Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

 

 

Ples velova                                                                           Sunčano i plavo

 

 

Obala u plamenu                                                                       Uzburkani đardin

 

 

Iskričava staza                                                   Nježni obrisi

 

 

Jesenji potpuri                                                                     Srebrena noć

 

 

Ne paničite – to je samo pomračenje

Rezultat slika za Pomračenje sunca

 

Jedno sasvim uobičajeno, mjestimično neuobičajeno pomračenje sunca.

Mjesec  polako tamni .

Sunce se sakrije.

More se malo uskomeša.

Plima postaje močnija.

Ništa novo.

Igra stara 4,6 milijardi godine se ponavlja milijarditi put.

 

I onda neuki glupaci , nalik jehovinim svjedovcima,

kreacionistima,evolucionistima i drugim poganima  ,

od 1914. godine,svake godine

u stilu malog  Jovaice apokaliptičara ,

počnu paničiti i plašiti pučanstvo:

-Smak svijeta…

I biće jednog dana, nakon vremena i vremena ,

i još nekog nepoznatog  vremena,

ali niko neće imati priliku da kaže :

-Smak svijeta…

Garant, a ni da preživi.

 

 

 

 

 

Josip Broz Tito – Mahalska reminiscencija

Na današnji dan,  sedmog maja 1892. godine , u trošnoj kučici zagorskog seljaka Franje  Broza  i žene mu Marije, rođena Javoršek, Slovenke, rodio  se sin   Josip .

Svijet ga zna kao Tita, možda najvećeg državnika dvadesetog vijeka.

*

*
Nećemo reći da smo indiferentni prema tom imenu i ličnosti koja se iza njega krila.

 

Ne mrzimo ga svakako.

Da li ga volimo?

Ne bismo rekli. Barem ne previše.

Ništa lično.

 

Otac, majka i njin porod su one ljubavi po naslijeđu dobivene.

Nekad ni one ne blistaju.

 

Ljubavi srce bira.

One prave , jedine ,  duša .

 

Ako ti se posreći imaš mnogo pravih , jedinih ljubavi.

Nama se uvijek posreći.

 

Da , poštovali smo ga.

Neki jako mnogo .

Mi ‘nako ,  srednje.

Možda nijansu , dvije više.

 

Nekad  nam žao ,  ali smo više ponosni , što njegove štafete , nikad nisu rukama mahalaša nošene .

Za štafetu, plavu kapicu , bijelu košulju i tamne pantalone ili plave plisir suknjice mi nismo bili predviđeni.

Ne zato što ih nismo imali.

A bilo je i toga.

 

Sistem zlatne kašike.

Zvuči vam poznato.

Komunjarska , i nacionalistička navlakuša.

 

A nama su naše zlato i imanja otimali i   još uvijek otimaju , dok  ne otmu i poslijednju zlatnu prašku.

Ono zlato sakriveno u duši nisu znali pronaći.

 

Malo naših očeva je imalo crvenu knjižicu.

A to je bio uslov za sve!

Ne zato , što nisu htjeli.

Možda.

Već zbog stigme.

 

Mahala  je bila oblijepljena plakatima, a svake godine su višekratno  letke  iz aviona  bacali.

 

Ukratko, Agitprop je  pisao:

-Nazadni, antiprotivni.

-Neusklađeni sa crvenim bojama, srpom i čekićem , paganstvom..

-Zaljubljeni u sevdah i ljubav.

-Neizostavno vjeruju  i predaju se Jedinom Bogu Ljubavi i Milosti.

-Izolovati i zaobilaziti u širokom luku.

 

Ipak, zhvalni smo Titu.

Nije dao Jugoslaviju.

Nije dao na Bosnu.

 

Po   duši Bosne zemlja Božije milosti je krojio bratstvo i jedinstvo.

Nažalost, pokazalo se neuspješno.

Nije dao da  u mahalu buldožeri i kranovi zalaze.

 

Nije dao ili nije smio, nije bitno.

Hvala mu što nas je odvojio od radnih akcija, parola i borbenih pjesama.

Znao je da mi ne bi išli, uzvikivali i pjevali produkte ruralne  masovnosti.

I eto belaja.

 

Nije to nikada bio naš svijet.

Niti će.

Nije ni ovaj, tronacionalističke pljačkaške bagre i fukare ,   još čudovišniji, monstruozniji  i svirepiji.

Niti će.

 

Tito je bio vizionar i osjećao je sve to.

