Bosne zemlje Božje milosti – Pred ponoćna Galerija

  Nevjerica

 

 

Poveznice

 

Magla nad Gradom Čednosti   Aleja

Magla nad gradom čednosti                                                 Aleja

 

zeleni zar        Kristalno jezero

Zeleni zarovi                                                Kristalno jezero

 

Konj     Čedno srce

Konj                                                                                      Čedno srce

 

Grad čednosti pred zoru   Prava ljubav

Grad čednosti pred zoru                                                              Prava ljubav

 

poljubac  Smiraj

Poljubac                                                                                   Smiraj

Bulbuli  Praznik ljubavi

Bulbuli                                                                                   Praznik ljubavi

 

 

Vatre plam    Rujan

Vatre plam                                                             Rujan

 

 

Noćni rastanak  Duša ranjena

Noćni rastanak                                                             Duša ranjena

 

Predvodnici za pakao/đehenem

Ima ljudi i ljudi.

A ima i neljudi.

Lako ih je razlikovati.

 

Neljudi imaju Kainov znak na čelu.

I što je još žalosnije sve ga jače i jače urezuju.

 

Svaka priča o dobru i zlu,

o ljudima i neljudima  ima svoju svrhu.

Tako se lako prepoznaju Božiji miljenici i sljedbenici pakla.

 

Ovo je tek podsjećanje da obratimo pažnju na na one sa  znakovima.

 

Prepoznali smo nekae obilježene.

 

Neki imaju riđe brade i  narodske vreće sa blagom.

 

Opet ih ima pogleda zavrnutih u čvor , da ne mogu pogledati insana u oči,

i vile na Dedinju.

 

Viđamo i one robijaše bez usana , što imaju vile , a ne znaju odakle im.

 

Vi im samo dodajte ime. Nemojte sjedite besposleni.

I eto to su vam vaše glavne krvopije i predvodnici  tronacionalistička bagre i fukare,

a bome i predvodnici istih  za pakao/đehenem.

 

 

 

 

Meri Cetinić – Naše ljubavi ,naši snovi / Song Stađuni / Iz Arhiva

 

Meri Cetinić – Naše ljubavi ,naši snovi / Song Stađuni

 

Copy (3) of ona spavau plavom Poljsko cvijeće   Vjernost

 

Plam đardina Prava ljubav  Rajski vrt

Meri Cetinić

Četri stađuna

Lijepi  snovi

Mnoge pjesme i nježni likovi nastanu i prije nego što ugledaju sunce.Spoznamo i prinosimo ih  srcu i osluškujemo kada će nam se obratiti.

U jednoj našoj priči smo oživjeli snove Meri Cetinić i prije nego ih ona nama posla.

Nismo se stidjeli da našim likovima nametnemo pjesmu koja će doći sedam godina poslije.

Okamenjena gromada pritišće ono dugme na kasetofonu.To pjesma se još nije desila ali Dobri ima prelijepe snove i može ih dozvati u bilo koji stađun.

Čiste klavijature zvuk vodi  nevoljnu i pretužnu pjevačicu da pusti glas.

U misli nam pohrle dva nježna safira, što su  sjetne oči zarobili u velove čežnje  i sa iskrama modrih ljibičica  plešu. Blagost i dobrota  se preliva i pliva u plavetnilu što ga samo Jadran, Split mora i može iznjedriti.

Tuga će se kasnije udomaćiti u te prelijepe oči. Nježne dječije ruke, dugih tananih prstiju prebiru crno bijele tipke.

Umilna tuga,čini se poznata, ali to nije Frke Frkice glas. Glasa se isto, treperi  i boli isto , ipak , onaj jedan  stađun više,  što ga Meri Cetinić ima prave tu razliku, i veću tugu nosi.

Pjesma je snimljena i ispjevana u istom mjesecu, stađun gore dole nikad nam ništa značio nije. Svima nama,  oni na sličan način  u zagrljaj jure.

Stađune uvijek osjećali i nikad i nismo ih brojali. Kako ćeš ba  zbrojiti toliku ljepotu . Samo smo uživali u njima i oni sa nama. Sa njima snove sanjali i u njihove sehare ljubav polagali.

Meri to jednom drugom proljeću pjeva. Muški akter isti, proljeća različita, četiri ih stađuna i još sedam godina ih dijele, ali  ih ljubav, bol i tuga spajaju. Meštar zvani usud se za to pobrinuo.

