Prever – Mačak i ptica

Selo sluša rastuženo

Pjesmu ptice na umoru

Ptica je jedina u selu

I mačak je jedan u selu

A on ju je upola pojeo

Kad ptica prestade da pjeva

I mačak prestade da prede

Pa svoju njuškicu umiva

Selo priredi ptičici

Neviđenu do tad sahranu

Tada mačak takođe pozvani

Koračao je iza kovčega

U kome je ptica ležala

Nošena od jedne djevojčice

Koja je stalno plakala

Da sam znao da te žalosti

Veli joj mačak raznežen

Pojeo bih je odmah svu

A zatim bih ti ispričao

Da sam je vidio da je odletela

Daleko na kraj svijeta

Odakle se više ne vraća

Ti bi tada bila manje žalosna

Ne čini nikad ništa upola

Prever – Pjesma za vas

 

 

 

 

Crna kosa kos acrna

milovana talasima

kosan crna crna kosa

rasplitana vetrovima

Semptebarske magle

plove iznad drveta

sunce ko limun zeleno

A Beda

u svojim kočijama praznim

koja vuku triu djeteta plava

preko ruševina prelazi

i gube se ka moru

Crna kosa kosa crna

milovana talasima

kosa crna crna kosa

rasplitana mjetrocima

Sa gvozdenim buradima

i krhotinama od betona

kao neko mrtvo prestio

nogama okrenutim uvis

admiralski splav

na šljunku nepomičan leži

Crna kosa kosa crna

rasplitana talasima

kosa crna crna kosa

milovana valovima

Sunce

limun zeleni noše vremenom

glasovi sirena

glasovi su djece

Takarkaz /Dnevni igrokaz na dan 1. Januara/Siječnja

Danas je nedelja  1. Januara/Siječnja 2023. godine u novom  odbrojavanju po Isusu Hristu.

U načelu to je skoro jedan   prohujali dan.   Dok si reko keks, nekome se prisnio sličan naziv , nema ih , niđe ni jednog prošlogodišnjeg dana.Ustupiše mjesto ovim novm  levatima ( na broj 365 )  da se bakču sa nama do kraja ove nove godine. Tako mi mislimo,. A levati će zalevatiti i olešiti hejbet pametnjakovića, gluho i ćoravo bilo.

A i mi danas prepisivački raspoloženi. Umjesto nekih gluparija , natandarićemo vam neka vrlo poučna , jako mislena  i još gluplja pametovanja.

Petrović Petar Njegoš:  on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće  tuberan bio, u tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš narod svoj nevini , braću da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se .

Ima ljudi i neljudi.Tako je uvijek bilo.I majki i nemajki,I očeva i neočeva.Taki je dunjaluk.Nedokazan.

A jema  i jedna konjina ljucka. Taj se zna naopako svetiti ženama. Imo nešta protiv njih, zicer.

Danima ih ,noćima samo buba i  udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek.Kad se to zalaufa , po’ Bjelava ne može spavati,pa sutradan po dunjaluka  nervozno i bijesno ko paščad  poslije posne veljačke noći, na posao  odi.

Što ti je narod? Mjesto da i on počne udarat1 i bubat. Pučanstvo  hudi i po svu noć ne spava.

Konta Deba, što bi to fešta i vatromet bio,  kad bi se svi odjednom probubali.

Recima narod na Bjelavama  se počne bubati i udarati. Prvo, namah se probudi  Mejtaš . Vidi ironije , simbolike i poetike. Ja posto ko oni hadumćar Njegoš ;  poeta.

Moram Mojsija pitati jel to dobro  ili  loše. I kako to utiče na bubanje.A možda i ne moram njega pitati, nego Dobrog . On je poznat da dobro buba. Svaki stih mu buba  minimum dvanaesterac. A ako treba i šesnaesterce rahat uglavi. A sa penaltika je nepogrešiv. Pravo u sridu.

Ne konta Deba da mu je strah od  moguće visine  pomutio mozak , ko mućak jaje ,sve se u krug vrti i zvecka gluposti.

