Vasna Parun – Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

 

Cvijetna fantazija Jadi žene u bijelom Rasuto srce

 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.

 

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.

 

Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.

 

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.

 

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.

 

Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.

 

Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi.

 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.

 

I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.

 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!


												

Hadumi / Dnevni igrokaz na dan 22. Decembar / Prosinac

 

Pjesma dana

 





Danas je Četvrtak  22. Decembar / Prosinac 2022. godine računate po Isusu Hrustu sinu čovječijem , pride vjerovjesniku, ne bilo kakvih , več radosnih vijesti.

Na žalost i pored radosnih vijesti dunjaluk je , po običaju , tužan i krvav. Poprilično porobljen. Zamislite treći milenijum , a ropstvo. Barem u Bosni. Pa u SAD , pa u EU,  Ukrajini ,  pppa, gdje god se okrenete ropstvo. Duboko ukorijenjeno i učahureno.

Da je bilo ljudski i normalno danas bi slavili dan Jugoslovenske armije. Kako su se nacionalistička kasapinske čudovišta , čeda homo primogeniusa, jal sa istoka , jel s zapadnog susjedstva    povampirila i poklala što se moglo poklati ništa od slavlja.

Starter u Kejp Kenediju je juče uključen.Počelo je odbrojavanje.

10.  9…

Trenutno smo na devtki , toliko nam fali do kraja Stare dame .

Devet je sretan broj onome ko ima sreće. Onome ko nema , sasvim je svijedno koji je dan ili broij. I vako i nako su dešava ono što se dešava.

Moramo iskoristiti ovaj dan da skontamo jednu dilemu . Ono, bliži se Božić pa će mnogi pomisliti da nešto radimo sa predubjeđenjem. Mi to radimo  tokom čitave godine,  što ne bi i sada. Ovce runo ne mjenjaju , dok ih vukovi ne rastrgaju.

Nas uvijek kopkalo zašto se pape zovu pape, a što se ne zovu recimo papise. Jesul’ sebi odredili da budu hadumi čitav život – jesu. Znači isto ko da nemaju ono što imaju. Blentovije. Reći dunjaluku mi nemamo ono što svi muški imaju.

E sada papise, zato su mogle ostati trudne jer   imaju anamo onu stvarčicu koju imaju žene. Barem je imala Papisa Ivana. A nemaju anamo onu stvar , koju imaju pape , ili bi trebalo da imaju , ali sami sebi zabranili da je imaju.

Sada nam je jasno što  Papa Pavle II nije mogao ostati trudan. Nije imao ono što papise imaju. Vrlo logično.

Ali to ne rješava dilemu zašto se pape ne zovu papise, iako većina radi isto što i papise. Moraćemo se vratiti ovoj temi. Javljaju nam da nismo apsolvirali. Kao nismo pomenuli ilmije.

Ma to je očas posla. I skoro sve ilmije su hadumi. Njima su njihovi Ebu Lehebi otfikarili ono što visi, a obilježje je muškaraca , a ne kukavičkih ilmijskih haduma, koji ne smiju ni jednu prozboriti protiv pljačkanja siromašnog i jadnog naroda.

Što bi poete rekle:

-Hadum jednom , hadum uvijek.

U prevodu:

Zakon silu ne mijenja, već sila zakon. Do jednom. Valja ova.

Tatjana Lukić – Slijedom poja

 

 

 

svukla sam halje

-pohabane dare

od matere što naslijedih

 

pretjesno mi ruho roditeljke ostaviše

 

preslice i razboj

za moj porod pripravljene košuljice

neka s čežnjom zagledaju vojni –

izblijedele slike

 

pod prstima paučine

nek se sviju naka modri bedro Marijino

nek mrznu ognjišta i zavrište sveci

 

ja sad mislim na se

 

rasula sam krštenice

prve tlapnje pisaljke

i početnice

zagubila za me tkane pelin-vijence

i mrkuše

 

