Saga o nesuđenom navijaču zlih hordi

 

Aljo nije položio za navijača Hordi zla

 

Najgore šta se nekada; birvaktile, na sportskim događajima moglo desiti je da se Alj'a po čelenki bubne sa dvije cigle ili dva cegera opeka na utakmicu ponese.

Alj'a je bio momak više Bjelava i navijao za Sarajevo. Nije neke škole imao , malu maturu, ali je radio sve što se moglo raditi da nikom na teretu ne bi bio. Iako su to bili hamaski poslovi, dobro je zarađivao. Njemu , a bome i ponekom grebatoru sasvim dovoljno za laganice bilo .

Njegovi rekviziti su bili dvije cigle. Tada se na teren nisu smjeli nositi nikakvi rekviziti, osim meze i cuge. Jedino Aljo od vas kolikog dunjaluka imo te povlastice , ko neki njegovi imenjaci u kasnijem vaktu.

Nisu to bile bile kakve cigle; zapravo jesu, bile su to obične zidarske cigle. Da bi odgovarale Aljinim standardima morale su imati savršenu: bordo boju. E, takve cigle su bile veoma rijetke.

Alji su rekviziti trajali samo jednu utakmicu. U nestašici je počeo sam fabrikovati cigle. Po gradilištima i ruševinama je skupljao bilo kakve cigle, normalno čitave, u jednom komadu. Zatim je kupovao plavi, bordo i crvenu polikolor boju i kreč i sam pravio tinkturu.

Mješao je i eskperimetnisao sa bojama dok ne bi dobio željenu ; koja je, u neku dlaku odgovarala boji dresa Sarajeva. Onda ni farbao bcigle. Tada, to više nisu bile obični blokovi za zidanje. To su bile navijačke relikvije.

Toliko se izvještao u mješanju boja , da je postao sasvim solidan i prihvatljiv moler. Nije postao Muikelanđelo, Karavađo ili Da Vinči ni slikar. Pederi i njihovi mentori, sveti oci  su mu ogadili umjetnost.

Dok je bio hamal niko ga nije zajebavao.Čim se počeo baviti molerajem počeli su ga neki papci takariti na pasja preskakala. Ta nema veze sa hamalenjem ili molerajem. To je imalo veze sa bolesnim krkanskim razmišljanjem.

To u mahali nije red, niti su ga mahalaši zezali. On bi se za njihove hastale sklanjao, kad bi praporci i brabonjaši za njim ,i zvečali i smrdjeli. Ti se abortusi se pred zadnje klanje sa svih strana u ljepotu od Grada sjatili.

Mahalašima se učinilo da je Aljo samo počeo još malo usporenije misliti. Pomišljali su da znaju razlog.

Aljo je bio jako dobar čovjek i uljudan hamal. Poslije je bio jako miran i dobar čovjek i moler, a ponekad kad zatreba i mahalaš i hamal. I kao čovjek, po potrebi mahalš, moler i hamal bi uvijek našao neku da je pricrvlji.

Je li jaukala nismo svjedočili, nismo voajeri, mada se pronio glas da je znao natjerati ženske da zajauču i zacvile. Eto to je znak da da mozak nema nikakve veze sa anamo onim ili anamo onom. A najvjerovatnije da ima. Stanje svijesti, što bi reko naš drug Platon. A možda se mozak pred utakmicu odmaro.

Aljo je imao samo jednu pasiju: FK Sarajevu i pola druge, kad se nahorozi: žene. Ni jednu bordo utakmicu nije propuštao. Radi utakmica, neke garant žene e je propuštao. Najdraže su mu bile derbi utakmice Sarajevo – Željo.

Tada bi na utakmicu, u dva cegera, nosio pet cigli. Zbog toga se godinama malog pogrbio. U jednom dvije bordo cigle; u drugom tri plave cigle, nalik željinim drsovima. Molovanju plavih previše pažnju baš i nije posvećivao. Nismo ga pitali za taj diskriminatorski odnos. Njegov problem , mi se ne faćamo tuđih imtima.

Ni slučajno se nije smjelo desiti da se cigle pomješaju. Bordo dijelove budućih zidina bi zamotao jal'u mušemu , jal u voštano platno, jal u neki nepropusni materijal. Za plave cigle ni’ mu brige ; što se njega tiče mogle su kisnuti ili stucane biti, samo da se ne dotiču njegovih miljenika.

U početku se ljudi ibretili što će Alji dva cegera. Kontali u jednom zlatne kašike nosi, a u drugom vreće ili barem dva-tri kila zlata. Pogriješili ljudi. Taj vakat će kasnije doći.I to kod oni ko fol begova,
Alju boli nešto šta oni misle. Izvadio bi umotane cigle i stavio ih pored sebe na lijevu stranu ,onu do srca, na desnu stranu onu od jada. One plave bi stavio ispod nogu i dobro, ljucki pričepio.

Onda bi pogledao prema sudecima i dao im znak da mogu prvi zvižduk heknuti i utakmicu započeti. Nikad se nije desilo da utakmice počne, a da se Alja ne našteli i ne da znak za početak. Bojali se ljudi u crnom da ih ciglom, dobri čoek sa tribina, ne zaždije.

