Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 Sleđena rijela

 

Zaleđeni fragmenti II

 

San  Oblaci

San                                                                                            Oblaci

Ona tuguje   Samoća

Ona tuguje                                                                          Samoća

 

Bol Đardin ljubavi

Bol                                                                                        Đardin ljubavi

 

Snaga ljubavi  Ljetna ljubav

Snaga ljubavi                                                                             Ljetna ljubav

 

Muzika stara  Zaljubljenost

Muzika stara                                                                       Zaljubljenost

 

Zaboravljena prošlost  Rijeka blistava

Zaboravljena prošlost                                                Rijeka blistava 1

 

Proljeće u oblacima  Vali luduju

Proljeće u oblacima                                                          Vali luduju

 

Usamljena duša  Blistava modra rijeka

Usamljena duša                                                                         Blistava Modra rijeka

 

Bleki – Svakog sanjivog jutra tragam za čarolijom

 


Svakog sanjivog jutra tragam za čarolijom

Zaprepašten koliko toga malo znam

A zorno volio slušao i gledao

ljubio svakim trenom upijao

neupoznate ljepote Božije milosti

 

Ni mi žal nesuđenog

Još lebdim ka zvijezdama

Mnogo toga me ljubavlju milovalo

Ponekad se djetinje mahnitalo

Pođeđe bolom spotaklo

 

I dalje brodim dunjalukom

Uspravan u Božijoj dobroti

Zahvalan darivanoj ljepoti

U raskoši

Krasotica srca moga

 

Oh Bože mili

Kada pokleknem

Samo dozvoli da ti se zahvalim

Srcem punim ljubavi

Oprosti mi pramajkine grijehe

Bleki – Božićni ukrasi svijetle

Pretežno ružičasto nebo

 

Božičnii ukrasi   Badnja Noć

Božični ukrasi                                                            Badnja noć

Ona sanja   Drina voda hladna

Ona sanja                                                                   Drina voda hladna

 

Milost nad Bosnom  Ljubav

Milost nad Bosnom                                                                   Ljubav

 

Božični ukrasi svijetle
jedna majka je sama
Badnje je veče
ona bol miluje
i sanja
Drina voda hladna
vraća joj sinove
i kćer
muža je prežalila
i onda
nad Bosnom
Milost vlada
Ljubav je svud

 

 

Verlen – Šarloa

 

U travi slavni

koboldi se miču.

Vetri pčelinji

ko da nariču.

 

U duši je slika:

žito se ziba

Krhki žbun šiba

oči namjernika.

 

Rupe i stijeni –

to nisu kuće.

Gvožđe je vruće

vidik usijani.

 

Kakav se zadah veje?

Stanice lude.

Oči se čude:

Šarloa gdje je?

 

U zraku titra!

Šat se to čuje?

Da l’ žice broje

ko neka citra?

 

O vaš grozni lik!

Vašeg daha roj,

i taj ljudski znoj

i metala kri!

 

U travi slavni

koboldi se miču.

Vetri pčelinji

ko da nariču.

Aleksa Šantić

Noć milosti i sna

 

 

Aleksa Šantić (27. maj 1868. Mostar – 2. februar 1924. Mostar, Bosna i Hercegovina) je bio uz Mak Dizdara najveći i najproduktivniji  bosanskohercegovački pjesnik. Povezao je svojim djelom idejne i pjesničke težnje književne tradicije i nove epohe modernizma, kojoj je pripadao. Prvu pjesmu objavio je 1886, a prvu zbirku pjesama 1891. godine.

To su relevantni podaci  sa kojima će se svi složiti.Ostale biografske crtice o životu pjesnika Alekse Šantića će se razlikovati od biografa do biografa,od kritičara do kritičara,simpatizera ili nesimpatizera.

Svi će pričati o Šantiću,svi će se trpati u mit o Šantiću , bez obzira da li su njihove riječi istinite,iskrene i ljudske,ili su samo proizvod nekih ličnih animoziteta i kompleksa,ili naloga dnevne politike. Neki će pokušati da doktoriraju na Šantiću,ali ga neće moći istjerati iz Bosne,kao što je to vehta Razija Lagumđija učinila Meši Selimoviću.

