Da li si mogla da zaboravis
da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
citavo jedno kratko proljece
ogrtac srece mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svijet, nekada mirisan i raspjevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i nasih malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo
vrijeme brise i srce zaboravlja;
ali casovi srece ostaju,
njihov je sjaj u nama.
Danas je Ponedeljak 26. Decembar / Prosinac 2022. godina.
Po zapisničarima je to 360 u godini, a Sarajevska katedrala , Big Blento , Kvazimodov dom, bazilka sv.Petra , jekom aminuju i odbrojavaju:
10,9,8,7,6,5…
Sada nam na prste jedne ruke mogu stati preostali ovogodišnji dani.
Malo nam tužno. I 2022. godini .Odjednom smo tako siromašni , da pogrešno pomislismo da smo siromašni ko crkveni miševi.
A nismo .
Bogatiji smo Božijim Duhom i vjerom nego svo sveštenstvo svijeta.
Oni su licemjeri. Ogromna većina. Dok oni ogrezli u grijehu i bogatsvu , oblokani leže ispod prekrcatih božićnih božićnih trpeza, pučanstvo umire i gladuje. Gladuje i umire. Nije bitno kojim redom.
To je realnost u kojem tijare i zlatno prstenje sa draguljima sveštenstvo prinosi gladnim usnama puka na prićešće i oprost.
I licemjeri daju svaki oprost, jer će im pučanstvo dati i poslijenji penezi da im se proste grijesi. A nemaju ga , osim što vjeruju tim paganima i licemjerima, koji ih zavode sa Božijeg puta , šupljom antihristovskom pričom.
Pogledajte bilo koje Jevanđelje. Pročitajte bilo koju Isusovu riječ. Ako u djelu i govoru sveštenih bogohulnika nađete jednu jedinu riječ Hristovu riječ ili nauk bićete uvršteni u Riplijevu knjigu za sva vremena.
Ako u Hristovom učenju nađete i jednu riječ kojom bi po dobru mogli prepoznati svešteno lice bilo koje religije , zaslužićete titulu meštra od riječi.
Ali danas je praznik. Dan je lijep. Vaša trpeza je vaša sloboda. Nije bitno šta je na njoj , bitno je da je blagoslovljena i čista. Bitno je da ste Božija djeca koja svojim djelom zaslužuje njegovu ljubav.
I daće Milostivi Bog. Uvijek bezuslovno dariva želeći svojoj djeci dobro.
Nek sveti se ime Gospodnje.
Alelujah.
Prazna, odjekujem i sa najsitnijim korakom,
Muzej bez kipova, veličajan zbog stupova, trijemova, rotunda.
U mom dvorištu vodoskok prska i tone nazad sam u sebe,
Opatičkog srca i slijep za svijet. Mramorni ljiljani
Isparavajući svoju bljedoću miomirisom
Zamišljam se silnom publikom,
Kao majku bijele Nike i nekoliko golookih Apolona.
Umjesto toga, mrtvi me ponižavaju pažnjom,
I ništa se ne može dogoditi.
Mjesec polaže ruku na moje čelo,
Bezizražajnog lica i nijemi nalik bolničarki.
pB
Odoratus impedit cogitationem
Св. Бернар
ево
од чега је начињена
само једна унца парфема
са звучним именом
од 9500 јасминових
цветова из француске
од 4800 ружа
такође из француске
од осамдесет ружа свирепо уморених
жеђу
у пустињама марока
од цвета једне врсте перунике
која успева искључиво
на плантажама близу фиренце
где су подигнути чудовишни
крематоријуми и где се
користе сунчане пећи
да се из цветова исцеди
признање
најзад од тридесет и пет фабрички
произведених ароматичних
хемикалија
које се ради равнотеже размештају
час на једну час на другу страну
и држе на окупу душе
свих цветова
пристрасних
и међусобно нетрпељивих
Mladi mesec se pojavio
iznad vlažnih od rosa poljana.
Mili, daleki, tuđi – dođi,
da budem tvoja dragana.
Danju se skrivam, danju ćutim.
