Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

 

 

Ples velova                                                                           Sunčano i plavo

 

 

Obala u plamenu                                                                       Uzburkani đardin

 

 

Iskričava staza                                                   Nježni obrisi

 

 

Jesenji potpuri                                                                     Srebrena noć

 

 

Ne paničite – to je samo pomračenje

Rezultat slika za Pomračenje sunca

 

Jedno sasvim uobičajeno, mjestimično neuobičajeno pomračenje sunca.

Mjesec  polako tamni .

Sunce se sakrije.

More se malo uskomeša.

Plima postaje močnija.

Ništa novo.

Igra stara 4,6 milijardi godine se ponavlja milijarditi put.

 

I onda neuki glupaci , nalik jehovinim svjedovcima,

kreacionistima,evolucionistima i drugim poganima  ,

od 1914. godine,svake godine

u stilu malog  Jovaice apokaliptičara ,

počnu paničiti i plašiti pučanstvo:

-Smak svijeta…

I biće jednog dana, nakon vremena i vremena ,

i još nekog nepoznatog  vremena,

ali niko neće imati priliku da kaže :

-Smak svijeta…

Garant, a ni da preživi.

 

 

 

 

 

Josip Broz Tito – Mahalska reminiscencija

Na današnji dan,  sedmog maja 1892. godine , u trošnoj kučici zagorskog seljaka Franje  Broza  i žene mu Marije, rođena Javoršek, Slovenke, rodio  se sin   Josip .

Svijet ga zna kao Tita, možda najvećeg državnika dvadesetog vijeka.

*

*
Nećemo reći da smo indiferentni prema tom imenu i ličnosti koja se iza njega krila.

 

Ne mrzimo ga svakako.

Da li ga volimo?

Ne bismo rekli. Barem ne previše.

Ništa lično.

 

Otac, majka i njin porod su one ljubavi po naslijeđu dobivene.

Nekad ni one ne blistaju.

 

Ljubavi srce bira.

One prave , jedine ,  duša .

 

Ako ti se posreći imaš mnogo pravih , jedinih ljubavi.

Nama se uvijek posreći.

 

Da , poštovali smo ga.

Neki jako mnogo .

Mi ‘nako ,  srednje.

Možda nijansu , dvije više.

 

Nekad  nam žao ,  ali smo više ponosni , što njegove štafete , nikad nisu rukama mahalaša nošene .

Za štafetu, plavu kapicu , bijelu košulju i tamne pantalone ili plave plisir suknjice mi nismo bili predviđeni.

Ne zato što ih nismo imali.

A bilo je i toga.

 

Sistem zlatne kašike.

Zvuči vam poznato.

Komunjarska , i nacionalistička navlakuša.

 

A nama su naše zlato i imanja otimali i   još uvijek otimaju , dok  ne otmu i poslijednju zlatnu prašku.

Ono zlato sakriveno u duši nisu znali pronaći.

 

Malo naših očeva je imalo crvenu knjižicu.

A to je bio uslov za sve!

Ne zato , što nisu htjeli.

Možda.

Već zbog stigme.

 

Mahala  je bila oblijepljena plakatima, a svake godine su višekratno  letke  iz aviona  bacali.

 

Ukratko, Agitprop je  pisao:

-Nazadni, antiprotivni.

-Neusklađeni sa crvenim bojama, srpom i čekićem , paganstvom..

-Zaljubljeni u sevdah i ljubav.

-Neizostavno vjeruju  i predaju se Jedinom Bogu Ljubavi i Milosti.

-Izolovati i zaobilaziti u širokom luku.

 

Ipak, zhvalni smo Titu.

Nije dao Jugoslaviju.

Nije dao na Bosnu.

 

Po   duši Bosne zemlja Božije milosti je krojio bratstvo i jedinstvo.

Nažalost, pokazalo se neuspješno.

Nije dao da  u mahalu buldožeri i kranovi zalaze.

 

Nije dao ili nije smio, nije bitno.

Hvala mu što nas je odvojio od radnih akcija, parola i borbenih pjesama.

Znao je da mi ne bi išli, uzvikivali i pjevali produkte ruralne  masovnosti.

I eto belaja.

 

Nije to nikada bio naš svijet.

Niti će.

Nije ni ovaj, tronacionalističke pljačkaške bagre i fukare ,   još čudovišniji, monstruozniji  i svirepiji.

Niti će.

 

Tito je bio vizionar i osjećao je sve to.

Znao je i  sve ono  što će doći.

Tu ništa nije mogao.

Bio je mrtav.

 

Ostaće za zapisano :

-Imao  je više časti i poštenja nego  sto svi  Tuđmani, Miloševići, Janše, Izeti, Dodici, Čovići i njihovi jataci, pride religijski slugani.

