Davorin Popović Pjevač i Balada

 

 

 

Kad ne bude mene

Princ mali

miris žutih dunja

Sanjam

Grada čednosti

pružam ruke

Zemlje Bojžje milosti

Love Love Love

Modre rijeke

i pad je let

nerazumni bivaju

obala pusta i plima

vrište i proklinju

da sam ja netko

zlo se sprema

negdje na kraju u zatišju

niko ne vidi

Džek trbosjeci znani

i ostalo zlo veliko

manijaci

opet spremaju

dan i noć

Kameni spavači

pet prstiju

kamenih cvjetova

ponizno

Nebo dozivaju

ponovo

valja nama preko rijeke

i krvave Drine

Indexi – I još deset / Song -Lyrics

 

 

 

 

Šta sam radio sve ove godine

očemu pjevam

trideset ljeta

 

Prvih deset o ljubavi

o ljubavi drugih deset

i još deset o ljubavi

i još dese

 

kako je nemam

o ljubavi pjevao

kad se na tren

dogodi

ljubav slavio

 

podari mi bože

još koji dan

i godinu

kako o ljubavi

jednu pjesmu

podari mi bože

podari mi bože

 

 

Prvih deset o ljubavi

o ljubavi drugih deset

i još deset o ljubavi

i još deset

 

kako je nemam

o ljubavi pjevao

kad se na tren

dogodi

ljubav slavio

 

podari mi bože

još koji dan

i godinu

kako o ljubavi

jednu pjesmu

podari mi bože

podari mi bože

 

 

Davorova tetka,gitara i klavir i Indexi

 


Pjevač imao jednu tetku,skoro pa mu majka bila.Tetka mu nenadano umrla.Davor plaho ožalošćen . Ima više razloga;dva su najglavnija.Volio je kao što se majka voli i nije sahranjena kako je željela.

Najbliži srodnici su smatrali da je njena poslijednja želja neprimjerna gospođi u godinama.

Za života gospođa je dobro,neki kažu bolje, svirala gitaru i znala je glas čežnje i ljubavi pustiti.Ako joj čeif  i inat proradi ona koju suzu pusti i pićence popije;tek toliko da joj se duša smiri.

Naginjala elegijama i starogradskim,časti nam i vranjanske,ciganske i sevdah u neuka, neznalička srca  unosila.Ne znamo da li je Pjevač od tetke ljubav prema muzici i pjesmi poprimio,ali smatramo da je ona u velikoj mjeri tome kumovala.

Ljubav prema društvu i kafani sigurno nije (valjda)  od nje naslijedio.To mu dođe samo.Neko ti usadi gen i notu za muziku,čuješ koju mahalaštinu,koji  sevdah,ciganluk ili vranjanluk i ti si spreman akšame i sabahe ganjat. Ako se u međuvremenu ili nešto prije toga desi, neka ljepot djevojčica ili lopta ,a morala je,taki grad bio,to je u redu.

Zbog svega toga je onaj neizmjerni sevdah u njemu uvijek živio.

Tetki gitara mnogo radosti dala.Znala je i utjehu pružiti.I pjevača je često znala nagovoriti da zajedno zapjevaju.On neće ako nemas žestice ili barem klipača.Ona svira,on pjeva;divota jedna.Znalo se i zalomiti.Njena životna želja je bila da je sa gitarom sahrane.Ne shvatiše je njeni najmiliji.I ne sahraniše je sa gitarom.

Sahrana bila pa prošla.Mi to kasnije saznali,bili na putu ili moru ili negdje akšamlučili i zaglavinjali. Možda jednostavno nismo bili poželjni na sahrani,jer smo se glasno bunili ne – amanetu.Kako smo po rođenju neosjetljivi,što je odlika koja nas krasi ,saznanje detalja vezanih za pokop samo što nas nije nasmijala.Hrabri smo bili ,čak ni ono jedno jedino Ha nismo zucnuli.

Zamislite,samo na trenutak;hipotetički kontate.