Migne li mesec – ne mogu da se borim.
U noći punoj mesečine
za dragim ramenom od želje gorim.
I ne pitam se: Ko je on?
Na usnama ći saznati tvojim.
Danju su zagrljaji samo grubi,
danju se samo zanosa bojim.
Od gordog đavola muči me strah,
pa lažem s osmehom na usnama.
A noću – mili, daleki, tuđi…Ah!
Mesečev sjaj je nad šumama!
Plače cura pored dveri što u blistave vode dvore,
u dvorima ko srebro smijeh se čuje, pjesme ore.
Plače cura i mrzne se od jesenje hladne bure,
i promrzlom rukom briše suze što niz lice cure.
Sa suzama ona samo tvrdu koru kruha prosi,
od srama i uzbuđenja glas joj molbu jedva nosi.
Al od buke praznovanja ne čuje se njena želja,
i curica stoji, plače pored smijeha i veselja.
pB
Četiri sata. Teški kao ruda.
Caru – carevo, bogu – božije!
A neko kao ja kuda bi, kuda?
I šta se meni darivati može?
Kada bi bio majušan kao Veliki ocean –
kleknuo bih na talase,
uz plimu flertovao bih sa lunom kao sa ženom.
Gde naći dragu koja bi bila kao ja?
Takvu ne bi trpilo nebo maleno!
O, kad bih prosjak bio kao milijarder!
Novac? Čemu će duši?
Pophlepni lopov u njoj ipak spije.
Moje želje – to je čopor što ruši,
malo joj je zlato svake Kalifornije.
Kada bih bio mutav ko Dante ili Petrarka!
Dušu jedinoj dati!
Stihom odrediti da je trulija!
I riječi, i ljubav od koje patim –
Trijumfa je to kapija,
raskošno, bez otiska će kroz nju ipak,
ljubavnici svih vjekova da minu.
O, kada bih bio tih
kao grom jak – plakao bih,
pB
Neću da spomenem ime,
Kako se zvala –
Djevojčica s kojom sam brao
U šumi lješnjake.
Nabravši puno krilo,
Pred podne, rekoh ja:
Hodi, lezi kraj mene
U hladovinu, u grm.
A ona, zbilja, dođe… Mene je bilo stid.
Jer zašto sam se morao zacrvenjeti?
Joj, kad bi to baka doznala!
A sutradan popela se na dud pred kućom.
Htio sam gore pogledati
(baš sam ispod nje stajao),
Al sam se plašio:
Mogla bi me kako baka spaziti,
Pa šta bi onda bilo, mislim ja.
Najbolje će biti
Da grijeh svoj ispovijedim
Velečasnom gospodinu župniku.
Pjesma dana
Danas je Subota 24.Decembar / Prosinac 2022. godine računate po Hristu.
Odrbojavanje se nastaje. pararelno i jednosmjerno. Jedno se zaustavlja večeras u ponoć-
10. 9. 8 . 7…
3. 2. 1…
Vrlo jednostavne računice.
Sedam dana do Nove godine. Trista pedeset osam dana je otišlo na odmor. Svi osim jednog će se vratiti iduće godine. I to vraćanje počinje odmah kada se i ovih zadnjih sedam izredaju.A i onaj jedan nam se smješi. Odlučio da nam navrne neke od slijedećih tventi-tventi godina.
Na dan 24.12. svake godine unazad milenij i po i koji dan pride hrišćani idu u Crkve i tačno u ponoć počinje slavlje Badnje večeri i Božića.
Umjesto uobičajenih gužljanja, danas vam predstavljamo jedan detalj , uoči početka ponoćne mise crkvi Sv. Franje u Sarajevu , iz nekih davnih , nevinih vremena.
Akteri su blentovije našeg serijala Oni jašu… koji nas , povremeno , opterećuju već godinama u 20 08 na ovim stranicama.
” Naglas se smijem i pitam se kakve finte sada blesani rade. ( Luca razmišlja – od sutra neće moći, ne dunjalučkim životom.)