Znao je i  sve ono  što će doći.

Tu ništa nije mogao.

Bio je mrtav.

 

Ostaće za zapisano :

-Imao  je više časti i poštenja nego  sto svi  Tuđmani, Miloševići, Janše, Izeti, Dodici, Čovići i njihovi jataci, pride religijski slugani.

Više nego ta pogan ima i što će ikad imati.

Ovi  mediokriteti i mrzitelji ljudskosti, su nadigli  sve moguće pošasti poganluka, kojeg im  duša puna, protiv  Časnog čovjeka.

A pjevali su mu : Druže tito mi ti se kunemo, od Vardara pa do Triglava , nosili mu štafete, bili uvalakači…

 

 

I nosili crvene marame i plave kapice.

Crvene kapice i plave marame i plisir suknjice.

No, oni su samo nebeski popušlići.

 

Zbog njih , krvoločnih nacionalista Mi bi  mogli Tita ,  skoro  voljeti.

Ipak ne ide nam od srca.

Mi, mahalaši  smo osuđeni da volimo nježne  Grlice  i živimo sevdah .

 

Što bi  rahmetli Deba rek'o:

-Joj , majko mila , plaha usuda. Moglo bi se hejbet  ljepot diseratcija za desetku napisati . I odraditi.

Za kraj smo ostavili notornu glupost  i laž petparačkih novina, trule, ofucane, evropske animir dame  Velike Britanije , koja sada tavori na smetljištu historije..

Deba bi rekao  engleske sifilističke kurve.

Mi moramo paziti kako se ponašamo, jer drotovi    iz Hulla prate svaku našu riječ.

I, đ'eš ba otočku  prostitutku nazvati sifilističkom kurvom , uvrijedila bi se. A i   osuđena je  na HIV, ma šta mu to značilo. Kažu da je to nešto progresivno. na zdravlje  kruni koja ubije princeza bila svaka preogresivnost te vrste .

Daily Mail  je  Josipa Broza Tita  svrstao  na 13. mjest0 rang liste svjetskih ubojica .

Sve da i prihvatimo njihovu listu, Tito nikako ne može biti trinaesti.

Nabrojaćemo ( samo ) pet britanskih državljana koji se rangirani na listi najgorih masovnih ubojica 20. stoljeća a koji su rangirani  barem poziciju prije južnoslovenske Gromade: :

Albert Edward (Edvard VII)

George Frederick Ernest Albert (Đuro V)

Albert Frederick Arthur George (Đuro VI)

Elizabeth Alexandra Mary ( Elizabeta II)

Winston Leonard Spencer Churchill  ( Pijanac I)

Nećemo dalje da mozgamo. Ovih pet individua su potisnuli Broza na 18. mjesto. Po britanskim  genocidnim mjerilima, oni su se dobro plasirali:

– od šestog do 10 mjesta.

Nažalost do kolajni su  ih dijelili  milimetri.

Znate onaj sistem :

Oni nama, mi njima.

A bilo je lijepo i časno biti Jugoslovenka i Jugosloven.

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti 15 03


 


Nježna muzika ljubavi                                                      Radovanje

 

 

Ledeni visovi                                                              Vali se pjene

 

 

Cvijetni vodoskoci                                                               Cvijetni san

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02


 

 

Mutan krajolik                                                             Crvena maglica

 

  

Svjetlost u plavetnoj šumi                                              Božična ljubav

 

 

Bure i oluje                                                                       Sni zaljubljenih

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 13 01


 

  

Armagedon                                                                          Vidovitost

 

 

Proljetni oblaci                                                                     Plavetni jesenji potpuri

 

 

Iskričava čednost                                                                  Suton i vali

 

 

Druže Tito mi ti se kunemo

*

Pjesma dana

*
Danas je Ponedeljak 7.  Maj  / Svibanj 2017. godine.

Ovako su se dani  podijelili:

126  dana  je riknulo.  Čudno,  kontamo mi . Svake godine dan za danom riknjava.Nema nikakvog popusta ili preskoke.  Ovih 239 dana, što se skrivaju, napriliku čeka ista sudbina. Sli oni će se debelo naplatiti za svoje nestajanje.Svaki će uzeti hejbet insana i povest ih sa sobom , na put bez povratka.

Eto bijaše i Tito.25 godina je sređivao fašističko, ustaško,četničko zlo .I ode, ali mu osta slava zapisana u svjetskoj historiji.

I svenarodne pjesme.