Davorova tetka ljuta što joj neće u grob njenu gitaru turiti.Konvertira ti ona na Islam. Muslimanka postala.Porodica joj ne može ništa.Isto kao za života.Ona svoje pa svoje.Klavir je bolje od gitare svirala i mnogu joj utjehu i radost donio.Zatim zamislite,to je već lakše,da joj je poslijednja želja da je sahrane sa klavirom.To već ništa neobično ne bi bilo.Ne samo da je dobro svirala,nego je i šeret,banditica bila i mnoge obijesti oko klavira činila.Ono na klaviru nismo svjedočili.

Njen klavir veliki,koncertni,dupli za četiri ruke,onim najvećim,grednim,tesarskim klamfama spojen.Samo bi to gater ili cirkular mogli odvojiti.Ono,uistinu se ne bi se moglo svirati.Barem razdvoji bi ga i za dobre kaminske vatre služila.Ima tu ebanovine,dobra topla vatra i sporo gori.

Ako niste upoznati sa muslimanskim mezarskim običajima mi ćemo vas u dvi tri crte uputiti.Amanet meita je obaveza koja se neizostavno mora ispuniti.Znala tetka za tu caku.Ako se ne ispuni,nema oprosta za  tetku,što je grijeh,a još manje za one koji je ispraćaju neuslišenog amaneta ,što je još veći grijeh..

Muslimani svoje drage meite i njihove amanete nose na leđima,od tabuthane do mezara.Svi prisutni na dženazi;bio on musliman,latin,pravoslavac,jevrej,ciganin, manjinac,komunista ,kunta kintem anuit ili oj, nacionalista,moraju na ramenima nostit  tetku i klavir.

Turoban je put od tabuthana do mezara.Zna i par kilometara dalek biti.Zbog klavira bi halal tetka teško zaradila.Kako ćeš ga bona zaraditi kad si nekom po tone iz čista mira (ćeifa?),ni krivom ni dužnom,kilometar dva na leđa natandarila.

Dakle vjerovatni joj ne bi htjeli oprostiti,ni ona njima.Ali moraju,takav običaj.Njih je više pa vidite ko se poslijednji smije.Davor bi bio još tužniji , jer bi mu tetku,šta znamo; recimo ružno spominjali.Eto što su ti drugovi?Malo devera, a oni se rasplaču, k'o recimo ko neka ožalošćena ili anamo ona.

Nas nisu pozvali,razlog već znate,kažu uvijek neke psine pravimo.A nije tako?Mi samo stvari vidimo na svoj malo iščašeni način.To nije nikakvo zlo.Veće je zlo ne staviti gitaru,ili recimo klavir u grob, a pokojniku to bila ne poslijednja ,već životna želja.

Evo,ni za ovu pismen nismo nimalo krivi.Krivi oni Fadil Redžić Fadijo i oni Rank Rihtman Čifo.Ne zna se ko više. Oni nam sve detalje o sahrani ispiričali.Oni ispadoše šereti ,a mi tužibabe ,što li već ,više ni sami ne znamo.Tak'a vremena.Takarli.

Ne smiješ zucnuti.Nema ko prije lijepi aps,pa nam i presjednici u aps išli.Sada ti katil ne gine.Ako ne vjerujete nama vi pogledajte novine i portale.Bosnu siluju,pljačkaju,porobljavaju i ubijaju niko da zucne.Kažu zakoni takvi, ne smiješ zucnuti;a bogami i katili vrebaju.Dok ne vrebaju:Bosnu kupuju. Po*eri,odnosno pohenefi taj zakon.

Nije basna,skoro da jest,i gitara i klavir imaju dušu,pa zato,valjda, smijemo naravoučenije dati.

Nikad ne poželi klavir da ti u grob nose,moglo bi ružnijeh riječi pasti!

Ne može čovjek hajvanu ni o žalosti pričati , a da on ne za'reve!

I nemoj ružno zboriti,uvijek uz ružno alternativu natandari!

Tako vam to Rihtmanu i Redžiću dođe.Pa vi vidite šta će te komu pričati.

 

Davorin Popović je bio samo pjevač VIS Indexi


šarmer u cvijeću   Egalite   Magla nad Gradom Čednosti   velovi grada čednosti

Umjesto rekvijuma

 

Indexi su u svemu naj naj u svemu naj

Davorin Popović je bio pjevač Vokalno instrumentalnog sastava Indexi.

