Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija


Ovo iskričavo nebo nad nama

 

 

Princeza                                                                             Poderano jedro

 

Vrtlozi i vihori strasti

 

 

Molitva                                                                                 Uzbibani đardin

 

 

Princeza II                                                                         Jesenji odraz u modroj rijeci

 

 

Zimske iskrice                                                                           Ljatnji plam

 

  

Ograđeno proljeće                                                              Miris tuge

 

 

Uzburkani velovi                                                      Nježne sjenke

 

 

 

 

 

 

Bleki – Trešnja, Žena i Ljubav

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

 

     

 

  

 

 

 

 

Pjesnik je volio trešnju

Beharli grane, tanane i lepršave kao  Ženina duša

Maksumče je uvijek uživalo u trešnji

Podatna sjajna  obala  sočna kao Ženino postanje

 

Pjesnik  a  maksumče je naučio slikati

da bi mogao ljepotom bojiti  Trešnju i Ženu

A onda je spoznao nju Princezu

Srce mu reče   Ona  je njegova Krhka ruža

 

Slikao je i slikao

Želio je da joj pokloni Čaroliju

U   očima  boje sna vidje dugu

Duga obasja Njen Univerzum

 

Pomisli to su Ah , to su Naši snovi

Moraju biti jer Ona je ljubav

Sve postade čarolija Osvita

Zov ljubavi  Njenih hiljadu velova

 

Miris Cvijeća u plavoj milosti Djetinjih snova

Ples svjetlosti slikama  snivao pjesmama pjevao.

I volio  da   volio kao što Nebo voli.

I bolio da   bolio kao što led boli.

 

U ljubavi    u boli svojoj

zaboravi da   Trešnju obdari   ljuljačkom.

Nedostajala je sasvim mala , obična ljuljačka.

Ljuljačka za Princeze da Krhku ružu ljulja i ljubavlju miluje.

 

I tek tako ode Ona

Što ti je žensko

Prelijepo i  Čedno

Anđeo

Slikar je svoju umjetnost na lomaču rastanka bacio

okrenuo se ka Trešnji

i nijemo izustio

 

Molim Te

Oprosti mi

Hvala ti

 

 

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Mon -7. Zapis L.P. u 10. Poglavlja

  1. Impresionizam, Posteimpresionizam, Ekspresionizam .

drednice  umjetnosti slikara Henri de Toulouse-Lautrec možemo okvirno odrediti sa  nekoliko pojmova koji će sveobuhvatno pojasniti  koncepciju njegovog stvaralaštva : Impresionizam ,Postimpresionizam ,  Ekspresionizam i Individualnost.

I.Impresionizam (*francuski impressio- utisak,)

Impresionizam kao   umjetnički pokret u slikarstvu, muzici  i književnosti,   je nastajao  u vremenima kada se Tuluz-Lotrek rodio.

Impresionizam u slikarstvu  je nastao druženjem grupe mladih ljudi koje je „vezivala jedna ista ljubav prema slobodnom studiranju prirode, a koji su prezirali kruta  akademska pravila“(* str. 30 .Ljiljana Mihač , Impresionizam , IP RAD,,Beograd 1960,)

Težnja  umjetnika je da u svome stvaralaštvu   unesu subjektivna raspoloženja i dojmove  kao  formu izlaganja i izražaje. Ta subjektivnost je zasnovana na  realističkom i naturalističkom promatranju prirode, preuzimanjem i nadogradnjom   tehnike rensesansnog „tonskog slikarstva“ ,  kroz modluaciju predmeta  postepenim prelazom od svijetlijih do tamnijih tonova.

Taj vjekovni kliše su impresionisti  potpuno izmjenili   , nastojanjima da sjenku zamjene bojom. I to po po krutim shvatanjima slikarstva stavljajući svijetle tonove jedan pored drugo, unoseći svjetlost kao bitan faktor, ravnopravan igri boja.

