Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 


 

Iskrice zimskog jutra                                                       Ponoćni ples punog mjeseca

 

  

Bure i nevere                                                                  Jutarnji pramenovi

 

 

Zimsko blještavilo                                                                         Plavi velovi

 

 

Ona pod velovima plava                                                      Nestvarni krjaolik

 

 

Nebo i nada                                                                  Tajna svjetlosti

 

 

Tango                                                                                      Ljubav je kao cvijeće

 

 

Krhki dan                                                                                   Zvizdan

 

 

Crvena noć                                                                    Ples velova

Karolina Gočeva – Ako zgresam neka izgoram / Song -Lyrics -Prevod na Bosanski

 


Ти не плачи мајко што сум далеку и сам,
и не кревај магли, силни јадови,
својот пат, затрупан, сеуште го знам,
ако згрешам, нека изгорам.

Припев:
Еј ридови, сини мориња,
сам ќе морам да ве пробијам,
еј кораби, назад пловете,
ако згрешам, нека изгорам.

Ќе препливам води, назад ќе се вратам пак,
во градите едра, распнувам за пат,
огнови високи, сам ќе изодам,
ако згрешам, нека изгорам.

Припев:
Еј ридови, сини мориња,
сам ќе морам да ве пробијам,
еј кораби, назад пловете,
ако згрешам, нека изгорам.

 

 

Ako zgrešim neka izgorim

 

Ti ne plači majku što sam daleko i sama

i ne podiži koprenu , jako boli,

svoj put, suđeni , još  prepoznajem,

Ako zgrešim, neka izgorim

 

Ref.

Hej brežuljci, plave tegobe  ,

Moraću da vas prebrodim,

hej brodovi, nazad jedrite,

Ako zgrešim  neka izgorim

 

Kad preplivam  vode, vratit ću se nazad,

sa jedrima u grudima , lepršava  za drumove,

plameni visoki, sada odlazim,

Ako zgrešim, neka izgorim.

 

Ref.

Hej brežuljci, plave tegobe  ,

Moraću da vas prebrodim,

hej brodovi, nazad jedrite,

Ako zgrešim  neka izgorim

 

 

 

 

 

 

Bleki – Kada se budem opraštao

 

 

Kada se budem opraštao mila

biće to u osvit

novi dan će biti prelijep

a ti orošena poljubcima mojim

 

Kada se budem opraštao mila

pjevaće pjesme naše

za novi prelijepi dan

a ti nećeš plakati ljubavi

 

Kada se budem opraštao

zaustaviću bol i vratiti ga

na staze prošlih dana

da se ljubavi uči

 

Kada se budem opraštao

rasuću suze

nek ko kapljice sreće

plove snovima nedosanjanima

 

Kada se oprostim od tebe jedina

sebi neću ostaviti ništa

da bilo šta uzmem

ubilo bi Malog Princa

 

Šaban Šaulić – Lijepi dani mog djetinjstva

Tankoćuitnost  Ponos  Dva lica prirode

 

Isto kao nekad hrast olist'o stari
gledam, ptica uci mladunce da lete
siromasni besmo otac, ja i majka
kad sam kraj njih rast'o ko jedino dijete

Refren
Lijepi dani mog djetinjstva
malo hleba, al’ gladan ne ostah
znam sta znaci nemat’, navik'o sam tako
i sve sto sad imam uvek mi je dosta

Isao sam s majkom u obliznju varos
zastajao sam cesto pred izlogom skupim
divio se tada klikeru od stakla
i mastao uvijek kad cu da ga kupim

Božiji univerzum – Ljepota stvaranja

 

 

 

Vjerovanje u Boga je individualna stvar.

Tako je On odlučio.

Svako živo biće ima pravo izbora.

Onoliko , koliko uma imamo , on će odrediti naše biće i naše vjerovanje.

Naglašeno je:

Niko se neće uputiti na pravo vjerovanje ako mu duša nije čista.

Samo oni koji shvate veličinu djela Božijeg, njegovu neizmjernu Ljubav i milost zaslužuju da vjeruju u

Savršenog stvoritelja.

Prezentirani video je simpatičan, ali malo previše materijalistički i naivan.

No , lijepo je pogledati i mišljenja onih koji ne znaju i ne govore previše o Božijoj milosti i ljubavi.

Oni vide samo spoljne manifestacije Božijeg stvaranja.

I što je najtužnije; traže dokaze o postojanju Boga.

Ako vam Milostivi nije u srcu, niti jedan dokaz vam ga ne može dovesti u njega.

Ako vam biće do srži nije u Božijem nauku, on nikad neće doprijeti do vas.