I ništa više.

Ništa više od toga.

On je samo to želio biti pjevač Indexa.

Primo inter paris tria odabranog septeta Muzičke akademije Indexa.

Tri su sačunjavali : Pjevač Davorin Popović Pimpek, solo gitarista Slobodan A. Bodo Kovačević i Fadil Redžić Fadiljo.

Valja nama preko rijeke.

Septet sa njima  trojicom su  kompletirali: Đorđe Kisić i Miroslav Šaranović bubnjevi, Ranko Rihtman, Miroslav i Nenad Jurin klavijature.

Ostali, nenabrojani članovi grupe su se mjenjali na pozicijama bubnjara i klavijaturista. Kratko vrijeme bi proboravili u akademiji, naučili zanat i krenuli dalje u lov na slavu.

Bilo bi nepravedno prema ostalim neke izdvojiti. Ipak moramo.Ismet Nuno Arnautalić, Enco Lesić i Đorđe Novković to svojim odnosom i doprinosom zaslužuju.

Davor je imao i tri  LP izleta u solističke vode i nekoliko poklona Mostarskim kišama,zajedno sa Indexima. Ali sve što je napravio kao solista je bilo djelo Indexa ili uz njihovu nemjerljivu pomoć.

Pimpek kao čovjek je nešto drugo. Mi nećemo duljiti drugi se previše toga rekli. On je bio bard, boem, kozer, da sam ja netko i čaršijac; po većini karakteristika pravi mahalaš, onaj dobri.

Poslije smrti neki su ga nazvali maršalom ili nekim drugim glorifikantnim imenima. On bi se iskreno ljutio na te bombastične izljeve prijateljstva.

Maršal je bio samo jedan, maršalćiće su glumili mnogi.

Pjevač je bio samo jedan. Njega se niko ne usuđuje glumiti. To je nemoguće.

Davor je bio i raja. To je u Gradu čednosti misaona , nemoguća i nedostižna putanja za mnoge koji su to željeli i žele da budu.

Ko nije raja grad ga jednostavno abortira i oni odlaze na okolna brda i bijes i nemoć iskaljuju snajperom i desecima miliona granata. Najdraže im je ubijati i nestajati djecu i žene.

Drugi pak laju kao bijesni psi na vozove koji nekim ciljem jure.

Oni koji nemaju bijele bubrege sakrivaju se po vukožderinama i selendrama i blate grad koji im je dao sve.

Popović čovjek , ljudina je bio iznad svih razmeđa i zla.

Bacio je sve niz rijeku i prvi je pružio Pružam ruke.

Časnih pet svih kamenih spavača , Modre rijeke, Kamenih cvjetova i plime mirisa žutih dunja posijanih ljubavlju koija je krasila na hodočašću onog da sam ja netko i resta Indexa kojima je i pad je let.

Nadamo se da  neka žena, mnoge žene, sve žene svijeta, negdje u zatišju, ponekad slušaju i pjevuše Mojoj jedinoj ljubavi ili barem Pružam ruke

Ovdje prekidamo naš rekvijum da bi dali prostora nekim učesnicima molitve za dušu blaženog Davorina Popovića.

Prepisali smo neka nepretenciozna razmišljanja ljudi koji se iz profesionalnih razloga razumiju u muziku više od prosječnog pučanstva.

Oni će kompetentnije progovoriti o muzici Indexa i Davorina Popovića Dače.

Pošteni Arsen Dedić (7.10.2013.g.):

“Jučer sam gledao Mik Đegera, njegov koncert iz 1978. g. iz Amerike. Davorin je sve to predvidio i tu koreografiju i to plaženje jezika, dvije harmonije i deranje preko toga. Ali kod Indexa je to bilo sve drugačije. Kod njih je bilo pjevanja, melodike, dobrih tekstova, aranžmana, koreografije svega. Ja sam inače sve što se moglo vidjeti u svijetu već vidio. Od Frenk Sinatre, Mik Đegera, baš sve. Ali Davorin i Indexi tu je bilo toliko finoće, elegancije…”

Čestiti Zoran Predin (Lačni Franc) je jednom prilikom , neposredno poslije smrti Davorina Popovića rekao (sažetak) :

Indexi su bili vodeći svjetski bend, ali mi to tada nismo znali.