Osnovna filozofija impresionizma  je za cilj imala poticanje unutarnje emocije – impresija   putem vanjskog poticaja  (stimulansa)  da bi se   prikazao  doživljaj  datog momenta.

Od Monea, Renoara i Degasa  Tuluz preuzima nesavršenost kao oblik ljepote. Tonalitet i svjetlost veoma slične,   oblik tijela nijansu  , dvije drugačiji , ali neupućeni posmatrač može steći utisak da se radi o istom autoru .

O aktovima je najviše  učio i naučio od Dega. Ako  pažljivo osmotrimo  Degasov  Aktove , način na kojih je pravio kompozicije, boju i osvjetljenje vidi se veoma jak uticaj na Tuluz – Lotreka. Ne samo u aktovima, Tuluz –Lotrek to vješto primjenjuje i u slikama koji kokretiraju sa aktovima, ali i u slikama svakodnevnice.

Oble , bujne ,  svijetlopute, punačke žene, uhvaćene kistom u prirodnim položajima  i okruženju , konceptualno  u suprotnosti sa uobičajenim akademskim formama, koje   insistiraju na  nepomičnoj, neprirodno mirnoj  , nagosti  žene u krevetu.

 

 

Rezultat slika za Edgar Degas, "Femme se peignant 1885  Henri De Toulouse-Lautrec, Elles, 1896.

 

Edgar Degas, “Femme se peignant 1885              Henri De Toulouse-Lautrec, Elles, 1896.

 

Baigneuse aux cheveux longs

 

Pierre Auguste Renoir  Kupačica sa dugom kosom

 

Savim oprečne  poze i dekori su odabrani  sa namjerom ,  da bi se u toj razčitosti spoznale jako  velike  sličnosti. Stiče se utisak   da jedan autor , slika jednog modela u tri različita položaja, ambijenta , ali i osjećanja.  Jedna žena tri događaja: jutarnja tolaeta odmorne i ležene žene, san žene koja od umora nije uspjela da skine elegantnu čizmu  , koja naglašava vitkost  nasuprot oble zadnjice  i nevinost kupačica čija je djetinja podatnost  u kontrastu sa okolinom. (Odabir Autorice)

Posmatrač ima osjećaj da ,autori kao jedan ,  nježno kistom prevlači po intimnim dijelovima modela , pokušavajući   da ,  igrom svjetlosti i boja    slave  nesavršenost , kao osnovni objektivitet   ljepote koja se fotografiše.  Oni ne slikaju po ličnim željama, oni prenose posmatraču ono što njihova nutrina  vide. Svako svojim stilom , a opet toliko sličnim. Nema pokušaja šminkanja i retuširanja. Kao da kažu:  -Moje viđenje stvarnosti je ovakva, a ako neko može   ljepše, svjetlije  i prirodnije  prestaviti ženu,   neka pokuša.

 

II.Postimpresionizam

 

Subjektivitet impresionizmaje bio ograničavajući faktor za neke impresioniste i oni su krenuli svojim pravcem. Zapravo postimpresionizam i sva moderna umjetnost „ počinje s prostodušnom odlukom  jednog francuskog slikara (Pol  Sezan  – opaska autora rada) da svijet vidi objektivno“.  (*Str.13 – Istorija modernog slikarstva od Sezana do Pikasa,Herbert Rid, IZ Jugoslavija , Beograd 1963

Jednostavnim riječima rečeno Postimpresionizam je   pravac u umjetnosti   kojeg oblikuju umjetnici koji su se razvili iz impresionizma, koji su zadržali neke osnovne tonalitete impresionizma, ali su unijeli upravo tu Sezanovu notu: objektivnost.

Isključivši varljivo  impresionističku svejetlucavost i nejasnu iznijansiranost stvari i  objekata    , prelazeći na objektivnost u scenskim poduhvatima, javlja se i potreba za dvodimenzionalnošću.Ta tehnika nije nova. Nastala je kopiranjem   japanskog   dvodiomenzionalnog slikarstva.