Mali prinčevi uvijek negdje odlutaju ili se vrate na nebo. Meri vam  lutanja malenih dječaka i snove grlica   nježno  i sa ljubavlju svojim pjesmamo prenosi . Vi pomislite da samo vama o vama pjeva.

Nije bitno ako sjećanja  kasne koji stađun. Ponekad se mora, jer priče ljubavne, priče radosti i tuge poslije dospiju do nje. Ne može ljepota mila,  samo svoje srce i svoju bol na dlanu nuditi.

Puno je to boli i potrošenih damara. Triba se malo odmoriti, primiriti ,  o drugim ljubavima pričati.

On je stišće, nježno ljubi i miluje, a šapuće:

Sve je u redu mila moja, nema žurbe, život  opet počinje nov.

Ovaj put je bio u pravu.

Da djeca su uvijek u pravu. Kako i kamo god se neka ljubav kretala i sjala, ona će jednog dana da odleprša. I ostavi slatke snove i veliku , tešku bol. Tako vam je to.

I uvijek poslije svake ljubavi život počinje nov. Nije bitno što je malo bolniji i gorči. Težinu je lako podnijeti,  ako ima dovoljno snova da ga drže na površini. Čak iako nema, treba ih dosanjati.

On ne vidi suze, jer ona je zavukla glavu  kose plave, crvene  ili crne , to je već sasvim lična stvar, sasvim  duboko u njegova jedra. Netom zatim ; stišava se  i glas mili , samo za dragana njenog klizi.

Glas nebeski,mio i anđeoski, u srce boli . Da , da Meri vam je to:

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Moji se dani kroz vrime vuku,

S teplin i ladnin život se miša,

Žari me sunce, pere me kiša.

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Ča daje gazin vrime mi biži,

Stađuni moji još o’ početka

Korak po korak kraju su bliži.

 

Stađuni, stađuni moji,

Di je sad ono proliće cvitno!

Stađuni, stađuni moji

I lipo lito vedro i sritno?

 

Dok jesen stere lišće na stazi

Ruke mi stišću o’ zime mrazi,

Stađuni, stađuni moji,

Stađuni.

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Ko će izdurat do kraja gazit,

Jedni će nestat ka da ji nima,

Na me će pazit još samo zima.

 

Stađuni, stađuni moji…

 

Ona se meškolji i još se jače uvlači na njegove grudi. On je nježno grli i ljubi. Želi da ova noć stane. Njoj se oči rose od ljubavi i tuge, jer zna nešto što će on sutra saznati.

Nju sutra udaju  , a on će  morati odjahati u samoću na bijelom konju ka  nekoj drugoj ljubavi.

****

Meri, malena naša

hvala na  snovima i ljubavi

koje si sa nama snila i dijelila.

 

 

 

 

 

OLGA SEDAKOVA – ZEMLJA

 

 

Sergeju Averincevu

 

Kad na istoku dubinu noćni plam počne da zahvaća,
zemlja počinje da svijetli se i vraća

pretek darivanog, nježnog svjetla, nepotrebnog odskora.
To što svem odgovara, tom nema odgovora.

I ko da odgovori ti iz suznih dolja –
prosto su veličje duše? Veličje polja

koje niti pred napadom, niti pred plugom
ne pomišlja da sebe brani: jedno, pa drugo,

svi oni, neki beru, gaze, a neki zarivaju
lemeš u grudi, ko snoviđenje za snoviđenjem nestaju

negdje u dalj, u okean, gdje svi, ko ptice, sliče. I može
zemlja i bez gledanja da vidi, kaže: – Prosti mu, Bože ! –
za svakim.
Tako, pamtim, u Pećini sluškinja svijeće
svakome ko do monaha silazi, u šaku meće

kao djetetu malom koje dolazi do strašnog mjesta,
gdje slava Božja je, i teško tome kom žiće nije nevjesta,

gdje čuješ kako nebo diše i zašto ono diše,
– Bog te spasio – veli za tim ko je ne čuje više…

Možda umrijeti – to je pasti napokon na koljena?
I ja što biću zemlja, u zemlju gledam zapanjena.