Više nego ta pogan ima i što će ikad imati.

Ovi  mediokriteti i mrzitelji ljudskosti, su nadigli  sve moguće pošasti poganluka, kojeg im  duša puna, protiv  Časnog čovjeka.

A pjevali su mu : Druže tito mi ti se kunemo, od Vardara pa do Triglava , nosili mu štafete, bili uvalakači…

 

 

I nosili crvene marame i plave kapice.

Crvene kapice i plave marame i plisir suknjice.

No, oni su samo nebeski popušlići.

 

Zbog njih , krvoločnih nacionalista Mi bi  mogli Tita ,  skoro  voljeti.

Ipak ne ide nam od srca.

Mi, mahalaši  smo osuđeni da volimo nježne  Grlice  i živimo sevdah .

 

Što bi  rahmetli Deba rek'o:

-Joj , majko mila , plaha usuda. Moglo bi se hejbet  ljepot diseratcija za desetku napisati . I odraditi.

Za kraj smo ostavili notornu glupost  i laž petparačkih novina, trule, ofucane, evropske animir dame  Velike Britanije , koja sada tavori na smetljištu historije..

Deba bi rekao  engleske sifilističke kurve.

Mi moramo paziti kako se ponašamo, jer drotovi    iz Hulla prate svaku našu riječ.

I, đ'eš ba otočku  prostitutku nazvati sifilističkom kurvom , uvrijedila bi se. A i   osuđena je  na HIV, ma šta mu to značilo. Kažu da je to nešto progresivno. na zdravlje  kruni koja ubije princeza bila svaka preogresivnost te vrste .

Daily Mail  je  Josipa Broza Tita  svrstao  na 13. mjest0 rang liste svjetskih ubojica .

Sve da i prihvatimo njihovu listu, Tito nikako ne može biti trinaesti.

Nabrojaćemo ( samo ) pet britanskih državljana koji se rangirani na listi najgorih masovnih ubojica 20. stoljeća a koji su rangirani  barem poziciju prije južnoslovenske Gromade: :

Albert Edward (Edvard VII)

George Frederick Ernest Albert (Đuro V)

Albert Frederick Arthur George (Đuro VI)

Elizabeth Alexandra Mary ( Elizabeta II)

Winston Leonard Spencer Churchill  ( Pijanac I)

Nećemo dalje da mozgamo. Ovih pet individua su potisnuli Broza na 18. mjesto. Po britanskim  genocidnim mjerilima, oni su se dobro plasirali:

– od šestog do 10 mjesta.

Nažalost do kolajni su  ih dijelili  milimetri.

Znate onaj sistem :

Oni nama, mi njima.

A bilo je lijepo i časno biti Jugoslovenka i Jugosloven.

 

Krleža – Gola žena na staroj slici

 

U pregibu tog nagog tijela ima sjete
jedne mrtve tajne. Odsjaj ulja
niz bjelokosnu ženu nijemo kulja,
to meso san je pijane palete!

U slici ovoj sniva tajna daleke planete
u zatonima biljurnog smaragda
gdje mirišu zlatne naranče i smokve.
Po proplancima zvone mjesečine lokve,
a otrovne ptice nad pinijama lete.

Tu sanjaju te žene starih slika,
Ljubovce Oblaka i Rutavog Bika!
O, mnogo tajne ima u kretnji golog lika
što sakrio se rukom: školjkom od srebra.

Bestjelesnim kistom ta slikana su rebra!

Pol Valeri – PRIJATELJSKA SUMA

 

 

Mislima cistim poneseni

idjasmo sutke

cestom dugom

drzeci ruku jedan drugom

pored cvjetova zatamnjenih.

 

Samotni,

poput zarucnika,

sve kroz zelenu noc prerije,

dijeljasmo taj plod

carolije –

mjesec, drugara bezumnika.

 

Tad umrijesmo na

mahovini,

sami, u blagoj hladovini

te sume prisne i sumorne.

 

A

gore, gdje je sjaj bjeline,

mi se nadjosmo suze ronec,

ja i moj

dragi drug tisine !

Galerija Bosna zemlja Božije milosti 15 03


 


Nježna muzika ljubavi                                                      Radovanje

 

 

Ledeni visovi                                                              Vali se pjene

 

 

Cvijetni vodoskoci                                                               Cvijetni san

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02


 

 

Mutan krajolik                                                             Crvena maglica

 

  

Svjetlost u plavetnoj šumi                                              Božična ljubav

 

 

Bure i oluje                                                                       Sni zaljubljenih

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 13 01


 

  

Armagedon                                                                          Vidovitost

 

 

Proljetni oblaci                                                                     Plavetni jesenji potpuri

 

 

Iskričava čednost                                                                  Suton i vali