Dakle , prvo se probude kameni  mrtvaci sa Meit taša, pa onda Višnjik, Podhrastovi, Koševo i  i Koševsko brdo i svi se počnu  bubati i udarati.I  sve je gotovo.Bubanje i udaranje budo dio po dio grada , i u njima se počene bubati i udarati dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje. Ljepota, što bi poete rekle:

-Joj miline judi moji.

To  postane tako skladno , ko da  netko pritiscima dugmeta  bubanje pokreće, a svetla se u gradu pale dio po dio, i svijetle kao božićna jelka  . Čas vamo čas tamo. I jopet čas tamo, čas vamo. I isponove. I nikako da  svijeće pregore.

Bio bi to začarani krug, iz koga se grad nikad ne bi izvukao, dok svi ne bi pocrkali. Ne mere se do beskonačnoati bubati, sve da  su  Mujini potomci. Onog Muje , kraljice Marije Terezije najboljeg, ha , kako da se izrazi, aha, dušekli   havera.

I sada , ne dao usud dušu griješiti, recimo jedan dio se prestane udarati i bubati.Oni prvi okolni jenjavaju i gase se. Međutim upaljenim svjetlima ne preti nikakva opasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i lupa. Jopet opšta bubnjava svuda naokolo.

Ha on počne jenjavati , osjetim  to  ja Deba, ni ja  ne volim , ni za živu glavu , da preskočim svoj dio, pa i ja lupaj i bubaj. Pa zatim Herco i Oma. A za Baška Bašu i ne pitaj!

I na  kraju Lenji,  konta  i ceraka se Deba. On namjerno ostavi Lenjeg za kraj , da ga malo nataslači. Dok se čitav grad pretvori u red bubanja  za redom lupanja , oliti pravu pravcati redaljku bubanja i lupanja , doći će i Lenji tobe. Na vakat. Odnekud će  jedna pametna naći put do njegovog  malog mozga i Lenjem šapnuti:

-Takariš lenjost, kad je fešta nek i dušek gori.

I tako bi Lenji prekršio prvo pravilo trojno. Nikud maći guzicom. Jedino ako moraš bježati od smrti. I počeo bi  dušečiti , oliti jastučiti.

Vidi molim te, što je ovi Lenji konj, odjednom posto pametan. Sve na mehkom. Što ti lenj čo'ek neće skontat.

A ja , jado se mindero. Ne'š ti meni više tako, Deba blentovijo jedna. Ima da se modernizuješ i nabaviš francuski ležaj. Rekli mu taj ležaj na glasu. Tvoje je samo da se pristaviš i zalegneš  sa  bubalicom,  i ne brigaj.

Normalno nije školska bubalica.  Šta će ti ona u francuskom ležaju? Da ti prenese neku boleščinu iz knjiga. Ali ako dođe bez namjere da štreba ono knjiški, već samo bubalački, mere vala i ona doperjat na pernate podloge.

I konta Deba kako bi to bilo prelijepo  kad bi se čitav grad uvijek,  iznova i iznova,samozapaljivo bubanjem.

Nažalost , Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz dva razloga.

Prvo zbog one  narodna,što narod ne vidi to narod ne imitira. Boji se novina.

Drugi razlog ću  već smisliti zabrino se Deba, jer   ima ih hejbet koji remete rapsodiju sveopćeg bubanja; hadumćari, političari, tetkice, prepisivači,  ilmije , pljačkaši narodnog  zlata,razroka fukara…

Glava boli, a treba odabrati pravi drugi razlog. Iz dubokih misli ga trgnu njiska konja.

Drugi konj onaj na konju,malo posramljeno tapše hajvana  i kaže mu:

„Eheej, curik.“

Što bi poete rekle:

-Curiko ne curiko isto ti se piše.

U prevodu:

Malo tiše sa tim Ehhej, mogla bi neka čuti, pa se navrnut na još koji put; joj mamo, mamice.