I žal što svu nacističko-fašističku bagru nije  za života potamanio.

Eto bijahu i monstrumi Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.Oni odabraše zle paklene staze kao i njihovi sljedbenici,nasljednici i dio okrvavljenog korpusa udruženog u zločinački poduhvat nestajanja jedne ljepote i nevinosti – Bosne zemlje božije milosti i njenog  Bosanskog  , Bogu milog naroda.

Bijaše i Izeti zvani zlatna kašike,dakako za njegov rod i porod, ilmije i sitomišljenike fildžan države, na bazi Islamske deklaracije.

Bijahu, misleći nikad ih smrt i beskonačna nagrada neće dohvatiti.

Što bi poete rekli:

Skrivali se ne skrivali, bićete crnom zemljicom pokriveni ili sprženi. Mnogo njih , pogotovo imenovani, biće spaljeni, pa jopet sprženi,pa na ražnju okretani, sve do u beskonačnost.

Tako to gore ide.Zapisano ,svakom nagrada po zasluzi.

U prevodu:

Druže Tito mi ti se kunemo.

Nemojte biti dio pljačkaške   tronacuionalističke bagre, pijačarska fukara , robijašev rođobradi sin oliti bezusni robijaš,vlasnik konc logora.. Tada vam je vječna paklena vatra garant destinacija.

Elegija Blažene luce

 

 

Moje dijete je umorno
Leglo je da spije
Moj dragi je mene ostavio
Krv svoju umiruću
Ljubavi jedinoj malenoj
Njenoj vjenčanici je poklonio

Usud je tako htio
Da umre na njenim rukama
Da glavu svoju pobucanu
Na njene grudi položi
Izusti samo jedno tiho
Volim te i pođe u drugi svijet.

Molim te ljubavi moja
Oprosti mi što umirem
Nije krivac dragi tvoj
Smrti svojoj samo me nestaše
Tako to biva grlice moja
Prevelika ljubav ubija.

Sleđena i mirna gledam
Vijekovima poslije
Položen na mramornom odru
Dragi moj spije i snije
Moje djevičanske ljubičice
Sanja da ubire.

Tu predstavu neće gledati
Osta Luca sleđena neubrana
Bijela neokanjana bez jauka
Kliču ubice u CK kolonama
Ni briga ih za duše dječije
Skršene što lepršaju.

Šenkrat plaho je to
Eno kiselico molim

Dogodilo se na današnji dan 7. Maja / Svibnja

*

Pjesma dana

*
Danas je Poedeljak 7.  Maj  / Svibanj 2017. godine.

Ovako su se dani  podijelili:

126  dana  je riknulo.  Čudno,  kontamo mi . Svake godine dan za danom riknjava.Nema nikakvog popusta ili preskoke.  Ovih 239 dana, što se skrivaju, napriliku čeka ista sudbina. Sli oni će se debelo naplatiti za svoje nestajanje.Svaki će uzeti hejbet insana i povest ih sa sobom , na put bez povratka.

Što bi poete rekli:

Skrivali se ne skrivali, bićete crnom zemljicom pokriveni ili sprženi. Mnogo njih biće spaljeni, pa jopet sprženi.

U prevodu:

Nemojte biti dio pljačkaške   tronacuionalističke bagre, pijačarska fukara , robijašev rođobradi sin oliti bezusni robijaš. Tada vam je paklena vatra garant destinacija.

A onako uzgrad ,  reda radi, desilo se na današnji dan:

1663.-U Londonu otvoreno prvo pozorište, pod pokroviteljstvom kralja Čarlsa II.

1682.-Umro ruski car Fjodor III Aleksejevič Romanov, na presto došao Petar I Veliki.

1727.-Na osnovu dekreta ruske carice Katarine I Jevreji proterani iz Ukrajine.

1832.- Bavarski princ Oto fon Vitlsbah izabran za kralja Grčke pošto je Grčka Londonskim ugovorom proglašena za kraljevinu.

