maleno biće u utrobi već diše,da prima Božiju milost i  nauk.

Zločinci, neuki i nehajni ubijaju djetešce koje se iskrenom ljubavlju počelo vezivati za Boga  Jedinog i Majku roditeljicu, možda i ubicu.

 

Svete riječi  Isusove ( uzete iz Biblije,potvrđene Kuranom):

-Ubiti jedno biće je isto kao što je ubiti čitav svijet;

se ponajviše odnosi na ubitstva nerođene djece.

 

Ljudi nasavjesni  i nesvjesni zante li šta je ljubav?

Bože Mili, to oni  upravo sada ubijaju jedan cvjetak što nikad neće proputati.

Majko moja,to oni  ovog trena po  nepravdi ljudskoj strugaju djetešce što nikad neće  gugutati i smijati se.

Sestrice moja, to oni sada nestaju malu bebicu, koja  malom ručicom nikad neće pomilovati majčino ozareno lice.

Ljudi moji,neljiudi,prešli ste na klanje nerođene djece iz nekih bezbožnih strahova.

Ljudi Božiji,molimo vas zaustavite masakriranje nerođenih anđelćića.

Ničim se ne mogu opravdati ovi zločini.

Ubiti nerođeno dušicu je  jedno od najmonstruoznijih djela koje je bolesni,zločinački um mogao smisliti.

Za ove zločine Nebo im neće ni suditi. Molitve se neće primiti i pokajanje je uzaludno.

Paklena vatra je ubicama  odlučeno boravište.

 

Ljudi budite  milostivi, kao vaš Bog Milosrdni.

Uzmite Stari zavjet,Novi zavjet,Kuran illi neku drugu Svetu knjigu i čitajte.

Sjetite se Abrahama/Ibrahima,Isusa/Ise ,Muhameda i svih drugih poslanika,

koji vam naukuju po tim knjigama.

 

Sjetite se šta vam se za djecu govori!

Sjetite se da imate djecu i koja su ljubav i radovanje!

Sjetite se i zaustavite bol i krik nerođenog djeteta!

Molimo vas,u ime Ljubavi Božije, dozvolite da djetešce malo udahne vazduh i zaplače.

Molimo vas da Božija nevinost usne prinese majčinom mlijeku i da sa smiješkom usnije.

Molimo vas ,učinite nešto,bol  dječija , više na ovom svijetu  ne može naći mjesto da boluje.

Molimo vas , radi vašeg dobra, nemojte biti saučesnici zla!

 

Nisam ti pričao

 

 

 

Ne znaš

nisam ti pričao

bio sam ti ranjen Malena moja

nosili me na rukama drugari

dođosmo do vilinog proplanka

rekoh im spustite me ovdje

vi krenite dalje  vas život  čeka

moje se ljube uželjele

mojih cjelova

eno nježnu ruku mi pružaju

 

 

vidim prolaz u cvijetnu zemlju

u  kojoj ćemo se svi voljeti

čuje se lavež  zvijeri

stanem ispred otvora

pustim svu krv iz rana

moje crvene hridine rastu i straše

horde zla duše čkiju i bježe

 

žao mi mila

moram  zastati ovdje

umorio sam se od traženja

nenalaženja tebe najvoljenije

znaj boli to

ali šta je tu je

moramo još samo malo čekati

šta znaju djeca šta su hiljade godina

očas posla

 

stari hrast

još uvijek raste

tamo gdje smo se ljubili

poneki mu izblijedjeli  platan sudrug

oni isti što su naše zagrljaje krili

pored njih suzne Modre  rijeke teku

boli i slanost ljudskg tijela nose

 

Sjene male podno planina

Grada čednosti  i  Srebrene varoši

zauvjek sjećanja najmilijih žive

budi hrabra kao nevinosti te

nek te ne moli smrt moja

za tugu i boli

jer

Bosna je moja

snena i prelijepa  poput tebe mila

i ktomu Zemlja Božije milosti

u kojoj  snovi  neprestano lebde

i ljubav ah ta ljubav

joj kakva je pusta

 

 

 

Bleki – Preklane nevinosti

Stađun za stađunom boli nas

živa nevinost zakovrnutih očiju

pogleda tužnog put beharli nebo

bekani preklanog grla bleje

potoci krvi gradom

crvenim bujicama klize

vjerski objed je na stranu položen

siti oholo grad krvlju boje

nesreću priziva pomor janjadi

želja je Neba gladnoga nahraniti

nije dobro javno krv puštati

već tajno milostinju  dijeliti

 

Vladimir Solovjov *** Beskrilni duše

 

 

Beskrilni duše, zemljom opterećen,

ti zabavljaš sebe, bivši Bože…

Tek snom jedinim – opet, krilat, krećeš

uvis iz zemnih briga što se množe.

 

Nejasna lučo u blistanju znanom,

jedva si čujni odjek harmonije –

sveta pređašnjeg neugasiv zanos

unosiš opet pred dušu što snije.

 

Tek snom jedinim – al budan, za bdenja,

čekaćeš mučno ko pre da se splete,

ponovni blesak svetlih snoviđenja,

ponovni odjek harmonije svete.