Bosne zemlje Božje milosti – Pred ponoćna Galerija

  Nevjerica

 

 

Poveznice

 

Magla nad Gradom Čednosti   Aleja

Magla nad gradom čednosti                                                 Aleja

 

zeleni zar        Kristalno jezero

Zeleni zarovi                                                Kristalno jezero

 

Konj     Čedno srce

Konj                                                                                      Čedno srce

 

Grad čednosti pred zoru   Prava ljubav

Grad čednosti pred zoru                                                              Prava ljubav

 

poljubac  Smiraj

Poljubac                                                                                   Smiraj

Bulbuli  Praznik ljubavi

Bulbuli                                                                                   Praznik ljubavi

 

 

Vatre plam    Rujan

Vatre plam                                                             Rujan

 

 

Noćni rastanak  Duša ranjena

Noćni rastanak                                                             Duša ranjena

 

Indexi – Oj , Neretvo / Song – Lyrics


Drugova mojih nema vise

oni su pali kraj zadnjeg rova

o i ti, ptico, pjevaj tise

drugova mojih nema vise

 

Drugova mojih nema vise

djetinje oci zgasle bez snova

o i ti, pjesmo, pjevaj tise

drugova mojih nema vise

 

Cekale ih rodne zetve

kraj Sutjeske, Neretve

Sutjeske, Neretve

 

Ref. 2x

Oj, Neretvo plavooka

sto si tamna i duboka

 

Oj Neretvo, oj Neretvo, oj Neretvo, oj

 

Drugova mojih nema vise

zive imena od zlatnih slova

o i ti, sunce, tiho tise

drugova mojih nema vise

 

Ref. 2x

Karolina Gočeva – Ako zgresam neka izgoram / Song -Lyrics -Prevod na Bosanski

 


Ти не плачи мајко што сум далеку и сам,
и не кревај магли, силни јадови,
својот пат, затрупан, сеуште го знам,
ако згрешам, нека изгорам.

Припев:
Еј ридови, сини мориња,
сам ќе морам да ве пробијам,
еј кораби, назад пловете,
ако згрешам, нека изгорам.

Ќе препливам води, назад ќе се вратам пак,
во градите едра, распнувам за пат,
огнови високи, сам ќе изодам,
ако згрешам, нека изгорам.

Припев:
Еј ридови, сини мориња,
сам ќе морам да ве пробијам,
еј кораби, назад пловете,
ако згрешам, нека изгорам.

 

 

Ako zgrešim neka izgorim

 

Ti ne plači majku što sam daleko i sama

i ne podiži koprenu , jako boli,

svoj put, suđeni , još  prepoznajem,

Ako zgrešim, neka izgorim

 

Ref.

Hej brežuljci, plave tegobe  ,

Moraću da vas prebrodim,

hej brodovi, nazad jedrite,

Ako zgrešim  neka izgorim

 

Kad preplivam  vode, vratit ću se nazad,

sa jedrima u grudima , lepršava  za drumove,

plameni visoki, sada odlazim,

Ako zgrešim, neka izgorim.

 

Ref.

Hej brežuljci, plave tegobe  ,

Moraću da vas prebrodim,

hej brodovi, nazad jedrite,

Ako zgrešim  neka izgorim

 

 

 

 

 

 

Predvodnici za pakao/đehenem

Ima ljudi i ljudi.

A ima i neljudi.

Lako ih je razlikovati.

 

Neljudi imaju Kainov znak na čelu.

I što je još žalosnije sve ga jače i jače urezuju.

 

Svaka priča o dobru i zlu,

o ljudima i neljudima  ima svoju svrhu.

Tako se lako prepoznaju Božiji miljenici i sljedbenici pakla.

 

Ovo je tek podsjećanje da obratimo pažnju na na one sa  znakovima.

 

Prepoznali smo nekae obilježene.

 

Neki imaju riđe brade i  narodske vreće sa blagom.

 

Opet ih ima pogleda zavrnutih u čvor , da ne mogu pogledati insana u oči,

i vile na Dedinju.

 

Viđamo i one robijaše bez usana , što imaju vile , a ne znaju odakle im.

 

Vi im samo dodajte ime. Nemojte sjedite besposleni.

I eto to su vam vaše glavne krvopije i predvodnici  tronacionalistička bagre i fukare,

a bome i predvodnici istih  za pakao/đehenem.

 

 

 

 

Željko Joksimović – Ne dam nikom da te dira / Song – Lyrics

 

 

Ne dam nikom da te dira

ne dam nikom duso moja, tugo

kad bih mog'o da te vratim

kad bih mog'o eh da biram

ja bih opet bio s tobom

(2x)

 

Ref.