Okretanjem od impresionizma, postimpresionisti zadržavaju osnovno postulate imprwesionista razigranost boja, svjetlost, moduulacija .Uz impresionistička iskustva i upliv,  zatim  produbljivanjem , usavršavanjem i prilogođavanjem  dvodomenzionalne umjetnosti evropskim standardima  dobija se nova tehnika i stil , koju prihvata nova generacija umjetnika koji će , uz impresioniste,  biti preteče isvih kasnijih pravaca u umjetnosti i slikarstvu.

Lotrek nije bio impresionista. Njegov izraženo nervozni senzibilitet je odudarao od blagosti i pomalo sanjive uspavanosti impresionističke igre boja i svjetlosti.Vidljivo je da suimpresionisti bitno uticali na njega . On nije krio svojom oduševljenošću Degasom. U nekim ranijim  radovima se preklapa sa sa Degasovim koloritom  i kompozicijom, naročito kod aktova.

Kako reći da je naginjao ekspresionizmu  ( što mnogi nerazumno navode) , ako znamo da je on saživio poslije njegove smrti. Znači on je ili preteča ili zašetnik ekspresionista , kao i svaki od postimpresionista.

Više važnosti je pridavao crtežu iliniji. To je ona njegova infatilna  crta iz djetinjih dana kada je veoma uspješno, skoro u maniru odraslih  crtao , skicirao, majku, sluge, psa ili konje .

 

III. Ekspresionizam* (*francuski   expression,expresio znači izražaj, izraz.)

Ekspresionizam je nastao na izražajnim tradicijama impresionizma i post impresionizma unoseći neke specifične osobine koje ga bitno razlikuju od tih pravaca.

Iako potiče od francuskih umjetnika, pravac je najprije zaživio u Njemačkoj.

Ekspresionizm0m  pokušava izraziti unutarnja stanja autora, njegove  lične misli i emocije proistekle , iz njegovog pojmanja života i njegovo oblikovanje viđenja vanjskog svijeta.

U svojim počecima ekspresionizam je bio vrlo pesimističan i apokaliptičan i predstavljao je krik i vapaj  čovjeka koji je proživio zastrašujuća ratna dejstva.  Na osnovu tog prvog krika modernog čovjeka rodiće se mnogi umjetničko   filozofski.

Po svojim obilježjima umjetnost Tuluz –Lotreka koketira sa impresionizmom, nosi sve odlike postimpresionizma , a jedan je od njegovih „osnivača“ i najznačajnijih predstavnika.

Sa ekspresionizmom je povezan samo utoliko što je njihov preteča. On među prvima  slika  ličnu tragediju ,. Njegovo viđenje svijeta je krik hendikepiranog čovjeka kojeg je taj hedikep gurnuo u jedan svijet daleko od njegovog „ prirodnog“   miljea stečenog viđenja.

Danas  , kada je sve pojeftinilo ,  izraz ekspresionizma se  upotrebljava  za svaki umjetnički rad u koji objektivnu stvarnost pomjera, iskrivljuje  ili simbolički predstavlja, da bi pojasnila nutrina  jednog umjetnika.

Tuluz – Lotrek je bio samo svoj slikar. Pripadao je epohi impresionista i postimpresionista. Bio je preteča elkspresionizma. Nije bježao od linija  naturalizma ili simbolizma.  Nikad se nije žanrovski odredio. Jer nije mogao. Crtao je od trenutka do trenutka, raspoloženja do potrebe i naruđbe, gdje forme i nisu toliko bitne. Mikso je sve dok nije dobio djelo koje mu se sviđalo. Uglavnom se sviđalo i posmatraču.

Zašto sam ja

 

 

Mene nikad ne pitaju:
– A gdje si ti?

Nemaju potrebe.

Znaju da sam uvijek tu.

Na mene sve vrebaju ko Meleke.

Hoće da me uznose u visine.

Ja im kažem:

-Nemojte mene ne znam letjeti.