Ako u svakom momentu ne osjećate Stvoriteljevu Ljubav i Milost, zalutaćete na put nevjernika.

Ako se ne budite ili ne idete na spavanje sa Božijim imenom na usnama i duši  vaši životi su siromašni.

Zaboravljajući nutrinu Božijeg Bića  i osnovnu  istinu:

Bog je jedan, nema boga osim njega,

ljudi postaju alik nerazumnim bićima.

 

No to je samo naše lično mišljenje vjerovanje, i ništa više.

 

Bolero – Dajana / Song – Lyrics

 

 

Padaju zvijezde  Nemirni snovi Neminovnost

 

Ponoc prosla je

i sitni sati dolaze

vrijeme kad se tuguje,

vrijeme kada neko pije

malo tugu da sakrije

Ooooooo

 

A ti sada sanjas

neku stvarnost svjetliju

jer ja sam samo dio puta

koji davno, davno ostade

tek onako iza tebe

Oooooooo…

 

Dajana, oooo…

Dajana, oooo…

Dajana, oooo…

 

Ne i ti ne mozes

tako mirna ostati

tamo iza ponoci

kad razmisljas o ljubavi,

a to su tako cudni sati

 

Dajana, oooo…

Dajana, oooo…

Dajana, oooo…

 

Cujem opet si

pitala gdje se skitam,

da l’ jos uvijek

za tebe pitam,

a tako si hladna bila ti

kada smo se rastali

 

Vjeruj da su to

samo divni sitni sati

vrijeme sa puno ljubavi

i trenuci slabosti,

a to je iza ponoci

Dajana

Lord i Lordica

Pristavila se tmurna i hladna noć.Polako plete svoju mrežu.Vjetar zavija,granje lomi,crijepove ruši. Sijeva.Na sve strane zmije sijevaju.Prelijepe su,vrcave  i blještave.Nebo grmi i atakuje.Zmija udara gdje stigne i gdje joj je ćeif.Udari zaglušuju  i plaše.Poneko ih ne čuje i ne osjeti.Taj je gotov,zreo za rekvijum.Zamalo pa avetinjska noć.

Traje to tri četiri dana.Proljeće se još nije uguralo kako to dolikuje.Nikako da se osnaži i pogubi bijelu hladnoću.Oluja posustaje,na izdisaju je.Vazduh je pun ozona,svježine, i čarolije;proljeća.Mirisi svježine. Putuju eterom i  sve će uskoro početi da se budi ili umire.Možda,već od večeras.

Kiša samo što nije zatutnjala i zabobonjala po penđeru sobe u kojoj kamin gori.Pokraj  topline sa suprostnih strana dvoje sjede.U sobi se nikad ništa ne dešava.Ne od ove noći ili ove zime,već odavno.Od početka.Ono što se otrpije dešavalo nije vrijedno pomena,kao da se nije ni dešavalo.

U ugodnoj toplini ,dakle sjede to dvoje.Lordica i lord.Zamišljeni i tužni ljudi.On priglup izraz ima,ona sjetan i tužan. Muzika tiha jedina je ljudskost koja diše sobom. Ima još malo ljudskosti. Zapretena je u grofičinom vezu koji krade anterijske đuvezli detalje.

Bahova fuga u c-duru se uigrala sa metodičnim i neumoljivim akordima nevremena koji se izmjenjuju.

Ponavljajuće mezzopiano koje sa naglim krešendo dinamičkim prelazima pretvara u forte, pa fotissimo. Tada na tren bljesne preostala živost u oku, onom iznad leda, u kome je  krik pianissimo immpossibile. Ona ispušta vez, pokriva uši. Ne želi da čuje one završne akorde, kada je u jednom  nestvarnom vremenu ,njeno tijelo bil9o  raspomamljeni intrument u rukama virtuoza bilo. Fortissimo immpossibile.

Lord je u ružičastoj kravati,indigo košulji sa diskretnim žutim i zelenim,prugama.Toaletu upotpunjuju ciglasto naranđaste pantalone i crvene čarape. To odjevanje je njegov zaštitni i prepoznatljivi znak i obilježje javnog imidža.

Sudrug mu od mladih bludničkih dana,onaj drugi EU ocvali  lord,pa zatim njegov nasljednik na poziciji objedinjenih davalica za novac sikstus domina,pa čak i prestolonslijednik negove zemlje, najofucanije  evropske bludnice, nose te ružičaste kravate i boje,slijede njegov način odjevanja i kombinacije.Anamo oni.