-neka uzme kojoj fali materino krilo

tkanje krpa suzno bdijenje uz kandilo

 

za me nisu vatre puzavice

što mole se tuđoj ruci –

brižljivom žeraču

 

luču dojim

pohotnicu

divljakušu

 

koja sama pribavljat ćr

szha pruća za potpale

izvor – vode za gasnuće

 


												

Rajner Marija Rilke – Rastanak

Kako sam samo osetio sve što
rastankom zovu. Kako znam i sada:
nepreboljeno i jezivo nešto
tamno, što tkanje nekog lepog sklada

kida, još jednom pružajuć ga amo.
Što bespomoćan bejah gledajući
ono što mene – a mene zovući –
pusti da idem, zaostavši samo,

ono što ko da bejahu sve žene,
a ipak malo, belo činilo se,
i ništa drugo do: mahanje što se
već više i ne odnosi na mene,

mahanje neprekidno iz daleka,
sve tiše – jedva objašnjivo više:
možda šljivina grana što se njiše
kad sa nje žurno prhne ptica neka.

 


												

Jesenjin – Pasji sin

 

Opet prošlost iz mraka mi leti,

šušti kao bele rade lug.

Ja se danas svog starog psa setih

što mi beše u mladosti drug.

 

Danas mladost šumela mi telom

ko natruli pod prozorom klen,

pa se setih devojke u belom –

taj pas beše nekad poštar njen.

 

Nema uvek svoga bliskog svako,

al’ je ona ko pesma mi bila,

jer ta pisma i nije nikako

kod psa vernog pod vratom otkrila.

 

Nikada ih nije ni čitala,

iz daleka ja je gledah s tugom…

Al’ bi uvek kraj maline stala

i sanjala o nečemu dugo.

 

Ja tugovah… I ne mogah tada

od nje pismo da dočekam svoje…

Otputovah… No, opet sam sada

pred kapijom plavičaste boje.

 

Odavno je moj pas, znam to, crko,


												

Pol Elurad – Zbog ljubavi

 

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.

Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.

Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.


												

Dolazi zima

 

 

Vi se ponadali nema zime.

Baš ste smjiješni.

 

Evo nje boni večeras , tačno na vrijeme (?) , oliti vrime ako vam je mrsko čitat više slova.

Imaju oni posebni satovi , ne znamo jal su švicarski jal japanski , koji odmjere u sekund kada počinje zima.

Kažu , ova bi biva trebala grunut  večeras u  23 27 oo časaova po našen srednje balkanskom vremenu.

Vala je mogla malo pripočekat pa navrnut tačno u ponoć, da djeca , a bome i neki odrasli bez mozgenzi mogu bacat

petarde.

 

Kada se zima natandari ,onda je to namah , rečemo biva , i najkraći dan u čitavoj godini.

Kažu uzrok je taj neki zimski solsticij, ili što bi komšije rekle sunco staj.

Ih jes im taj izraz pametan. Čuj molim te – sunco staj.

Nije sunce srce pa da zatrokira i stane i onda se fini reanimira. Ili ne reanimira,

u zavisnosti  jel dotični/a  sa sobom  u ruksaku ponjeo ,pored ostalih medikamenata i instrumenata,  i defibrilator.

Kažu tako naložila neka  satrapska Hankija

 

Kad bi sunce samo sekundu stalo,   obistinila bui se namah   apokaliptična predviđanja od Jehovinih svjedoka,

kreacionita , scientologa,nutricionista , i kojekakvih pedera i   prodavača magle .

 

I nisi zime ko što su bile , ova će trajati 89 dana.

Kako je to skontala nikako ne možemo prokužiti.

Mi uzeli i abakus, i računar, i libelu i plajvaz , i nikako da se složimo.

Po našem mahalskom tabirenju  zima treba da traje 91 dan i 6 uri,brata bratu.

Skraćenjem zime oni hoće da nam produže proljeće, pa njegov početak natandarili bilesim na 20 Mart.

 

 

Hajd što nas pljačkaju, ubijaju  i terorišu,na to smo svikli,

ali počeše i godišnja doba da muntaju kako im se sviđa.

