Strah od bliskosti

Dijete se rodi.

A se rodi, pretpostavka je kao tabula raza (možda – lično smatram da uopšte nije tako – dokaz Isus Hrist ). Sasvim progleda sa četrdeset dana.Samo zna svoju majku,njen miris,hrani se njome.Najsigurnije je u njenom zagraljaju i njenim rukama. Simbiotički vezan za majku prethodnih devet mjeseci, dolazak na svijet je bolan.

Prva bol.

Novih četrdeset dana upoznaju se neke nove ruke.Neke milije i nježnije od drugih,druge su grublje i tvrđe.Tada prvi put dijete upoznaje strah.Ne svoj nego strah odraslih.

Dijete nije rođeno sa strahom i ne zna šta je to.Kad je gladno ono plače,kad je sito spava,obavlja potrebe kad mu nalete.Guguće kad je sretan.Plače samo iz potrebe.Kada osjeti milovanje i nježnost neka mu gode,od nekih osjeća nelagodu,od nekih hoće da bježi. Nejako je i ne može. Plače.

Strahovi.

Fizički kontakti se proširuju. Mama je broj jedan, a se malo teže navikava na oca. Tu se po nahođenju stvorenje završavaju poželjni kontakti. Roditelje svojih roditelja jedva da trpi. U fizičkim kontaktima sa stranim osobama stvorenje uvijek strah nečiji sluti.

Dijete ne razumije strahove.

Nije rođeno sa strahom i zato što mu je taj osjećaj nepoznat kod njega izaziva nelagodu i pomisao:

“Da li bih se trebao brinuti”“

Briga.

Odrastanjem sve postaje intezivnije.

Strahovi su razni i raznog inteziteta.

Strah da će biti povređeno.

Strah od boli.

Strah od smrti.

Posao,ljubomora,ratovi,ljubavi.

Smisleni i besmisleni.

Strah je vrlo neugodan , stresan osjećaj,neprijatno miriše,sužava osjetila , pomućuje razbor ,često manifestira nepoželjne fizičke reakcije.

Djetetu količina tih nelagoda izaziva podsvjesne napade panike.

Dijete je krhka ruža. Krhka ljepota. Djevičanska ljubičica. Ženstvena orhideja.

Odrasta , ali djetinja ga duša ne napušta.

Sve više ga dotiče strah / panika od bliskosti.

Samostalno je . Naviknuto na jaram. I ne traži i ne dobija utočište.

Pruženu ruku vidi, ali pomišlja to je trik , varka , obmana.

Podsvjesno ubija misao da je to ruka za ples.

U kome bi tzrebale  dame da biraju.

Sutra je novi dan.

Predomislila se?

Jeste .

Duša je naputila.Duša zna da voli i voljena je.

Mada … razum još rovari.

Mare i jarbol / Igrokaz na dan 13 Februar / Veljače

Danas je 13. februar / Veljača 2023. I pride ,vjerujete nam na riječi da je prvi dan u ovoj mirnoj hefti , oliti … ma , potrfite  i vi nešto.

Sada oni   sujevjerni tupsoni  mogu odahnuti.Ovaj datum nije pao u petak, već tačno u par dana  poslije . Vjerovatno ste skontali i koji je dan. Ako niste , ko vam kriv. U inat vama nećemo ponoviti  da je juče bila nedelja.

44 + 321 = 365 , ide nas matematika ko Maru nešto.

Ma ne tu, beš ste takarli nastrojeni; nego onu Daskaru ,što svoje daske sa sobom uvijek prtji. Vi garant pomislili na bubamaru ili krivuljar, iako veze nemate sa trigonometrijom.

Pitate se kako znamo da nemate veze sa trigonometrijom.

Pa to je veoma jednostavno.

Niko nije blesav da ima veze sa trigonometrijom , osim onih blesavih koji se faćaju kojekakvih kosmičkih računica, smisla života , spoznaja obljutavljelih i  prepisanih .  U tričavosti svojoj jedni drugim nadoštiklavaju i  kaleme vehte spoznaje  ,  umjesto da se fataju Mare. Bilo koje ! Jal morskih, jal domaćih. Za njih vam ne trebaju nikakve računice ni filozofije , nisu one atomska fizika  ili radioaktivne  , iako su sve do jedne rođenjem život  spoznale i pride doktorirale   krivuljare.

Ili nisu. Njima je sasvim sve jedno, sve dok imaju jarbole da steru donji veš.

A tko zna šta još .

Vi se ko biva pitate , što kod kuće ne suše veš.

Kao prvo kod kuće nema uvik  jarbola. Kao drugo u ovoj priči nisu kod kuće skinule veš, nego na trabakuli.

Kao treće; …  ma šta vas brigeda di će Mare sušit veš?

