Šou o komičaru zvana Pijačarska fukara ( III dio )

” Biseri” pijačarske fukare

” Biseri” pijačarske fukare

oliti ,

punoglavci Dodikovog  umnog plićaka

Marfijev zakon:

Pijačar , jednom pijačar uvijek.

Ako se mali um fukare , bilo kog profila , bavi pameću, svakim istupom se plitkoća umagraniči sa maloumnošću.

Tada se rađaju misli srazmejrne moždanoj  masi punoglavaca.

 

Danas nismo spremni ( u ovom tekstu )  upotrijebiti  riječ fukara  samo zbod  poštenih pijačara.

 

Dvojica maskiranih u šumi pale srpsku zastavu.

Nismo im vidjeli lice. Nismo prepoznali krajolik.

Nama su rekli da smo sami granatirali Markale.

 

Pitanje:

 

Kako bilo ko može tvrditi ko je palio zastave?

Samo plitki umovi sa kupljenim diplomama to mogu tvrditi.

Mi nismo kao pijačarski nerazam , koji ne može razlučiti vidljivo od

od zamišljenog. Nije kriv strabizam. Več pijačarska pljačkaška navika.

Zakidanje na vagi.

Nećemo ni  insinuirati ko je  ( ko su ) naručioci.

Nije naše da važemo. Pijačarske fukare je.

Naše je um stavimo u funkciju riječi.

Nije naše da varamo svijet. To sdu posla pijačarske bagre.

 

O konkretnoj paljevini , mi niošta ne znamo.

Nane nam naše.

Što raste u bašćama.

Uputićemo vas na Dodika, Dacića, Vučića i ostale ublehe koji sve znaju.

Neka vam oni kažu.

 

Kraj I dijela

II Dio u 19 h.

Šou o komičaru zvanom pijačarska fukara ( II dio )

Zločinci i jataci

Ima ljudi i ljudi.
A ima i neljudi.
Lako ih je razlikovati.
Neljudi imaju Kainov znak na čelu.
I što je još žalosnije sve ga jače i jače tetoviraju.
Svaka priča o dobru i zlu,
o ljudima i neljudima  ima svoju svrhu.
Tako se lako prepoznaju Božiji miljenici i sljedbenici pakla.

**

Izvorno , bez redakcije prenosimo:

 

Halo, Srebrenica?

 

* Neverica da je moguće da je neko došao na ideju da na godišnjicu genocida promoviše knjigu Ljiljane Bulatović, osobe koja veliča genocid i od kasapina prave heroje, divi im se žarom retardirane i bolesne ličnosti, praktično u danu ukopavanja kostiju istrebljenih, iscrpljuje do besmisla

 

Kad god bih tokom tog telefonskog razgovora spomenula reč – genocid, on bi me sa podsmehom ispravljao – mislite na stradanje Bošnjaka?

 

7

Piše: Snežana Čongradin

 

  1. jul 2017. 15:00

Halo, Srebrenica?

– Ne, mislim na genocid, rekla bih, a on bi, smejući se, opet promumlao – mislite na stradanje Bošnjaka? I tako nekoliko puta, dok mu, valjda, nije dosadilo. Dosadilo mu je, očigledno je bilo, i da govori o svojim razlozima za negiranje genocida, kao što je i meni da prisustvujem takvim prilikama, koja se u ovom slučaju svela na njegovu konstataciju praćenu opet smehom – Naravno da se u Srebrenici nije dogodio genocid…

 

– Dobro, važi… A da li je moguće da ste usred Srebrenice, svega par dana uoči komemoracije u Potočarima i obeležavanja godišnjice od genocida u Srebrenici…

 

– Mislite na stradanje Bošnjaka? Ha, ha – opet me je prekinuo. Načelnik opštine Srebrenice je izgleda jedan veseo i šaljiv tip, pomislih sa gnušanjem. Zapravo, više sa žaljenjem.

 

– … Organizujete promociju knjige o veličanju Ratka Mladića i Radovana Karadžića i g… Niste li vi načelnik svih građana a ne samo onih koji negiraju genocid?, pokušala sam da nastavim pitanje.

 

Načelnik opštine Srebrenica se odjednom uozbiljio. U pitanju je njegova pozicija i nadležnost. Pretpostavljam, sigurno ima bar malo svesti o tome da ovakvim ponašanjem i stavom može da mu bude ugrožena funkcija.

 

– Nisam ja, nisam samo ja, ja sam samo član organizacionog odbora za te dane… Ima nas tu deset, petnaest, mogu vam dati broj predsednika organizacionog odbora, koji je to… – odgovara mi.

 

– Ipak, vi ste načelnik opštine, mogli ste to da sprečite? Ne mislite li da ovako izazivate, da provocirate žrtve? Dva dana pre komemoracije da promovišete knjigu LJiljane Bulatović… Nije li to preterano? Porodice žrtava Srebrenice žive u opštini čiji ste načelnik… – pitam, ne završavajući rečenice.

 

– Evo, sad ste mi vi ukazali da to može biti provokacija, nisam o tome mislio, stvarno – kaže načelnik tiho.

