Tatjana Lukić – In memoriam 25 August 1959 – 10 August 2008

Ponos

 

Boje i krugovi Ostavljeno srce  Pomirenje

Eh,Tatjana ,Tanja

Malena grlica nas je  često napuštala. Onako kako to grlice rade. Samo prhnu, tiho, neprimjetno ,iznenada. Pa se vraćala nama nasmijana.

Nježno, blago, malkice umornijih krila. Mi bi je prigrlili udahnuli koji dašak nježnosti i iskrica što se ljubav zovu.

I tako tri puta.

A neparan broj, nije nikakav broj.

Priziva nesreću.

Poslijednji put kad nas je napustila, rekla je : neće se vratiti.

Kaže, bole je odlasci njeni ili rastanci naši.  Da,upravo tako, i neka teška  slutnja poput more je proganjala. Ne može da diše. Skoro da se u kam kameni  pretvorila.

Sa svakim rastankom bol je sve teža i jača strahove djetinjstva. Njih je nama poklonila i još mnogo pregršti stihova i ljubavi sa svojih nejakih djevojačkih grudi.

Ono što nam nije mogla reći, kazivala nam je stihovima. Mi smo je svakako voljeli. Nisu nam bili potrebni stihovi da je razumijemo. Dovoljna jedna gitara i jedna  pjesma u đardinu.To nosi dvije i dvije ruke, lijeve i desne.

A ona je pjesnikinja , riječima boji nebo ,mjesec, zvijezde i maglice. Ništa nam više nije tebalo. Osim vazduha, do kojeg  grudi ponekad teško stižu.

Stihovima je obogatila naš svijet i noći, duge i tople, kao sjaj srca njenog. Nadamo se da smo joj mi i Dvori podarili  koju godinu predaha i ljepote, u njenom lutanju  u krug.

Ljubavi i snova svakako. Drugačije ne umijemo.

Baš kada smo dogovarali  novo viđenje, zlo je sve poremetilo. A zlo je bilo ono od čega je Tatjana bježala da bi se nama vraćala.

Nije mogla podnijeti zlo, a zlo se uvuklo u njenu domovinu. Nije bila žena od parčića. Njena domovina je bila ona velika ,divna majka što ubiše je zlotvori i nečasni sinovi, raskomadaše u pračiće.

Otišla je među Aboriđane, da tamo nevinost svoju traži. Možda je tražila i pticu, nalik sebi, koja umire pjevajući.

Nas je ostavila, pjesme je svoje zagubila. Nije joj bilo do pjevanja. Mora da je je bolio odlazak ili rastanak naš. Sada,sasvim sve jedno je. Još uvijek smo se nadali susretu.

Tako vam je to sa snovima i ljubavlju. Nikad ne umiru.

Juraj Martinović će zapaziti da u poeziji poetese Tatjane Lukić preovladava izuzetno intelektualan pogled prema svijetu i životu , o posebno ka unutra.

Marko Vešović primjećuje da nas poezija Tatjane Lukić plijeni kao najfinija smjesa nevinosti i iskustva.

Ova se pjesnikinja čas upušta u raspravu sa filozofima, a čas kao djevojčica nabraja čega se na ovom svijetu plaši.

Oni su bili recezenti  i vidjeli su samo njene stihove. Marko Vešović skoro da je otkrio iz čega izvire poezija Tatjane Lukić.

Zaboravili su da dvadeset petogodišnju djevojčicu srce muči i slama, a ona  mu još sve odgovore ne zna reći.

Da, sasvim je izvjesno, recezenti su zaboravili koliko je široka i krhka djevojačka duša

Da li je mila naša, Tatjana Lukić, našla svoj trn i srce mu poklonila, da bi o nama ,o Sarajevu Gradu čednosti prije smrti najljepšu pjesmu ispjevala? I našla smiraj za kojim je čitav život tragala.

Deset godina ni stiha da baci zvjezdicama ,ili maglicama nježnim sestricama. Tamo ima puno dinga i svinja.

Mislimo , riječ joj zapela u grlu; tamo gdje duša stanuje. Teško je disala, bolovala i plakala, dok su joj zemlju čerečili.

A onda je opet krenula rijeka stihova. Ali tuga je pritisla, učinila lakšom od  balona i samo je prsnula i odletjela ka nebu. Mislimo da je shvatila da je svoju poetsku magiju ostavila u zemlji otaca i Sarajevu i da tamo , u tujini nema kome pjevati. Tamo živi neki hladan i užurban svijet.