Lordica u čipkastoj,djelomično prozirnoj crnini.Haljina naglašava nejnu  mramornu bistu i bjelinu,ljepotu i senzualnost.To je prelijepa udovička anterija. Niko joj nije umro.Od kako se vratila; iz one jadne i napaćene zemlje;ona počela nositi modifikovanu crninu.

Ljudi misle žaluje za rodom nekim,ali ne mogu skontati kojim.Nije bila upisana niti u jednu njima poznatu knjigu ožalošćenih.Kako je bila poprilično diskretna, introvertna  i nepovjerljiva,niti je interesovalo mišljenje svijeta; nikad nikome nije objašnjavala svoju crninu i bol.

Ni mužu.Njega to nije interesovalo.Nikad ga nije bilo briga za ženine emocije i potrebe.Bitno je da ga ne dira i uznemirava.

Svako od njih zadubljeni u neke čitabe,svako u svom filmu.Ona ponekad spusti čitab,duboko uzdahne,skoro pa jeca,i uzme pletivo.On svoj čitab spušta samo da dopuni lulu i zapali je.Ponekad se zamisli i slegne ramenima.

Drigi put  se nimalo lordovski,tipično pederski,počeše tamo gdje bi tebalo nešto biti.Tamo sada skoro ničeg nema,.Nikad nije ni bilo;sve nešto sparušeno i skvrčeno kao crknuti crv na ljetnoj žegi.

Zavjerenička magla ćutanja i nedoticanja  je jako gusta.Podsjeća na berlinski zid,iz vremena kad se lord tajio sa rusima,vatikanom,amerima i drugim natoanijelima.Oni su uvijek glavni za tajne stvari,raditi ljudima iza leđa.

Lord iznenada ustade,otvori prozor i kao konj prde u hladnu i tmurni noć.Što ti je lordovluk i iskonsko atavističko vaspitanje.To je bio prasak koji podsjeća na mukli pucanj dvocjevke,ili skraćene jednocjevke produbljenog  i proširenog kalibra. Miris sličan barutu,samo žešći,poput ciklona B ili iperita,ispuni pozamašan prostor.

„ Jadna zemlja.“ –kratko promrmlja Lord.

Ne bi;ni koja zemlja,ni što,ni zašto,ni kad,ni kome?

Uplašena Lordiaca i  kriknu i vrisnu i jauknu:

-Ah,taj Bah . padam u sevdah.

Suze kao izvor Modre rijeke potekoše i ona pobježe od smrada vjekova.

Kasnije,tokom cijeloga dana je jaukala i pjevala,vrištala i pjevala.

“Joj,mamo joj,mamo mamice ,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice,da mi ga hoće bar još jedared nakriviti,joj mamo mamice.“

Stranjski neki jezik; u palači nije mogao je razumjeti niko,a stvari oko nje počele su igrati i plesati;

A,aaa,a’ ,a, aaa”aa,a’:joj mamo mamice.

Što ti je usud.Jedan jedini smrdljivi pradac izrešetane cvajtare  treba nekoj ženi da shvati gdje je život.

Sutadan je sjedila u prvi avion i pravac modro zelena,srcasta zemlja.Ona što  predivne zlaćane i baršunaste grbove i zlatne ljiljane ima.

Naravoučenije postoji,ali ovo nije basna i nismo ga dužni saopćiti.

Tose Proeski- Nesanica

 

 

zagubljena-cednost  iluzija-u-snu  suma-radosri-i-ljubavi

Na srcu mi lezi jedna stara rana

koja nece iz njedara nigdje

pa se srce pita moje

bez nje zivjeti kako li je, kako li je

 

Ref.

Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice

da mi zora bol ne stvara

idi, pusti me da je odsanjam

 

Na srcu mi lezi jedna stara rana

daj opusti srce je moli

a rekla je da ga dugo nece boljeti

ali boli, ali boli

 

Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice

da mi zora bol ne stvara

idi, pusti me da je odsanjam

 

Ref.

Amra Medunjanin – Kradem ti se u večeri / Song – Lyrics

Čežnja Nijema ljubav Ona tuguje

 

Kradem ti se u večeri

u večeri pod pendžere

da ti bacim struk zumbula

nek ti cvijet prozbori

koliko te silno ljubim

 

Aman, mrijem, dušo, za tobom

koliko te silno ljubim

aman, mrijem, dušo, za tobom

 

Ti ne haješ za bolove

za bolove srca moga

cvijet vene, mlad se suši

sevdah ode u nevrat

Alah nek ti dugu dade

 

Aman, mrijem, dušo, za tobom

Alah nek ti drugu dade

aman, umrijeh, dušo, za tobom