 

Odmah potom podiže ton i počne da govori kako to u stvari nema veze i kako je za njih (valjda misli na žrtve genocida) stalno loše vreme za promociju knjige koja nije zabranjena, naglašava, i autorke, čiji ulazak u Republiku Srpsku, takođe, nije zabranjen… I, šta je sad tu sporno?, nastavlja. Ta knjiga, kaže načelnik Srebrenice, otvara oči svetu i kazuje istinu o podmetačini i zaveri protiv Srba, koji su najveći stradalnici…, nastavlja on. Potrefilo se slučajno, kaže načelnik, ali da smo organizovali ranije bilo bi tada pitanje zašto tri meseca, zašto šest meseci pre obeležavanja…

 

Ne razmišljam o tome kako je biti žrtva genocida u maloj opštini u Republici Srpskoj gde su ti prve komšije oni koji poštuju lik i delo Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a načelnik je jedan mumlavi, nesvesni tip, nedorastao da stane ispred grupe dece koja se u prašini igraju “između dve vatre”. Gde se odrasli i zreli ljudi podsmevaju na pomen genocida, a slike najvećih zlikovaca na evropskom tlu drže okačene u sobama, glasno komentarišu i razmenjuju svoje ratne priče i naknadna shvatanja na ulicama, ispod prozora… Takva razmišljanja su posle 21 godine od genocida zaista umorna, bleda, besmislena. Mislim o tome kako su i ti ljudi kojima su dede, očevi i sinovi ubijeni u pokušaju istrebljenja porekla, vere i nacije, isto tako umorni i kako se više ni neprijatno iznenađuju, uzbuđuju, zamišljam ih kako odmahuju rukom i sklanjaju se. Kako zauvek zatvaraju vrata pred takvim ljudima i ostaju u tami prošlosti.

 

Neverica da je moguće da je neko došao na ideju da na godišnjicu genocida promoviše knjigu LJiljane Bulatović, osobe koja veliča genocid i od kasapina prave heroje, divi im se žarom retardirane i bolesne ličnosti, praktično u danu ukopavanja kostiju istrebljenih, iscrpljuje do besmisla. Da li su to možda poslednji ostaci i trzaji poremećenosti nacionalne i kolektivne svesti ili još jedan u nizu udaraca koji iznova potvrđuje činjenicu da nikada nećemo ozdraviti. Koliko su oni sporadični slučajevi u kojima vlast u Srbiji propušta glasove da narod čuje istinu o tome šta su u njegovo ime počinili politički zlikovci i njihovi neposredni izvršitelji zaista delotvorni ili su bezazleni i bez ikakvog uticaja. Ostavljaju li bar malo traga i predstavljaju li osnovu za nadu da će jednog dana doći do delimičnog pa punog suočavanja sa zločinačkom prošlošću. Ili je, jednostavno, već previše vremena prošlo da se uveliko može sa izvesnošću reći da je sve propalo i izgubljeno. Da za nas zapravo spasa nema.

 

 

 

 

Šou o komičaru zvanog pijačarska fukara ( I Dio)

Ko je ta , da prostiš , pijačarska fukara ? / Basna dana /

 

Ko je ta , da prostiš , pijačarska fukara ?

 

Ispitivanjem javnog mnijenja , anketa je  ubjedljivo   pokazala da je to:

Milorad Dodik, predsjednik genocidne tvorevine Republike srpske.

 

Kažu tužiće nas za taj izraz.

Neće, on je svo pučanstvo Bosne nazvao fukarom i nikom ništa.

 

Mi se ne pitamo gdje je novinarska etika da brani narod ili bar ukaže na primitivizam, genocidne pijačarske fukare.

U đepovima vlastodržaca , eto gdje je.

Vrana vrani ne kopa oči, zar to niste primjetili.

 

Fukare iz troglavate nacionalističke bagre nikad jedno drugo ne napadaju .

Uzajamno se potpomažu i brane, u interesu vlastitih pljačkaških pohoda.

 

Izraz  PIJAČARSKA FUKARA  je izuzetno dojmljiva karakterizacija jedne ličnosti u dvije riječi i  vrlo ubjedljiva  poetska basna.

Jel’ Dodik bio piajčar.

Jeste.

Da li na pijaci pored poštenih ljudi rade lopovi i fukare .

Rade.

Nećemo sada o lopovlucima, kad  pravosuđe ne radi svoj posao.

A fukara je iskompleksirani soj ljudi , koji je žigosan na ovaj ili onaj način i  pljuju po svetinjama,

kao što svinja gazi po biserju.

Pitaćete zašto basna, pa ne radi se o hajvanu.

Zastanite i zamislite se.

Razmislite.

Udahnite .

U redu.

Šta sad kažete.

Shvatili ste.

Pomenuli smo svinju.

Višekratno.

 

Iako ste razumjeli , pitate se:

Ali naravoučenije, šta s njim.

 

Pa to je jednostavno:

-Fukara se rađa i bude fukara  do kraja života i pravi se da ne zna da je fukara.

A šta sa svinjom, i svinja uvijek ostaje svinja.

Tačno.

Ista je štetočina i poganluk kao i fukara, ali na kraju od nje ima koristi.

Postane dobar pršut .

A fukara je prokleta i na ovom i na onom svijetu.

Poštane ološ . Pogotovu pijačarska.

**

Šou ide svakih 20 minuta.

 

 

Bijeda i sramota je na CIK Newsu

 

 

Nas je šokirao i zgrozio naslov i komentar  CIK News-a.

” SRAMOTA DANAŠNJE OMLADINE| Ovo će biti nečija snaha: Fotografija šokirala cijelu Bosnu…”

Ovim iznosimo javno zgražavanje napisom i stavovima glupaka i fundamentalista ,  iz  tog nekog zlohudog  CIK News-a.

 

U čije ime su  oni uzeli za pravo da govore nebuloze.

Ko su oni i odakle im nadobudnost  da nekom sude.

U ime koga i u ime kojih normi se zgražavaju.

Isisovih, urođeničkih pridošlica i gariba sa orijenta, poltronskih ilmija IZ…

 

Što se ne zgražavaju na postupcima vlasti čiji su oni poltroni?

Na otvorenim pljačkama i kriminalu.

Što se ne zgražavaju na bijedi naroda?

Što ne snimaju kako gladni narod  rovi po kontejnerima, bere travu da bi preživio.

Što se ne zgražavaju nad sobom i svojim poganstvom.

Što se ne zgražavaju na svojim istomšiljenicima , kreaturama nalik sebi.

 

Našle , jade , svoje frustracije liječiti na nevinim djevojčicama.

Vrlo hrabro, junački,bezbožnički.

 

Djevojčice se umorile pa legle.