Korektni i profesionalni Petru Lukoviću prepričava anegdotu sa koncerta Indexa u Londonu 1995. g. :

Glazbom Indexa i Davorinovim glasom očarana Engleskinja koja je na koncertu stajala do Lukovića okrenula se u jednom trenutku beogradskom novinaru i rekla mu:

“Da su ovi momci rođeni u Londonu bili bi veći od Beatlesa.”

Luković joj je odgovorio:

“Gospođo, ovi momci su u Sarajevu puno veći od Bitlsa ili bilo koga.”

Da,zaista Indexu bili veći od Bitlsa ili bilo koga.Ne samo za Sarajlije već za objektivni muzički svijet. Bodo, Fadil i Davorin su bili veći od Lenona, Pola, Sinatre, Đegera ili bilo koga.

Srećom Indexi e” i mi sa njima smo to uvijek znali. Vaspitanje, skromnost, poštenje i paska jako strogog miljea;Čaršije, nije ostavljala mogućnosti da se samoreklamira stvaralaštvo i umjetnost Dvora.

Umjesto nas, iskreni Branko Požgajec iz grupe zagrebačke grupe Drugi način je na najslikovitiji i najednostavniji način oslikao muziku Indexa koju su decenijama darivali svijetu :

– Ja sam uveo jedan termin, to je bio moj privatni termin, kada je riječ o karakterizaciji svirke Indexa, ali su ga prihvatili moji prijatelji u mom krugu i muzičari. Konstatacija je bila da Indexi strahovito plemenito sviraju; znači filigranski izbrušena svirka: Za ono vrijeme nevjerovatno dotjerani aranžmani, izbrušeni i meni se uvijek sviđela njihova poetičnost.

Jednostavna konstatacija autora rekvijuma dijagnosticirana na osnovu razmišljanja iz prethodnog dijela teksta glasi:

Indexi stoje rame uz rame sa grupama The Beatles i The Doors.

Bitlsi su grupa koja je najviše doprinjela popularnosti pop-rok muzike, postavivši neke osnove te muzike.

Dorsi su sa Indexima proširili postavke roka do neslućenih granica.

Ostatak rok ergele kaska iza ovog triumvirata minimum jednu klasu. Potonje generacije muzičara su samo mogli da prave varijacije na zadate teme koje su oni ucrtali .

Veoma smo zahvalni nebesima što su Indeksi i Davorin potekli iz ovog grada i postali kosmopolitska muzička akademija.

Indexi – Opila me jedna jesen / Lyrics – Song

 

Bosna Strast 

 

 

Kud su posli mekih krila

tihi andjeli

oni sto su nas dotakli

jedne jeseni

 

Gdje je pao moje duse

cvijet prkosni

kome trebam sad ovakav

hajde, reci mi

 

Bol moja nije, ni od boga

ni od sotone

samo pjesma jos me drzi

da ne potonem

 

Nitko citav nije mogo

ovo smisliti

da sa tobom, ni bez tebe

ne znam zivjeti

 

Ref.

Opila me jedna jesen

jedan pogled

stih zanesen

i od tada zivim tako

Boze, grijeh je reci kako

 

Moja ljubavi

ti oprosti mi

 

Gdje je pao moje duse

cvijet prkosni

kome trebam sad ovakav

hajde, reci mi

 

Bol moja nije, ni od boga

ni od sotone

samo pjesma jos me drzi

da ne potonem

 

Nitko citav nije mogo

ovo smisliti

da sa tobom, ni bez tebe

ne znam zivjeti

 

Ref.

 

Moja ljubavi

ti oprosti mi

 

 

 

Indexi – Bila jednom ljubav jedna / Song – Lyrics

 

Nebeska čarolija  Neminovnost  Čarolija đulbašče

 

Bio jednom jedan uzdah

bila jednom jedna sjena

bio jednom jedan covjek

bila jednom jedna zena

 

Bio jednom jedan mangup

bila jedna cura cedna

imali su svoju pricu

bila jednom ljubav jedna

 

Ref.