Nemam cemu da se radujem

samo vinu kad se napijem

srce stane kad se seca

sad znam sta je to

jednom imo onda nemao

 

Sta sam hteo imao sam

svud sam bio duso moja, tugo

prevarih se poverovah

sada vise niceg nemam

nista vise nije ostalo

 

Ref.

 

 

Meri Cetinić – Naše ljubavi ,naši snovi / Song Stađuni / Iz Arhiva

 

Meri Cetinić – Naše ljubavi ,naši snovi / Song Stađuni

 

Copy (3) of ona spavau plavom Poljsko cvijeće   Vjernost

 

Plam đardina Prava ljubav  Rajski vrt

Meri Cetinić

Četri stađuna

Lijepi  snovi

Mnoge pjesme i nježni likovi nastanu i prije nego što ugledaju sunce.Spoznamo i prinosimo ih  srcu i osluškujemo kada će nam se obratiti.

U jednoj našoj priči smo oživjeli snove Meri Cetinić i prije nego ih ona nama posla.

Nismo se stidjeli da našim likovima nametnemo pjesmu koja će doći sedam godina poslije.

Okamenjena gromada pritišće ono dugme na kasetofonu.To pjesma se još nije desila ali Dobri ima prelijepe snove i može ih dozvati u bilo koji stađun.

Čiste klavijature zvuk vodi  nevoljnu i pretužnu pjevačicu da pusti glas.

U misli nam pohrle dva nježna safira, što su  sjetne oči zarobili u velove čežnje  i sa iskrama modrih ljibičica  plešu. Blagost i dobrota  se preliva i pliva u plavetnilu što ga samo Jadran, Split mora i može iznjedriti.

Tuga će se kasnije udomaćiti u te prelijepe oči. Nježne dječije ruke, dugih tananih prstiju prebiru crno bijele tipke.

Umilna tuga,čini se poznata, ali to nije Frke Frkice glas. Glasa se isto, treperi  i boli isto , ipak , onaj jedan  stađun više,  što ga Meri Cetinić ima prave tu razliku, i veću tugu nosi.

Pjesma je snimljena i ispjevana u istom mjesecu, stađun gore dole nikad nam ništa značio nije. Svima nama,  oni na sličan način  u zagrljaj jure.

Stađune uvijek osjećali i nikad i nismo ih brojali. Kako ćeš ba  zbrojiti toliku ljepotu . Samo smo uživali u njima i oni sa nama. Sa njima snove sanjali i u njihove sehare ljubav polagali.

Meri to jednom drugom proljeću pjeva. Muški akter isti, proljeća različita, četiri ih stađuna i još sedam godina ih dijele, ali  ih ljubav, bol i tuga spajaju. Meštar zvani usud se za to pobrinuo.

Mali prinčevi uvijek negdje odlutaju ili se vrate na nebo. Meri vam  lutanja malenih dječaka i snove grlica   nježno  i sa ljubavlju svojim pjesmamo prenosi . Vi pomislite da samo vama o vama pjeva.

Nije bitno ako sjećanja  kasne koji stađun. Ponekad se mora, jer priče ljubavne, priče radosti i tuge poslije dospiju do nje. Ne može ljepota mila,  samo svoje srce i svoju bol na dlanu nuditi.

Puno je to boli i potrošenih damara. Triba se malo odmoriti, primiriti ,  o drugim ljubavima pričati.

On je stišće, nježno ljubi i miluje, a šapuće:

Sve je u redu mila moja, nema žurbe, život  opet počinje nov.

Ovaj put je bio u pravu.

Da djeca su uvijek u pravu. Kako i kamo god se neka ljubav kretala i sjala, ona će jednog dana da odleprša. I ostavi slatke snove i veliku , tešku bol. Tako vam je to.

I uvijek poslije svake ljubavi život počinje nov. Nije bitno što je malo bolniji i gorči. Težinu je lako podnijeti,  ako ima dovoljno snova da ga drže na površini. Čak iako nema, treba ih dosanjati.

On ne vidi suze, jer ona je zavukla glavu  kose plave, crvene  ili crne , to je već sasvim lična stvar, sasvim  duboko u njegova jedra. Netom zatim ; stišava se  i glas mili , samo za dragana njenog klizi.

Glas nebeski,mio i anđeoski, u srce boli . Da , da Meri vam je to:

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Moji se dani kroz vrime vuku,

S teplin i ladnin život se miša,

Žari me sunce, pere me kiša.

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Ča daje gazin vrime mi biži,

Stađuni moji još o’ početka

Korak po korak kraju su bliži.

 

Stađuni, stađuni moji,

Di je sad ono proliće cvitno!

Stađuni, stađuni moji

I lipo lito vedro i sritno?