 

Šta tu ima zagražavajuće.

 

Koliko je beskućnika u Bosni i Svijetu, pa se nadobudni nerazumnici  ne zgražavaju.

Koliko insana živi na ulici ,a stide se priznati da su beskućnici.

 

Možda su djevojčice roditelji istjerali?

Možda nemaju gdje.

 

Mogu biti i maturantice , pa se ne smiju vratiti kući, dok se ne odmore.

Ili jednostavno nisu imale novaca za taksi.

Možda im autobus pobjegao,pa čekaju slijedeći.

 

Eheej, čobani ,

mladost je to.

 

Neuki i nepismeni  , u gluposti svojoj , ne sudite  da vam se ne bi sudilo.

Ne namećite bijedu   tamo gdje je nema.

Potvora  na ženu ,u ovom slučaju skoro  djecu,

je kod Boga Milostivog veliki grijeh.

Ide se u pržun, ako znate šta je pržun.

 

I svoje neke pravice i moral nosite u vukoderine iz kojih ste šljegnuli.

 

Takve spodobe kakvi ste vi ,ne bi poželjeli ni za zetove , ni za snahe ,ni za komšije , ni u blizini kontejnera koji od vas kupuju smrad.Niko vas ni motikom ne bi htio dotaknuti.

A vjerujemo da vas ni vaši sugrađani ne želi.

 

A djevojčice su se probudile, malo dotjerale i otišle kući svijetlog obraza.

A  vala i lijepe su, i mlade , i elegantne i izgodne.

Vidi se i uredne i školovane.

I POŠTENE.

Veoma poštene.

I ne bojimo se za njihovu budućnost.

Da nisu čedne ,oko njih bi bila horda žgadije nalik CIK News-ovcima.

Da nisu čestite, našle bi prenoćište u brlozima u kojima žive autori i njihovi mentori,  koji se javno  nad ljepotom  i čednošću zgražavaju, a prljaviji su od bludnice sa sedam bržuljaka. Hadumčari.

 

Čak i u svome umoru djevojčice su oličenje ljepote i nevinosti  ,

sve  ono što  plaćenici doušničkog i poganog  CIK News-a nisu.

 

I za vas se ne bojimo!

Sigurni ste putnici za lokaciju gdje vječna vatra gori.

 

 

Bosanski grb – Drago Ćosić – Ženski mu rod

Iz Arhiva

Bosanski grb – Drago Ćosić – Ženski mu rod

Ljetos smo na našem  blogu imali karambol. On vam načisto, jao pao i rikno,ko gladno siroče pred praznim kontejnerom.

U Bosni nema više merrhameta i sadake. Sve popasoše oni iz “islamske zajednice”. I još otimaju iz usta gladnih.

Imaju sve crno na bijelo.Njaki svoj i ilmijski statut i pravilnik imaju, u kojima piše , da samo “učeni” ljudi, ko rečemo biva, ilmije i njihovi bližnji imaju pravo na sadaku. Nema veze što  Kur'an kaže da je to hula. Isto tako je zapisano , ko ima pravo na sadaku.

Ali skrenusmo sa teme. Šta ćete! Hila na Boga Milostivog nas uvijek ražalosti.

Pa nam , potom, najviše smeta hula na Bosnu. To nas ne žalosti. To nas nasmijava. Hule oni na Bosnu, otkako je Bosne i Vatikana. A to će reći oduvijek.,  barem otkako su pijani i raspomamljeni nikejski kozilij utvdio dogmu zbog koje Nebo zamali nije finitiralo sa vaskolikim pučanstvom.  Samo zbog dobrih ljudi, poput Bosanaca kasna je odgođena.

I ne samo što hule na Bosnu, nego   je  svako malo pljačkaju, ubijaju, siluju…

I jok,ništa joj ne mogu. Ona ljepša,snenija i nevinija se rađa.

I sada vi nama recite: Zar nisu smiješni svi ti maloumnici i fukare koji Bosni podmeću smutnje i zlo žele. Ima među njima i loknavih gospojica, odnosno muškinja a ženskinja i razrookih haduma, a pijačara.

Ono kad nam se blog izvrno ko hošafka na tenećku zapisali pismene koje smo vam more bit da bidne ostali dužni. Ako nismo , nema veze od viška glava ne boli. Ako nevjerujete pitajte ljude pomenute u uvodu i njihovog poglavnika.

Sada nam je pismene niotkud izronilo, pa ga moramo prihevtat na stranicu.

No, da napokon krenemo. Kad smo   malo kurtalisali krvopije i dušmane, ovo će biti očas posla, jer smo u međuvremenu našiiljili plajvaz.

Homićki minorac Drago Ćosić nas ne interesuje. On je svoje vaspitanje, ljudskost i umnost  a'ser(a)tivno i javno objelodanio.

Vidljivo je da mu govor miriše na trtljanje onog zadriglog, oblokanog salvetaša Franje Tuđmana i njegovo čedo, hoće se reći HDZ i sličnu koljačku bratiju. Iz babine smrti Čosa nić’ naučil. Čoek se očas izvrne. Ko komarac koji hoće snošaj sa lavicom.

Tako se isto desilo i Franceku Oblokašu. Samo on kukavica bio nije smio sam udariti na Bosnu. Pozvo onu drugu bratsku,koljačku bagru iz susedstva. I Sve što su uspjeli da urade , je   pušenje. Normalno poipušili ga jedni drugima.

Samo radi eventualne neupućenosti  mnijenja, moramo objašnjenje o grbu dati, dosta nam nebuloza o Bosanscima. Izazvani moramo uzvratiti; od sada na dalje i ubuduće, javno na otvorenoj tribinu. Pa vi izvolite, hulite..

Grb , koji je Čosiću poznat iz ličnih činova samozadovoljstava, je tipični proizvod (odraz) američke kulture, odgoja i demokratije. Njega sve više pruzima zapadna evropa, pa i Hrvatska koja je na braniku EU zadnjice. Hoće se reći puše joj u zadnjicu ; u to nema nikakve sumnje.

