Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

 

zeleni velovi     nebo gori

Zeleni velovi                                                                     Nebo gori

 

Srđa zlopogleđa      krajolik nad bjelavama

Srđa zlopogleđa                                                        Zimski krajolik Bjelave

 

 

ptica trkačica      

Ptica trkačica                                                             Plava zavjesa

Bleki – Vrisak

 

 

Biće neko

u gradu bilo kom

zemlje ove

u vaktu bilo kojem

nerazumno biva

vrišti i proklinje

zlo se sprema

niko ne vidi

zlo se sprema

dan i noć

šta da se radi

ramenima sliježe

klekne

skrušeno

ponizno

Nebo doziva

 

Nebo plavo

Nebo mudro

Nebo silno

Kao i uvijek

Milost poklanja

Bleki – Loz

 

 

 

U gradu ima rijeka

pored rijeke klupa

na klupi čovjek sjedi sam

samac ne lista novine

novine su sutrašnje

sutrašnji ga broj loza koji dobija ne insteresuje

svoj je glavni zgoditak izvukao

smrt ga zagrlila

ljubavnički se smiješi

veresije nema

Napola slato pismo

 

Mila ,

moja

Mala Velika princezo , kraljevskog roda

Oprosti , ali moram ti onoga hamala što se sa Tobom najčešće u snovima druži, malo otračati.

Valjda ljubomora , šta li ?

Inače namamo običaj nikom iza leđe jade činiti. Pogotovo o nama, a izgubio sam iz vida koliko nas je.

Još nam se neki merhumi počeli šlepati, čuli za tvoju ljepotu i dobrotu. Ne m'reš ih se kutarisati. Svaki svoju šćemlijicu natakario nasred sobe. Blenu u ekran.

Onu malu kutijicu šro je sada haber slikovitom pričalicom zovu u ruci stišču i svako malo pogledavaju. Kontaju mogla bi ih ti odnekud nazvati.

Aha, Malo morgen.

Nemaš ti drugog posla nego mahalske blećke zvati.

Svi blenu u našu ljepot vilu i hoće da nam je kradu.

Ne damo te mila, nikako ne damo. Al’ nam drago što te gledaju. Nek vide šta mi srećni mahalaši volimo.

Ona Gdje si dušo gdje si rano , nam oči isplakala , evo , mere bit da bidne , hejbet godina. A i bez nje , plačemo .

Plačemo ko godina, poneki i ko dvije. Ako znaš koliko je to suza, biće nam lakše . Malo smo se i umorili. A i nakupilo se u tom čekanju guta godina…

Sada se, mila ljepoti moja , ti natandarila (oprosti mila tako se kod nas u mahali kaže) u naša mubarek srca , a oni blesavi hamal rahmetli majku pominje.

Sve neštvo o kletvi. Te ne kuni me , te ne ruzi me , pa jopet isponove.

Đe će ga, ba majka zbog ljubavi kleti. Pogotovu onake ljepote i dobrote.

I tako vazdan i obnoć. Ne prestaje.

Jok, nikako ne prestaje. Načisto zvizno.

A jel , mahlukatu to valja?

Ne valja , nikako , ne valja.

Jel mu bolje, nikako mu nije bolje. Samo gore mere biti.

I nama se , ne kuka , nego vrišti. Ak’ mučimo.

Dobro , priznajemo , pretužni smo što te ne možemo pomilovati ,za ruku primiti, prstiće poljubiti, jer kraljevkog si roda .

Ruku tvoju na grudi staviti da osjeti , bona kako lupa, ko dva vodopada sa Nijagare i pride Viktorijini slapovi.

Svaki od nas sliku nabavio. Četiri čoška sobe , u svakom uglu po jedan mahlukat se sakrio, skupio , sliku gleda, sliku ljubi , dušu gubi , na srcu je prislanja i uzdiše:

-Gdje si dušo gdje si rano.

A oni jado bi da ide u kafanu , da tamo loče i crkava od tuge. Ne ide to mila. Jedva ga zadržavamo.

-Daj bona , promuhabeti mu koju, možda se devraniše i vrne se , da nam društvo u u ovom belaju od čežnje pravi.

Izgorismo ti mila, sagorismo.

Al ne kukamo . Nismo ti mi,bona pi…lići

Nemoj nikda pomisliti tako nešto bonićka , dobroto naša.

Kad te ljubav u blentaru strefi , nema druge nego o njoj sniti i boje i pjesme liti. Muziku umjesto cuge dolivati. A da nam se ponekad ne oklizne neki gutljaj. Oklizne .Ljudski je. Grijeh ne ide u usta. Otrov bljuje iz usta.

Volim da naše pjesme, boje , slike , muzika vrište i kazuju:

-Joj kakva je dunjaluče , naša rajska vila , ljubav naša.

Ne zamjeri i selam ti veliki ,

mila moja.

***

Prođoše stađuni. Bukadar njih.

Tračaroša upitaše:

Posla li ti ono pismo?

Kome da pošaljem ljudi moji.

Evo obijelih , a ona krasotica , tuga moja, nikako da mi se javi, da mi adresu da ,da mi umor s duše mine.

Šta ću, radostan ja , još uvijek se nadam. Nadu mi ne mogu ubiti.

Srešćemo se mi . Jal’ vamo jal’ tamo.

Bolje joj je da smisli dobru izvlakušu zašto mi nije haber dala.

A svakako ću je dobro naružiti. Ono po đardinski. I neće se ljutiti. Biće joj drago što je ružim.