 

Dok jesen stere lišće na stazi

Ruke mi stišću o’ zime mrazi,

Stađuni, stađuni moji,

Stađuni.

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Ko će izdurat do kraja gazit,

Jedni će nestat ka da ji nima,

Na me će pazit još samo zima.

 

Stađuni, stađuni moji…

 

Ona se meškolji i još se jače uvlači na njegove grudi. On je nježno grli i ljubi. Želi da ova noć stane. Njoj se oči rose od ljubavi i tuge, jer zna nešto što će on sutra saznati.

Nju sutra udaju  , a on će  morati odjahati u samoću na bijelom konju ka  nekoj drugoj ljubavi.

****

Meri, malena naša

hvala na  snovima i ljubavi

koje si sa nama snila i dijelila.

 

 

 

 

 

Dragan Stojnić – Ne vjeruj / Song – Lyrics


Moćna ljubav Mirisni vrtlozi Postojanost

NE VJERUJ…

 

Ne vjeruj u moje stihove i rime

Kad ti kažu, draga, da te silno volim,

U trenutku svakom da se za te molim

I da ti u stabla urezujem ime

 

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi

I prelije srmom vrh modrijeh krša,

Tamo gdje u grmu proljeće leprša

I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

 

Dođi, čekaću te! U časima tijem,

Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,

Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,

I da silno gorim ognjevima svijem,

 

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!

Jer istinska ljubav za riječi ne zna;

Ona samo plamti, silna, neoprezna,

Niti mari, draga, da stihove piše!

 

Françoise Hardy – Another Place / Song – Lyrics- Prevod na Bosanski jezik

 

 

 

susjedni-krajolici-i  uzburkana-duga snjezni-oblaci

Another Place

 

Here in another place at another time, I'm in love with you still

Here while another face, gazes into mine, I remember the thrill

If he should take your place, would it be so wrong when I failed to be true

I long for your embrace but it's been so long, here alone without you

 

Nights with no one there to meet, wandering down the empty street

That's why, that's why, here am I

Just about to fall for him, all at once your face is dim and he is all I see

 

Here in this other place on another shore, it's so lonely to wait

Come to another place, love me as before before it's too late

Before it's too late.

 

 

 

Drugo mjesto

 

Evo na drugom mjestu u drugo vrijeme, ja sam i dalje zaljubljena u tebe

Evo dok drugo lice, zuri u moje, sjećam se uzbuđenja

Ako on treba da uzme tvoje mesto, da li bi bilo tako pogrešno kada pristala da to bude   istina

Čeznem za tvojim zagrljajem, ali   tako dugo, sam  ovdje   usamljena bez tebe

 

Noći bez susreta, lutanja niz praznu ulicu

To je razlog zašto, zašto, sam ovdje

Sada skoro padam na njega, odjednom tvoje lice je dim i on je sve što vidim

 

Evo na ovom drugom mestu na drugoj obali,  tako usamljena od čekanja

Dođi na drugo mjesto, voli me kao prije prije nego što bude prekasno

Prije nego što bude prekasno.

OLGA SEDAKOVA – ZEMLJA

 

 

Sergeju Averincevu

 

Kad na istoku dubinu noćni plam počne da zahvaća,
zemlja počinje da svijetli se i vraća

pretek darivanog, nježnog svjetla, nepotrebnog odskora.
To što svem odgovara, tom nema odgovora.

I ko da odgovori ti iz suznih dolja –
prosto su veličje duše? Veličje polja

koje niti pred napadom, niti pred plugom
ne pomišlja da sebe brani: jedno, pa drugo,

svi oni, neki beru, gaze, a neki zarivaju
lemeš u grudi, ko snoviđenje za snoviđenjem nestaju

negdje u dalj, u okean, gdje svi, ko ptice, sliče. I može
zemlja i bez gledanja da vidi, kaže: – Prosti mu, Bože ! –
za svakim.
Tako, pamtim, u Pećini sluškinja svijeće
svakome ko do monaha silazi, u šaku meće

kao djetetu malom koje dolazi do strašnog mjesta,
gdje slava Božja je, i teško tome kom žiće nije nevjesta,

gdje čuješ kako nebo diše i zašto ono diše,
– Bog te spasio – veli za tim ko je ne čuje više…

Možda umrijeti – to je pasti napokon na koljena?
I ja što biću zemlja, u zemlju gledam zapanjena.

Čistota čišća od prve čistote! iz kraja ogorčenja
ja pitam o uzroku zaštite i oproštenja,

i pitam: zar je moguće da, luda, uvrede želiš
tisućljećima da gutaš, nagrade da dijeliš?

Zašto su oni tebi mili, ili čim su ti ugodili?
Zato što ja jesam – odvraća –
Zato što svi smo bili.