Dobro, primjetili smo da im je urnek bio Bosanski grb. Pričale im njihove mame, seje i žene o njemu. Joj, što su ga nahvalile. To se ne mre opisati koju su odu spjevali toj junačini..

Te jeste lijep i baršunast, ženski insani bi ga tako rado u tijelo povijali. Što je velikački i mirisav, da se žensko tijelo od sride pa naviše rapukne od slatkoće. Pa, onda što taj može durat i nadurat, to niko ne može. Tu se nabrajalica prekida, jer muški štos u nos , prekida priču.Ne znamo zašto, ali znamo da je to nevaspitanje, nekultura i porodično nasilje.

Uvijek te bosanske grbove krive za nešto. Iz čista mira.

A u biti Bosanski grb je puno, puno veći i elegantniji ; deblji , sočniji i nježniji, baršunastiji i slikovitiji. Bosanski grb je  toliko čuven i poznat, da su ga mnoge evropske kraljevske porodice uzimale kao dio svoga grba ili ga na zastavu stavljale. Kraljice i podanice, kao dio tijela svog, baršun mili, svilenkasti milovale i oko njega se uvijale i svijale.

Bosanci i ne znaju koliko robine ima po svijetu. Neki zluradi tvrde da je barem tećina dunjaluka nalik Bosancu.

Ako bi Bosanac htio prostak  prostak  kao Amer ili onaj čosavi maloumnik   ne bi to učinio javno i pred svjedocima. Dizati srednji prst i pokazivati ga je neodgoj i nekultura. Kavalir je Bosanac i ktomu   vaspitano dijete. A i njegov grb je poezija skladana, samo za ženski rod i mandoliranje po njemu..

Bosanac bi svoj grb pokazao na drugi način. Onako kako to njemu dolikuje i kako pristojnost nalaže. Nježno,diskretno i od srca.

Upoznao bi majku i seku picek prihevtanog – nazor kroatjanca. Pozvao ih na intim’, na osamu , na mezu i piće, uz sevdah muziku , cvijeće i svijeće, kao što to obično i radi. Na poklon bi donio anteriju i spavačicu. Bosanac se drži prvila –  dame biraju.

Sjeo pred njih, pripalio im cigarete , nasuo piće, pogledao u oči, nazdravio i čekao da dama gucne, pa bi i on otpio gutljaj i po običaju sa užitkom coknuo. Pogled bi dami sve rekao. Tada bi se mazno  protegao.   Ženskinjama bi oči na drške ispale, jer bi prvi put u životu vidjele pravi grb. Čuvenu zlatnu ljiljan motiku.

One se ne bi smirile , dok im zbog uleta grba , drugi, treći, četvrti put…dvadeset četvrti put, uz ciku, vrisku i smijeh , oči ne bi poispadale. I ne bi se stidjele. Još bi repete tražile; i dobili je. Dosta im muških klitorćića i tih stanja.

Ako ne vjeruje, nek’ cvajtaš  pita mamu, seku il’ kraljicu neku, može i austrijsku i francusku i englesku ili bilo koju dvorjanku o Mujinom grbu.

I neka  goljo spiker šta god pročita. Nepismenost i maloumnost u poslu je loš dar.

 

 

Lorens Inglberger – Plakat poruka – Mi ne retujemo protiv Islama

Američki državni sekretar (odavno već bivši) svojevremeno oblijepio Sarajevo plakatama:

” Mi ne retujemo protiv Islama!”

Nije tehnička greška; upravo tako je od slova do slova pisalo.

Broj jedan: U Bosni ne žive samo muslimani, već i pravoslavci i katolici, a ima i Jevreje, Roma i ostalih. Što nikad nije bilo, sad ima i arapskog škarta.

Nije nam jasno zašto se sekretarčić obraća muslimanima. On dobro zna da muslimani nisu pokrenuli klaonicu. On zna ko je pokrenuo genocid. Njima i Vatikanu , svojoj zemlji i sebi se treba obratiti.

On se usuđuje prodavati magli onima koji jako dobro vide i pamte.

Ne ide to tako čovječe bijedni. Ili si nepismen, ili glup ili ponajprije ono treće,  misliš da si neprikosnoven?

Mi ne pitamo, to je samo hipotetično. Mislimo da ima svega od navedenog,i nepismenosti i gluposti i bahatosti.

Sekretarov plakat govori sve.

Više od dvije, amanje od pet godina plakat je neretovao protiv islama; sve dok ga vjetar, snijeg,led i kiše nisu isprali. Dakle četiri godine nam se smiješila “miroljubiva” poruka sa panoa širom Sarajeva.

Rekli su nam da ih u RS i HB nije bilo.nismno išli provjeravati.Nismo htjeli rizikovati  da nas koljački vjetrovi ne pokupe.

To je već podvajanje i razdvajanje na religioznoj i nacionalnoj osnovi, možda i na rasnoj osnovi jer mnogo muslimana nema poželjnu i odabranu boju, kao ni “njegovi” afrići.

Lorensovo podvajanje je osnov i sasvim jasan poziv za netoleranciju, netrepeljivost i mržnju.

Niko da vrisne ili barem prošaputa:

-Tolerancija, trepeljivost i nemržnja, sekretaru Inglbergeru. Gdje su dušebrižnici javnog mnijenja i demokratije. Ovdje su najočevidniji dvostruki aršini u igri.

Možda je bio cilj Lorensa Inglbergera i drugih mentora genocidnog rata:

-Produbiti još nezaliječene rane, kako bi Bosna još više krvarila.

Dakle ,oni nama jasno i slikom i riječima upečatljivo : ” Mi ne retujemo protiv Islama! ”

Iz naše perspektive kao da vidimo đavolji kez i američki grb na plakatu. Ako ne znate američki grb je onaj Mr. Binov srednjak, produkt demokratije ” kolijevke civilizacije “.