Prvo poluvrijeme bi bodrio bordo momke i lupao plavom ciglom o beton i kršio je. Valjda bajao pobjednički usud za fk Sarajevu. Do poluvremena nema jedne plave sprčene gline. Za intermezza bi drugu plavu skršio. Drugo poluvrijeme bi bilo dostatno za treću.

I nema Želje. Slupo ga jal’ Aljo, jal’ Sarajevo. Tada bi Alja rahat bio. Često.

Koliko pitari lupali, tolko im mašinovođe vrnuli.Znao Željo preskočiti njegovo bajanje i natakariti pitare. Alja bi prozborio ” viđu vraga sa sedam binjiša ” i hek ciglama u sljepočnice.

Aljo nedelju dana ne bi jeo ni burek,ni bilo kakvu pite, čak ni ćevapčiće. Nije mogo, slupo vilicu. Dok nije projeo ,konto bi konto, i na kraju bi skonto  i da njegove cigle nisu autorizovane ko ilmijske sihirske bajalice.

Kad god bi pitari izgubili okupljeni dunjaluk bi jednoglasno zaorio:

” A sada spektakl. ”

Potaknut publikom Aljo bi uzeo bordo cigle i junački, a bome i krvnički bi ih sastavio sa sljepočnicama. Nekad bi ga krv oblila, ali hećimu nikad nije išao. Proslavi se Aljo kod navijača oba tima, čak i kod onih koji su dolazili sa strane ,od onih drugih timova.

Aljo dobar bio , nije nikog htio razocarati i počeo krajem svake utakmice glavu junački poturati pod bordo cigle. Sad više ni rezultat nije važan, bitan je ritual i slava. E zbog toga ga oni bilmezi i pogančeri handrili; krivi im tuđi rituali i slava.
Poslije ovog zadnjeg genocidnog rata, ne znamo mu broj, one pređašnje ne meremo izbrojat, toliko ih bilo, zabraniše koševske ažbahe Alji da na stadion dolazi. Jadni Aljio pita što je skrivio.

-Jel ti dvije,tri cigle u ckeru nosiš?
-Samo dvije, majke mi tvoje.
-Nije bitan broj nego objekat.
-Jeste bitno samo dvije glave imam,jednu za cigle, drugu za bubanje, bubno te objekat u blentaču.
-Ja o ciglama a ti o glavama i bubanjem,kakve to veze ima.
-Ima, kako nema , drug , jedna glava za bubnut ciglama, druga glava za bubati smokvice ili papke u mozak.
-Kakve veze imaju cigle i bubanje smokvica. Koje vidio da se smokvice bunaju. Smokvice se jedu i kad si vidio da papak mozak ima.
-Joj blentovije, ljudi moji. Da bi bubo smokvicu hanblečina ti mora biti ko cigla, drukčije ne mereš brati i bubati smokvice. A gdje ću, ba tu ljepotu jesti, nisam kanibal. Ona ti je bolan med medeni ,slasna…

-Pustimi sad Debine nabrajalice, nemam ja vremena za te mahalske  finte i s tobom se naduravat ; nego ukratko: unosiš li ti cigle na stadion; unosiš. Jesmo li ti mi dozvolili; jesmo. Jesi li ti ikad protivničkog igrača hekno, bubno ili ubio sa tvojim navijačkim rekvizitima? Nisi. Ili barem protivničkog igrača i li sudiju strefio; nisi.

-Normalno da nisam. To je grehota i Mili Bog ne da da se insan ubija , osim ako nije zločinac od hordi zla ili manijak. I gdje ćeš bolan insana ciglom bubati, krhkiji ti je on od prelijepe , mirisave smokvice.

– Što ćeš nam ti i tvoj rekviziti kad ne pratite savremene tokove. Zbog tvog rigidnog i oportunog stava od danas, nadalje i ubuduće, ti je za sva vremena zabranjen ulaz na ovaj travnjak.

Aljo slegnu ramenima, kaže natakarim i vas i vaše vam stađune i vakumli blentare; ceger pod ruku i kod Bajrića. Tamo ponekda zaluta neki od mahalaša; niko od konzilija, možda Mojsije,ali nije nam prijavio.

Sada Alju možete u kafani Višnjik na Bjelavama vidjeti, i to samo nedeljom kada Sarajevo igra. Sjedi on, na stolu dvije cigle, neumotane i klipača.

Natakari ti on tranzistor na uho, ovi mlađi i ne znaju šta je to. Nema prenosa, nije bitno on Haseta slinu i Osima štrausa i njine majstorije i driblinge žmiri i na haberu gleda i smješka se.
Ponekad uzdahne, to majstori, tako se fudbal igra. Zapali cigar, duboko udahne pa još dublje izdahne, dobar gutljaj iz klipače srkne. I sve tako u krug i ukrug,i opet i opet dok ga ne šukne i na hastal glavu ne prisloni.

Glavu prisloni i zaspe ,da bi meštre bez obzira na boju i i čehru: i sanjo i gledo i uživo, ako treba i sebe ciglama ponekad o glavu bubo. Samo ovi puta, nježnije i obzirnije. Skonto glava je njegova i jedva živa ostala. Rat i zabrane mu pomoigle da pameti dođe.

Što ti je vakat, rat sve natandario i nema više:

– A sada spektakl.

Rat svu slavu čudesima svojim pokupio. Ali ima popravnog , uvijek ga bilo.