Tatjana Lukić – Strah – od leptirice

 

zime si prolepršala

u zidu zatvorena

 

nedirana tvojim zvjerkanjem

znala sam mjesta za slobodan kret

 

skučenog leta

mora da si svih minulih časova

smišljala iznenadni izlazak iz zida

i potonje slijetanje

 

nije ni mene zavelo kruženje

kojim ispunjah klijet

 

znam d a je zazvonilo za povlečenje hladnoće

za koji čas izleći češ se

pripravna

 

i prozore i sve dveri

raskririla sam širom

za dugo izbivanje pripravila sve

 

korakni samo iz zida izmili

ni krila neće stići rašitiri

već ću ti pobeći

Genocid totalitaris globalitis / Igrokaz na dan 9.Maja / Lipnja

Danas je Subota  9.  Jun / Lipanj 2017. godine, ako je vjerovati Hrišćanima.

A dani se podijelili ko rahmetlije  i to 159 umotanih u kovčege    i pokopane u prošlosti , a 206  se

priprema za iste svečanosti, zakovrnutih očiju.

Čudno,  kontamo mi ,   dani su tako mirni  i svečani kada odlaze na vječne pute.

Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione insanskih hajvana sa sobom.

 

No nismo zaboravili onu dilemu:

Da li vjerovati krstjadnima?

Mnogi im vjerovali pa nagrabusili do balčaka.

Od Amerika do Oceanije.

A meremo i nabrojati po tabijatu i redosljedu.

Ništa nas ne košta, a i veće se zlo viđe ne mere napraviti.

‘Vako na prliku, ko neki kratki referat:

Prije su se neke zemlje zvale – Zemlje čednih crvenih ljudi.

Sada tih ljudi manje više nema.

Potamanili ih u totalitetu.

A preinačili im i imena prostornog okoliša u kojem su crvenokošci bilo nepoželjni.

Sada se to zove Sjeverna Amerika, gdje se smjestila u ovom momentu   naj-vamje-veća terositička i

naj-vamje-genocidnija   svjetska sila -Sjedinjene Američke Države.

Zatim niže , bar nam na Atlasu tako stoji , Španci bili malkice mlosrdniji i ostavili neke od Crvenih

vragova (jer su bili nehrišćani nearijevske boje), pa je to postalo Južna Amerika.

Evropa i Afrika , Azija i Australija su imale male popuste.

Tamo se ne dešavaju totalni genocidi,već općeniti.

Valjda nismo ništa izostavili.

Polove i Inuite nismo zbrajali.Tamo je krstašima hladno.Ali kada se ukrzne pokolj naprave.

Što bi poete rekle:

Ko ne vjeruje u krst riknjava garantus.

U prevodu :

-Genocid totalitaris globalitis.

Miroslav Antić – Dosadna pesma

 

Toliko mi je dosadno

da ne znam šta ću.

 

Kad izlazim iz škole

nakrivim kapu na levo oko

i pobijem se sa trojicom

bar da me vide devojčice.

 

Devojčice su smešna stvorenja

dugonoge,

okrugle,

pegave ili kratkovide,

mnogo lažu i ogovaraju

i pišu ljubavna pisma

koja mi stave pod klupu.

 

Meni je sve to dosadno.

 

Ipak pročitam pisma,

najlepše reči prepišem

– ako mi nekad zatreba,

a od onog što ostane

napravim papirne lađe,

napravim ptice,

slanike,

žabe,

 

 

Prever – Šumovi noći

 

Vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

A ja se šetam i budim u noći

Vidim sjenke čujem krike

Čudne krike

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

To neko pseto urla na smrt

To neka mačka mjauče na ljubav

Neka pijanica izgubila se u nekom

prolazu

Neka luda na svom krovu svira u gitaru

 

Čujem takođe i smijeh neke djevojke

Koja da bi zadovoljila  svoga gosta

Pretvara se da je vesela zadovoljena

I na postelju se zavaljuje urlajući

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

Ali odjednom gosta hvata strah

I u noći on urla kao kod zubara

Ali postaje  je još strašnije

Kada se ispod ispod kreveta pojavljuje čovjek

I sasvim lagano približava njemu

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

I gost koluta očima u noći

Siroti čovjek koga drugi čovjek ubija

Zbog beznačajnog problemčića novca

Nesretne male sume novca

Možda četiri pet ili šest stotina franaka

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

I gost prevrće očima u noći

A sutra će njegova porodica biti u crnini

I sve će biti gotovo

 

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

 

 

Emili Dikinson – Pjesme 101

 

 

101

 

Hoće li zbilja doći „Zora“?

Zar takvo nešto ko Dan ima?

Bih li ga vidjela s planina

Da visinom sam – ista s njima?

Ima li perje kao Ptica?

Ima li noge ko Lopoči?

Jer li rođen u krajevima

Koje mi nisu vidjele oči?

O Učenjače! O Mornaru!

O Mudrače sa neba, kaži!

Gdje da maleni Hodočasnik

Mjesto s imenom „Zora“ traži?

 

 

 

 

Slavlje na Žuči obezvrijeđeno pogančerima

Na Žuči otvoren Dom oslobodilaca grada Sarajeva

Lijepo zdanje.

Pomen herojima.Svim onima koji su odbranili ovo časno Sarajevo  Grad Čednosti

i ovu predivnu Bosnu zemlju Božije milosti

 

I gle čuda!?

Da li baš?

Slavlje je obezvrijeđeno prisustvom nenarodskih kreatura i satrapa.

Jadna li nam majka sa kojim protuvama smo u vazalskom donosu.

U prvim redovima posjetilaca se pojavljuju, trezoraši,minderpuze,

podrumaši,pobjegulje,izdajice,separatisti,ratni i poratni profiteri.

Dakle, svi oni koji su  bježali od odbrane grada i bogatili  na račun boraca i naroda,

su požurili da budu viđeni na bedemu sloboda  Sarajeva Grada čednosti.

I na trpezi  da iftare , iako ni  jedan od njih nije vjernik..

Gladni uvijek ostaju gladni.

Pljačka i grebana je zakon bijednih i poganih ljudi.

 

Licemjerni ljudi bez obraza i časti,pogan i rak rana ovog dunjaluka  ,

jedan organizovani kriminalni džemat, u prvim redovima ,

na slavlju časnih,poštenih  i zaslužnih hjeroja,

 

Sramotno i bijedno.

Pogančerski.

 

Nije meni ničeg žao…

 

Nije meni žao tango ostaviti
već je meni žao Sarajevo ne ljubiti

Nije meni žao snove ostaviti
već je meni žao Modrom rijekom ne ploviti

Nije meni žao dunjaluk ostaviti
već je meni žao ko će Bosnom snitti

Nije meni žao mrijeti
već je meni žao Krhku ružu ostaviti