Nas ne interesuju tračevi i rekla kazala.Ne interesuje nas ni „pamet novijeg doba“.Ponajmanje našu pažnju zavređuje političko blaćenje ili glorifikacija lika Alekse Šantića.

Nas interesuje Aleksa Šantić pjesnik i ostavština koju je dao.Bogata je to kula.U toj kuli ima po nešto za svakog iskrenog zaljubljenika u poetiku i ljepotu,  u Mostar i Bosnu.Svako razmišljanje mimo toga je  toboparalitička glupost.

Da,označiće Aleksu maloumnikom,autistom i mjesečarem, koji ne može da zapamti rečenicu ili ne može da završi osnovne škole.

Gospodo vi koji ste školovani i takve mu pogrde darujete ,napišite bar jednu jedinu pjesmu ,koja bi  kao Šantićeva poezija nostila miris đula,šadrvana i ljubavi kojom vaskolika Bosna odiše.

Gospodo vi koji u svakoj riječi dlaku tražite ,pogledajte da se  u vašem oku nije sajkrila  šuma od koje ne vidite ljepotu probeharale alice,šum Neretve, miris Bosanskog neba i nevinosti.

Gospodo,vi koji nacionalizam u svakoj riječi tražite,zavirite u svoja srca i pogledajte koliko otrova u njimu kola.

Reći će da su ga srpski savremenici pogradno zvali Aljo, a to je  zbog njegovog kosmopolitizma i htjenjima zajedništva.Neki neuki zubati ljudi će mu pripisivati ncionalizam,koji oni u srcu poput ljute guje gaje.

Nama ne smeta ako neko kaže da je srbin,hrvat ili bošnjak.To je njihovo pravo. Dopustite vi nama da nudemo Bosanci.

Gospodo zavirite u leksikone poezije i provjerite koji je balknaski pjesnik bio plodniji i rječitiji od Alekse Šantića.

Samo jedan ga je prevazišao dubinom riječi,a to je Mak Dizdar. Ali Mak je tragalac za za korjenima i iskonom.

Šantić to nije. Šantić je pripadao epohi kada Bosna nije bila Bosanska. Tragovi Turaka su bili još snažni.Austrougare nije interesovala Bosna i njen narod , već samo demonstracija sile – velesile.

Šantić je bio Bosanac pravoslavac ,koga su svim silama nastojali da uvuku u ralje srpskog nacuionalizma.Za to su bili zaduženi Garašaninovi velikosrbi Jovan Dućić i Svetozar Ćorović. Oni su svojim nacionalističkim kandžama za grkljan ščepali nervička Šantića ,ali on se nije dao.

On je želio biti samo Bosanski pravoslavac i ništa više. Od dvojca je i krenula sva priča o Šantićevim „ umnim“ ispadima . Zloba i ljubomora, na poetu koji je pisao tako lako i onako kako to oni nisu umjeli.Oni su bili ograničeni,zaslijepljeni i koristoljubljivi.Dučić je mrzio ljepote žena i ljudi  i mirise  Mostara, koje Šantić iz svoje duše prelijevao u svoju poeziju. Ćorovićeva djela Stojan Mutikaša i Zulumćar su autobiografska.Šantić je   je pjevao o ljubavi,svijetu u kojem se svjetlost neba ogleda u ljepoti žene i krajolika mostarskog.

Šantić se uvijek  zaljubljivao u žene. U muslimanku, u katolkinju,  u pravoslavku i u sve žene i djevojčice svijeta. Svaka žena je djevojčica i svaka djevojčica je žena.Oni koji ne poznaju ljubav i žene ,ne mogu to ni spoznati, ni prepoznati.Njihove prljave misli ih vode pedofiliji.

Koliko je samo ljubavi u njegovim pjesmama.Koliko dunjalučkih ljepota ostavljeno kao testament naraštajima koji slijede.

Mi nikad ne letimo za razmišljanjima: šta je pjesni htio da kaže , već za onim šta je kazao. A kod Alekse Šantića ima mnogo toga rečenog.Mnogo je tu ljubavi i ljepote. Da, tu  u njegovim pjesmama obitavaju žene od krvi i mesa,koje vole samo one koje njihove srce hoće. On se ne stidi priznati odbacivanja.