Aleksandar Sergejevič Puškin – Trenutka se sjećam sjajna

 

 

Trenutka ja se sjecam sjajna,

kada preda mnom se ti pojavi

ko prividjenje, kao tajna,

i ko ljepote genij pravi.

 

Kad tuga sve mi skrha nade,

a kinjile me strepnje taste,

tvoj njezni glas mi pjevat stade

i lik tvoj sanjah na dnu maste.

 

No, doba minu.Vihor njezni

rasprsio mi sne i stravu.

I predadoh ja glas tvoj njezni

i lik nebeski zaboravu.

 

Polako su se vukli dani

u zabiti, u zatocenju,

bez zanosa, bez suza ranih,

bez nadahnuca, nalik mrenju.

 

Al stize dusi probudjenje.

I opet mi se ti pojavi

ko nenadano prividjenje

i ko ljepote genij pravi.

 

I kucat stade srce vruce,

nov zivot u njem maha uze.

I opet plamti nadahnuce,

i ljubav sja, i teku suze.

 


												

Izmišljotine ili stvaranje novih mitova – Civilizacija na Antartiku

Vidi ti njih!

Šta se neće sjetiti?

Civilizacija na Antartiku.

Aha, kako da ne.

I” nađoše ” uporište u Svetim knjigama i scenama iz naučno fantastičnih filmova.

 

Kažu napredna neka civilizacija , naša im pera ne može odbiti.

Pobiše sve živo što im se primakne.

Ipak ostave dovoljno svjedoka da njihovu slavu stegovno prenose.

“Navodi ” iz Svetih knjiga kao govore o zloj civilizaciji.

Onda  je to civilizacija degena ili ako ćete kretena ( da proste kreteni).

 

Zašto ? – pitate se.

Pa jednostavno žive u najsurovijim predjelima zemlje ,

gdje im se smrzava svako udo, ili svaki rasplodni organ ,

a oni puštaju da “urođenici” lješkare u rajskim blagodatima.

 

Tu nešto nije u redu.

Ili nisu zli ili vole epp i velike minuse.

Znači nisu sa ovog svijeta.

Što ne odu u Europu, dakako Jupiterov mjesec.

Tamo ima hladovine koliko god hoće  I velikih minusa.

I ne moraju nikoga rokati, niti se sakrivati.

 

Dopisano

Pitate se zašto ove ” misterije ” na bigajli hak tupimo namah po novoj godini.

Jednostavno, mnogi su mamurni , ili spavaju pa neće vidjeti ove gluposti.

Oni koji nisu mamurni i koji su budni, zaslužuju da ih kaznimo, jer nisu ko normalni ljudi slavili najluđu noć.

Znači pravili se pametni ili slušali preporuke minderplaza , oliti haduma i tetkica.






												

Prever – Poljubi me

 

 

To je bilo u jednoj četvrti

Svetlosti

U kojoj je uvek mrak i uvek svetlost

I zimi i leti tamo je uvek zima

Stajala je na stepeništu

On kraj nje a ona kraj njega

 

Osećao se sumpor

Jer tog popodneva uništavali su stenice

Govorila je ovde je mračno

I zagušljivo

I leti i zimi ovde je uvek zima

Božija zvezda ne svraća u našu ulicu

Mora da ima preča posla u bogatijim

delovima grada

 

Zagrli me čvrsto

Ljubi me

Ljubi me dugo

Ljubi me

Kasnije biće kasno

Naš život to je sada

 

Ovde se umire od svega –

od toplote i zime

Ili se smrzavaš ili gušiš

Ovde vazduha nema

Ako prestaneš da me ljubiš

Čini mi se umreću ugušena

Imaš petnaest godina imam petnaest

godina

Oboje trideset

 

Sa trideset godina više nismo deca

To su godine kad treba da se radi

To su godine kada se ljubi

Kasnije biće kasno

Naš život to je sada

Ljubi me


												

Marina Cvjetajeva – Novogodišnja ( Rajneru Mariji Rilkeu )

 

Srećna ti nova i dan i kraj pod novim krovom !