Što bi poete rekle:

-Sušile ne sušile isto im se piše.

U prevodu:

Đes’ ba ti vidio dobar jarbol a da zbog njega ne frcaju žemske gačice.

Tagora – Čeznem da ti kažem

 

 

 

Čeznem da ti kazem najdublje reči koje ti imam reći,

ali se ne usudjujem, strahujući da bi mi se mogla nasmejati.

Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.

Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kazem najvernije reči koje ti imam reći;

ali se ne usudjujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.

Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome sto mislim.

Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči sto imam za te;

ali se ne usudjujem strahujući da mi se neće vratiti istom merom.

Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom surovosću.

Zadajem ti bol, bojeći se da nećes nikada saznati sta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe;

ali se ne usudjujem jer bi mi inače srce iskočilo na usta.

Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce rečima.

Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek,

ali se ne usudjujem, strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.

Zato ponosito dizem glavu i dolazim veseo u tvoje drustvo.

 

Petrarka – Sonet 4

 

Što se više približuje meta,
Dan kada se razrešimo zemnog jada –
I brzi bol vremena – bole zada-
Sve vidnije taštine su ovog sveta.

Sebi kažem: rastavlja nas sudba kleta!
O ljubavi ne zborimo više sada.
Zlo života ko sneg dođe i otpada.
Mi ćemo se osobodit svih tereta.

I mir tu je: jer ni nade biti neće –
Nade koja sve nas vara tako večno:
Dušu, osmeh, suze – sve što život kreće!

Mi vidimo da je često zalud muka
Da lečimo ono što je neizlečno
I da zalud uzdiše se, zalud kuka!


												

Jesenjin – Kapljica

 

Kapljice biserne, kapljice prekrasne,

kako ste lepe uz zlaćani sjaj,

i tužne kako ste, s jeseni prekasne,

na crnom prozoru, uz vetra laj.

 

Veseli ljudi, dok ne znate stradanja,

kako ste drugima veliki tad,

i kako jadni ste u mraku padanja,

niko vam ne može smiriti jad.

 

Kapljice jesenje, kako vi sputate

i teškim tugama duši naudite,

klizite tijano, oknima lutate,

kao za veselim nečim da žudite.

 

O, ljudi nesrećeni, bolom ubijeni,

s tugom u duši, dok vek svoj trajete.

Često dozivate, kao opijeni,

minule časove u koje stajete.

 

 


												

Prever – Živi pjesak

 

Demoni i divote

Vetrovi i plime

More se već povuklo u daljine

A ti

Ko alga što vjetar je miluje nježno

Na pjesku postelje u snu se protežeš

 

 

Demoni i divote

Vetrovi i plime

More se već povuklo u daljine

A ti

Ali u tvojim očima poluotvorenim

Dva mala vala su ostala

 

 

Demoni i divote

Vetrovi i plime

Dva mala vala da me utope.

 

 


												

Dobih pismo







Danas san dobila pismo

pošiljatelj nepoznat

bila koverta

četvrtasta, osigurana

prozirnom ljepljivom trakom

na poleđini





oko deset ujutro, poštar  pozvonija

na vrata,

u sandučiću

bilo krcato

reklamni biltena,

ne bijaše mista za kovertu





evo

vrtin pismo  u rukan,

ko će znat

možda  i skontan

nepoznati pošiljatelj

ko je





a

more bit…

jednom san imala

jednog mog

pisme je volija pisat,

pisma ljubavna, pa

bi zna reč

za tebe su najdraža

uvik, zauvik





a ja

čekala

tog mog

(nepoznazog pošiljatelja “)

… oduvik…





jer

tribah ga u

najboljin godinan

onako

ka more,

il, krilo tica

šta leti više borova

ka, fijuk vitra dok tuče o ponistre u

noći

kad me,

probudi oluja u tilu,

ka zoru

buđenu toplinom ruke

drhtave,

nabijene strašću

pomodrili prstiju

zapleteni u duge kose





jednom doći će

zasigurno

obećo je

taj jedan moj

nikad ne laže

samo smrt

(moliću se za njega,

mnogo je grešan,

kasni)

ga može spričiti


												

Emily Dickinson – Pjesma 1762

1762

 

Da je priroda smrtna dama

Što malo vremena ima

Da kofer spremi i naredi

Veliku promjenu klime –

Kako brza, kako značajna –

Kolika bila bi preša –

Al priroda će biti spremna

I sat imati da uljepša –

Ponešto sitno što je bilo

Tako lijepo i prije –

Zbog ostanka čarobno – a zbog –

Odlaska – čarobnije –

Ne zazivajte sudbinu

 

Sveučilišta u Bathu : U udaru asteroida nestali su i skoro svi sisavci uz dinosaure

 

Nova istraživanja pokazala su da je udar asteroida uz dinosaure bio poguban i za skoro sve vrste sisavaca na Zemlji. Ali, brzo su se oporavili i prilagodili novom svijetu.