Dobro, bila su to patrijahalna vremena, u kome đule i jorgovani bijeli nisu smjeli svoju ljubav tek tako poklanjati.Ako vidite prelijepu dvanaestogodišnju djevojčicu, vi znate da će ona , koliko sutra, postati prekrasna žena.Ona neće smjeti da vas voli.Ako ste poeta vi će te napisati pjesmu o toj nedostižnoj ljepoti, jer ona to zaslužuje.

A u Mostaru je svaka pristojnija porodica imala  šadrvan i nemojmo mu zamjeriti ,ako je ponekda zastao da se napije hladne vode i nauživa mirisa đula i behara, baci pogled na neko uzdrhtalo djevojče, iako to nije smio.

Šantiće je odrastao,njegov  Mostar se mjenjao ,ljudi su odlazili i nestajali.Neke nove rugobe su se spuštale na kaldrmu , noseći na prtinama svojih opanaka  prange i gusle.

Bilo je sve teže biti Bosanac.Bosanske pravoslavce,muslimane i katolike su silom, mitom, strahom i mržnjom htjeli da pretvore u nešto, čega  u Bosni nikad nije bilo.Sudarivši se sa zlom mnogi su bježali na istok, dosta njih na Zapad.

Šantića jer to boljelo i on je ostajao usamljenik.Vremena njegovih ljubavi su prošla.Žar     polako gasne. Ostaje prostor samo za sjećanje i elegije. Sve je manje svjetlosti ,a sve više socijalne zebnje  u njegovoj poeziji.

On ne kaže ostajte ovdje srbine,bošnjače ili hrvatu.On to pjeva dobrom čovjeku Bosancu, koji napušta svoju milu zemlju ,majku Bosnu. Aleksa Šantić nikada nije bježao od svoje Bosne i svoga Mostara.

Svjetlucava modrina Neretve je zarobila njegovu dušu i um. Otuda u njegovim stihovima lebdi poneki narodni zvuk.Otrgnuo je od zaborava neke riječi narodnog pjesnika, ubacio ih u svoje stihove i vjenčao ih sa vječnošću.

 

Anka Tomlinović mu je srce poklonila.Nisu mu dali da je voli.On je svoju dušu darovao Zorki Šolini.Kaćiperka ju je prezrela. Mlađahna Emina Sofić  je prekasno rođena pa je njena ljepota bila dostatna samo za divljenje i poeziju.Tri žene,tri paralele koje se sjeku u beskonačnosti. Tri je neparan broj i znamo da ne može biti sretan,jer harmonija leži u parovima.Nesretni Šantić nikako da bude par.

Ipak to su tri ljubavi na kojima pjesnik može graditi svoje svijetove poetike.

 

Dnevni igrokaz 2.Veljače/Februara 2018

 

Pjesma dana

 

Danas je  2.Veljače 2018. Trajaće do 24 00 ili 00 00 po srednje evropskom vremenu.

Nekad se se jednostavno poklopi. Kažu Febraur i  petak je.

 Poslije njega na osta tri trice – 333 – dana za trošenje  do kraja ove godine.

Nema nikakve simboilike , ali ima guta  trica.

Ej Kinđe ,Ej Dražene, kako vam tamo idu trice.Ovdje malo otanjilo sa vrsnošću.

Mir sa vama Dobrim ljudima.

Persistiraće kao drugi  dan veljanja  ove godine u trošenju.

Ovaj pojam –  trošenje je veoma sumnjiva riječ. Neko nam je podvaljuje. Smutnju pravi. Na silu hoće da “lajemo”.

To neko , ko biva nas izaziva. E , vala neće moći ove noći, a bome ni na dalje , ni  ubuduće, dok smo pri zdravoj pameti.

A opet uvijek   nam govorili , nikad od vas čojkova neće biti , odakle mahalašima pameti u nepameti.

I u pravu su bili. U glavi nemamo ništa što nema veze sa trošenjem i onom koju ne možemo potrošiti , a na koju bi potrošili i zadnji tjelesni damar  .

A lovu ? – pitaju neuki.

Kakave lova, idite u banke i mjenjačnice, tamo lovu trošite.

Dižite i ulažite.

Vama se se jedino lova diže i ulaže.

 

Mi se volimo u đardinu trošiti. I  tamo dizati i ulagati. Nako , dođe mu samo od sebe.

