Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

Paralele

 

vizija   Cvijetni tepih

Vizija                                                                                         Cvijetni tepih

 

velovi grada čednosti  

Velovi grada čednosti                                                        Plavetna svjetlost

 

krajolik nad modrom rijekom   Krvava trešnja

Krajolik nad Modrom rijekom                                                      Krvava trešnja

 

bjelavski konzilij 2  Plišani krajolik

Bjelavski konzilij                                                                  Plišani krajolik

 

Duše umrlih  Milost

Duše umrlih                                                                            Milost

 

Vali luduju  Snovi lelujaju

Vali luduju                                                               Snovi lelujaju

 

Ciganska noć    Purpurno nebo

Ciganska noć                                                                 Purpurno nebo

 

Centofilija         Ramovi za slike mojih ljubavi

Centofilija                                                                              Ramovi za slike mojih   ljubavi

 

Aldijana Kajtazović – Spavaš

 

 

 

Usnuo na dnu,

Nisi dopustio d ate čuvam.

Zaspao si

Zaboravio da dani lete.

 

Kroz opjesme lišće gledam,

Snivaš, očima otvorenim.

Ne budi te ni rub moje

Bijele haljine.

 

Ni kiša koju cijedim iz moga jastuka,

Ni snažan vjetar mojih grudi

Kopji se za uzdahe hvata.

Ne budi te.

 

Bezbrižno spavaš.

 

 

Bleki – Sretan 8. Mart / Ožujak

I evo nas opet na početku početaka.

Žena!

Savršena da bude voljena i da voli.

Majka!

Jedinstvena i uzvišena.

Sestra!

Iskrena i neponovljiva.

Kćer!

Srce srca i duša duše.

Hvala vam Mile moje , od srca.

Meni ostavite ovu noć za tugu.

Bole me one kojih nema.

Ja ću vam poklanjati sve ostale dane ,

a bome i poneku noć za nečije radovanje.

I noći lepršaju

66 noći ovog lijepog lita odlepršalo.

Tek tako.

Nismo ni opazili.

Imali preča posla.

Trebalo je posteljinu ravnat.Ono sa jstucima i dušecima raditi.Narod to kaže jastučiti i dušečiti.

Ali smo opazili da mnogi insani nedostaju.
Noći će se garant vratiti , dogodine.
Inasani jok.

Pošteno?

Tko da zna?
Kom si kom sa.

Joj , postali smo kako se ono kaže poljigljolete.
Jesmo vas prešli.

Znamo kako se kaže. Samo mahalaši uvijek ostaju mahalaši.
Što bi filjozofi rekel – persistiraju.
To im u krvi.

Lijepa je ta riječ.
Persistiraju.
Čista filozofija i logika. A bome i usud đardina, oliti umjeća življenja..
Pogledajmo je i dobro otvorite oči.

Nemojte nas unaprijed pitati :
Koga?
Ili
Čega?
To su pitalice za padeže.

Ta riječ neizmjernom poetikom obojena .
Sadrži slogove per – sis (t)i i raj.

Eto , ne rekosmo li da smo pametni.
Izmisli smo novu riječ :
Persisiraj.
Ono “t” nam se učinilo malo pregrubo, pa ga nogirali.

T kao tup , top…Nije bitno.
Možemo ponekad ono drugo „ i „ preničati i zamjeniti. Ubaciti nešto drugo .
Dodati , zatvoreni, poluotvoreni ili zatvoreni.

Samoglasnik, dakako.
Svašta , nalet vas bilo, šta vam hudim neće pasti na pamet.
Još da ste skontali da je ono per na latinskom i da mu dođe ko melem na ranu?

I milina kad se uklopi sa natsvakom.
Joj , lipo nam je , ne da nam se buditi.

Milina , e pa to vam je.
Hvala vam ,mile na blagodarjima kojima nas svakodnevno obasipate.

 

***

 

Tatjana Lukić – Slijedom poja

 

 

 

svukla sam halje

-pohabane dare

od matere što naslijedih

 

pretjesno mi ruho roditeljke ostaviše

 

preslice i razboj

za moj porod pripravljene košuljice

neka s čežnjom zagledaju vojni –

izblijedele slike

 

pod prstima paučine

nek se sviju naka modri bedro Marijino

nek mrznu ognjišta i zavrište sveci

 

ja sad mislim na se

 

rasula sam krštenice

prve tlapnje pisaljke

i početnice

zagubila za me tkane pelin-vijence

i mrkuše

 

-neka uzme kojoj fali materino krilo

tkanje krpa suzno bdijenje uz kandilo

 

za me nisu vatre puzavice

što mole se tuđoj ruci –

brižljivom žeraču

 

luču dojim

pohotnicu

divljakušu

 

koja sama pribavljat ćr

szha pruća za potpale

izvor – vode za gasnuće

 

Umjesto Osmomartovske čestitike – Imamo jednu želju (Nena Ivošević)

 

 

 

 

 

 

 

 

  

 

 

 

  

 

 

 

 

 

 

Memento rose

brilijant      images (1)       preuzmi (7)    images (10)

images    images (2)  images (1)   ruže pupoljak

 

preuzmi (1)    preuzmi (1)džuna melin

 

vasilija  jenis  magi đuli

 