Mi se ovaj put za divno čudo slažemo sa Inglbergerovcima i potvrđujemo ono što oni na plakatu navode: o ratujete protiv Islama.

Naše znanje engleskog nam kaže da je ret = pacov , a retovati slijedeći naše sintakse bi trebalo značiti: pacovariti, raditi nešto u potaji, iz podzemlja, iz mraka.

Dakle to se javno obznanuje i tu više nema ni truna dileme, ako je ikada i bilo.!?

Već 14 vijekova je stvorena jedinstvena fronta protiv Boga i to tako bezočno i očigledno da je to jasno i amebama i paramecijumima.

Istorija Bosna je samo nepregledni niz krastaških ratova protiv nje.

Pokušaji sustavnog uništavanje Islama i nepodobnih civilizacija.

-Pogledajte samo nepune dvije i po decenije unazad: BiH, Libija, Irak, Iran, Avganistan , Palestina (non stop od 1940 i neke), Sudan, Sirija…

-Kopate još dublje i dublje dok ne dođete do 1095 god. Tada počinju krstaški ratovi protiv Islama i ostalih ne arijevskih civilizacija. Tipologije skrojene po mjeri Vatikana.

Krstaški atovi koji ne prestaju do današnjeg dana.

Puno je to godina ne retovanja – ne pacovarenja protiv Islama i ostalog ne arijevskog svijeta</br>

Milenij je to pokušaja slamanja Islama i ” urođeničkih ” civilizacija.

-Koliko je to mrtvih, spaljenih, pobijenih i isisanih ljudi? To je konkretno pitanje na koje nema odgovora!

U ovom trenutku čak uopšte ne govorimo o Islamu. Govorimo o nepodobnim ne arijevcima.

I vi ćete Bosni držaati predavanja o miru, suživotu, toleranciji i demokratiji.

Idite pa se lečite, bar ludnica imate, dovoljno za sve luđačke zvijeri.

Možete se liječiti i kod manijakalnog ubice Karađića. Vaše ludilo nije naš problem.

I zamislite plakat stoje godinama niko da primjeti ,skine, ispravi, progovori i učini bilo šta po pitanju tih plakata!

I onda se pitate:

Dali je to bila greška?

Plakat je izašao iz Unproforove štamparije. Sve što izlazi u njegovoj produkciji ili narudžbi podliježe recenziji.

Recenzija napravila previd : ratujemo – retujemo.

Malo morgen što bi rekao nihov učenik i genocidni sluga samoubica.

Svi će oni tako skončati. Svako tko se Bosnu drzne dirati.

Bosna je Zemlja Božja Milosti.

Ret je pacov i retovati ne znači ništa osim pacovariti.

Rat znači sve : to je doktrina i nauk, omiljena umjetnost miroljubive, keogzistentne i demokratske zapadne ” kolijevke civilizacije “.

Šta znači retovati to smo objasnili?!

Šta znači ratovati to smo i te kako i opetovano osjetili na svojoj koži.

Mentori rata odlično znaju zašto ratove vode i zašto plakate daju.

Mi takođe,i zato bez magle molim.

Niko od domaćih dužnosnika, novinara, lica od znanja, nauke ili pera da reaguje na tu provokarivnu bahatost, licemjerje i nasilništvo. Nismo pomenuli lica od ugleda. Kako ih pomenuti kad ih nema, ako ih je bilo na testu retovanje – ratovanje su pali.

A šta je radila vlast, ona neka druga troglava štetočina. Kao i uvijek kad je mentor u pitanju ušima klepila, slijepa i nijema bila. opravdava to što on nije lijepio plakate.

Koje je opravdanje BH političara, vlasti, angažovanih, neovisnih i ekoloških novinara i kolumnista javnog mnijenja. Znamo nisu ni oni lijepili plakate.

Nemojte reći da ste svi prisustvovali sterilisanju 13.ooo jadnih sarajevskih đukela i tako pravdali svoje odsustvo sa javne scene i skidanja plakata.

Čestitost ne pije te vode i to se ne računa.

UN, UNprofor, EU i OSCE računamo u ništa i maglu; oni su sluge zvijeri.

Naše pisanje nam nalaže da kažemo da je poruka Lorensa Inglbergera :

Drska, bezočna, idiotska, promišljena, glupa, netolerantna, netrpeljiva sa konotacijama rasizma i mržnje.

Bošnjaci

Bošnjaci

 

Termin koji su složile neznaličke minderpuze i  hanefijski slugani,  nema nikakvu historijsku utemeljenost i kredibilitet. Nećemo se mnogo bakčati (natezati) oko toga. Mi ćemo na papi natakatiri onoliko koliko treba.

1521.godine je bio prvi turski popis stanovništva u Bosni.Ustanovljeno je slijedeće činjenično stanje:

-450.000  muslimana

-150.000  latina

–  75.000  pravoslavaca

Svi su označeni kao Bosanci.

 

Jasno,glasno i dokumentovano.

Tada u Bosni nije bilo zajednice koja bi bila označena kao srpska,hrvatska,ili Bošnjačka.

Za Turke su svi oni bili Bosansci i Bošnjani.I muslimani,i  srbi, i hrvati.U dokumentima prije su Bosanci nazivani Bošnjanima ili Bošnjacima.A tu nije podjele na Bogumile,pravoslavne ili latine. Svi su bili Bosanci bogumilske vjere.I imali jedno pismenije : prelijepu i poetičnu Bosančicu.

1790 god. godine papa Pie VI uvikari i ovlasti fra Grgu Vilića, a mitropolit karlovački Mojsije Putnik oposlani popa Stanislava Rubčića , da počnu raditi na razgradnji Bosne,vjekovni san Vatikana,latina i kosovskih gusala.