-Ha , a znaš po vaskoliki dan i noć voljeti, pride sniš i tupiš.To mu dođe isto. Letjeti i sniti. Ti se samo pristavi. Mi se pobrinemo za sve.

Sreća moja, nisu upotrebili izraz šiljiti. Ne sviđa mi se. Nikako mi se ne sviđa.

Nedavno me jedna Mala Velika princeza plaho iznenadila , jer me pita sasvim ozbiljno:

-Tko si ti?

Zbog toga je volim, ne zato što je ozbiljna , već zato što me kao ozbiljno pita nešto , a to njoj smiješno i neozbiljno, a ja znam da me sto posto treha.

Dobro volim sasvim je iskreno , jer se samo tako ona može voljeti.

– Jes'si se sada pokazo svaka čast ,a poetika, sciencia i licencija, vokacija i naglasak, romantika i semantika.

Ne zna šaptač da muku mučim:

-Znam ja sve šta bi’ reko. Ponekad nešto i zapišem.

Al čim pomislim na nju, ne čim pomislim već i prije toga,( a uvijek mislim na nju) , mene konja, presječe dah ne mogu da dišem. Labrnja mi se objesi i sama pravi grimasu na kojoj se može čitati:

-I am zabezeknut , mila moja . Pusti me da sa tobom sanjam i ne daj da zaspem da mi san ne pobjegne.

Kontam nisam levat ili habllečina , da joj odgovorim tko sam ja, pa mi pobjegne.

A ne mogu ni da joj odgovorim, onako direktno, po mahalski.

Kod nas nema ništa okolo. Naučili,direkt u sridu.

Joj ljudi moji, kako je lijepa ta srida. A baška bliža i dalja okolina.

Lukavi smo mi mahalaši i skontali fol.

Mi skupili tu raskoš, tu ljepotu , tu milost , nevinost i dobrotu, a pusto drhti i biba se, na jedno mjesto . U celofan sa cvijećem duginih boja sve zamotali i ljubičastom vrpcom , svijetlije boje, violetne sve zamotali.

Rekoše nam da je to boja ljubavi koja se vješto od nas skriva.

Nije se uspjela sakriti.

Tako sve to sa vrpcom u paketu đardinom prozvali.

I taj nam đardin ne ide iz glave. Posebice, zbog te violetne vrpce svjetlije boje, koja nam po duši rovari.

Srce je već odavno u bandaku , bez daha ostalo , samo se koprca i ponovio bandači. Na dušek i jastuke , dakako.

Otud oni nazivi: Jastučiti i dušečiti. Ima joj tih plahi naziva kada se bandači. Ne mremo vam mi sve iskantat. Skontajte vi koji.

Vratimo se tematskom pitanju.

Ovo nas podsjeća jedan razložni i časni. Vidi on da smo se mi đardina dofatili, a kada tako krenemo, zaboravimo šta smo hotili rijeti. I ne izlazimo heftama.

Naučili me nisu da lažem , pa ja sve onako, okolo kere pa na mala vrata:

-Te ovaki sam ti ,te , ovakav, al’ svakav nisam, i da znaš, ako čuješ da sam taki i taki, lažu te bona garant. A jesam taki i taki.

Ni ja sam sebe ne razumjeh ,šta joj nisam ispriča i šta sam zaobišo. Valjda takve sorte rođen ,nema treće. Ili nema diraktno ili zaobilaziš kad te pitaju, mislim stranci. Ne razumiješ Ne zato što stranjski govore. Nego što sam gluv. Kroz jedno uđe kroz drugo izađe. Biukvalno. Jungfer u ušima.

Kad te male princeze pitaju, ja ko bekan , ko malo janje za maženje, u sebi kontam da sam delfin, ona zna da si konj konjski, ali pušta te da maslaš.

Ne znam kako zadovolji je odgovor. Znam ponovo će me pitati, nije ona džaba kraljevskog roda. Na licu joj piše. Skoro ništa mi ne vjeruje. Ono skoro me tješi, znači ima joj šansi, da skontam ko sam.