1833.- Rođen nemački kompozitor i pijanista Johanes Brams. Njegove četiri simfonije i dva klavirska koncerta postali standardi klasičnog repertoara

1711.-Rođen je matematičar, fizičar, astronom, filozof, pjesnik i univerzitetski profesor Josip Ruđer Bošković, jedan od najvećih umova nauke svog vremena. Nasuprot Isaku Njutnu, vrijeme i prostor je smatrao relativnim, po čemu je preteča Alberta Ajnštajna. Bio je osnivač i direktor Brerske astronomske opservatorije kod Milana i direktor Optičkog instituta francuske mornarice. Postavio je dvije geometrijske metode za određivanje elemenata rotacije Sunca, geometrijsku metodu određivanja putanje kometa, jedinstveni zakon sile, pretpostavio da se tijela ne samo privlače nego i odbijaju na malim rastojanjima, sve formule sferne trigonometrije sveo je na četiri osnovne, izračunao je dimenzije i spljoštenost Zemlje na osnovu mjerenja meridijana, riješio je problem okaca u saću. Objavio je niz rasprava na latinskom, italijanskom i francuskom jeziku. Djela: “Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium”, “Opera partientia ad opticam et astronomiam”, “Elementorum universae matxeseos”, “O morskoj plimi”, “O zakonu sila u prirodi”, “O svjetlu”, “Teorija konusnih presjeka”, “Elementi matematike”.

Tek da se zna: Ruđer Bošković ili punim imenom Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik, 18. svibnja 1711. – Milano, 13. veljače 1787.),  ke bio hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar i filozof; isusovac.

1833.-Rođen njemački kompozitor Johanes Brams, istaknuti kasni romantičar. Dosljedno je njegovao klasičnu muzičku ravnotežu i kao pobornik oživljavanja oblika klasične i pretklasične muzike komponovao je u tradiciji Johana Sebastijana Baha, Ludviga van Betovena i ranih romantičara, ali s dovoljno originalnosti i snage da postigne jedinstvo krepkosti i nježne melanholije, oporosti i raspjevanosti. Sintetizovao je principe klasike i romantike, pa su ga sljedbenici nazvali osnivačem njemačke novoklasične škole. Djela: četiri simfonije, kamerna muzika, violinske i klavirske sonate, balade, intermeca i varijacije za klavir, dva klavirska i jedan violinski koncert, vokalne kompozicije /”Njemački rekvijem”/, solo pjesme, horovi.

1840.-Rođen je ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski, po glazbenom izrazu kasni romantičar koji prožima svoja djela ruskim duhom u melodiji i sadržaju opera među kojima su najpoznatije Evgenij Onjegin i Pikova dama, te brojna druga remekdjela među kojima baleti Labuđe jezero i Trnoružica.

1892.-Rođen je jugoslavenski političar, državnik i komunistički vođa Josip Broz Tito, priznati vojskovođa i političar; pobjednik u antifašističkom ratu, vođa koji je 35 godina želio pomiriti neovisnost Jugoslavije i ravnopravnost među njezinim nacijama.

Samo tri rečenice u hronokama povjesničara čovjeku koji je obilježio drugu polovinu dvadesetog vijeka  svjetske historije.  Jedno dana će nestati i ove nepune tri rečenice hroničara. Ali u ušima im šumi:

Druže Tito mi ti se kunemo.

1901.- Rođen je u Heleni u Montani američki glumac Gary Cooper, pravog imena Frank James Cooper, poznat po tihom, nenametljivom glumačkom stilu koji je posebno odgovarao vesternima u kojima je nastupio, pet puta nominiran i dva puta dobitnik Oscara za najboljeg glumca, prema istraživanju Američkog filmskog instituta 11. najveća muška filmska zvijezda svih vremena.

1915.- Nemačka podmornica “U-20” torpedima potopila britanski putnički brod “Lusitanija”, što je doprinelo odluci SAD da uđu u Prvi svetski rat. Poginulo 1.198 putnika i članova posade, medju kojima i velik broj Amerikanaca.

1928.-U Velikoj Britaniji starosna granica izbornog prava žena snižena sa 30 na 21 godinu.

1939.-Nemačka i Italija sklopile politički i vojni savez, kojem se kasnije pridružio Japan.

1943.-Savezničke snage u zauzele Tunis i Bizertu, prisilivši Nijemce na povlačenje.

1944.-Sovjetske trupe otpočele napad na Sevastopolj i sutradan su uspjele da izbace Nijemce iz te važne crnomorske luke na poluostrvu Krim.

1945.-Njemačka je završila sa pregovorima o kapitulaciji, a naredni dan, 8. maja objavljen je prekid neprijateljstava, iako su u istočnim dijelovima Europe borbe trajale još nekoliko sedmica.