1790 god. je zajedničkim krojačkim radom je objavljen je,najbezočnije podvaljen Grbovnik bosanske vlastele gdje se  mješa latinski i čirilica i izbacuje Bosančica.

Dakle do1790.godine svi stanovnici Bosna su bili Bosansci ,Bošnjani ili Bošnjaci.

Od tada Kampanja počinje bjesomučno traje.Turci su na izdisaju.Susjedi, porobljeni austrogarski servusi i turski pašalučki vazali počeli sanjati san o veličini.

Do berlinskog kongresa 1878. rade se ekspozei i ekspertize kojim se veliča hrvatstvo i sprstvo.Uvoze se brda novca i narod se mami.Gdje novac ne pomaže tu sila,prijetnja i ubistva rade. Neda narod  tako lako svoje bosansko pravoslavlje i katoličanstvo.Neda jer šta vam oni imaju sa tim robovskim tujincima.

Bosanski katolicizma se poistovječuje sa hrvaštinom,a bosansko pravoslavlje sa srbaljstvom. Nema tu cile mile.Puna je bosna emisara i misionara.Krstom i antikristom  narod straše.

Jednostavno vatikanski „ilirizam“ i kosovski mit pokušavaju uništiti Bosansko biće.

Turci odlaze,dio katolika i pravoslovaca nasjeda na trikove i laži,siromašniji uzimaju novac i postaju kroatjanci ili srbalji.

Bila su ” smješna ” vremena i tužne pripovjesti.

Tri brata su Bosanci i siromašni su hrišćani. Jedan posta bošnjak,drugi,hrvat,treći srbalj.

Vremenom propaganda jača pa je postalo neprimjerno i zloguko biti Bosanac katolik ili  Bosanac pravoslavac.

Reformama i pljački skloni servusi novog zavojevača Autrougarske  su  tražili treću kategorija zaBosanaca – bošnjaka, koja će biti  rezervisana  samo za bosanske muslimane.

Austrougari nisu bili saglasni sa tim reformama jer je njima Bosanac bio bosanac  bez obzira na religijske sklonosti.

 

Bogati  “bosanci”,   kupljeni i natjerani, katolici,pravoslavci i muslimani Austrougare natjeraše na veliko zlo koje će biti pošast svih potonjih bosanskih vakata.

Sve ovo je finalizirano do 1914.god..

Bosanski katolici i pravoslavci se tako odrekoše Bosanstva i bošnljaštva,a bogati muslimani se prihvatiše Bošnjaštva idući podjelama na ruku.

Između velikih ratova i komunizma dva krsta se dobro poklaše Bosnu djeliše,ali se Bosna nije dala pa ih izmiriše.

Komunisti vjerni historiji Bošnjačku kategoriju sasvim ispravno izbaciše.Ne može dio naroda prisvojiti  ime ostalih djelova naroda..

I to vam je živa istina.To uopšte nije teško provjeriti.Ne treba tu historičar biti.Sve piše crno na bijelo.Ne možeš tiBosancu   ništa  sakriti.

On sve zna o krojačima,zvijerima i sluganima.

A zna o dosta toga i o Bogu Jedinom Milostivom,Sveopćem Dobročinitelju.

Pa se onda,pravi hrvati i pravi srbi ,oni preko krvave Drine i još krvavije Save u Karađorđevu dogovoriše.Opet k'o fol počupaše,Bosnu najkrvoločnije i najkrvavije djeljaše,ali se ona opet nije dala.

Hrvati i katolici u Bosni svi croatjanci.

Srbalji i pravoslavci u Bosni svi srbalji.

Šteta ,zaboravili su se i  više ne slute čega se odriču.

Muslimani oni zatvorski što mlado,što staro muslimanski i oni pravi robijaši,minderpuze trezorske i džamijske i oni kao fol komunisti fetvu izglasaše:Muslimani Bosanski  su Bošnjaci.

Ne može se tek tako uništiti Bosna zemlja Božije milosti.Ni njeno Sarajevo Grad Čednosti.U njima toliko ljepote,ljubavi i milosti ima ,da bi to svi svojtali.Ali ne ide to tako.Zapisano je Bosna je majka Bosancima

Ne može to tako u Bosni.

Čovjek i efendija biti treba zaslužiti i mora Bosanca za sve pitati.Ne pomaže tu ni bogatstva ni naštimani  i nepostojeći životopisi.

Ne računa se od pogani fetva kod čestita čovjeka i muslimana, ni koliko je crno ispod nokta.

Materama,babama i rehmetli nenama svoje fetve prodajite i svoje hibridno bošnjaštvo usađujte.

Bošnjaštvo sije dodatni razdor u Bosni.

Kad bi Bosancu dozvolili da Bosanac bude vlast  manje bi podjela bilo.

Ima čovjek Makedonac a musliman,neki je makedonac oduvijek bio,neznatni dio makedonaca od bosanaca porijeklo vodi.Vi sve makedonske muslimane  u Bošnjake trpate.

Isto radite sa srbaljskim, kroatjanskim,crnogorskim,kosovskim,vojvođanskim, albanskim,turskim, slovenačkimm i raznim svjetskim muslimanima. Da vas bude više.Od tih vaših bošnjaka  tri četvrtina Bosne ne zna i ne pozna.Vidimo i već i arapima zemlju i bošnjaštvo za jeftine pare prodajete.

Pa vam i to malo,i neke hanefijce trapate među svoje bošnjake.

Da li hanefijski mezhab nekih novih muhadžedina stvarate?

Budite vi i arapi,i muhađedini i vehabije,i bošnjaci i doušnici, i kunta-kinte  poslušnici ako treba.To je vaš izbor.

Nama samo dozvolite da Bosanci budemo.Mi od Boga Milostivog živimo.

Radimo mi,radite i vi,vama vaša djela,nama naše djela.

Mi smo na muhabelu spremni a vi.

Bog sve čuje zna.

 

Crno sunce i veliki zemljotres: Smak svijeta 29. jula!

