Čujem,
Na trgovima se o meni priča da lošije spavam,
Moji se neprijatelji, kažu, kuće,
Moje žene oblače svoje lepe haljine,
U mom hodniku čekaju ljudi
Za koje se zna da su pažljivii prema unesrećenim.
Uskoro
Sazneće se da više ništa ne jedem,
Ali da nosim nova odjela,
A najgore je: i sam
Opažam da sam nasprama ljudi
Postao osorniji.
pB
Tebi, izviždanoj, praćenoj kikotom topova,
tebi, koju rani bajoneta ogovaranje zlo,
ushićeno uznosim nad lebdećim psovkama
ode svečano „O“!
O, zverinja!
O, detinjska!
O, petparačka!
O, velika!
Kakva ti imena još nisu doneli?
I koji ćeš još lik uzeti, dvolika?
Oblik građevine skladne il’ ruševina gomile?
Mašinovođi – što je obasut prašinom ugljenom,
rudaru – što probija slojeve ruda,
ti kadiš, kadiš rečju oduševljenom
u slavu čovekova truda.
A sutra hram Blaženog
ukrase svoga krova uzalud uznosi,
milosti željan – tvoji šestopalačni,
poput veprova ruše vekove Kremlja.
„Slava“ na predsmrtnom putovanju cvili bono.
Cik sirena – ko da se prigušeno plače.
Ti šalješ mornare na krstaricu što tone,
Danas sam u vlaku sreo
genijalca
u dobi od oko 6 godina,
sjedio je pokraj mene
i kako je vlak
jurio usporedno s obalom
stigli smo do oceana
i tada me je on pogledao
i rekao:
nije lijep
bilo je prvi put da sam to
i sam
spoznao.
769* Juče ne skočiš , danas ne skočiš , sutra sigurno nećeš skočiti ( Sui generis Blekli Whitelove Institut Dg.: strah od visine i letenja ) i eto migrena i tisuću i jednog pitanja i boljki , a bome i kokuzluka. I vakog i nakog.
770*Srce nije džuboks ! Ili jeste ako su svi pristavljeni vinilski nosači zvuka za jedan groš isti .
771* Život kao autoput u kojem ima samo jedna traka i ne može se ni za tren zaustaviti.Ako stanete pokupe vas.
772* Nijedan popločani put ne vodi ka nebu, tamo se samo uznesete.
773* Pakao je najpravedniji m zakon za bludicu sa sedam brijegova!
774* Cigani više nisu cigani , jer ih nestaše . Postali su Romi .
Riječi možeš prosipati pred svima.
Nije bitno.
Riječi su jeftine.
Tišine…
E, tišine ne možeš poklanjati svima.
U tišine stanu neki pogledi,neki uzdasi, neki otkucaji.
Tišine ne lažu.lli ih osjetiš ili progovoriš.
Tišinom srca pričaju.
Ko ne razumije tvoje tišine,ni riječi neće nikada.
Svakog dana u sedmici
Zimi i u jesen
Po nebu Pariza
Fabrički odžaci bljuju sivi dim
A proljeće nailazi sa cvijetom za cvijetom
Pod ruku s lijepom djevojkom
Suncokret suncokret
Ime je cvijeta
Nadimak djevojke
Koja nema drugo ime pa čak ni prezime
Ali igra na raskršću
Belvila i Sevilje
Suncokret suncokret suncokret
Valcer se čuje sa raskršča
Divni dani su prošli
I lijepi život sa njima
Genije Bastilje puši finu cigaru
Na zaljubljenom nebu
Na nebu Sevilje na nebu Bastilje
Il’ na svejedno kojem
Suncokret suncokret
Ime je cvijeta
Nadimak djevojke
Kod ulaza u Rastušje, na breščiću,
od hiljadu devesto i devetnaeste,
na gvozdenom crnom križu
visi Naš Gospodin Isus
srebrnom bojom namaljan.
Zimi je sav u ledenicama,
ljeti ga nebesko sunce žeže:
Kad se za nj, s kiša, uhvati rđa,
on ponovo bude premaljan bojom
zlatnom, srebrnom.
A ja?…Uvijek bih dolazeći
u Rastušje, pri povratku
iz daleka grada, tužan, svite glave,
pred srebrnim Gospodinom
s pobožnošću skinuo šešir…kad bih ga imao.
Danas je ponedeljak 23 janura , odnosno mjesec koji sječe. Godina je 2023. Tako nam rekoše. A nije, nikako nije. Ima hejbet , plus bukadar eona prije ovih siromašnijih i istrošenijih godina ove ere.
Zavrtili smo digitron i on stade na brojci 342.
Što li , ne znamo?
Kasno paljenje, toliko vam ostaje dana do kraja godine. Ako vam se posreći. Ako ne …
Ne gledajte u nas tako tužno. Nismo mi ni'ščim krivi. Samo kažemo mnogima,milionima se neće posrećiti da proslave dolazak nove misice 2024.