Prever – Sjenke

Ti si tu

predamnom

u svjetlosti ljubavi

A ja

i ja sma tu

pred tobom

sa  muzikom snova

Tvoja sjenka

na zidu

vrebe svaki tren

moga života

i moja lična sjenka

radi to isto

vrebajući tvoju slobodu

Pa ipak ja te volim

i ti mene voliš

kao što se voli dan

i život i ljeto

Ali kao što časovi koji se slijede

ne zvone nikada zajedno

naše se dvije sjenke proganjaju

kao dva psa iz istog okota

pušteni s aistog lanca

ali oba neprijateljski raspoložena prema ljubavi

i verni samo svome gospodaru

i svojoj godpodarici

Oni očekuju najstrpljivije

ali treperuće zbog bojazni

od razdvajanja ljubavnika

oni očekuju

da se naš život završi

i naša ljubav

i naše kosti im budu bačene

da bi ih zgrabili

sakrili ih i zakopali

u isto vrijeme

pod pepelom želja

uostatku prohujalog vremena.

Prepisivači

 

Uvijek se nađu ti neki prepisivači

koji vehte pjesnike i  imame slave

njihove mrtve riječi prepisuju

blažene tuđim riječima kore

i svijetu kao svoju tuđu nepamet nude

prepisivači, prepisivači jadni prepisivači

žele svojom umnošću prepisanoj od vrača neumnosti

u bijedi duha svoga svijet da zadive

a ne vide licemjeri da ka pržunu hite

umjesto Bogu jedinom

idolima i utvarama se klanjaju

jer vjere svoje i riječi nemaju

pogubiše ih u plićaku

i vulgarnosti uma svoga

****
****

kad hvalimo mi srcem svojim hvalimo

kad laskamo mi istinu zborimo

jer reče nam Milostivi

istinu pričaj a se ne sviđala materi tvojoj

Bleki – Rasuto je srce moje

Ponekad

nekako neočekivano

a sasvim lako

sve se posloži

i ljubav i tuga

i lijep sniježni dan

početkom proljeća

i sjećanja

 

raspoloženje odiše elegijom

onom umilnom

plemenitom da Srce hoće da odleti.

znalo bi ono kamo

ali mu se ne da

još mu vrijeme za let grlica nije

ne pomaže mu ni violine

ni klavir

 

gitaru bi da sa sobom nosi

jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati

poželjelo se i njih i plesa

sjedim u kutku sobe

skupio se

ko upokojena petodinarka

 

da dam prostora meštru od nježnosti i plesa

uzimam gitaru

onu čarobnu rubinovu

i prebirem prstima

znate

ja vam ne znam da sviram

ali ljubav i snovi mogu sve

 

odjednom se zvuci preliše u akorde

najdražeg tanga Srcu mome

Tango za Evoru

i vidim

Srce moje

bojažljivo

korak po korak

prilazi Grlici miloj

zar je važno kojoj

 

sve je ono voljelo

ispravka

voli voli voli…

prima je za ruku

ljubi je u obraz

publika nebeska je tu

zagrli i zastane

gleda u mene

 

ja se zastidim

stao sam

jer mi suze vlaže oči

ne vidim strune

uželio sam vas se mile moje

toliko mi nedostajete da me život boli

 

Srce mi šapuće

pusti sada tugu

vrijeme je za snove i ples

gitara zaplače

Srce se priljubi

uz obraz Grlice plavetne

i vali krenu

 

Crvena grudva je samo dekor

Ljepoti u svili

koja leprša u njegovom naručju

začudo krvavi led poprima moj lik

inače nema taj običaj

možda misli

da će Ja konju

kome su noge postale stablo

ukorijenjeno u prošlosti

udahnuti lakoću kojom ono pleše

 

u uglu gitara više nije sama

ima tu jedna milozvučna violina

i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa

sve ljubav

slavi slavi…

korak za korakom

okret i okret

i zastoj i stisak

kada u vazduhu dodir gori

slama

dvije i dvije ruke

lijeve i desne

 

noge su ljubavne čežnje korak

o Grlica je muzika

koja sve odjednom

želi želi…

obraz bjeličasti i razigrani

uz onaj ozbiljni i tužni tužni…

bolje da sam ostao da sjedim

ne želim da me sada srce izda

 

neće neće

šapće Ona

ovaj ples moraš odsanjati

potom

sa svakom grlicom otplesati

uželjele se dodira tvojih

strasti što sjećanja na nas nosi

i daj prestani mi lice rositi

nisi valjda pizdun postao

 

sve će ti se oprostiti

ljubav uvijek pobjeđuje

stišći me nježno

ljubavnički

sa onim neugaslim žarom

koji se nikad ne usteže

korak za korakom…

okret za okretom…

zastoj i stisak

i sjedinjena Srca

dva

što se miluju

ljube

ruka u ruci ruci…

o Srca moja moja…

Rasuto Srce 1

Rasuto Srce 1

Nježno tkanje ljubavi 1

Nježno tkanje ljubavi 1

Plavetna duša 1

Plavetna duša 1

Tango 1

Tango 1

Vali se pjene 1

Vali se pjene 1

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

   Mirisno nebo

 

 

Nebeske čarolije  Azurno nebo

Nebeske čarolije                                                                 Azurno nebo

 

Djelić neba  Prozračno nebo

Djelić neba                                                                      Prozračno nebo

 

Tirkizno nebo  Indigo nebo

Tirkizno nebo                                                                               Indigo nebo

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

 

Sunčeve čarolije Sunce na ulasku

Sunčeve čarolije                                                                     Sunce na ulasku

 

Sunce i gejzir  Zbunjeno sunce

Sunce i gejzir                                                                 Zbunjeno sunce

 

Zaklonjeno sunce  Sunce proviruje

Zaklonjeno sunce                                                             Sunce proviruje