A znam ko sam, ali ne mogu joj reći ,uplašiće se dite malo.

Ali jok , šejtan , šeret jedan ima. On joj sve otkucava. Ko fol šali se, da joj se umili. A glupko da ne mere veći biti. Klepetalo. Pa joj reče:

On ti , mila moja , jedina ljubavi , nije od ovog svijeta, ni poetski ni figurativno.

Ovo poetski , znači niko ga ne benda ni ena procento. ( Moram se malo praviti poliglota, šenkrat plaho, moram sam sebe hvalom nafajtat.)

On figurativno ,za insane kao da ne postoji. A njemu milo a je tako, jer rahat mere da sanja i da snove grli.

Il’ se kaže more. Ne mogu i ne znan van ja ti priorodopis oli pravopis, po mjeri onih što turaju ono h i od hajvani i đe triba i najčešće pođeđe gdi ne triba.

Ono figurativno još znači da mu je figura, odnosno jedna noga od figure na onom dunjaluku.

Kako onom dunjaluku? Ko da vi ne znate koji je.

Aba zo, vi mislite jal pržun, jal hladovina.

E nije ni skonto na koji će. Jazuk. On je od dobrih i ima bjanko pozivnicu da bira. Znamo mi za reč blanko, ali mi naučili na ono riva nera, riba bjanka . A bome se često družili sa nekim Bjankama , čak i onom , onog, anamo onog Đegera . Nismo bježali ni od Roze, Bjondine, Negrine…

Joj , mamo mamice. Dobre su one curice, ali nisu ko ove naše.

Bosanske. Mere i Balkanke.

Nema merhameta i dobrotvorstva , samo su dobro karitativne. Ono po Caritasu .

A šta ste vi mislili.

Joj , jesu vam misli otišle otišle anamo onoj finti. Alčaci ste vi. Nećemo vas ružiti.

Ali Bosanke moramo. I Balkanke.

A Mehmeda , a bome i mene je stra majka karala. Zbog zora, jabuka i Zlatija. Joj jesu sve jedre , zlatne i crvene. Haman ko baklavica kad je u ruku primiš.

Šta vi ne volite baklavice. Joj hablečina mila majko stara.

Ne ide mi se u pržun da me tamo čitavu vječnsot roštiljaju, onako ljudski. Jal vruće , jal vrelije.

Vođe, u srcima i ona treća mogućnost: još vrelije.

A ne ide mi se tamo gdje je uvijek hladovina, red i mir. Tamo bih tek nagrabusio. Ima tamo , hejbet mojih jedinih pravih ljubavi i znam , jedva me čekaju.

Čim bi me vidjele , u istoriji/historiji/povijeti raja se bi se prvi pute desio veliki incident.

Poletjele bi prema meni sa osmijehom na licu. Meni srce ko amper , pardon empajer state ili barem drvena džamija u Himzarinoj , vrh Sumbul Avdine , Bjelave bluz sistem.

Jes ,kako ne .

Radovanje, aha malo sjutra.

Morao bih začepiti uši:

-Ha , ja ti jedina prava ljubav , ljubavi?

-A gdje si ti do sad , konjino jedna draga?

-Je si li naučio tamburati ili samo nastavi prebirati po ženskoj ljepoti hajvanu mili?

-Vidjela sam ja šta radiš dolje nesrećniče jedan , mili moj?

– Šta si mi donio. Jesam rekla da mi spremiš onu zlatnu narukvicu, milo noje?

Ostale bi zagraktale:

– Vreću bona ,vreću zlata si trebala zaiskati, iako nije riđobradi. Hvala Nebu dragom na Princu Malom.

– Dobar si ti, dobro nam došao, ljubavi

Ne bih vam znao rjeti , da li bi koja šljaga pala.

Da sam zalužio jesam . Što jes’ , jes’.

A i nešto mi se u zadnji vakat omililo biti tu. Makar joj ( omaklo se tebalo još) malo.