 

A onda logično biva ;ako je nama najkraći dan u godini, onima na jugu je najduži.

Prosto ko pasulj.

Samo nam nije jasno kako neko zna šta je sjever, a šta je jug , ili istok  kontra zapad.

Ako su pogriješili, onda ljudi čitav život žive na sjeveru umjesto  kako im kažu na jugu.

I po toj loguci stvari južnjaci bi bili tamnoputiji od sjevernjaka. Možda u tom grmu leći zec.

U rasističkom.Hem bi na sjeveru živjeli tamnoputi i bogati , a   na jugu bijeli i siromašni,

i vjerujemo da se tada arijevci i ostala fašistička bagra ne bi pravili previše važni.

 

Eto to bi bilo to.

Nagovještaj zime bez previše snježnih padavina , po običaju hlada i duga i  ove godine nešto kraćai ,

bez ikakvih naznaka  apokalipse.


												

Bosanske piramide sunca / Teorije i dileme

Iz Arhiva


BY ADMIN21. DECEMBRA 2019.MAGAZINRESTLOVI

Sunčana dolina   Sunčani oblaci nad piramidom Mjeseca      

 

Mit o Bosni kao povijesnom području počinje još prije 15o.ooo hiljada godina, a vjerovatno i desetine hiljada godina ranije. Od tih vremena na ovim prostorima narodi žive u kontinuitetu. Dokazana naučna činjenica.

I ne samo da žive već se i raseljavaju širom Evrope, na istok i zapad, sjever i jug. Utvrđeno  je da su narodi Bosne i Nordijci najizvorniji evropsli narodi i da njihov zajednički genetski kod datira unazad min.7o.ooo god. DNK istraživanja to potvrđuju.

Prvi tagovi tih vremena je Bosanska dolina piramida u Visokom i velike kamene kugle vještačkog porijekla različitih dimenzija koje se nailaze širom Bosne. Sa njima se mogu povezati postojanje ostataka sidrišta po obodima bosnske obale nekadašnjeg panonskog mora. To su obično betonski stubovi različitih veličina sa čeličnim alkama ili bez njih, sa jasno vidljivim naslagama školjki. Nije potrebno dokazivati već samo gledati i naučno objasniti.

Dakle piramide,kugle i sidrišta.Zanimljivo! Toliko blaga ,prepotopnog bogatstva u jednoj maloj zemlji. Pomišljamo nije je li Noja ovdje barku svoju usidrio.Ne, vjerovatno nije.Ali tko ga zna?

Možda je kasnije neki njegov,bliži  srodnik tu doplovio i pravi sidrišta za svoje brodove. pročulo se još u tim vremenima za jednu prelijepu zemlju Božije milosti,koja je toliko snena da je po  skraćenicama te dvije riječi dobila ime: Božija i snenost = Bosna.

Ako mislite da se šalimo,grdno se varate.Sa nekim  Bićima se nikad nešalimo.To su ona uzvišena Bića koje neizmjerno volimo i od kojih zavisimo.I koja pri samomk pomenu izazivaju strahopoštovanje.

Imati artefakte  poput  bosanskih starina je san svake zemlje.To bi mogao biti relevantan trag i svjedočanstvo o postojanju neke izgubljene civilizacije sa kojom arheološka javnost nije upoznata.Ali i ne želi biti upoznata jer bi to poremetilo svjetsku arheološku mitologiju ,da se civilizacija počela buditi desetke tisuća godina  unazad.Voile ljudi uškopljene i nespolne mitove.Naučno dokazano,grehota u ovu priču mješati Vatikanske hadume i tetkice.

U mitovima naroda širom svijeta postoje priče o izgubljenim civilizacijama visokog tehnološkog razvoja. Atlantida, zemlja Mu, Nojeva arka i drugi mitovi bi trebalo da nas ponukaju da se ozbiljno pozabavimo tim pitanjima i tragamo za relevantnim dokazima i tragovima njihovog postojanja.