I prvo pismo tebi na novom

Nesporazum je da je na rodnom (Rodnom-plodnom)

mestu zvučnom, mestu zvonkom,

Kao Eolova kula prazna i strašna,

Prvo pismo tebi iz jučerašnje,

Gde ću bez tebe da zgasnem,

Domovine, sad već nejasne

Zvezde…Zakon odlaska i odbijanja,

Po kojem za srce više prijanja

Nebila i neviđena, neznana.

Da pričam kako sam za tvoju saznala?

Ne zemljotres, ne lavina snežna.

čovek je ušao bilo koji (nežno Voljeni Ti).

Najbolnije od zbitija svih.

U Novosti i Danu. Članak ili stih? Gde? U planini.

(Prozor u granju jele. Čarsav.)

Zar ne vidite novine, jel’te ?

Članak  dakle ? Ne. Al’…poštedite me truda.

Glasno: Teško je. Unutra: Nisam Juda.

U sanatorijumu. (Raj iznajmljen.)

Dan? Juče, prekjuće. Pamćenje izdaje.

Bićete u Alkazaru? Ne putujem tuda.

Glasno: Porodica. Unutra: Sve sam, al’ne Juda.

Srećna ti Nova! (Rodilo se sutra!)

Da kažem šta rekoh saznavši jutros da…

Psss…po navici, eto omaklo mi se.

Život i smrt davno već stavljam u navodnice,

Zna se da su to fraze sročene vešto.

Nisam ništa učinila, ali se nešto

Učinilo bez senke i odjeka, lako

Delotvorno! A sad:- Kako si putovao?

Kako se kidalo srce i kako to da

Nije se iskidalo? Kao sto na kasacima iz “Orla”,

koji i orlovima, rekao si, prednjače,

Ponestao ti je dah-ili jače?

Slađe? Nigde visine, nigde spusta.

Leteo je na orlovima Rusa

Ko. Krvnu vezu imao s drugim svetom:

U Rusiji si bio-onaj svet na ovom, prokletom,

Video si. Bekstvo udešeno vešto!

Život i smrt izgovaram sa smeškom

Skrivenim- svojim ćeš ga dotaći potom!

Život i smrt izgovaram sa fusnotom,

Zvezdicom (noć kojoj se nadam uopšte:

Mesto moždane polulopte Zvezdana!)

Da ne zaboravim, prijatelju, ovo

što sledi: ako je slovo

Rusko zamenjeno nemačkim to se može

To nije zato što će danas, tobože,

Sve biti primljeno, što će mrtav pojesti sve

Ne trepnuvši! već zato što onaj svet,

Naš-trinaesti, u Novodjevičjem, nagonski

Sam shvatila: nije bez, već-sve-paganski.

tako i pitam, ne bez tuge snažne:

Ne pitaš više kako se ruski kaže

Nest? Ta jedina što sva gnezda

Pokriva rima: zvezda.

Udaljujem se? Al’nema takve stvari

Koja od tebe može da udalji.

Svaka pomisao;svaki, Du Lieber,

Slog u tebe vodi-ma o čemu tu lire

Govorile (od ruskog nemački ako

Mi je bliži, anđeoski mi je blizi) kako

Nema mesta gde tebe nije, no ipak ima (greše):

Grob. Sve je kako ne beše i sve je ko što beše,

A o meni baš ništa-zar ne?

Okruženje, samoosećanje, o, Rajnere?

Uporno, sveneizostavno naselje

Prvo viđenje vaseljene

(Podrazumeva se: i pesnika zaneta

U njoj) i poslednje planete,

Samo jednom i date tebi-u celini, celom!

Ne pesnika s prahom, duha s telom.