Digne se i ti to mraš negdje uložiti.

Evo recimo to je  slatko.

Žene vole tulumbe, muškarci baklavise ili ružice.

I kako ti se neće dići, zameračiti da probaš jal tulumbu , ako si insanka, jal baklavicu ako si insanski hajven pa blejiš u to sltko, u tu ljepotu čitav život  i ne mreš joj pera odbiti.

Samo vi mislite  mi mješamo jabuke i kruške. Jok boni. Dobro je ponekad promiješati i promiješati. Slatko,  dakako.Recimo tulumbe i baklavice.  Ne ljutimo se ako nas pripadne ružica. Ni njoj pera ne moš odbiti.

Može se sve potrošiti za zemnoga života.

I život.

Samo se jedna stvar ne mre  potrošiti.

Ne mo'š joj pera odbiti.

Nemate pravo pogađati ni sekunde. Ako se zamislite i mili sekundu niste naša fela.

Ali  ona u prave nema pera , ona  ima …

Ima svašta nešto.

Ljepotu ,  šmek, čaroliju , zadivljujuću sposobnost prilagodbe svim datim i nedatim situacijama, prilikama i neprilikama.

Vi'š nema pera ba , a pera joj ne m'reš opepeljiti.

Takva vam je ona , perasta. Lepršava i vazdušasta. Čovjek bi je jemah na srce , na grudi , na usne , na udove prislanjo i …

Sjećate se one igre poklape. Ne sjećate. Onda nam je vaske mlogo ža’. Kako ćeš ovoj pera pokušati odbiti ako nisi čuo za poklapu, a to znači da ne znaš da igraš poklape.

Poklapa jeoma starinjska, najstarinskija igra. Samo poklopiš i eto igra počinje. Igra bez granica . Kad jednom počne insan bi volio da se nikad  igra ne svrši. To je u redu. Ali neki se spotaknu, ovi što ne znaju igrati i brzo ispadbu iz igre. Jazuk. Bolje da je  nisu počinjali .

Šro bi poete rekle:

Poklapa je carica svih igara.

 

U prevodu:

Blentovijo, merhumu, ili kako se ti ono već  vabiš , ne mo'š ti njoj pera odbiti.

Tako skontana.

 

Levatima i papcima za ibret.

 

 

 

Johan Volfgang fon Gete – Dobrodošlica i rastanak

Na konja! srce burno reče;
poletjeh skoro isti tren.
Ljuljuška se već zemlji veče,
gorom se plela noćna sen;
ramena hrasta-ispolina
već zaogrnu maglen skut,
iz žbunja gledaše me tmina
stotinom očiju uz put.

Mesec se mutni tužno njih’o
zasjevši na oblačka hum,
mahaše vjetar krilom tiho,
stravičan slušah njegov šum;
noć čudovišta bezbroj stvori,
al’ bodra radost svlada strah:
o, kakvom vatrom krv mi gori!
U srcu kakav je oganj plah!

Spazih te i tvoj pogled mio
ozari svaki damar moj;
svim srcem tvoj sam bio,
svakim sam dahom bio tvoj.
Proljećni rumen ćutat  je lako
obavijao tebe snenu svu,
pa nežnost za me – Bože! Kako,
čime zaslužih sreću tu?

Al’, avaj! mlado sunce sinu,
rastanak srce steže tad:
u poljupcu ti pih milinu,
u oku tvome čitah jad!
Ja podjoh;jadan bolom skoljen,
pratio me pogled tvoj:
pa ipak, sreće biti voljen,
sreća je  voljeti, Bože moj!

 

Ne zazivajte sudbinu

 

U udaru asteroida nestali su i skoro svi sisavci uz dinosaure

 

Mjesečev osmjeh

Nova istraživanja pokazala su da je udar asteroida uz dinosaure bio poguban i za skoro sve vrste sisavaca na Zemlji. Ali, brzo su se oporavili i prilagodili novom svijetu.

foto: Don Davis/NASA  / 24 sata

Udar asteroida koji je označio kraj vladavine dinosaura na Zemlji, izbrisao je i gotovo sve vrste tadašnjih sisavaca, pokazalo je novo istraživanje.  Skoro 93 posto svih vrsta sisavaca izumrlo je prije 66 milijuna godina, otkrili su u analizi fosilnih ostataka znanstvenici sa Sveučilišta u Bathu, što pokazuje da je udar asteroida imao puno teže posljedice nego se ranije mislilo. Naime, ranije procjene o broju nestanka sisavaca bile su puno niže jer su neke rijeđe vrste imale puno manje fosilnih ostataka.