Dobri mi odgovara:
Sada su u Svetog Ante na ponoćki. Mole biskupa Vilića, k'o panju nasušnu , da ne počinje sa ponoćkom , odocnio im jaran Mujo, a brez njega ne m're ništa počet.
Vikar Vilić će pitati :
-Kakav vas Mujo sada spopo? Dobro , možemo sačekati. Šta je vaskoliko pučanstvo spram Muje.
-Kako ba , koji Mujo ,to je naš jaran Deba. Onaj malo nahero natakareni Bosanac.
-A koji si mu sad pa ti?
-On je Lenji , Mujin jaran. Ne mre taj ni jedne progovorit bez Debe. Inače samo šareti. Pantomima živa. I on tandar uvijek sniva. Natandaren načisto.
-A koji si mi ti?
-On je Herco , Lenjeg pajdo. Njega ha , spomeneš , dobri ti ga naš biskupe , herc na mah samo što ne hekne. Ima slabo srce i uvijek ga hekne poslije , ako znaš čega.
-A Brada koji si mu ti?
-On je Mojsije propovjednik i najbolji prijatelj Malog Princa , kojeg od milja zovu Dobri
-Šta će Mojsije večeras ovdje. Zar nije sabat počeo, a i Hanuka je. I koga zove Dobri ?
-Jes subota je počela. U povjerenju Mojsije je jedini Jevrej koji ne zna beknut hebrejski, pa ga ne primaju među svoje. A njemu milina. Ne bi ni išo. I nije se ogriješio o Boga Jedinog. Oni su . Svako ko se ogriješi o ljudima koje hoće da se mole Bogu jedinom su pogan. A ono dobro maksumče svi mi zovemo Dobri. samo ga Frka zove Mali Prinče moj. I još poneka. Hejbet njih.
-A koji si mi ti?
-On je Baška Baša, raspuščenica San, po šogunski. Njegov buket je bruka prava. Mislim kad daruje. Da, ruže a šta ste vi umislili Oče biskupe, nešto ste se zarumenuli.
-A koja si mi ti lajavušo jedna, ovo je nebeski hram?
-Ona je Zlata Mojsijeva ljubav. I nije lajavuša , i ona je Jevrejka. A znate onu svako svoga brani. Nije Baška Baša Jevrej, ali njeni su svi konzilijaši. Ona im ko starija sestra dođe. Meni mater može biti.
-Koja si ti firaunko jedna.
-Nije ti Lela Jela Jelena firaunka, mater ti je , preuzvišeni. – ne bi dala Frka na Lelu Jelu Jelenu , koja se izmicala ustranu od Herce. Prevario je , jednom i nikad više. Za sva vremena.
Uto bi ušo Deba, svi bi se okrenuli biskupu:
-Eto sad možeš početi misu. Mujo došo.
Deba bi zagalamio :
-Požuri , što si stao, rista. Zar ne misliš da docniš , vidiš da te pučanstvo čeka!
Deba bi prišo konziliju i tako tiho da su ga čak u Katedrali mogli razabrat :
– Izlomih se . Nigdje ne nađoh Dobrog. Mora da su ga one ljepot noge opet privele. A što se ‘voliki narod skupija. Neće valjda svi u votaži. nema mjesta za sve. Mo'o bi neko riknuti.
…. Tišina….
Mahalaši u vazduhu , u jecaju zvona , u utihlom ezanu , u nijemom poju grlica osjećaju plavetna ljepota se večeras dušom dijeli.
Mojsiju ža , srce ga boli što je ostavio harmoniku u đardinu na dno Bjelava, u kućerku ispod dva jablana…, sad bi je za sva vremena hekno sa vrha ovog svetog hrama , pa makar i on polećeo za njom..
Kradem ti se u večeri,
u večeri pod pendžere,
da ti bacim struk zumbula,
da ti cvijetak prozbori,
koliko te silno ljubim,
mrijem, dušo, za tobom.
Ti ne haješ za bolove,
za bolove srca moga.
Cvijet vene, mlad se suši,
sevdah ode uzaman.
Alah nek ti drugog dad'e,
mrijem, dušo, za tobom.