Danas je zimska blagost zabljesnula naše srce dobrotom .
Ispunjeni smo nježnosšću i ljubavlju.
Nemamo teških riječi.
Pjevaćemo vam u pismu koje šaljemo djeci i ljudima kojima vrijeme ne prkosi.
****
Mili naši,
Kundera je zapisao „Nepodnošljiva lakoća postojanja“.
Dorsi i Indexi su izveli „ Nepodnošljivu lakoću sviranja“.
Mi smo živjeli „ Nepodnošljivu lakoću ljubavi“.
Zajedničk crta ; svi smo djeca cvijeće.
Ne po godinama i fizičkoj pripadnosti, već po srcu.
Peace brother,peace.
Selam sister,selam.
Hvala vam na muzici i ljudskosti.
Blagdani će, a nema vas .
Nestali su vas.
Hvala vam i čestiti vam snovi.
Znamo da tamo negdje slavite Stvoritelja i ljubav.
Meke love , no war.
Alelujah!
I Amin!
Znamo da ste u prelijapim poljima cvijeća,
obasjani ljubavlju i milošću.
Tamo vlada vječna blagost i mir.
I zaziva umilno proljeće.
Mili naši,
Vi,Kundera,Dorsi,Indexi i mi.
Istovjetni sni.
Svi smo imali zajedničku viziju – Svjetlost i Ljubav.
Svi smo voljeli cvijeće.
Svi smo voljeli najljepši cvjetak – Ženu Lotos Milosti .
Neke se nestali zajedno sa vama.
Neki su odustali od snova.
Tako neuki kažu,ali nisu u pravu.
Ne može se pobjeći od milosti i ljubavi, sve da hoćeš.
Neki su pjevali do groba.
Nisu se oni umorili.
Ne može se čovjjek umoriti od muzike koja ,milost i ljubav priziva.
Nego grob , se ponekad,neprimjetno prišulja i šta će slabašni čovjek.Mora prileći.
Svi zajedno snivali o ljubavi i ženi i poslije groba.
Znali smo, to nam niko ne može oteti.
Imali smo samo Jednog , ali jako Moćnog zaštitnika.
Njegovo ime je Svjetlost.
Sve ljepote su njegovo djelo.
Mi smo te ljepote upijali, a muziku,cvijeće i najljepši cvijetak ponekad krali i sakrivali.
Milostiv je On,možda i previše,oprostiće.
Mudri zna,samo smo dijelili darove koje nam je usadio.
Dobri smo mi.Bar tako mislimo.
No, nikad se ne zna.
Mili naši.
Mi još hodimo prelijepim stazama i putanjama koje ste vi proprtili.
Muzika naša ,koju smo dijelili nije ljepša.
Samo je jedan njen dio je nijansu plemenitija i harmoničnije.
Za to su krivi vi i Indexi.Učitelji i savršeni učenici.
O ljubavima prošlim,sadašnjim i budućim još uvijek pjevamo i sanjamo.
Malo smo umorniji,klecaviji i svjetliji.
Čini nam se i prozračniji,jer bolje vidimo nutrinu srca i duše.
Nekako nam je lakše odvojiti misli i sjećanja i podjeliti sa drugima.
Sve nas je manje.
Ne znamo da li ćemo uspijeti prenijeti sve snove i ljubavi koje nosimo.
Grehota je da dunjaluk ne primi naš testament u cjelosti.
Vi ovo sve i onako znate.
Znamo da ste bdili nad nama. I bdijete.
Čuvajte nam naše mirisne grlice.
Krhke su one ,ali lepršave.
Mnoge smo umorili i rastužili.
Nismo htjeli ,ali desilo se.
Neka se mole za nas i nadu da se sretnemo.
Halelujah!
I Amin,mili naši.