Čistota čišća od prve čistote! iz kraja ogorčenja
ja pitam o uzroku zaštite i oproštenja,

i pitam: zar je moguće da, luda, uvrede želiš
tisućljećima da gutaš, nagrade da dijeliš?

Zašto su oni tebi mili, ili čim su ti ugodili?
Zato što ja jesam – odvraća –
Zato što svi smo bili.

Octavio Paz – Dva tijela

 
Dva tijela licem u lice,
ponekad su dva vala,
a noć je okean.
Dva tijela, licem u lice,
ponekad su dva kamena,
a noć je pustinja.
Dva tijela, licem u lice,
ponekad su korjenje
u noći spletena.
Dva tijela, licem u lice,
ponekad su noževi,
a noć  munja.
Dva tijela, licem u lice,
dvijee  zvijezde koje padaju
u prazno nebo.

Ruže i dalje cvjetaju

 

Do kraja godine je ostalo još poprilično  u danima.

Dan za danom, ruža procveta i uvene.

Kroz okrvavljene usne klizne neubrana.

A noći , besanice i more.

Svijet je okrutan.

Neprekinuti niz mora.

Bića se bude , ne sjećajući ljepota kako se prije živjelo.

Kada je zemljom vladala

Ljudskost.

I ljubav.

I Anđeli mekih krila lebdjeli.

Što bi poete rekle:

Jutros ti je ruža procvjetala mila.

U prevodu:

Ah nekada…

Procvetalu ruža bi bila nježno sa ljubavlju ubrana.

I niko se ne bi bunio.

Dapače.

 

 

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

  Zviježđe i raskoš

 

Noć Molitve   Noć Snova

Noć molitve                                                                              Noć želja

 

Noć Anđela  Blaga Noć

Noć Anđela                                                                                     Blaga Noć

 

Miris behara  Zlatni pehar ljubavi i sna

Miris behara                                                                                   Zlatni pehar ljubavi i sna

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

 

 

 

 

 

Žute ruže                                                                           Moć dječije mašte

 

Mistični krajolik

 

 

Pretežno sunčano                                                                       Noćni svod

Galerija Bosna zemlja Božije Milosti u 13 01

 

 

 

 

 

Sastajalište plavih balonćića Leptirići

Sastalište plavih balonćića                                                   Leptirići

 

Zlatni pehar ljubavi i cvijeća  Sunčani sat

Zlatni  pehar ljubavi i cvijeća                                      Sunčani sat

 

Nježno   Još nježnije

Nježno                                                                                 Još nježnije

IZ i Gatare / Igrokaz na dan 21 . Mart / Ožujak 2017.

 

Pjesma dana

 

Danas je Srijeda, 21. Mart / Ožujak ,   2018. godine.

Pruhujali 79 / će prihajati 286 dana. Tope se tope,ali su u debelom vođstvu.I neka tako treba.Dok je bonaca nek što sporije protiči.

Dan je lijep i vedar.

Prethodnih dana nas je zima uplašila. Pomislili smo da se vraća da isnježi svoje . Izgleda da je otišla , a možda je zavijanje   odgodila  za neki drugi put. Provešće ona svoje. Kad tad.

Na koji način i kada ?

Mi to ne znamo. Nismo gatare.

Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo.  Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše dozivaju.  Ako se neko drzne da mimo njih misli žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.

No,  o tom potom. Ako nam  Jedini Bog udjeli Milosti svoje , moraćemo te samozvance  jopet protabiriti i muhure na djela  bricinog unuka, njegovog poslužitelja i njihove slugane bacati .

Muhur sad pa sad. Pa opet muhur sad pa sad.

Ne bojte se , neće nam nestati muhura. naši su jal od drveta jal od tuča. A ti su pojaki i poteški.

Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje.  I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.

Ne, oni samo pokazuju da su glupa nacionalistička bagra i fukara. I ovi i oni.  Zamazuju oči i kupuju poene  kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.

Pučke krvopije.

A obično pučanstvo, konkretno onaj dio od papanluka , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :

– Tako je.

Vjerujte nam ,   dan je  i dalje lijep i vedar .

U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo:

-Oh, kakav krasan dan.

A  život teče dalje.

 

Što bi poete rekle:

-Eh, kad bi život bio tako sunčan kao ovaj dan.

 

U prevodu:

 

-Ne bojte se kad odite gore, tamo  vlada čisti  socijalizam : Svakom prema zasluzi.