Zašto u stvarnost uvoditi Denikenove nebuloze o posjetama vanzemaljaca? Zašto ne ostaviti otvorenu mogućnost za dijalektički ciklus razvoja i propasti civilizacija, što nam sugeriše savremena nauka. No,otom potom.

Tema je  Bosna i njeni artefakti, posebice kompleks piramida.

Kompleks piramida je završen oko 25.672. godina prije nove ere.To će se u neko buduće ali dogledno vrijeme moći sasvim tačno utvrditi. Vrijeme i nauke pred nama ubrzano otkrivaju tajne prošlosti. Neće trebati dugo vremena i datiranje starosti putem ugljika C-14 će biti zastarjelo.

Novim metodama će se u godinu moći odrediti starost struktura. Tako će biti moguće odrediti i vrijeme početka i završetka radova svih svjetskih piramida i drugih kulturnih i arhitektonskih baština širom svijeta, a time i bosanskih.I utvrditi da je Naša,bosanska daleko najstarija.

Otkopavanje piramida teče veoma sporo. Sadašnjim tempom otkopavanja čitav kompleks bi se otkrio za par stotina godina: To je više od dvadeset puta duže nego što je bilo potrebno za njegovu gradnju.

Mi to nećemo doživjetil, ali će nas teorija nadživjeti i pokazati da svijet ima najstarije poznate pidmide. Inače gradnje svih svjetskih piramida i pratećih kompleksa traju znatno brže nego što to arheologija zamišlja. Monumentalnost tih građevina navodi arheologe na pogrešna razmišljanja. Ako tome dodamo sasvim krivu pretpostavku o tehnološkim mogućnostima civilizacija iz prethodnih vremena ,donešeni su i pogrešni zaključci o dužini izvođenja rad na piramidama.

Bosanske piramide su mnogo,mnogo kompleksnije od onoga što se o njima do sada zna i u arhitektonskom,tehnološkom i civilizacijskom smislu.I mnogo veće.Jer su njene osnove prekrivene talogom milenijuma.

Posebne karakteristike piramida a koje još nisu ugledale svjetlost dana su: povezanost piramida mrežama tumela, prolaza i puteva je mnogostruko veća nego što se pretpostavlja. Dubina osnova piramida je znatno veća čime se povečavaju njihove razmjere.

Zapravo, piramide predstavljaju neku vrstu tornja nad zdanjem koji se nalazi ispod zemlje. U unutrašnjosti svake piramide se nalazi bezbroj prostorija  različitih veličina i oblika koje se povezane mrežom prolaza na različitim nivoima . Prolazi vode u svim pravcima , ali sa određenom svrhom: da se spoje sa mrežom tunela koji spajaju piramide. Dakle sve piramide su višestruko poverzane lavirintom prolaza, puteva i tunela.

Vanjske arhitektonske karakteristike piramida relativno su jednostavne što dokazuje većina otkopanog dostupnog javnosti.

Postoje barem barem pet pretpostavke o svrhama nastanku kompleksa ovih piramida. Teoretičari zavjera nisu škrtarili.

I.

Kao i sve ostale svjetske piramide i Bosanske piramide su nastale na osnovu religioznih ili strogo oligarhijskih predubjeđenja i motiva. (Realna pretpostavka,ali malo šuljikava.Ko bi pravio religiozne objekte takvih grandioznih razmjera,kada se to jednostavnije,brže i jeftinije moglo uraditi.I na različitim lokacijama vjeru orubližiti ljudima.)

II.

Piramide su izgrađene sa svrhom stvaranja energetskih aktivnosti iz razloga koji su nepoznati današnjoj nauci. (Moguće jer zrači različitim vrstama energije,ali pošto ta današnja nauka ne može definirati ,ostavićemoo se šupljih teorija dok to nauka ne uspije odgonetnuti.)

III.

Tehnološka teorija tvrdi je da su bosanske piramide u stvari grobnice niza nuklearnih elektrana kod kojih je je došlo do havarije. Nešto slično kao u Černobilu ili kao što će to i pored odgađanja biti potrebno uraditi i na japanskoj nuklearki Fokushimi. Da  se spriječi širenje radioaktivnosti urađeni su sarkofazi.