Da li je našla svoj trn i srce mu poklonila, da bi o nama o Sarajevu Gradu čednosti prije smti najljepšu pjesmu ispjevala?

Vjerujemo da jeste, Aboriđani su mili i velikodušni ljudi. Oni su je zasigurno uputili ka vrelu istine.

Raskošni perivoj  poezije, mila grlica naša, se ugasila  mjeseca kada je i rođena ,avgusta našeg, ljubavlju i mirisima đardina  djevojačkih obasjanog.

Mi nikad ne tugujemo za našim djevojčicama.

Valjda.

Pomislimo na ljubav i snove naše , i šta ćemo, do li život slaviti.

Dok čekamo da ona , njena pjesma doleprša do nas, mi osluškujemo nebo  ,zahvaljujemo se malenoj i puštamo  da nam srce miluju lepršava nježnost njenih riječi:

Strah VI

od tmine

 

po studeni što prste obrgrli

pri dodiru reze

već znam

 

i noćas je netko

u izbi mojoj boravio

 

tat

sramežljiv ljubavnik

ili sami vrag?

 

nerado i noćas ovdje

potkradao mirisao moj zrak

 

ovako ne ostavih čiste hartije i nož

tko ih zbliži čega li je ovo znak?

 

nad posteljom sliku svitanja i rijeke

okviruju zidne plijesni

 

ne bješe ih

 

zagledam ih okom dirnem

staje voda

hlape plovci

 

satno klatno presječeno

 

sparina je

 

nevidljivim lokotima

zabravljena avaj su okna

 

moji mi kutovi učas tuđi

ne glasa se ni jedna prema meni ne pomjera

 

zle je čini bacio nanovo neznani

na moj zid

 

predstoji iznova znani trud

-svu noć trag neznančev vodom otirati

Bleki – Ako možeš zaboravi

 


Malena moja

ti su djevičanska ljubičica

moja modra rijeka

nejređi kristala izvor

koji sanjam

kada kiša lije

i snijeg leprša

i kada sam budan

iskonom te se sjećam

ipak ako možeš zaboravi

 

tvoje su oči sjena neba

koje blista

nevinošću tvoje duše

tvoje su bijele ruke

krhka krila anđela

što miluju moje lice

tijelo ne dodirujući

već ga trepere i titraju

i ja se u bezvremenoj rijetkosti

naših susreta i nježnosti gubim

ipak ako možeš zaboravi

Erdogan i potop turske lire

 

Satrap Erdogan umiruje javnost nakon potopa lire:

“Zapamtite, ako vi (SAD) imate dolare, onda mi imamo našeg Allaha.

Radimo naporno. Pogledajte gdje smo bili prije 16 godina i pogledajte nas danas” “.

Licemjer i pogan.

Prije šesnaest godina Turska je bila respektabilna zemlja , na putu obnavljanja demokratije i

prosperiteta.

Sada je “nepornim” radom Erdogana,njegove djece i prijatelja turski narod strpan u tor feudalne

oligarhije,ograđen visokim sigurnosnim betonskim zidovima i zaštićen od „vanjskih neprijatelja“.

 

A šta vi mislite zašto je referendumskim putem izglasao novi mandat godinu i kusur dana  prije roka?

Upravo zbog nagovještenog / očekivanog pada lire, ekonomskog kolapsa…

Da je čekao redovne izbore ne bi ih dočekao. Morao bi pobjeći od gnjeva naroda kod talđije Putina,

ili ni snu ne smijemo pomisliti, kod glavnog uvlakača Izetija juniora.

 

Ali to nije sve.

Sada slijedi totalni poremećaj bankarskog sistema,pad privrednog sistema,

inflacija  , zaduženja u inostranstvu ,dalje siromašenje iscijeđenog naroda.

A Erdogan neće biti kriv jer:

“Protiv Turske se vodi rat na nekoliko frontova.”

 

Normalno da tegobe Turske i njenog naroda , dinastija Erdogan neće ni osjetiti,

jer su svi tokovi kapitala u njihovim rukama.

Izvinjavamo se, u njihovim džepovima,odnosno u stranim bankama,na sigurnom.

 

Od početka godine, turska valuta je izgubila je više od trećine svoje vrijednosti,

Samo u petak ujutro , turska je  valuta pala 13,5 posto u odnosu na američki dolar.