Ljiljana Nikolovska preuzmi (6) brena josipa 1

 

 

vesna  ismeta Nena Ivošević Bisera Veletanlić

 

milica  21585_suncokreti-snezana-02_ahl šaban 5 Amira Medunjanin

 

Davorka Bosnić                        ????                    ????                         ????…

 

Imam jednu zelju

da ti tvoja medna usta

jos jednom poljubim

pa da se nikada

iz sna ne probudim

 

Nista me ne boli

samo mi se srcu

rana pozledjuje

stara jer me ti ne volis

srce iz nedara

 

Kada budem umro

na mom srcu

ostace mi jedna zelja

pusta sto ti ja nikada

ne poljubih usta

**

Sjećanja  na sve Praznike

Jedan cvijet za drugi cvijetak ,po vašem izboru,cvijeće ćemo replicirati,a dame nježno u album mladosti i čežnje prislanjati. Za neke  damu smo ostavili suzu kristalnu  , ali  svima ljubav poklanjali.

Dame koje vas sa fotografija glede, su sve, one naše dame sa kojima smo se našli, pa se posle nismo našli. I za kojima srca još uvijek kucaju.

Hvala svim grlicama naših života.

Posebno velika Hvala i poštovanje  damama u sjenama ,iza upitnika.

Malobrojni sretnici još vijek imaju one sa  kojima su se jednom našli.

Ovu pjesmu poklanjamo svim prekrasnim cvjetovima naših prelijepih dana.

Neke su usnile , neke  su sa nama, da nam čari  i snove svoje poklanjaju.

Za ljubav ćemo lako. Toliko je u nama ima, da je možemo pružiti svima.

Samo treba jedna pružena ruka.

I eto, to je to.

Dvije ruke , jedna u drugoj. Dvije ruke su par. A, par je već nešto. Poslije je sve lako.

Neke od milosnica nas sa putanja maglica gledaju i smješe se.

Znaju njihovi darovi su u našim srcima, u sigurnom okruženju.

Drugi cvijetovi, naših  svijetova će se kasnije ovoj galeriji ljepote pridružiti.

Bitno je da su u srcu.

Mnogo je to snova, ljepote  i  ljubavi. A tako i treba. Gdje je muzika tu je i ljubav.

Hvala Gospodu Milostivom na obilju prelijepih milodarja i sjećanja.

Mi im nećemo zaželjeti Sretan osmi mart.

To  je jedan dan u godini i uglavnom bezlično radni.

Umjesto toga ćemo im zaželjeti:

 

Sretan Vam  svaki tren vaših života u kojima želima da  ljubav uvijek sija.

I hvala vam, za sve što ste nam poklonili.

Pa i  za ono: dvoje se našlo pa se poslije  nije našlo.

 

Skender Kulenović – Ocvale rimule

 

 

To su tople kcerke vlaznih zavjetrina.

Skrivene i njezne, za suncem se zute.

Bez mirisa, na dnu zutih krvi slute

skora isceznuca s dolaskom vrelina.

 

Kao da su mrtve. Ali one cute

u srcima zutim strast mlakih toplina.

U njedrima vrije sok, sruji svjezina,

al primule meke i titrave sute.

 

U sivoj ekstazi posljednjih bulbula,

u caskama bijelim procvalih ponoci,

zaplakase oci skrivenih primula:

 

u zvanutne svile lat se po lat runi,

one osjetise da ce skoro proci

i da ce ih nekud odvest vreli juni.

 

II

 

Osjetise dragost mekih milovanja,

ali kcerke zute napustene cvatu.

Zeljele bi grlit prste bijelih tkanja,

strast necijih dlana cutjeci na cvatu.

 

Nalise se oci zutine i sjanja.

Svaka skriva dusu titranjima stkatu

i u zavjetarja zutu ljubav sklanja,

dokle orhideje trepere na vlatu.

 

Neko s brijega slazi. Osoja miruse.

Cekaju ga pune rascvalih ceznuca

s cevrmama tankim prezutoga zlata.

 

To kukurijek cvate, cvat zelena vrata.

I rastkane ceznjom vruceg povinuca

njih opaja miris iz njegove duse.

 

III

 

Mislile su pomrijet kada gizdav stize,

i zasjase caske jagorcika jarih.

On snazno mirise, iskri se i zari

i, niz tkiva noci, sve nize i nize

 

nad njih pada. Klone. Zuti nektar lize

i zitkoga soka sto ga vracar stari

za primule zute u venama svari

svakoj po kap kane i pijan se dize.

 

S vlacu bijelog sunca u dnu zute caske,

ko sutonske zvijezde u srebrne sjene

cekaju ga da se opet mrtav spusti.

 

A on kao vitez zavjetrina gustih

prepun zadnje zore siplje prve praske

na njih sto mu s daha strepe prestravljene.

 

IV

 

O davno si, davno, Dijete puti bijele,

otislo gdje i sad mozda koja cvjeta!

Al primule jare mog su srca svele

sto raskrise caske s prsta ti i peta.