To nije bilo jednostavno izlijevanje betonske mase na elektrane već su iz estetskih razloga “sarkofazi” dobili oblik piramida. Vjerovatno od toga i danas postoje povećani parametri zračenja širokog spektra. Kada se Japanci odluče za sarkofagiranje Fukushime naš prijedlog je sarkofag-piramida na bazi japanske tradicionalne arhitekture hramova.

IV.

Naučna teorija tvrdi da su u unutrašnjosti ispod piramida bila smještena postrojenja nalik na evropski CERN u Švicarskoj. Tokomm rada nešto je krenulo po zlu pa se moralo pribjeći “sarkofagiranju”. Slična sudbina može zadesiti i CERN. Igre koje se izvode u CERN-u nisu nimalo naivne, već su strahovito-kataklizmično opasne. Izazvinje bozon čestica, dok jedna o glavi svijeta visi, idetičnih kvantnih čestica, glume velikog praske , istraživanje antimaterije, tamne tvari, crnih rupa i šta sve ljudima neće pasti na pamet u glumi onoga što je posao Boga Jedinog . (Vrlo interesantnateorija,nije za potcjenjivanje,ali je apokaliptična.)

A pritom ti isti ljudi tzv. “naučnici” čak po ličnom priznanju ne znaju šta traže ili u prevodu – moguće je da nabadaju i pipkaju – prizivaju kataklizmu širih razmjera. Jer u svakom pokusu, pa čak i onom najnaivnijom se postavlja uslovna predispozicija: A šta ako nešto krene po zlu? Poznato je da jedna nesreća ne dolazi sama, već priziva druge.I sve što treba da krene po zlu ono ne da krene, ono se obrušava geometrijskom progresijom.

V.

Piramide su dio globalnog sistema piramida koje uvezuju kompleks energetskih mreža u jednu i tako stvaraju zaštitne parametre koje posjeduje zemljina kugla i njen fluidni omotač. (Malo netegnuta teorija , ali ništa ne isključujemo dok se prava svrha bosdanskih piramida ne otkrije.)

VI.

Debina teorija:

Neko je piramidu pravio da malo takari slijedeće naraštaje. Da se ovi pitaju kako,zašto i kome ? Stara pitalica koju je teško odgonetnuti. A  Bosanske  piramide po svojoj postavci rade ljudima ono što Deba kaže da im rade; i to u zdrav mozak.

Neriješene enigme koje tvore piramide diljem svijeta,  su veće od mogućih pretpostavki koje su tzv.arheolozi i piramidolozi uspjeli riješiti.

Nije ni Deba baš naivan kako to ljudi obično misle.

Nedavnjo postavio umnim ljudima poput Čarlsa Darvina i Stivena Howkinga:

Molim vas, objasnite vi meni odakle razum od nerazuma?  Kako živo iz ničega i mrtvoga ?

Ako ne možete, hvatajste se vaših majmuna i rauma orahovih ljuski.

Ima i šesta, još mahnitija, naučno fantastična teorija koja uključuje vanzemaljce ,svemirske portale itd.,ali njoj nije mjesto u ovom viđenju Doline bosanskih piramida .Iz razloga što je to ipak samo fantazija i bulažnjenje neukih ljudi, koji na naivnosti drugih pare zgrću. Teorije prevare su ponajmanje naučno dokazive; ali ih prevarantski stil isjključuje iz ozbiljnog razmatranja.

Još dugo, dugo vremena će se voditi polemike o Bosanskim piramidama.

Put do istine je trnovit ali vjerujemo da će ona pobijediti uprkos i u inat onima koji je ne žele. Tom istinom bi bio srušen veliki broj njihovih „istina“ i mitova.

Bosna je oduvijek bila kost u grlu mnogima u bližem i daljem okruženju. Rijetki su oni dobronamjerni ljudi koji vide Bosnu u pravom svjetlu, kao čedo Božje milosti. Čedo koja polako na vidjelo iznosi svoje tajne.