Pitanje je šta dalje?

 

Autokrata Recep Tayyipa Erdoganaće i dalje biti taj koji „spašava“ Tursku.

Sasvim izvjesno od demokratije i ljudskosti,

jer u zatvorima trume pola miliuona nedužnih i čestitih ljudi,

smještenih i zindane  na neograničeni period,

samo zato što su  se usprotivili porobljavanju turskog naroda.

 

A narod je uvijek bio gomila preplašenih kurbana i ima kasno paljenje.

 

 

 

In memoriam – Tatjana Lukić – Lov na srce

 

 

 

Stavim ruku pod lijevu sisu

tu ono obično traje

stavim ruku a nema ga

 

kako nema gdje je gdje je

 

pa udesno za dva prsta mičem

tu ono pokatkad otkucajem skrene

i pomjerim ruku i nema ga

 

kako nema gdje je gdje je

 

nogama se ponajlakše ruka spušta

ponad nogu vlažno granje pretražujem

ovdje ono ne bi potrajalo

 

u koljenu ni u rebru

ni pod desnom sisom nije

 

poludjeću ne znam šta ću

tko me stvori bez kucanja

ima li me i kamo ću

 

pa za glavu ruku hvatam

ne tražeći klanjajuć se besrcenju

a glava me smijehom zdravim

i porugom raspameti

otkucajem

srca krajem

Bleki – Prokleta je Amerika i Evropa sva

 


 

 

Pogled u nebo

oko suzi

sunce zasjelo

daleko od modrih krvavih rijeka

smješkom mazi novi dan

i ne čuje djetinje krikove

prokleta je amerika

i evropa sva

oca nemam ja

ubiše ga od Boga prokleti

od srbalja

neki ljudi zli

a sanjao harleya

kao naše nebo plava

da amerikom brodi

zelene nam šilje šoldi

da nam se jednom vrne

u zagrljaj nježni stisne

aha kako da ne

cere se pakleni druzi

ko mu kriv

pravog pasoša ovjerenog

sa tri prsta ni ima

na krvavoj malti srebreničkoj

Prokleta je Amerika

i Evropa sva…

Dogodilo se na današnji dan 10 . Avgust / Kolovoz

Danas je srijeda 10. avgust/kolovoz, 2016. godine  Gospodnje.

223 dana  smo potratili. Tako neuki miale. Ne moš ti dane potratiti , a da se bar nekome ne osvete.Mnogima. Zato se pazite ova slijedeća 143 dana koji nam , ako Bog da , doleze do kraja ovig stađuna.

To nam je lako izračunati. Zašto imamo knjigovođe i prepisivače. Imamo i majčine sinove  koji prte vreće otetog narodskog zlata. Kažu da im je drugo ime Ebu Leheb. Mi znamo da imaju mnoge sljedbenike sa usukanim konopcem oko vrata koje čeka paklena vatra. Teško njima, i teško. Jer  vješti sa prstima , licemjerju i još ponečim.Ne mremo pričati  o tome. Obrazli smo.

Ovb obrazli , aha kako ne. Pitajte mahalašice, a bome ni haustorkama nismo ostali dužni.

Svako malo  ih glava zaboli kada pomisle na naše obrazli ponašanje. Neke se i rasplaču ko godine. Prisjete se  crneog feskuna i mamicanja: Joj , mamio mamice

Ah, nekada. Bome i sada .

Ne treba pretjerivati. Danas nije nekada, ali i danas objeleli , ćoravi pijetao neko zrno ubode. Kakvo ne pitajte, ne pita ni naš horo. Bitno je da se zrno, a baš i nije zrno, nego mirisni đardin, nabolo.

Znate onu narodnu , nabola se , nabola , djevojka na trn…

Ostalo vi skontajte. Ne mremo vam mi sve pripovidati. Moramo nabadat, nemamo vrimena. sve p

U ovim hibridnim vremenima trnja je sve manje, i zato ruže sve češće boli glava.

A one muče , i ne jadaju se.

Čemu?

Vrmenima kao lani ili preklani , ili još daljim.

Kome?

Crvenom feskinu i mahalašim koje treba skloniti , spremiti i sakriti  u hladu đardina, da bi se pojalo:

Joj, mamo mamice.

U drgana moga , joj mamo mamice.

 

Što bi poete rekel:

Pojale ne pojale , znanje znaju ,nadolmile se.