  Jutarnji strahoovi

(Izvor – Radiosarajevo.ba )

Ekipa koja uređuje web stranicu End Time Prophecies u svom novom snimku upozorava kako će se 29. jula 2017.dogoditi smak svijeta.

Treba napomenuti kako su oni prognozirali da će nas asteroid udariti 6. maja, ali to se nije dogodilo.

U najnovijim tvrdnjama navodi se da će 29. jula Isus doći na Zemlju, a to se događa u trenutku kada se pomjere magnetne ploče Zemlje, te nastane globalni zemljotres.

“Zemlju očekuje veliki zemljotres. Sunce će biti crno, a Mjesec će se potpuno izokrenuti. Zvijezde će početi da padaju po zemlji, “, navodi se u opisu videa.

 

 

 

****

Da vidimo kako  hajvani iz End Time Prophecies prodaju maglu radi publiciteta. Skoro da će dostići Jehovine svjedoke po glupostima koja nastaju iz predviđanje o kraju – smaku svijeta.

1.Nama se Isus nije najavio da dolazi, a vama?

Nije ni vama, dakle oni izmišljaju.

 

2. Nije nam jasno kakve veze ima Isis sa  pomjeranjem magnetne ploče.

Prvi put čujemo za izraz magnetne ploče.

Kakvih još ima, osim onih zanetoniranih u malim mozgovima, najavljivača?

Dakako, tvrdnje koje izgovaraju svjedoče da nemaju velikog mozga.

 

3.- U trenutku kada se dogodi pomjeranje nepostojećih ploča, neposojeći zemljotrs se sručiti na glavu budaletina koji ga zazivaju.

 

4.Sunce će biti crno.

Ha ha  ha. Nije valjda da će postati crna rupa ili tamna tvar.

 

4. Mjesec će se potpuno izokrenuti.

Gluposti mašta mu to značilo, jer u kosmosu ne postoji ništa što bi se moglo dovesti pod potpuno izokrenuti.

Osim postanja i smaka.

 

5.Zvijezde će početi da padaju po zemlji.

Vala, ova glupost je za Nobelovu nagradu.

Pitamo se kolika bi zemllja tebala da bude pa da njeno tlo  padne samo jedna zvijezda.

Barem par puta veća od sunca.

 

6.-…dok će se svaka planina pomjeriti sa svog mjesta.

Ako padne samo jedna zvijezda nema planina..

Nećemo pitati glupake kako će se tada planine pomjerati sa svoga mjesta.

 

7.Nastat će vakuum koji će isisati zemljinu atmosferu.

Jedini vakum koji priumjećujermo je vakum u galvi hablečina

koji su napisali prognozu o smaku  29. jula.

Tada imamo zakazano vađenje zuba , možda su mislili da bi taj potres bio uzročno poslijednjična veza sa dolaskom Isusa i svom ostalim tumbanjima.

Zbog toga idemo odgoditi vađenja zuba , barem za trideseti.

**

 

Ipak nemojte se plašiti.

Hajvani ovaj smak predvijeli za 29.Jula/ Srpanja 2016.

 

Sada su na redu  Magi Jehovinih svjedoka da oni predvide apokalipsu.

Očekujemo ih.

 

 

Stravično – Zločinci uvijek ostaju zločinci

 

 

Milostivi Bože nek sveti se ime tvoje.

 

Nadanašnji dan prije 24 godine  22.Jula 1993, monstrumi su ispalili rekordnih 3.777 granata na Sarajevo.

Uh,to je otprilike jedna smrtonosna genocidno-zverinja ,  naprava svakih 2,6 minuta,

Zamislite “junaštva” ?

Sve do jedne , granate su ispaljene na nenaoružanu djecu,žene i starce.

I one muškarce koji su okrenuli leđa Bogu Milostivom.

Trezorsku vlastelu i njihove ulmije i krvopije po talu.

 

Ubice se ne stide  da  nas uče  da to nije genocid.

 

Juče nismo izlazili iz kuće.

Neki od nas su otišli na bivše linije.

Nije da nas je bilo  strah.

Navikli smo na koljačke salve smijeha i veličanje pokolja i njihov guslarski kukavičluk.

Neki od nas su preživjeli i gore strahote.

 

Osim Srebreničana.

Genocidna tvorevina republika srpska im nije dala šanse.

Sada to isto čini Milorad  Dodik.

Cijeloj Bosni.

Mi se se zvjerinjih srbaljski  kukavica i podmuklih ljudskih izroda i pijačarskih haduma nikada nismo bojali.

Ali, mislimo sigurno je sigurno.

 

Jer :

“Jasno je da Republika Simić – Dodik, dakle republika ekipe koja ima samo jednu političku ideju i okosnicu, a to je da negiranjem genocida zapravo nastavlja rat sa sopstvenim građanima drugačije vere i nacionalnosti, u mirnodopskim uslovima i okolnostima koji im onemogućavaju da stvarno zarate, pokušava da preživi ovim sramnim sredstvima. Preduboko su zašli u nečasnost da bi više ikada mogli da izvuku, da promene priču, jer kada ih građani, koje tako čvrsto drže u mraku svoje propagande, jednom budu prozreli, njihova politička sudbina je zapečaćena.” (Snežana Čongradin 12.7.2017. – Danas )

A nikad se ne zna , šta  pijačarskoj  fukari može pasti na pamet , da se održi na vlasti.

Hvale se da imaju dovoljno  genocidnih ideja, materojalno tehničkih sredstava i koljača za novi rat.

Podmukla je to bagra. Sudionicima pakla nikad ne treba vjerovati.

Zločinci i jataci

Ima ljudi i ljudi.

A ima i neljudi.

Lako ih je razlikovati.

Neljudi imaju Kainov znak na čelu.

I što je još žalosnije sve ga jače i jače tetoviraju.

Svaka priča o dobru i zlu, svaka izgovorena riječ

o ljudima i neljudima  ima svoju svrhu.