Nick Longrich sa Sveučilišta u Bathu pojasnio je kako su rijetke vrste bile najosjetljivije na izumiranje i kako ih je bilo malo, teže je pronaći njihove tragove. Jednako tako, raširene vrste su one koje su preživjele.

Novi podaci u proračunima pokazuju tako da je izumiranje bilo puno gore.  Čovjek je kriv za 6. izumiranje, ali hoćemo li ga mi preživjeti?

Katastrofalne posljedice udara asteroida ipak su umanjene rapidnim oporavkom broja vrsta. U samo 300.000 godina, broj vrsta na planetu bio je duplo veći od onog prije masovnog izumiranja.

Globalna katastrofa koja je pomela vegetaciju i životinjske vrste donijela je i nedostatak hrane te se vjeruje da je najveća životinja u to doba bila velika poput današnjih mačaka.  Iako su se sisavci oporavili i bujali nakon izumiranja, globalna katastrofa pogodila ih je teže nego neke druge skupine.  – Sisavci nisu preuzeli prevlast jer su izumrli u malom broju, već su se brzo oporavili i prilagodili novom svijetu – rekao je Longrich, piše Independent.

 

***+

 

Eto Nasa nam otkri ameriku.

 

Mi iz nazadne i primitivne, urođeničke . socijalističke Juge

ili ako baš hoćete da znate puno ime iz Jugoslavije smo ,

ove fakte smo  učili od drugog svjetskog rata i to u znatno obimnijem gradivu,

Da li su naši profesori bili van zemaljci ili proroci još nismo skontali.

Kako ćeš skontati kad tronacionalička bagra i fukara briše sve znakove nauke

i tragove ljudskosti.

Žaio nam nevinih , inače ne bismo imali nište protiv da ih poklopi jedan manji asteroidić.

 

 

Kipling – Ako

 

Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe;
Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju;
Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući;
Ako ne lažeš kada čuješ laž,
Ako ne mrziš kada tebe mrze,
I ako se ne praviš suviše dobar,
niti govoriš suviše mudro;

Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš, i misli ti ostaju uvijek čiste;
Ako znaš prihvatiti , i pobjedu i poraz;
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj,
I miran se sagneš da pokupiš ostatke;

Ako možeš sakupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I izgubiti, i početi ponovo ispočetka;
Ako možeš prisliti svoje srce, živce
i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima,
i kada su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Osim Volje koja ti govori: “Drži se dobro”;

Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti;
Ako svaki čovjek znači nešto za tebe,
ali ni jedan suviše;
Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i svo njeno blago,
Jer
Biti ćeš Čovjek, sine moj!

Iskušenja

 

 

 

Svakog dana, u svim vremenima ,svakog čovjeka

svakodnevno Đavo iskušava

to mu je jedini posao i zabava otkako je sklonjen iz Raja

redovni i honorarni

mnogi dođu u napast i pokleknu njegovom zavođenju

ima zavodljivo oko

najlakši plijen mu crkva sa Sikstinskom kapelom

ktomu oni iz džamija,sinagoga i htramova

A Đavo se samo okrene i ode od njih smijući se.

Uperavo im je gadarije prodao za dobar nauk

Sodomit i njegov ljubavnik glumataju

Vatikanske oce

džamijski podvornik bogohuli kišnim bajalicam

u sinagogama žreci lihvare i subotom

istočni hramovi šuruju sa podzemljem

ostali zlatni dvori još uvijek su pagani

Đavolu ponestaje fora toliko ih naiva kupuje

da je sa Bjelava, Grada Čednosti zemlje Božije milosti,

zasigurno bi rekao bi rekao joj levata ljudi moji

ali nije , ne može mu se prisniti

tamo obitavaju anđeli koji se iskreno predaju

užetu Boga Jedinog

zasigurno to znamo

dugo ih posmatramo, jer volimo djecu

ona nas vesele i nasmijavaju