(Odvojiti ih znači uvredu, neistinu)

Već tebe s tobom, tebe s istim u

Tebi. Biti Zevsov ne znači biti polubog,

I od Kastora bolji tebe s tobom Poluksom,

Mermera tebe s tobom travkom,

Ne rastankom i ne sastankom

Već suoćenjem: sastanak i rastanak, u luku,

Odjednom. Sopstvenu ruku

Kako si gledao (trag-na njoj-mastila)

Sa svoje od toliko i toliko (koliko?) milja

Beskrajne jer bespočelne i stalne visine,

nad razinom kristalnom

Sredozemnog i ostalih jezera slitih.

Sve je kako ne beše i kako će biti

I sa mnom preko kraja predgrađa i mesta.

Sve je kako ne beše i sve je kako već jeste.

Zar je onome ko je pisao do nedelje

Silno još do ičega i gde još gledati nevolje,

Nalaktivši se na rub loze, na lakat,

Sa ovog ako ne na onaj, sa onoga pak

Ako ne na mnogopaćenički ovaj, naših strana.

U Belviju stanujem. Gradić od grana

I gnezda. Izmenih pogled s vodićem;pogledam:

Belvi. zatvor sa divnim pogledom

Na Pariz dvorac himere galske

Na Pariz i na malo dalje, bar se…

Nalaktivši se na purpurni rub,

Kako ti “mora biti” smešan (kome) taj stub,

(I meni), moraju to biti, s visina bezmernih,

Naši Belviji i Belvederi!

Prebacujem se. Pojedinačnost. Hitnja. Mašta.

Nova godina na vratima. S kim ću i za šta

Da se kucnem preko stola? Čime? Mesto pene-vate

Pramen. Zašto? Evo i otkucava-šta ću ja tu,brate?

Šta da radim u ovogodišnjoj noći sumnoj

S tom unutrašnjom rimom:Rajner je umro.

Ako si ti, ako se takvo oko ugaslo, smračilo,

Znači život nije život, smrt nije smrt. Znači

Smračuje se:shvatiću kad se sretnemo uspeće

Nema ni života, ni smrti već nešto treće

Novo. I iz njega (slamom bezgrešnom

Zastrvši sedmom-dvadeset šestom

Odlazećem-kakva mi sreća pesmu zapečati:

Tobom završiti, tobom započeti!)

Preko stola, neuhvatljivog okom ucveljenim,

Kucnuću se s tobom kucanjem tihim

Stakla o staklo? Ne, ne onim u kafanskom dimu:

Ja o tu, što sliveni daju rimu:

Treće. Vidim preko stola:krst tvoj sja pa nesta.

Koliko je mesta-izvan grada, i mesta

Za gradom! I kome to mase Ako ne nama-žbun?

Mesta-upravo naših I ničijih više! Sve lišće!

Sva četina što stoji!

Mesta tvojih sa mnom (i sa tobom tvojih).

(Koliko bi i koliko moglo

Da se govori?) Koliko mesta! Meseca koliko mnogo!

A nedelja! A kišnih predgrađa

Bez ljudi! A jutara! A zajedno sveg beznađa

što slavuju još ni počeli nisu!

Sigurno loše vidim, jer sam u klisuri.

Ti sigurno vidiš bolje jer si se više uspeo:

Bas ništa između nas nije ispalo, uspelo.

Toliko, tako često i tako prosto.

Ništa-toliko po meri i prostoru

Našem-da ni prebrojavati ne vredi.

Ništa drugo; ne čekaj onog što iz reda

Izlazi (nije u pravu što ispada Iz takta!)

a u koji bi, i kako bi, sada,

U red ulazeći? Pripev večni:

Bas ništa na nešto nečim

Bilo šta-bar izdaleka bar sen seni!

Nista što: čas taj, i dan taj sneni,

Dom daj čak osuđeniku na smrt što u okovima usta

Sećanjem je poklonjeno:ta usta!

Ili smo se suviše razumeli u sredstva?

Od svega toga jedan je samo svet taj

Naš bio, kao što smo mi sami samo odsev

Naš-u zamenu za sve to-sav onaj svet!

Srećno ti najneizgrađenije predgrađe

Srećno ti novo mesto, Rajnere, nov svet, Rajnere!