Stotinama godina

ponavljaju se teme

bila jednom ljubav jedna

ali kratko vrijeme

 

Bio jednom jedan sapat

jedan vrisak bola

dvije usne, dodir jedan

i istina gola

 

Ponavljaju se teme

 

Ref.

Indexi – Svijet u kome živim /Song-Lyrics

Svijet krugova      Prostranstva  Pjevač

 

Cudan svijet je oko nas

slika ista svaki dan

tu na uglu tom stoji starac sam

niko njega ne gleda, svi zure nekud

znam da takav je zivot, zivot nas

 

Jedan covjek i jedna zena

na peronu srece stoje

jos cekaju voz sto doci nece

pa da krenu putem srece te

zivim zivot svoj

to je sve sto sada imam ja

 

Cudan svijet je oko nas

slika ista svaki dan

volio si nju citav zivot svoj

s drugim tad je otisla

bez jedne rijeci

znam da takav je zivot, zivot nas

 

Zivot taj sto pripada tebi

to je sve sto imas

na svijetu tom

zivim zivot svoj

to je sve sto sada imam ja

 

Kad ne bude mene…

 

Otac i majka te rode.

A sve , prije i poslije toga ,  je u Božijoj milosti.

Svima nama ON , JA JESAM unese u naše biće beskonačni  milodarja i pazi na nas.

Ljubav,dobrotu,ljudskost..,sa posebnim akcentom na dvije tri posebne osebujnosti,

koje mormo sami prepoznati.

 

Sve je ostalo je stvar izbora.

 

Davorin Popović !

I obavezno dodati odrednicu : Indexi.

 

Odavno smo shvatili da samo Sarajevo grad čednosti može roditi velikane koji pripadaju isključivo

njemu i dostatno svima.

 

Reklo bi se, u  potrazi za srećeom i ljubavlju  Stjepan Popović je sa sunčanog Hvara klepio,

do tamo neke Bosne Zemlje Božije milosti, prkosne od sna i  do tog nekog snježnog Sarajeva,

da prostiš ,Grada čednosti nevinijeg od sna.

 

I nađe Stipan i posao, i sreću i dom.I sustiže san u liku prekrasne Tereze , čestite žene

a mu rodi mu sina Davorina.

Moralo se tako desiti.

Nebo odredilo da se tu u srcu, u pupku , savjesti svijeta rodi Pjevač.

 

Bezvremenost Grada čednosti i njegove univerzalne široke skute ,u kojima ima mjesta za sve iskrene i

časne ljude je najbolje odredio potonji Košarkaš i Pjevač Davorin Popović:

-” Sve dugove koje nosim u sebi prema Sarajevu, moram da pesmom odužim. Ko zna još koliko …”

 

Pravo izbora!

Jedan od najboljih tadašnjih košarkaša ex Yu prostora se odlučio za muziku.

Pjevač  je shvatio  da se jedino muzikom ,ljubavlju i ljudskošću može odužiti svome Sarajevu,

Gradu čednosti.

 

Odužio ih je.Sve do jednoga.Za svaki tren sreće,radosti i uspjeha što mu je Grad čednosti podario,

uz pomoć svojih prijatelja iz Indexa ,  prvenstveno zahvaljujući Slobodanu A Kovačeviću,Fadilu

Redžiću,Đorđu Kisiću,Ismetu Arnautaliću,Ranku Rihtmanu,Nenadu Jurinu, ali i mnogim drugim

polaznicima i akterima najveće svjetske muzičke akademije.

 

Davorin je trajao  39 godina, do poslijednjeg daha svog života, koliko i Indexi .

Nejgovom smrću , znalo se ,prestaje sa radom najveća muzička i slobodno možemo reći ,

sveobuhvatno povezujuća,najljudskija institucija na prostorima ubijene nam majke Jugoslavije.

 

Kada ne bude živućih aktera jedne predivne epohe,  ostače tu , Negdje na kraju ,  u zatišju i

nezaboravu  Pjevač i Indexi , kao spomenik vrhunskoj , plemenitoj i nepodnošljivoj lakoći sviranja

i pjevanja.

 

Hvala im.