 

U prevodu:

Nema prevoda.

Taka se milina nije za neupućene.

Joj , mamo mamice.

***

Hroničari bilježe:

612.p.n.e .-Uz pomoć Medejaca, Elamaca i Skita, Babilonci su razorili glavni grad Asirskog carstva, veličanstveni Nineveh (Ninua, Ninive) koji je kroz cijelu asirsku povijest, uz Ašur, Kalah i Arbelu, bio jedan od najznačajnijih gradova Asirije.

– Tako suđeno. Kad se neko  mjesto uzoholi pošalje se silna vojska da se zlo zaustavi. A sa vojskama je lako . Same sebe , kad tad unište.

1627.Francuski kardinal Rišelje je na čelu kraljevskih trupa počeo opsadu La Rošela, uporišta hugenota – francuskih protestanata. La Rošel je pao u oktobru 1628, posle 14 meseci opsade.

-Definitivno  i nemilosrdno, Vatikan i Francuska u krvlju zbrisaše poslijednje francuske „nevjernike“ , otpadnike od đavolje crkve.

1792 – U Parizu je više od 1.000 ljudi poginulo u jurišu mase na kraljevsku palatu Tiljerije, gde su gnevni građani masakrirali kraljevu Švajcarsku gardu. Uhapšen je kralj Luj XVI i ukinuta je monarhija.

– U svibnju 1770. oženio se austrijskom nadvojvotkinjom Marijom Antoanetom (Marijom Antonijom), kćerkom hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije. Pametna žena. Na majku. Majka joj bila haver sa Mujom, a ona narodu mislila dobro. Rakla im :Ako nemate hljeba , jeditie kolače.Narod ko narod, sve pogrešno shvata i otfikariše joj glavu.

1793.- Louvre, dvorac francuskih kraljeva u Parizu i jedan od najvećih i najpoznatijih svjetskih muzeja, otvoren kao muzej od strane francuske revolucionarne vlade.

– Sada je sa pravom dvorac umjetnosti. Uglavnom su prezetnirane opljačkane umjetnosti, ali umjetnost je umjetnost.

1842,. U Velikoj Britaniji je ženama i dječacima mlađim od 10 godina zakonom zabranjen rad u podzemnim kopovima rudnika.

– Jadne li djece . Ko da je neko i kasnije brojao godine.

1846.-U Vašingtonu je osnovan centar za naučna istraživanja “Smithsonian Institution”. Ta, danas najveća ustanova te vrste u svetu, ustanovljena je po oporuci britanskog naučnika Džejmsa Smitsona koji je umro 1829, a svoj imetak od preko 100.000 funti zaveštao SAD.

-Jes’ našo kome će pokloniti. Istraživačima zla i genocida.

1904.-Ruska flota pretrpela je u rusko-japanskom ratu teške gubitke u borbi s japanskim ratnim brodovima, pri pokušaju da se probije iz blokirane luke Port Artur.

-Da li je potpomoglo revoluciju?

1913.-Bugarska, Rumunija, Srbija, Crna Gora i Grčka potpisuju ugovor u Bukureštu,  kojim završava Drugi balkanski rat.

Na vrijeme. Samo što nije kreno gori , kravaviji rat na svjetskom nivou. Neki ga oslovljavaju sa  I svjetski rat. Joj im fore. Takvih ratova je kroz istoriju/povijest/historiju bilo hajebet.

1914.-Francuska u Prvom svjetskom ratu objavila rat Austro-Ugarskoj.

-Tako je  ponovo krenulo. Glad , bol, tuga ,  neljudskost ,umiranja.

1920.-U Sevru, predgrađu Pariza, potpisan je posle Prvog svetskog rata mirovni ugovor Turske i članica Antante kojim je Turska lišena mnogih teritorija Otomanskog carstva. Ugovor je izazvao veliko ogorčenje u Turskoj čija Skupština je odbila da ga ratifikuje.

-Mnogo su nam naivne te skupštine. Misle da su one vlast. A babama nacije se klanjaju i sebi suču pakleno uže.
1945.- Japan u Drugom svjetskom ratu ponudio saveznicima predaju, pod uslovom da car Hirohito zadrži prijesto.

Car je najpreči. Ko šiša milione narodskih jedinka poškropljenih fisijom atoma. Poklon genocidne SAD.

