Pazarić, sijaset neutvrđenih dana.
Parlament 20.11.2019.
Digla se velika prašina?
I neka . Tako i treba . Mnogo je nepravilnosti, gnusnih radnji , vjerovatno i pljački ogromnih razmjera na uštrb štićenika/ca doma u Pazariću, kao i u cijeloj , prelijepoj Bosni i Hercegovini na račum njenog pučanstva i obraza.
Međutim , ono što je Parlamentu uradila izvjesna čudna individua , koja se odaziva na generalije Sabina Ćudić , je klasično politikanstvo i senzacionalizam , radi sticanja ličnih i stranačkih poena.
Čista smijurija , dostojna mentalno invalidnih politikanata/tica, bljutavog bosanskohercegovačkog političkog miljea!
Objavljivanje “šokantnih” snimaka koji djeluju veoma uznemirujuće bez širih i sveukupnih relevantnih obrazloženja o kompletnom slučaju, prethodne najave ili konsultacije sa drugim strankama o ovom zaista gorućem problemu je polučilo očekivani neuspjeh.
Uz dužno poštovanje ,žao nam je što moramo primjetiti, ali Sabina Ćudić nije osoba kojoj se, a priori , treba vjerovati na riječ.
U svakom sistemu koji preferira da je demokratski i nezavisni , u komunikaciji/interakciji sa ljudima potrebno je nekoliko pretpostavki da bi se stekao kredibilitet.
Ta čudna individua je podigla tenzije u javnosti sa par fotografija ,koje odvlače pažnju sa suštinskih problema u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić.
Nije našla za shodno da upita bilo koga , ni direktora doma, ni uposlenike,ni stručna lica koja se bave ovom problematikom : kakve je to ona fotografije dobila i objavila.
Evidentno je da ih ona nije slikala. Ona nije imala vremena , a niti znanja da napravi ove “profesionalne” fotografije .
Ona je posjetila Dom u Pazariću tek pošto je došla u posjed fotografija, da bi obezbjedila alibi i vjerodostojnost za njihovo objavljivanje.
Mi ćemo se fokusirati na osnovne probleme i pokušati ih sagledati iz objektivnog ugla.
I. O mogućim pljačkama, malverzacijama i bogaćenju na račun štićenika/ca doma o kojima javnost bruji , zahvaljujući vrlo fer i korektnom izvještavanju portala Radio S nećemo trošiti riječi.
Tužilaštvo i pravosuđe će , ako Bog da , dati završnu riječ o ovome.
(Obratićemo pažnju na ono što tišti one koji se razumiju u datost ponuđene tematike i dobronamjerne ljude čiji je razum otvoren za razmišljanje o svim opcijama.)
II.”Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić .”
Već sam retrogadni i ponižavajući naziv doma izaziva nelagodu i sumnju u ispravnost sistema i onih koji su dali i još uvijek drže to ime domu u Pazariću.Ovakve nazive pod hitno treba uskladiti sa pozitivnom legislativom koja postoji čak i u ovakvoj , sustavno uništavanoj Bosni Hercegovini.
Čudna individua i javnost moraju shvatiti i prihvatiti da to nisu mentalno invalidna lica. To su lica sa posebnim psihofizičkim mentalnim sklopom, kojem je potreban nešto drugačiji , školovaniji i obazriviji pristup u odgoju , njezi i obrazovanju .
III.Kao i svakoj drugoj populaciji i među djecom i omladinom sa posebnim potrebama postoje osobe čije mentalno obzorje predstavlja opasnost po njih same , druge štićenike i na kraju po uposlenike.
Uposlenici , dežurno osoblje , uvijek ima izbor da zaštiti agresivne (vidno uznemirene ) štićenike i druge od njih:
a. Poslati u psihijatrijske bolnice /klinike za mentalno oboljela (invalidna ?) lica ,
b.kljukati agresivne štićenika sedativima i sredstvima za smirenje (teškim narkotičnim sredstvima),
c.upotrebiti posebnu ” košulju ” , steznik , kaiš…
d.zatvoriti uznemirenu osobu u izolovanu prostoriju i nijemo posmatrati eskalaciju uznemirenosti, do samopovređivanja ili njenog smirenja.
Neka oproste demokratski dušebrižnici , ali ovi metodi se primjenjuju u svakom zemaljskom kutku , bez iznimke.
IV. Javnost se trebala uključiti i vršiti pritisak na državu onog momenta kada su izvještaji o jako lošem stanju u Domu u Pazariću izbili na vidjelo.
Zar glad, neuslovni , vrlo kritični uslovi smještaja i života , kao i prisilni rad štićenika nije bio dovoljan razlog za reagovanje državnih Institucija i javnosti?
IV. Na ovaj način je čudna individua uprljala i obezvrijedila rad i pokušaje čovjeka koji je prvi upro prstom na nemile događaje u Domu i započeo “nemoguću misiju” , borbu protiv SDA pljačkaške bagre , koja pokušava da sve minimizira i pospremi u ladice, jer su njeni kadrovi do grla u svim tim i drugim lopovlucima.
V.Da li se imentovana zapitala zašto diplomiranii ekonomisti rade na mjesto pazitelja djece i omladine?
Posao je posao, u jednoj zemlji gdje doktori nauka i magistri rade kao šankeri,prodavači ili fizički , vrlo često jednokratno najamni radnici. U zemlji u kojoj političari i politikanti neradom , svi bez izuzetka , otimaju veliki dio kolača , sa pljačkaške trpeze za sebe i svoje porodice.
VI.Da li su se Sabina Ćudić i Naša stranka skretanjem pažnje sa osnovnih problema i sasvim izvjesnim i očekivanim gubljenjem parlamentarne većine stavila u nivo SDA ?
To ne možemo tvrditi , mada razvoj situacije ide u tom smislu. Huškački se oglašavaju oni kojima se do juče direktor doma obraćao i molio da se stane u kraj kriminalu i da se na najhumaniji način pomogne Domu u Pazariću.
VII.Vjerujemo da je sada , zahvaljujući petoparačkom djelovanju Sabine Čudić , stolica Redžepa Salića na staklenim nogicama . Njegovim eventualnim odlaskom aktuelna vlast bi “slučaj Pazarić ” pospremila pod tepih.
VIII. Ostalo će , već sada se vidi , biti orkestrirano : Tresla se gora , rodila se neka čudna mala mišica.
U tom kontekstu prepiska Sabine Ćudić sa hrabrim čovjekom djeluje veoma neljudski , arogantno , maliciozno i licemjerno. No , ta prepiska zaslužuje drugi komentar.Ili je i ova opaska sasvim dovoljna!