 

I, sad, kada cutim u pozare ljeta

na kapcima scvalim teske dlane vrele,

i kad zitki podnev s kora i drveta

ljuljov miris toci sokovine zrele,

 

na dnu svih sazrenja, niz jecmove plamne

i sad prsti moji davnu mlakost slute

koja ubra srce s prvih tvojih cvanja:

 

niz snijeg sto ne kopni, u gudure tamne

slazim tvojom stazom, dok ona, sve tanja,

kao mlijeko tece u primule zute.

 

V

 

I, sad, davno mrtva, krv u meni spava.

Niz jecmove lutam, scvalih trepavica,

da sagorim ceznjom jedrih zetelica

od sunca i srpa uz duh boliglava.

 

Zita su visoka, plava i preplava.

Niz medje mirisu sunca ivancica.

O ocvale kcerke mojih prvih trava,

u srcu mi zgara sjeme vasih klica.

 

da vas barem ubrah u prvome jaru,

da vas bar poklonih srcu koje duse,

sad bih imo brata da uz mene luta

 

niz sjedrala zita, zuta i prezuta.

I, sad, ne bih gino, pun klonule suse,

znam: vi biste cvale po mome mezaru.

 

Nekada su se slala nježna pisma ljubavna

Jednom , prije nekog vremena , jedna prelijepa djevojčica , je poželjela da oplemeni sivilo bloggerskog svijeta nevinom idejom da se pišu ljubavna pisma , u pomen vremenima kada su ona značila i ljubav i čast.

U meni još uvijek, klize sjećanja na vremena kada je ljubav imala blagoslov Neba , kada se iskrenost plaćala ljubavlju i snovima.

I nikad nije ostala nezapažena.

Uz dužno izvinjenje milom djetetu,

razumjeće , kalendari , ne krečana , su u pitanju ,

sa zakašnjenjem se pridružujem ideji

Jednim pismom iz vremena ,

ne tako dalekog ,

podsjećam da prelijepe ideje nikad nezapaženo ne prolaze ka nepovratu.

****

Mila

Sunce još uvijek izlazi na Levantu,

obasjavajući tebe , izvoru moje ljubavi.

Polako slaze k tvome srcu, kao plavet neba,

koje našom ljubavlju svijetli.

Kada god moje riječi tebi ode,

kao da pišem neku bajku.

Slike mi se same vežu,

vidim te

kao prelijepu djevojčicu.

Princezu, na ljuljački ljubavlju vezanu o beharli trešnju.

Mila ,

Nije bitna svjesnost da smo oboje malo drugačiji,

i ja imam koju godinu više , nego bih volio da o tome pišem.

U bajci je sve moguce.

I cjelov spustiti tamo gdje nije čedan, ali je unatoč tome blizak i predivan.

Ali kad god ti pričam o nježnosti ja drhtim kao dijete.

Nije to drhtanje da ti se ruke ili tijelo tresu.

To je drhtanje unutar tijela.

Najčešće u predjelu grudi , ruku i usana,

najčešćih eksponenata taktilne ljubavi.

Kada prilazim tvome biću , tvome tijelu,

to činim kao da prilaziom nečem najkrhkijem ,

što se može jednim dodirom polomiti.

Osjećaj mirisa Krhke ruže koja sanjivim mirisima krade

najnježnije damare ; Maksumčeta,

koje se još vrzma mojom dušom u

potrazi za poslijednjom Anđelom koja zemljom hodi.

A ja ne želim da te povrijedim.

Bog Jedini mi je vjedok.

Zato se maksinmalno trudim da u svojoj milosti i nevinosti ,

ne učinim neku grešku.

povrijedm tvoju dobrotu i čednost.

A i ne znam kako se može povrijediti kap rose,

koja kristalnom nevinošću sve više postaje gospodar

vazduha koji dijeli sjedinjene daške naših grudi.

Ne bih rekao da je to puko gospodstvo.

Mila .

to je nešto što ne znam objasniti.

Zreo sam i odrastao čovjek, (valjda)

ali samo sam se još jednom u životu tako ponašao.

Sa bojažljivošću i strahom.

Nije to strah i bojažljivost uplašenog čovjeka.

To je osjećaj miline i ljepote čovjeka ,

koji se boji da ne izgubi tu milost ,

koju mu je samo Nebo poklonilo.

Kada god ti se trebam obratiti riječima , dodirom ,

mislima koje nisu u skladu sa mojom vizijom tebe,

i moje , uslovno rečeno , naše ljubavi ,

zastanem, gladajući u oči prelijepog laneta,

razmišljam da li se smijem tako izraziti.

Ipak to činim ,jer mislim da pisanje ne bi bilo živopisno i interesantno, ne bi iskazalo plavet i bjelinu moje ljubavi, i ti bi , možda , slegnula ramenima:

-Baš je dosadan!.

Ti si moja ljubav.

Nikad nisam nalazio razloga zašto bih te prestao voljeti ili sanjati o Modroj rijeci.

Jedino je nad njom nebo plavlje od naših snova.

Ugodan san pod zvijezdama i čežnjom blagosti ljubavi moje,

Jedina moja.