Srećan ti dokaza krajnji rt, pronađen

Srećno ti novo oko, Rajnere, nov sluh, Rajnere!

Sve ti je prepreka Bilo:strast i drug.

Srećan ti nov zvuk novog odjeka!

Srećan ti novi odjek, novi zvuk!

Koliko puta na gimnazijskoj stoličici:

Kakve su ono planine? Kakve rečice?

Lepi su krajolici bez turističkih krda?

Nisam se prevarila, Rajnere, raj je sav od brda,

Olujan? Ne onaj iz udovičjih tuga, ne taj

Ta nije samo jedan raj, nad njim drugi raj

Je? U terasama? Sudeći po Tatarima

Raj ne može da amfiteatar Ne bude.

(A zavesa nad kim je spuštena…)

Nisam se prevarila, Rajnere, bog je natušten

Baobab što raste Ne, Zlatni Luj nije

Jedini Bog? Nad njim drugi je Bog?

Kako se piše na novom mestu?

Uostalom: gde ti jesi i stih jeste tu:

Sam i jesi stih! Kako se piše u tom žicu laku

Bez stola za lakat, bez čela za šaku (Pest).

Poruku uobičajenim šiframa!

Rajnere, raduješ li se novim rimama?

Jer, pravilno tumačeći reči iz

Rima u rimu šta je drugo ona do ceo niz novih rima-smrt?

Nema se kud: jezik je izučen.

Ceo je niz značenja i sazvučja izvučeno Novih.

Do viđenja! Do poznanstva!

Videćemo se ? Ne znam, ali spojićemo se.

Sa meni najnepoznatijom zemljom i predelom?

S celim morem, Rajnere, sa mnome celom!

Da se ne mimoiđemo obavesti me ranije.

Srećan ti novi nagoveštaj zvuka, Rajnere!

Da se ne razliju, držim dlanovima.

Iznad Rone i iznad Garone,

Iznad očitog i potpunog rastanka i tuge

Rajneru Mariji Rilkeu u ruke.

 

 

 

Sretna vam 2023. godina

Noć želja

Novogodišnja noć

Novogodišnje slavlje

Novogodišnja ludnica

Novogodišnji vatromet

Nama  smiješno reći sretna vam Nova 2023. godina.

Ko da ima neka stara ili još starija 2023. godina.Ili će biti neka novija.

A jopet, nova je u odnosu na otfikarene vakte.

A možda i nije.

Ko zna ? Možda je to jedna te ista  godina , koja se eonima samo kamuflira u novu misicu.

Zato smo skratili.

I da bi bili svi sretni i osmjehnuti ,upisujemo , kratko i jasno, bez dilema i vraćanja u birvaktile dane:

Srećna vam i berićetna 2023. godina. Svaki njen dan i tren.

Ako imate sreće sve će se posložiti, a vjerujemo ponekad i složiti.

Taki je naš mahalski čojk.

I o velikim slavljima misli na slaganje.

Dabome , jal posteljine,  jal lego kockica.

Otuda su jastučenja,dušečenja,minderisnja, baldahinisanje …sasvim legalne takarli radnje.

I nemojte da bi vam    zafali slučajno zafalilo vremena za slaganja.

Recimo sarme.

Jazuk u nevakat.

Ali oprostiće se.

Nema se vremena … od ravnanja ili gužvanja  postjeline  bez pegle ( zavisno iz kog se položaja gleda), i slaganja … lego kockica.

Dragutin Tadijanović: Miris Ljiljana

Sumračje blijedo u bezglasnoj sobi.
Zastori su spušteni.
Umorne moje trepavice, i one su sklopljene!

Ja vidim dvije svijeće voštane. Zapaljene
Pored njenog odra.

Ona tako mirno spava. Nepomična.
I smiješi se. Ljiljani su oko odra
Ukočeni.

Samo njihov miris lebdi oko odra.
Ona spava. I smiješi se.

Ispuni se želja tvoja, Lelijo, srce!
Šuma od ljiljana bijelih oko tvog odra
Miriše.