Nismo ni nikakvi vehti proroci . Jok . Ni zloguki. Mi samo slijedimo zakone morzeove azbuke , renesanse i tam tama.
Kažu sječanj. Ma koji sječanj kad ne sječe ni sekundu, a i sa snijegom je tankosava.Sve nešto hoće neće.Bar kod nas u gradu.Ne znamo kakvo je stanje u prvinciji. Otuda nam šilju provincijalizam, umjsto sijega. I retrogadnost;debelu, naconalističko fašističku.
Dva tri dana malo zarezalo , hiljadu pahuljica provejalo, a ljudi vrište kijamet.
Ma kakav kijamet boni ne bili. Kad vam dođe kijamet nećete se moći ni počešati , a kamo li žaliti na neke tegobe. Ima da vas nema. Sviju. Poslije toga, ima da vas ima ili nema . dolaze aferimi na naplatu.
Mislite – Nema vas ,pa vas ima, kao igraćete se sakrivača.
Uh , tu nastaju belaji za polovicu pučanstva. Pola ih ide u jednom željenom i hladovitom pravcu. Oni dobri.
Druga polovina ne ide u tom pravcu. Jok . Idu u sasvim suprotnom pravcu. Zaslužili su. Tamo gdje oni idu nema hladovine. Jok ,ne žeže, već plamti. Neka se ne plaše, nema ni sunca. Tamo ih sunce neće ogrijati.
Ali paklena vatra hoće , i ključala vode dakako , e , to im je garantovano.
Ej, brato mili , taka je ona da je ni u snu ne bi mogli sanjati. Tako što ni smrtnom neprijatelju ne bi htjeli zaželjeti. Velike plamteće vatre u ambijentu koji se pržun zove.
Teško onima , i teško onima kojih se pržun dotakne.
Onih koji kažu ima vakta, kad tada će se sve srediti.
Što bi poete rekle:
Jes , kako ne.
U prevodu:
Đe'š ba to prevoditi. Jazuk je Mi se laganice idemo moliti i dobri biti.
Provest ću sutra misleći o prekosutra,
tako će biti moguće; ali danas ne…
Ne, danas ništa; danas ne mogu.
Zbrkana ustrajnost moje objektivne subjektivnosti,
san mojega stvarnog života, umetnutog,
zamor unaprijedni i beskonačni,
zamor svemirski da bi se ukrcao u tramvaj …
ta vrsta duha…
Prekosutra samo…
Danas se želim pripraviti,
želim se pripraviti da sutra mislim na slijedeći dan…
On je odlučan.
Sutra je dan nauma.
Sutra ću sjesti u uredovnicu da osvojim svijet;
ali ću svijet osvajati samo prekosutra…
Dolazi mi želja da zaplačem,
dolazi mi želja da zaplačem gorko i smjesta, u nutrini…
Ne tražite da znate više, to je tajna, neću reći.
Prekosutra samo…
Kad sam bio dijete, nedjeljni me je cirkus zabavljao čitav tjedan.
Danas me samo zabavlja nedjeljni cirkus čitavog tjedna djetinjstva…
Prekosutra ću biti drugi.
Moj će život postati slavodobitnim,
sve moje stvarne odlike pametnoga, odgojenoga, uporabivoga stvorenja
bit će prizvane službenim nalogom…
Ali nalogom od prekosutra…
Danas želim spavati, sastavit ću ga prekosutra…
Koja je, za danas, predstava što će mi ponoviti djetinjstvo?
Čak i ulaznice da kupim sutra,
jer je zapravo.prekosutra dobra predstava …
Prije, ne…
Prekosutra ću imati javan stav što ću ga sutra izučavati.
Prekosutra ću naposljetku biti ono što danas ne mogu nikako biti.
Prekosutra samo….
Spava mi se kao psu lutalici na hladnoći.
Spava mi se veoma.
Sutra ću ti zboriti riječi, ili prekosutra…
Da, možda samo prekosutra
Budućnost…
Da, budućnost
Tamnooka, o ,ženo mojih snova,
U sandalama od slonovače,
Tu nitko nije nalik tebi među plesačicama,
Nitko s hitrim nogama.
Ne nađoh te pod šatorima, u tami prigušenoj
Ne nađoh te na studencu između žena s vrčevima.
Tvoje su ruke mlado drvo ispod kore;
Tvoje lice kao rijeka obasjana.
Bijela kao badem ramena su tvoja;
Kao mlad badem očišćen.
Ne čuvaju te eunusi; ni rešetke od bakra.
Tirkiz pozlaćen i srebro krase odmorište tvoje.
Smeđa halja zlatom protkana
Skupljena oko tvog tijela,
O Nathat-Ikanaie,”Stablo na rijeci”
Kao potočić među rogozom,na meni su tvoje ruke:
A prsti tvoji k’o rijeka sleđena.
Tvoje su djevice bijele kao oblutak;
Njihov poj te okružuje
Tu nitko nije nalik tebi među plesačicama;
Nitko s hitrim nogama.