Udar asteroida koji je označio kraj vladavine dinosaura na Zemlji, izbrisao je i gotovo sve vrste tadašnjih sisavaca, pokazalo je novo istraživanje.  Skoro 93 posto svih vrsta sisavaca izumrlo je prije 66 milijuna godina, otkrili su u analizi fosilnih ostataka znanstvenici sa Sveučilišta u Bathu, što pokazuje da je udar asteroida imao puno teže posljedice nego se ranije mislilo. Naime, ranije procjene o broju nestanka sisavaca bile su puno niže jer su neke rijeđe vrste imale puno manje fosilnih ostataka.

Nick Longrich sa Sveučilišta u Bathu pojasnio je kako su rijetke vrste bile najosjetljivije na izumiranje i kako ih je bilo malo, teže je pronaći njihove tragove. Jednako tako, raširene vrste su one koje su preživjele.

Novi podaci u proračunima pokazuju tako da je izumiranje bilo puno gore.  Čovjek je kriv za 6. izumiranje, ali hoćemo li ga mi preživjeti?

Katastrofalne posljedice udara asteroida ipak su umanjene rapidnim oporavkom broja vrsta. U samo 300.000 godina, broj vrsta na planetu bio je duplo veći od onog prije masovnog izumiranja.

Globalna katastrofa koja je pomela vegetaciju i životinjske vrste donijela je i nedostatak hrane te se vjeruje da je najveća životinja u to doba bila velika poput današnjih mačaka.  Iako su se sisavci oporavili i bujali nakon izumiranja, globalna katastrofa pogodila ih je teže nego neke druge skupine.  – Sisavci nisu preuzeli prevlast jer su izumrli u malom broju, već su se brzo oporavili i prilagodili novom svijetu – rekao je Longrich, piše Independent.

/24.sata/

***

 

Eto Nasa nam otkri ameriku.

 

Mi iz nazadne i primitivne, urođeničke . socijalističke Juge

ili ako baš hoćete da znate puno ime iz Jugoslavije smo ,

ove fakte  učili od drugog svjetskog rata i to u znatno obimnijem gradivu,

Da li su naši profesori bili van zemaljci ili proroci još nismo skontali.

Kako ćeš skontati kad tronacionalička bagra i fukara briše sve znakove nauke

i tragove ljudskosti iz vremen ubijene nam majke Jugoslavije.

Žao nam nevinih , inače ne bismo imali nište protiv da ih poklopi jedan manji asteroidić.

 

 

Vječno gori vatra / Igrokaz na dan 12.Februar / Veljače

Danas  je datum 12. i nedelja  ,koja se blago rimuje sa zrna,ali u ostale dane, imamo rimovanje sa tane , tako da je surbotu Fata dosta nepravilno i bez razloga prizivala.Metaka i tanadi imamo hejbet,ove 2023. godine.

Dakle još samo da se dogovorimo da je danas 43.dan ove berićetli godine,do čijeg   je  nogiranja potrebno još  samo 322  dana,

Ovo berićetli treba uslovno shavtiti.

Svaka godina je jako berićetli i blagorodna, ali ih baksuzni insanski hajvani čine ljudima lošim i zlim.

Zapravo to nisu ni stoka , jer hajvani su čestita i blagorodna Božija bića , nego je glupa imbecilna , bezbožnička bagra i fukara koja se zbija u redova, sa ciljem da raja uvijek ostane raja, oliti natakareno pučanstvo.

A raja, oliti pučanstvo izgleda  voli da ih jašu , jal'kurto jal'murto ili rećemo biva anto i panto. Inače ne bi trpjeli ovu tronacionalističku pogan tri decenije.

U te tri decenije im sprcali i servirali jedan rat, mnogo genocida ,nebrojeno  mrtvih , masakriranih,nestalih i raseljenih.

Sada ih zbijaju u torove da bleje i muču ko neuhranjena i nenahranjena stoka, kojoj je bogata ispaša pred nosom. Ha se oslobode pogana i koraknu iz torova.

Ali jok muči i muči se narod. Valjda patnji sviko.

A opet mnijemo sve do jednom.

Uvijek se raja pobuni protiv dahija, ili narod protiv vlastele.

I jopet im neki npovi zulumćari zamažu oči i mafijaški prilegnu na kosti.

Nemo'š pobjeć od pogani rođene od zlog oca i od zle matere.

Začas se namnože ko gnjide, ti  garantovani putnici za pakleni pržun.

Što bi poete rekle:

-Ništa im neće pomoći – jer vjećno gori vatra!

U prevodu :

-Kazna i na ovom i na onom svijetu kod glupih i slijepih ljudi nije nikakva opomena.