Tatjana Lukić – Strah – od leptirice

 

zime si prolepršala

u zidu zatvorena

 

nedirana tvojim zvjerkanjem

znala sam mjesta za slobodan kret

 

skučenog leta

mora da si svih minulih časova

smišljala iznenadni izlazak iz zida

i potonje slijetanje

 

nije ni mene zavelo kruženje

kojim ispunjah klijet

 

znam d a je zazvonilo za povlečenje hladnoće

za koji čas izleći češ se

pripravna

 

i prozore i sve dveri

raskririla sam širom

za dugo izbivanje pripravila sve

 

korakni samo iz zida izmili

ni krila neće stići rašitiri

već ću ti pobeći

Genocid totalitaris globalitis / Igrokaz na dan 9.Maja / Lipnja

Danas je Subota  9.  Jun / Lipanj 2017. godine, ako je vjerovati Hrišćanima.

A dani se podijelili ko rahmetlije  i to 159 umotanih u kovčege    i pokopane u prošlosti , a 206  se

priprema za iste svečanosti, zakovrnutih očiju.

Čudno,  kontamo mi ,   dani su tako mirni  i svečani kada odlaze na vječne pute.

Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione insanskih hajvana sa sobom.

 

No nismo zaboravili onu dilemu:

Da li vjerovati krstjadnima?

Mnogi im vjerovali pa nagrabusili do balčaka.

Od Amerika do Oceanije.

A meremo i nabrojati po tabijatu i redosljedu.

Ništa nas ne košta, a i veće se zlo viđe ne mere napraviti.

‘Vako na prliku, ko neki kratki referat:

Prije su se neke zemlje zvale – Zemlje čednih crvenih ljudi.

Sada tih ljudi manje više nema.

Potamanili ih u totalitetu.

A preinačili im i imena prostornog okoliša u kojem su crvenokošci bilo nepoželjni.

Sada se to zove Sjeverna Amerika, gdje se smjestila u ovom momentu   naj-vamje-veća terositička i

naj-vamje-genocidnija   svjetska sila -Sjedinjene Američke Države.

Zatim niže , bar nam na Atlasu tako stoji , Španci bili malkice mlosrdniji i ostavili neke od Crvenih

vragova (jer su bili nehrišćani nearijevske boje), pa je to postalo Južna Amerika.

Evropa i Afrika , Azija i Australija su imale male popuste.

Tamo se ne dešavaju totalni genocidi,već općeniti.

Valjda nismo ništa izostavili.

Polove i Inuite nismo zbrajali.Tamo je krstašima hladno.Ali kada se ukrzne pokolj naprave.

Što bi poete rekle:

Ko ne vjeruje u krst riknjava garantus.

U prevodu :

-Genocid totalitaris globalitis.

Miroslav Antić – Dosadna pesma

 

Toliko mi je dosadno

da ne znam šta ću.

 

Kad izlazim iz škole

nakrivim kapu na levo oko

i pobijem se sa trojicom

bar da me vide devojčice.

 

Devojčice su smešna stvorenja

dugonoge,

okrugle,

pegave ili kratkovide,

mnogo lažu i ogovaraju

i pišu ljubavna pisma

koja mi stave pod klupu.

 

Meni je sve to dosadno.

 

Ipak pročitam pisma,

najlepše reči prepišem

– ako mi nekad zatreba,

a od onog što ostane

napravim papirne lađe,

napravim ptice,

slanike,

žabe,

 

 

Anton Gustav Matoš – Utjeha Kose

 

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.

U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,

na visokom odru, u agoniji svijeća,

gotov da ti predam život kao žrtvu.

 

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,

sumnjajući da su tamne oči jasne

odakle mi nekad bolji život sjao.

 

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,

sve što očajanjem htjedoh da oživim

u slijepoj stravi i u strasti muke,

 

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

samo kosa tvoja još je bila živa,

pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Prever – Šumovi noći

 

Vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

A ja se šetam i budim u noći

Vidim sjenke čujem krike

Čudne krike

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

To neko pseto urla na smrt

To neka mačka mjauče na ljubav

Neka pijanica izgubila se u nekom

prolazu

Neka luda na svom krovu svira u gitaru

 

Čujem takođe i smijeh neke djevojke

Koja da bi zadovoljila  svoga gosta

Pretvara se da je vesela zadovoljena

I na postelju se zavaljuje urlajući

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

Ali odjednom gosta hvata strah

I u noći on urla kao kod zubara

Ali postaje  je još strašnije

Kada se ispod ispod kreveta pojavljuje čovjek

I sasvim lagano približava njemu

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

I gost koluta očima u noći

Siroti čovjek koga drugi čovjek ubija

Zbog beznačajnog problemčića novca

Nesretne male sume novca

Možda četiri pet ili šest stotina franaka

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

I gost prevrće očima u noći

A sutra će njegova porodica biti u crnini

I sve će biti gotovo

 

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

 

 

Bleki – A gdje si ti

 

Ne tuguj Mila

ovdje

nije isto

što i tamo

A gdje si ti

ne pomaže

tu ni pismo

ni ubistvo

Princa Malog

kada bajci dođe kraj

ostane samo Krhka ruža

snena

A gdje si ti

zaplakala nekad davno

oronula aleja platana

maksumče je mrtvo

usnilo u sjeni prekrasnoj

A gdje si ti

ubica se muklo  smiješi

pa ljubavna  pisma piše

nema brige ni za sne

umisli da je dijete vara

pa se sveti svome tijelu

tužnom mladom neljubljenom

A gdje si ti

Emili Dikinson – Pjesme 101

 

 

101

 

Hoće li zbilja doći „Zora“?

Zar takvo nešto ko Dan ima?

Bih li ga vidjela s planina

Da visinom sam – ista s njima?

Ima li perje kao Ptica?

Ima li noge ko Lopoči?

Jer li rođen u krajevima

Koje mi nisu vidjele oči?

O Učenjače! O Mornaru!

O Mudrače sa neba, kaži!

Gdje da maleni Hodočasnik

Mjesto s imenom „Zora“ traži?

 

 

 

 

Slavlje na Žuči obezvrijeđeno pogančerima

Na Žuči otvoren Dom oslobodilaca grada Sarajeva

Lijepo zdanje.

Pomen herojima.Svim onima koji su odbranili ovo časno Sarajevo  Grad Čednosti

i ovu predivnu Bosnu zemlju Božije milosti

 

I gle čuda!?

Da li baš?

Slavlje je obezvrijeđeno prisustvom nenarodskih kreatura i satrapa.

Jadna li nam majka sa kojim protuvama smo u vazalskom donosu.

U prvim redovima posjetilaca se pojavljuju, trezoraši,minderpuze,

podrumaši,pobjegulje,izdajice,separatisti,ratni i poratni profiteri.

Dakle, svi oni koji su  bježali od odbrane grada i bogatili  na račun boraca i naroda,

su požurili da budu viđeni na bedemu sloboda  Sarajeva Grada čednosti.

I na trpezi  da iftare , iako ni  jedan od njih nije vjernik..

Gladni uvijek ostaju gladni.

Pljačka i grebana je zakon bijednih i poganih ljudi.

 

Licemjerni ljudi bez obraza i časti,pogan i rak rana ovog dunjaluka  ,

jedan organizovani kriminalni džemat, u prvim redovima ,

na slavlju časnih,poštenih  i zaslužnih hjeroja,

 

Sramotno i bijedno.

Pogančerski.