1954.-Francuski garnizon u Dien Bien Phuu u Vijetnamu pao je u ruke vijetnamske vojske što je označilo kraj Indokineskog rata. Francuska je, iako oslabljena u II. Svjetskom ratu, po svaku cijenu nastojala obnoviti kolonijalno carstvo te je u listopadu 1945. u Indokinu poslala 35 tisuća vojnika pod zapovijedanjem proslavljenog francuskog generala Leclerca. Iako je ubrzo nakon dolaska francuske vojske između francuske vlade i Ho Chi Minha potpisan ugovor, već krajem 1946. izbile su borbe između Francuza i Viet Minha, Lige za neovisnost Vijetnama. Primjenjujući kineska iskustva u gerilskom ratovanju, koja je dodatno razradio vijetnamski general Vo Nguyen Giap, Viet Minh je uspješno parirao tehnički superiornijoj, a u početku rata i brojnijoj francuskoj vojsci. Nakon 1950. godine francuske postrojbe su znatno potisnute, a do početka 1954. su izgubili nadzor nad najvećim dijelom sjevernog i srednjeg Vijetnama. Glavni vijetnamski napad, u kojemu je pod zapovjedništvom generala Vo Nguyen Giapa sudjelovalo između 50 i 100 tisuća vojnika, počeo je u večernjim satima 13. ožujka 1954., a već u iduća dva dana, nakon pogibije francuskih časnika i raspada zapovjednig lanca, pale su dvije manje utvrde što je Francuzima onemogućilo uspješnu obranu. Nakon pedeset i sedam dana žestokih borbi, tijekom kojih je poginulo 1.800 francuskih i između deset i trideset tisuća vijetnamskih vojnika, pao je zapovjedni objekt utvrde Dien Bien Phu, samo dan prije početka Ženevske konvencije zbog koje je Pariz odbijao predaju nadajući se da će utvrda izdržati do tada. Politička cijena skupe pobjede Vijetnamu se isplatila jer je poraz u Dien Bien Phuu konačno zapečatio francusku sudbinu u Indokini, te se Pariz na Ženevskoj konferenciji obvezao zauvijek povući iz Indokine.

1960.- Leonid Brežnjev na mestu predsednika Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR zamenio maršala Klimenta Vorošilova.

1990.- Na predsedničkim izborima u Francuskoj Žak Širak pobedio socijalističkog kandidata Lionela Žospena.

1996.- Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području SFRJ u Hagu počelo suđenje bosanskom Srbinu Dušanu Tadiću, prvo suđenje za ratni zločin posle Nirnberga i Tokija.

1970.- Somalija je nacionalizovala sve strane naftne kompanije i banke.

Ništo joj to ne pomaže.Nije nacionalizovala suprostavljene nacionaliste i separatiste.

1993.U Banjaluci minirana je Ferhad-pašina džamija.

Šta ćete. Džamija je Božija kuća. Pagani uvijek ostaju pagani. Budemo čitljiviji:

Bezbožnici su uvijek bezbožnici.

1997.-U izvještaju vlade SAD osuđena saradnja Švajcarske s njemačkim nacistima u Drugom svjetskom ratu, posebno prihvatanje zlata i dragocjenosti opljačkanih od žrtava holokausta. U studiji je navedeno da je time produžen rat, jer je podržana “sposobnost Njemačke da vodi rat”.

1999.- U vazdušnim udarima NATO na Jugoslaviju pogođen centar Niša. Poginulo 16, povređeno oko 70 osoba.

1999.- Američki avioni s pet projektila razorili zgradu Ambasade Kine u Beogradu, usmrtivši u njoj troje kineskih novinara, a jedan civil je ubijen prilikom bombardovanja obližnjeg hotela “Jugoslavija”. Prethodno je NATO avijacija, kao i pet dana prije toga, bombama s materijalima visoke provodljivosti onesposobila ključne trafo-stanice na širem području Beograda, izazvavši djelimičan raspad elektroenergetskog sistema u Srbiji.

Nije nam jasno kakve veze ima Kina sa srbijanskim genocidom.

1999.-Papa Jovan Pavle II posetio Rumuniju, kao prvi poglavar Rimokatoličke crkve koji je, posle hiljadugodišnjeg raskola, posetio neku pravoslavnu zemlju.

Ovaj put ćemo biti fini. Nećemo ni je'ne lanuti protiv Ivančice Pavle II.

2001.- Roni Bigz, učesnik “najveće pljačke veka”, u Engleskoj 1963, predao se britanskim vlastima posle 35 godina skrivanja u Brazilu.

Došlo vrime tabut tahte.A strana crna zemljica boli.