Tako se lako prepoznaju Božiji miljenici i sljedbenici pakla.

 

 

Izvorno , bez redakcije prenosimo:

 

Halo, Srebrenica?

 

* Neverica da je moguće da je neko došao na ideju da na godišnjicu genocida promoviše knjigu Ljiljane Bulatović, osobe koja veliča genocid i od kasapina prave heroje, divi im se žarom retardirane i bolesne ličnosti, praktično u danu ukopavanja kostiju istrebljenih, iscrpljuje do besmisla

 

Kad god bih tokom tog telefonskog razgovora spomenula reč – genocid, on bi me sa podsmehom ispravljao – mislite na stradanje Bošnjaka?

 

 

Piše: Snežana Čongradin

 

  1. jul 2017. 15:00

Halo, Srebrenica?

– Ne, mislim na genocid, rekla bih, a on bi, smejući se, opet promumlao – mislite na stradanje Bošnjaka? I tako nekoliko puta, dok mu, valjda, nije dosadilo. Dosadilo mu je, očigledno je bilo, i da govori o svojim razlozima za negiranje genocida, kao što je i meni da prisustvujem takvim prilikama, koja se u ovom slučaju svela na njegovu konstataciju praćenu opet smehom – Naravno da se u Srebrenici nije dogodio genocid…

 

– Dobro, važi… A da li je moguće da ste usred Srebrenice, svega par dana uoči komemoracije u Potočarima i obeležavanja godišnjice od genocida u Srebrenici…

 

– Mislite na stradanje Bošnjaka? Ha, ha – opet me je prekinuo. Načelnik opštine Srebrenice je izgleda jedan veseo i šaljiv tip, pomislih sa gnušanjem. Zapravo, više sa žaljenjem.

 

– … Organizujete promociju knjige o veličanju Ratka Mladića i Radovana Karadžića i g… Niste li vi načelnik svih građana a ne samo onih koji negiraju genocid?, pokušala sam da nastavim pitanje.

 

Načelnik opštine Srebrenica se odjednom uozbiljio. U pitanju je njegova pozicija i nadležnost. Pretpostavljam, sigurno ima bar malo svesti o tome da ovakvim ponašanjem i stavom može da mu bude ugrožena funkcija.

 

– Nisam ja, nisam samo ja, ja sam samo član organizacionog odbora za te dane… Ima nas tu deset, petnaest, mogu vam dati broj predsednika organizacionog odbora, koji je to… – odgovara mi.

 

– Ipak, vi ste načelnik opštine, mogli ste to da sprečite? Ne mislite li da ovako izazivate, da provocirate žrtve? Dva dana pre komemoracije da promovišete knjigu LJiljane Bulatović… Nije li to preterano? Porodice žrtava Srebrenice žive u opštini čiji ste načelnik… – pitam, ne završavajući rečenice.

 

– Evo, sad ste mi vi ukazali da to može biti provokacija, nisam o tome mislio, stvarno – kaže načelnik tiho.

 

Odmah potom podiže ton i počne da govori kako to u stvari nema veze i kako je za njih (valjda misli na žrtve genocida) stalno loše vreme za promociju knjige koja nije zabranjena, naglašava, i autorke, čiji ulazak u Republiku Srpsku, takođe, nije zabranjen… I, šta je sad tu sporno?, nastavlja. Ta knjiga, kaže načelnik Srebrenice, otvara oči svetu i kazuje istinu o podmetačini i zaveri protiv Srba, koji su najveći stradalnici…, nastavlja on. Potrefilo se slučajno, kaže načelnik, ali da smo organizovali ranije bilo bi tada pitanje zašto tri meseca, zašto šest meseci pre obeležavanja…

 

Ne razmišljam o tome kako je biti žrtva genocida u maloj opštini u Republici Srpskoj gde su ti prve komšije oni koji poštuju lik i delo Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a načelnik je jedan mumlavi, nesvesni tip, nedorastao da stane ispred grupe dece koja se u prašini igraju “između dve vatre”. Gde se odrasli i zreli ljudi podsmevaju na pomen genocida, a slike najvećih zlikovaca na evropskom tlu drže okačene u sobama, glasno komentarišu i razmenjuju svoje ratne priče i naknadna shvatanja na ulicama, ispod prozora… Takva razmišljanja su posle 21 godine od genocida zaista umorna, bleda, besmislena. Mislim o tome kako su i ti ljudi kojima su dede, očevi i sinovi ubijeni u pokušaju istrebljenja porekla, vere i nacije, isto tako umorni i kako se više ni neprijatno iznenađuju, uzbuđuju, zamišljam ih kako odmahuju rukom i sklanjaju se. Kako zauvek zatvaraju vrata pred takvim ljudima i ostaju u tami prošlosti.

 

Neverica da je moguće da je neko došao na ideju da na godišnjicu genocida promoviše knjigu LJiljane Bulatović, osobe koja veliča genocid i od kasapina prave heroje, divi im se žarom retardirane i bolesne ličnosti, praktično u danu ukopavanja kostiju istrebljenih, iscrpljuje do besmisla. Da li su to možda poslednji ostaci i trzaji poremećenosti nacionalne i kolektivne svesti ili još jedan u nizu udaraca koji iznova potvrđuje činjenicu da nikada nećemo ozdraviti. Koliko su oni sporadični slučajevi u kojima vlast u Srbiji propušta glasove da narod čuje istinu o tome šta su u njegovo ime počinili politički zlikovci i njihovi neposredni izvršitelji zaista delotvorni ili su bezazleni i bez ikakvog uticaja. Ostavljaju li bar malo traga i predstavljaju li osnovu za nadu da će jednog dana doći do delimičnog pa punog suočavanja sa zločinačkom prošlošću. Ili je, jednostavno, već previše vremena prošlo da se uveliko može sa izvesnošću reći da je sve propalo i izgubljeno. Da za nas zapravo spasa nema.