Neki njeni građani i sasvim normalno (možda još normalnije ) i seljaci: neke poglavate kreature ne žele prihvatiti blagodeti, ljepotu i mistiku koju jedna jedina i neponovljiva Bosna pruža. Ma kako poglaviti više su to poput balona glavati likovi.Oni svoje glavatosti pred ekran tandare i pokazuju svoju neukost,nestručnost i nedobronamjernost.

Odnose se prema nacionalnom blagu nehajno i sa skepsom. Širom Bosne propadaju blaga nacionalne kulture stvarana od pamtivjeka do danas.

Oni sjede i ništa ne rade. Nema novaca kažu. Da li je Tesli trebao novac? Ili Maleru koji ne nađe Solomonove rudnike, ili Šlimanu koji ne nađe Troju, ili Maršalu koji nađe Taxilu. Ne, oni ništa ne rade i traže, jer imate drugi zadatak.Prodavati carevo novo ruho i raditi protiv Bosne.Balone šarenih laži bacati da se istina zamagli.

Pa ako zaista ne vjeruju to je njihov problem. Ako ne rade to nije naš problem. Ali nek se manu  šuplje priče i odmaknu  od Bosne. Ili nek prionu  poslu i na principima nauka dokažu:

-Da piramide ne postoje / da piramide nisu vještačke tvorevine ljudskom rukom stvorene/ da su plod mašte.

-Da su se kamene kugle same od sebe uvaljale od kamenih gromada / da ne postoje / da su plod mašte.
-Da panonsko more nije postojalo. Da vezovi, nalik vezovima na svim dokovima svijeta/da ne postoje / da su plod mašte.

Kad nešto učine možda steknu naše povjerenje.

Nije bitno ako dokažu ili ne dokažu da su neki u krivu.

Starost vezišta nije teško dokazati. Pristup je lagan, po'dana puta tamo amo. Minut’  je posla odvaliti kamen veličine šake, može i klikera,ili zjenice oka.Pitate se zašto baš šaka,kliker ili zjenica.

Šakom u čelenku treba svakog ko gluposti brblja i Bosni ne želi dobro.Svih Mojsija recept.

U Bosni je kliker  mjera za količinu moždane mase u pojedinim umovima.

Zjenica oka je preporuka za dobar vid.Ali samo preporuka.Mnogi su slijepi iako imaju oštar vid.Čudo nebesko.

Poslije uzimanja uzorka se ima se vremena za potpaliti roštilj, popiti koju pivu ili brlju, uživati u ljepoti krajolika; to je Bosna divna, mila. Za par dana eto rezultata, zna se koliko je što staro, da li je vještačko (a jeste) …

A, šta vi znate,možda je jedno od tih vezišta Nojino /Nuhovo?

Nikako ne zaboravite da su nas učili da se i danas na Trebeviću i okolnim i skoro svim bosanskim planinama mogu naći okamine školjki i drugih školjkaša. I još mnogo toga neobjašnjivog.I pad je let.I Zemlja se obrtala i Bosna pod vodom bila.

Na zemljiu postoji barem 1.5oo živih vulkana, kažu i 3.ooo onih za koje ne znamo. Svake godine proradi bar jedan. I u Bosni ima bar jedan, a niko ga ne osjeća i ne traži.

Što , nadobudni negatori svega Bosanskog , ili bar neko drugi niste nikad temeljno istražili Peručicu i Maglić i njihove tajne.

Salinas vam je dao Troju a vi je ne tražite.Jason je sa argonautima ploviojednim morem (možda bosanskim) jednom Modrom rijekom, pa onom dugom, niko to ne povezuje. Nađoše Jasonove čamce, možda trojanske, na kraju one duge Modre rijeke, u Hutovom blatu i niko da shvati.

Zašto niko ne istraži o pješčane piramide i objasni. Pijesak a kiše, snijeg, vjetar ga ga vijekovima, milenijumima ne razgrađuju! A ako to ne možete,  a zato ste za to plaćeni, idite pa se pridružite svojim mentorima.