1964 – Papa Pavle VI doneo je svoju prvu encikliku o pomirenju sa ostalim hrišćanskim crkvama, nehrišćanskim verskim zajednicama i o spremnosti na dijalog sa svima koji to žele.

-Aha kako da ne. Vatikanskavijer nikad ne spava.

1983.- Umro je filmski režiser Vojislav Nanović, jedan od pionira jugoslovenskog filma poslije Drugog svjetskog rata. Snimio je nekoliko dokumentarnih i osam igranih filmova, uključujući “Tri koraka u prazno”, “Ciganku” i “Čudotvorni mač”.

1990.-Počinje još jedan NASA-in uspješan projekt – Megallan. Bila je to robotska svemirska letjelica, sonda, koja je mapirala površinu Venere i mjerila planetarnu gravitaciju. Cijeli projekt trajao je četiri godine, dva mjeseca i tri dana.

-Bilo je to puno posla. Ali se jopet moralo ponoviti. Nova tehmika nikad ne spava. Samo nadolazi.

1990.- Šefovi arapskih država su većinom glasova (12 za, osam protiv) osudili iračku okupaciju Kuvajta. Irački predsednik Sadam Husein pozvao je muslimane da počnu “džihad” (sveti rat) protiv stranih trupa i korumpiranih arapskih vođa.

-Osilio se čovo. Bilo mu malo tlačiti svoj narod. Sila mu dohakala.

1999 – Islamski gerilci proglasili su rusku pokrajinu Dagestan nezavisnom državom i pozvali na “sveti rat” (džihad) za oslobođenje.

-Šta bi poslije? Dagestan je republika u Ruskoj Federaciji smještana na istočnom dijelu Sjevernog Kavkaza.

2001.-U napadu pobunjenika iz pokreta UNITA na putnički voz južno od Luande, ubijeno je 250 ljudi. To je bio jedan od najkrvavijih incidenata u građanskom ratu u Angoli.

-Krv i glad je sudbina (izgleda) Afrike. Tako im nameće bjelačka, Zapadnjačka , arijevska pogančerska rasa.

2003 – Uz pomoć specijalne veze između Zemlje i Međunarodne svemirske stanice, venčali su se ruski kosmonaut Jurij Maljenšenko koji je bio u orbiti, na oko 400 kilometara iznad Novog Zelanda, i Jekaterina Dmitrijeva koja je bila u svemirskom centru u Hjustonu. To je prvo svemirsko venčanje u istoriji čovečanstva.
-Mi moramo primjetiti da je to bilo prvo polusvcemirsko vjenčanje u istoriji čovječanstva. Mlada i svjedoci su ipoak bili čvrsto na zemlji.Mladoženja kao i uvijek, negdje u sviom optimističnom filmu.
2004 – Libija je pristala da isplati 35 miliona dolara kao kompenzaciju porodicama oko 160 žrtava ne-američkog porekla koje su poginule u bombaškom napadu na jedan noćni klub u zapadnom Berlinu1986. godine.

-Znači Gadafi postao popustljiv. Ma nije to. Imo petro dolara ko halve, pa htio siromašnim načiniti sadaku.

2007.- Umro je američki fotograf Džo O’ Donel (85), poznat po fotografijama Hirošime i Nagasakija posle eksplozije atomskih bombi 1945.

-Njegove fotografije su svjedočanstvo najgroznijem svjetskog genocidu počinjenom od strane bezbožničkih pogančera : SAD ( Sjedinjene američke države)

2011.- Ulične nemire u Londonu uspelo je da suzbije 16.000 policajaca, a pljačke, paljenja i izgredi proširili su se i na druge gradove Velike Britanije: Mančester, Liverpul, Birmingem, Notingem i Salford. Tokom četiri noći uličnog divljanja zbog vladinih mera štednje i siromštva, uhapšeno više od 1.100 ljudi od čega 768 u Londonu. Glavnina izgrednika bile su raznolike grupe mladih ljudi.

-Šteta što neredi nisu prepasli u revoluciju. Britanska runa je to zaslužila.

2014 – Na prvim direktnim predsedničkim izborima u Turskoj pobedio je dotadašnji premijer Redžep Tajip Erdogan.

-Sugeriraju nam da upišemo: Novi doživotni babo i diktator turskom narodu. Nismo ludi da ih poslušamo. Ima on ovdje u bosni za prijetelja sina drugog babe . Onog sa vrećeam  sa zlatom.