Kažem:

Nigdje neću pobjeć. Šta ste navrle.

Ali mene niko ne benda, ne rekoh li.

Ja, jado , još uvijek dumam.

-E kako ćeš bolan miloj , princezi , djevojčici tako rekuć, to ispričati.

Ima da te nema ili ima da nje nema.

Grlice su plahe, namah se uplaše i samo prhnu tamo gdje plavet blista. I tišina i sni vladaju.

Ali skonto plan. To se kod nas zove tura jazija. Neki to krste pismo i glava.

Ali bit je ista. Baciš metalnog bugara u vis. Ako padne tura ( pismo) ideš u pržun . Ako padne jazija (glava) ideš Grlicama na vjeronauk . Ako imaš sreće i novčić ostane u zraku ili ga gavran mazne , ostaješ na ovom dunjaluku.

Šta vi mislite koje su mi najmanje šanse? Pravo da vam rečem , ja , neuka bjelavska blesa nikako to ne mogu skontati. Puno je to opcija za nas. Uh tri.

Mi volimo ono ovo ili ono, tećeg nema , osim sride i đardina. Ali tamo ti ni mozak, ni računica ne tribaju. Tamo slavuji i pjesma vladaju.

Ha, čuli ste za Bokača. Niste. Onda ni nemojte. Meni više. Mislim priče.

A ovom ili onom , možemo pričati , samo ako novčić ostane u zraku.

U stvari , ja najčešće sebe pitam :

– Zašto sam.

Decenije i decenije sam protraćio dumajući o tome.

Sada na kraju puta znam.

Odgovor je tako jednostavan i lijep.

Kao i život.

Kao ljubav i tuga.

Rođen sam ,

da bih volio

Tišina i sni.

Lipo mi je.

Ne da mi se buditi.

Jubim te zauvik.

 

Marina Cvetajeva – Noćna mjesta

 

Najtamnije od noćnih

Mjesta: most. Ustima u usta!

Zar ćemo svoj krst

Nositi na mjesta ružna i pusta.

Tamo: u uveseljavajuću plimu plina

U očima, u plinu…U Sodomu gdje sve se plaća?

Na postelju, gdje toliko nas ima.

Na postelju, gdje nismo samo par.

Ni mi, ni iko…Gasi se svetiljka.

Savjest će usnuti-možda!

(Od svih mjesta noćnih je najsigurnija

-Smrt!) Od plaćenih tjeskoba

Noćnih- blaža je voda!

Voda-glatka, bez neravnine!

Voljeti-o, kakav hir i bjeda!

Onamo- put hladne modrine!

Da nam je da u vjeri vjeka

Ustanemo! Ruke sklopimo!

(Tjelu je laka-rijeka,

I bolje da spavamo-no da živimo!)

Ljubav: groznica uz hrbat goli!

Ljubav: usijanja bijela!

Voda- svršetke voli.

Reka-voli tijela.

 

Bleki – To je sve

 

Imam par  i dvije tri slike
pride
Nebom oslikanim
imam pregršt riječi
ženom zapisanih
nježno srce
djetinje
i ljubav neizmjernu
to je sve
siromah sam
ali samo svoje snove sanjam
u noćima snenim
kojima meni hodiš ti
Eh
da mi je…
ipak
to je sve
što mogu da ti poklonim

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03


 

Odlasci i pomirenja   Savjest

Odlasci i pomirenja                                                                   Savjest

 

Vjernost i oblaci  Sleđena duša

Vjernost i oblaci                                                                Sleđena duša

 

Ona je krhka ruža  Njeno ime je nada

Ona je krhka ruža                                                                      Njeno ime je nada

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

 

 

 

Tsunami   Plima na kraju svijeta

Tsunami                                                                                        Plima na kraju Svijeta

 

Proljetna zima  Ljetno proljeće

Proljetna zima                                                                     Ljetno proljeće

 

Jesenje ljeto   Zimska jesen

Jesenje ljeto                                                                     Zimska jesen