Nije lako slijepcu progledati.

Neuki  kažu prirodne tvorevine. Čista bedastoća.

Ako nećete raditi tada nemojte, Ali Bosnu dirati i blatiti to ne smijete. Ako ne želite pomoći ili odmoći što je vaš posao, vi okrenite glavu na drugu stranu i zabavite se sa sobom i svojim drugim,jalovim poslovima.

Šta onda očekivati od tujina koji gledaju kako Bosni servirati neko zlo. Na kraju krajeva, u neznanju ta tujinska zvijer će spremno reći:

“Ko je Bosna da ima piramide, kamene kugle, sidrišta, Troju, Jasona,pješčane zamkove…?

Odakle im to?

Šta će im to?”

Nokautirani se ne vraćaju / Igrokaz na dan 21. Decembar ili Prosinac

Danas je  Srijeda 21. Decembar ili Prosinac 2o22. godine , ravno do ponoći. Pravo u sridu , što no ,bi reko naš narod. Po narodnoj poetici , jal fonetici , mu je ta srida nekako gotovanski. Samo zalegneš i eto sride.

Plaho. Joj , što mi volimo zalegati. Ma , nije nama zbog  zaleganja baš plaho . Ono jeste, ali najtijeplahije zalijeganje sa sridom i u sridu.

Nisi frajer nameračit  se na čoše, kad imaš prelijepu sredinu. Usred dušeka , a tu je i jastuk. Pomagač, veliki pomagač za sridu . Oni pametniji ga koriste i za jastučenje. Kontaju nema sride ,bez jastučenja . Ili nema jastučenja bez sride. Zakon komutacije. Kako god okreneš sve se svodi jal na sridu , jal na jastučenje. Prvi mahalski zakon. Takarli neki zakon.

Počinje  odbrojavanje , vežite se polijćemo.  Neki ne odbrojavaju. Njima je odbrojene. Ono neki nikad sudbinu ne zavaravaju. Dakle  številjka deset, oliti prosim lijepo šenkrat  deset  dana do kraja ovog , skoro prohujalog  ljeta.

Sada je postalo kao u boksu; odbrojavanje . No, dani nisu bezazleni. Mnogo više će oni nokauta odraditi nego što je njih nokautirano. A i ima jedna mala razlika, oni se uvijek vraćaju .Lijepi ,  nasmješeni ,veseli puni ljubavi. kako neće biti taki , kad in Stvoritelj stalno vraća na dunjaluk.

A oni nokautirani se ne vraćaju!

Š'o?

Kako što? Pa nisu se baš dobro pripremili za meč , ili su bili neoprezni , ili presaumouvjereni. Šta mi znamo š'o?

Joj , što mu je ovo Š'O, dobro. Pravo mahalski i pametno. Mnogi skontali da je to neka pametna riječ pa je  jal za ime , jal za prezime natandarili. Ali glupaci , kompleks veličine , dodali još i ime , jal prezime.

Eno ih guta Š'o-va. Brnard,Irvin,Maksimilijan,Koneri… Ma dosadna im ova imena , ko će ih nabrajati. Pravi šo-u.

E sad kada se dofatismo šo-ua. Moramo viknut UA   , ma šta viknuti vršitati iz sveg glasa, iz petnih žila:

-UA svjetska i napose  tronacionalistička pljačkaška bagro.

Nije nam lakše , ali biće kad tad.

Jal zemaljski pakao , jal nebeski pržum im ne gine .

Mogu da biraju, dajemo im mogućnost. U mahali dame biraju.

A sigurno će im se posrećiti da izvuku  bingo  i osvoje  obje nagrade. Zaslužili su.

Ne bi se bunili da im se pridruže ilmije i druga sveštena lica. I oni su zaslužili. Velika većina.

Što bi poete rekle:

Tako vam je stanje na dunjaluku,. I danas i uvijek. Takarli.

 U prevodu

A ima i taj…drugi put, ali nejma popravnog.